Kronike iz Narnije Lektira za 7 razred

Pisac: 

C. S. Lewis

Mjesto radnje:
Radnja se odvija u Narniji, fantastičnom svijetu koji se nalazi u paralelnom svemiru.
Vrijeme radnje: 

1940 godina
Tema djela:
Opća tema djela je borba dobra protiv zla. Narnija predstavlja idealno mjesto za ispitujući pitanja vjere, etike i ljudske prirode. Knjige istražuju ideje poput hrabrosti, ljubavi, milosrđa, zahvalnosti i pravednosti, te potiču mlade čitatelje da razmišljaju o tome što je ispravno, a što pogrešno.

Ideja djela:
Jedna od glavnih ideja serije je da je život putovanje. Kroz seriju, likovi prolaze kroz različite avanture, susreću nove prijatelje i neprijatelje, i suočavaju se s različitim izazovima. Svaki lik ima svoj put i putovanje, te se kroz knjige promatra kako odrastaju i razvijaju se.

Tijek događanja djela:

"Kronike iz Narnije" su serija od sedam fantastičnih knjiga za djecu napisana od strane engleskog pisca C.S. Lewisa. Evo naziva svake knjige u seriji:"Lav, vještica i ormar" (1950.)

• "Knez Kaspian" (1951.)
• "Putovanje zore" (1952.)
• "Srebrna stolica" (1953.)
• "Konj i njegov dječak" (1954.)
• "Magični bubanj" (1955.)
• "Posljednja bitka" (1956.)

Knjige prate avanture grupe djece u zemlji Narniji, koja je puna čudovišta, magije i različitih bića. Iako su napisane za djecu, "Kronike iz Narnije" su popularne među ljudima svih dobnih skupina i često se smatraju klasikom fantastične književnosti.

Svaka knjiga ima svoj jedinstveni tijek događaja, ali sve su povezane zajedničkim svijetom Narnije. Glavni likovi često se suočavaju s različitim izazovima koji uključuju borbu protiv zla i pronalaženje vlastitog mjesta u svijetu. Kroz putovanje i avanture, likovi uče važne lekcije o sebi i drugima.

Glavni likovi:

• Lucy Pevensie - najmlađa od četvero braće i sestara, prva koja otkriva Narniju
• Edmund Pevensie - brat Lucye, koji se na početku priče pridružuje zlima stranama, ali se kasnije iskupljuje
• Peter Pevensie - najstariji brat i vođa skupine
• Susan Pevensie - starija sestra i razum

Kratak sadrzaj: 

"C. S. Lewis: Kronike iz Narnije" je serija sedam fantastičnih romana za djecu koje je napisao britanski pisac Clive Staples Lewis. Radnja se odvija u Narniji, magičnoj zemlji u kojoj žive govorene životinje i drugi fantastični likovi. Opća tema djela je borba dobra protiv zla, a ideja je da je život putovanje. Kroz seriju, likovi se suočavaju s različitim izazovima koji uključuju borbu protiv zla i pronalaženje vlastitog mjesta u svijetu. Glavni likovi uključuju Lucy, Edmunda, Petera i Susan Pevensie.


O piscu:

C.S. Lewis (Clive Staples Lewis) bio je britanski pisac, akademik i teolog, rođen 1898. godine u Belfastu, Sjeverna Irska. Najpoznatiji je po svojim književnim djelima, uključujući "Kronike iz Narnije", ali je također napisao i druge knjige, kao što su "Problemi patnje" i "Screwtape Letters". Bio je član literarnog kluba "The Inklings", zajedno s J.R.R. Tolkienom i drugim piscima.

Lewis je diplomirao englesku književnost na Oxfordu i kasnije je postao profesor na istom sveučilištu. U svojim knjigama, Lewis je često istraživao pitanja vjere, morala i ljudske prirode, a bio je poznat po svom jednostavnom, ali snažnom stilu pisanja. Umro je 1963. godine u Oxfordu, ali njegova književna ostavština i dalje je popularna i utjecajna diljem svijeta.

Mali Lord lektira za 6 razred

Mali Lord 

Pisac: Frances Hodgson Burnett
Vrijeme radnje: nije precizno navedeno, ali se može zaključiti da se događaji odvijaju u viktorijanskom dobu.
Mjesto radnje: Engleska i New York
Tema knjige : je ljubav, prijateljstvo i dobrota.
Ideja knjige:  je da pokaže da se dobre osobine mogu ispoljavati u bilo kome, čak i ako su odgojene u lošim okolnostima

Ukratko:

Mali lord" je knjiga napisana od strane američkog pisca Frances Hodgson Burnett. Priča prati malog dečaka po imenu Cedric Errol, koji živi u siromaštvu sa svojom majkom u New Yorku. Jednog dana, Cedric sazna da je on zapravo naslednik velike imovine u Engleskoj i odlazi tamo da živi sa svojim stricem, lordom Fauntleroyom.

Lord Fauntleroy je bio vrlo bogat i moćan čovek, ali je bio i vrlo zao i sebičan. On je želeo da Cedric postane sličan njemu i uči ga da bude sebičan i da ne brine za druge. Međutim, Cedric je bio vrlo dobroćudno i plemenito dijete i njegove dobre osobine su počele da se ispoljavaju tokom vremena.

Uskoro, Cedric upoznaje mnoge divne ljude koji su bili dobri prema njemu, uključujući i njegovu ujaku, gospođu Clennam, i njegovog prijatelja, Dicka Tiptona. Zajedno su otkrili tajnu o lordu Fauntleroyu i njegovoj prošlosti, koja je bila vrlo tragična. Cedric i njegova majka su uspjeli da se izmire sa lordom Fauntleroyom i da ga nauče da bude bolji čovek.

U kraju, Cedric je postao naslednik lorda Fauntleroyevog imena i nasleđa, ali je odlučio da ga koristi da bi pomogao drugima i da bi živio pošteno i plemenito, baš kao što je njegova majka učila. "Mali lord" je priča o ljubavi, prijateljstvu i dobroti, koja će sigurno razveseliti i inspirisati sve one koji je pročitaju.

Likovi:

Cedric Errol: On je glavni lik priče i dečak koji je naslednik velike imovine u Engleskoj. Cedric je vrlo dobroćudno i plemenito dijete i njegove dobre osobine se ispoljavaju tokom vremena.


Lord Fauntleroy: On je stric Cedricov i naslednik velike imovine u Engleskoj. Lord Fauntleroy je vrlo bogat i moćan, ali je bio i vrlo zao i sebičan. On je želeo da Cedric postane sličan njemu i uči ga da bude sebičan i da ne brine za druge.


Gospođa Errol: Ona je majka Cedricova i živi sa njim u siromaštvu u New Yorku. Ona je vrlo dobra i plemenita žena koja je učila Cedrica da bude dobar i da se brine za druge.


Gospođa Clennam: Ona je ujaka Cedricova i vrlo dobroćudna i plemenita žena. Ona je bila vrlo dobra prema Cedricu i pomogla mu da otkrije tajnu o lordu Fauntleroyu i njegovoj prošlosti.


Dick Tipton: On je prijatelj Cedricov i vrlo rado se druži sa njim. Dick je vrlo dobar i pouzdan prijatelj koji pomaže Cedricu da se izmire sa lordom Fauntleroyem i da nauči da bude bolji čovek.

O Piscu:

Frances Hodgson Burnett (1849-1924) je bila američka pisac i autor nekoliko poznatih djela za djecu, uključujući i knjigu "Mali lord". Rođena je u Manchesteru, u Engleskoj, a sa samo tri godine se preselila u Sjedinjene Američke Države sa svojom porodicom. Nakon smrti njene majke, Burnett se pridružila baletnom ansamblu kako bi pomogla porodici da preživi, a kasnije je počela da piše drame i priče za časopise.

Burnett je postala poznata po svojim djelima koja su govorila o ljubavi, prijateljstvu i dobroti, a njena knjiga "Mali lord" je jedno od njenih najpoznatijih djela. Ona je takođe napisala i druga poznata djela za djecu, kao što su "The Secret Garden" (Tajni vrt) i "Little Lord Fauntleroy" (Mali lord Fauntleroy). Burnett je umrla 1924. godine u kalifornijskom gradu Pasedena.

Jagor lektira

Pisac:
Ivana Brlić-Mažuranić

Kratak sadrzaj:
Bilo dijete po imenu Jagor, te ostalo nejako iza majke, uz maćehu zlu i pakosnu. Nemilosna maćeha, kao zla godina, bije dijete i hladom i gladom - a oca zatravila svakojakim travama, te i on za sina ne mari.Trpio Jagor donekle, trpio al djetetu onako malenu jednoga se dana srdašce napunilo tuge. Ode siromašak u pojatu, legne licem u slamu i zaplače gorko. "Što ću i kuda ću jadan?" Uto čuje, kako se nešto kroz slamu šulja, kano da je miš. Prišlo mu do uha i šapnulo: "Ne plači, dijete Jagore. Ne staraj se ni za što. Ima nas troje ovdje, mi ćemo tebi valjati!"
Dignu Jagor glavu, ogleda se po pojati. Al u pojati, kao i dosada, uz jasle svezana samo kravica bušakinja i riđa kozica, koje mati Jagorova bješe othranila i milovala. I više nikoga nema.
- "Jesi li mi ti to govorila?" upita Jagor bušicu.
- "Nisam", odvrati ona.
- "A jesi li ti?" upita riđu kozicu.
- "Nisam ni ja", odvrati koza.
- "A da tko je i zašto kaže, da vas ima troje, kad ste vas dvije same ovdje?"
- "Ono ti Bagan reče, - on je uz nas dvije treći u pojati, a stariji je od nas", odgovori bušica.
- "A kuda ode?" upita Jagor.
- "Eno ga u snopu pšenice."
- "A gdje mu je ovdje u pojati snop pšenice?" upita opet Jagor.
- "Eno snop pšenice u desnom uglu pojate, upleten je u pleter pod mazom", odvrati kravica.
- "A otkada je tamo?" začudi se dijete.
- "Od pedeset godina."
- "A tko ga je tamo vrgao?"
- "Djed tvoj, kad je ovu pojatu pleo i dizao", reče bušica.
- "A zašto je upleo snop pšenice u pleter?"
- "Da primami Bagana. I kako se Bagan onda tamo namjestio, tako vam do danas čuva blago u pojati, i sve dobro u hljevu i kolibi, i što god biva, bez njega ne biva na vašemu dobru."
Kad bušica ovo ispripovjedi, ogleda se Jagor po pojati i budne mu nekako drago na srcu i zbog djeda i zbog Bagana i zbog snopa pšenice u pleteru.
A bušica još reče:
- "Ako ćeš mene poslušati, ti sadjeljaj jaslice; neka nisu veće nego pedalj u širinu, a palac u visinu. Namjesti ih, neka nitko ne zna, pod naše jasle. Pa kad budeš večerom nama krmu polagao, ti baci i Baganu rukovet krme u jaslice, a kad budeš nama steljio, i njemu nastelji. Tako radi i ne boj se ničega."
Poslušao Jagor bušicu, izdjeljao i namjestio jaslice, polagao Baganu krmu i steljio mu ležaj. Od toga dana djetetu u pojati bila hrana i obrana. Tamo noćivao, onamo se zaklanjao. A kravica, kozica i Bagan, kako obrekli, onako i držali. Ako noću vjetar vije, Bagan sijeno uz ušake navaljuje, da malome bude u pojati toplo; a kad maćeha ujutro dođe, da podoji kravicu i kozicu, one ne daju sve mlijeko, nego samo polovicu, a drugu polovicu za Jagora drže.
Stao Jagor rasti kano bor u gori. Svatko se živ čudio, gdje dijete uz maćehu onako raste. A maćeha sve se kini i izjeda, jer vidi, da djetetu naškoditi ne može.
Mislila ona, mislila za mnogo dana i za mnogo noći i napokon nešto smislila. Te kad se jednoga dana u zoru muž spremao, da ide stelju kositi, reče ona njemu: "Ne nosi, diko, ručka sa sobom. Poslat ću ti ga u podne po djetetu."
Poslušao muž, uze samo kosu i ode na steljište. Kad bi podne, skuhala žena lonac kaše, ispekla hljebac, metnula u kotaricu i rekla Jagoru: "Eto kotarica, nosi ocu ručak."
Ode Jagor, a maćeha izašla na ljesu, da gleda za njime.
Znala ona, što će od njega biti, i tko na njega vreba o podnevnom vrućku.
Vrućak udara sa nebesa, travka se pod travku podvlači, a sve živo uteklo il u grm il u trn, da se zakloni od sunca. Sam Jagor ide stazom preko livada - nigdje ni truna hlada, a zrak igra pred očima kano zlatna vodica.
Kad Jagor bješe izašao na ljesu, čučnula onkraj plota baba Poludnica nad svojom jazbinom. Ime joj je baba Poludnica, jer samo u po dana izlazi iz jazbine, blaži se kano guja na ljetnoj pripeci i vreba, koga da ošine koprivom.
Opazila, ele, baba dijete, natrgala brže bolje struk kopriva, potrčala za njime, niti joj čuješ korak, niti sjenu baca, dognala ga na stazu u raži na najžešćem suncu i ošinula ga koprivama po zatiljku. Kako ga koprivom ošinula, onako djetetu mrak pokrio oči, pao po stazi i više za se ne zna. Uze baba lonac: jedanput srkne, svu kašu posrka; uze hljebac: jedanput gutne, sav hljebac pojede. A onda prebaci Jagora preko ramena, kano da je vreća, odvuče ga u svoju jazbinu.
Maćeha sa ljese sve ovo vidjela, protrla ruke i rekla: "Dobro je. Taj se više ne vraća." - A baba Poludnica, kako Jagora uvukla pod zemlju, tako ga vukla kroz mračni rov, dok ne dođe do mjesta, gdje su strašan žar i vrućina strujali odnekuda. Stane baba, hukne u Jagora, a on se prene oda sna.
Uze baba dijete za ruku i povede ga dalje, te odmah dođoše na jedan prostor pod zemljom, koji bijaše kano jedno gumno strašno veliko, a nad njime svod. od pečene gline kano velika pokljuka. Oko gumna dvanaest peći: šest crvenih, iz njih crven plamen bije, šest žutih, iz njih žuti plamen bije. Gumno sve utapkano, koliko se slugu ustrčalo oko pećiju. U crvenim pećima ovnove peku, u žutima hljebove žare: sve babi Poludnici za jedan obrok.
U onoj vrućini nitko živ ni dahnuti ne bi mogao, jer bi mu grlo progorjelo - ali na Jagora bijaše baba huknula, pa mu ovaj žar ne mogaše nauditi. - "Uhu", - reče Jagor, kad se nađe pred ovim čudom.
- "Ne boj se!" - odvrati baba Poludnica.
- "Ne bojim se, nego se čudim, kako je ovo sve veliko. Ova jedna peć veća nego moja koliba i pojata."
Nasmijala se baba Poludnica, nos joj se spustio, brada uzdignula do nosa, a usta uleknula.
Odvede ona dijete preko gumna, te opet kroz jedan rov i dođoše u neki prostor pod zemljom, koji bijaše kano tor strašno velik, a nad njime svod od crvene zemlje. U toru ovce jedna do druge, sve crvene vune, a svaka velika k'o najveće goveče.
- "Uhu", - reče Jagor, kad ugleda grdne ovce.
- "Ne boj se", - odvrati njemu baba Poludnica.
- "Ne bojim se, nego se čudim, koliko su velike ovce. Ova jedna ovca veća nego i kravica i kozica moja, da ih zajedno metneš."
Nasmijala se opet baba Poludnica i učini se još ružnija. Povede ona dijete kroz tor, te ispusti ovce. Ovce nasrnuše u treći rov, koji sve pod zemljom vodio strmo uzbrdice, a baba s djetetom za njima. Dugo išli kroz rov, te onda izašli na drugi otvor iz jazbine. Našli se navrh krša na jednom polju kamenitom, strašno velikom. Sa dvije strane digle se litice, a sa dvije strane ploče gvozdene, tako te iz tog polja nema izlaza ni ulaza nego kroz rov babe Poludnice.
Leži polje kano kotlina zatvoreno, a po polju neko bilje, silno i veliko, svaki list kano tri sloga dobra polja, a svaki se prelijeva kano bakar na suncu. Sunce raspalilo kamen i biline, vrućina u kotlini, da živ kršćenik ni dahnuti ne bi mogao, a da mu grlo ne izgori. Ali dijete ne osjeti ni ove vrućine, nego samo od čuda velikoga reče:
- "Uhu!"
- "Ne boj se", - odvrati njemu baba Poludnica.
- "Ne bojim se, nego se čudim, kako je ovo sve veliko; veći onaj jedan list nego polje i bašča moja."
Opet se nasmijala baba Poludnica i učinila se tako ružna, da pod suncem takove još nije bilo.
- "Po volji si mi, momče", - reče zatim baba. "Meni pastir treba, pa ćeš mi biti pastirom. Sjedi ovdje i čuvaj stado. Nego dobro pazi, kako ćeš me poslužiti, jer bude li štete, zlo po tebe."
Tako reče baba i nestade je opet u jazbinu. A dijete osta samo u onoj silnoj kotlini, gvožđem i kamenom opasanoj. One se grdne ovce razasule širom polja. Sagnule glave pa pasu ono bilje, a kako griskaju golemi list, što se bakrom prelijeva, tako im plamečci oko glava prskaju.
Sjelo dijete na kamen pod onu visoku gvozdenu zagradu i zagledalo se u svu rugobu ovu. Sve što bješe vidio, slegnulo mu se tako u dušicu, te ni zaplakati ne može. Samo jednu te jednu misao po glavi prevrće: kako je malo i umiljato sve ono dobro njegovo, kojega ga je maćeha lišila, a kako je veliko i strašno ovo zlo, koje je za njega izmislila.

O piscu ukratko:

Ivana Brlić-Mažuranić Rodjena je  (Ogulin, 18. travnja 1874. - Zagreb, 21. rujna 1938.) hrvatska je književnica koja je priznata u Hrvatskoj i u svijetu kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu.
Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, a potom u Jastrebarsko.Djela: Valjani i nevaljani - Pripovijetke i pjesme za dječake. Vlastita naklada, Zagreb, 1902. Škola i praznici - Zbirka pjesama i pripovjedaka za djecu. Hrvatski pedagoški književni zbor, Zagreb, 1905. Slike. Pjesme - Tiskara C. Albrechta, Zagreb 1912.Čudnovate zgode šegrta Hlapića - Roman za djecu. Hrvatski pedagoški književni zbor, Zagreb, 1913.Priče iz davnine - Bajke. Matica Hrvatska, 1916.

Tajna Ogrlice sa sedam rubina lektira za sesti razred

TAJNA OGRLICE SA SEDAM RUBINA

pisac: Ivona Šajatović:
Vrsta djela: Roman

Ovaj krimić za mlade, kojeg karakterizira mnoštvo neočekivanih uzbuđenja i iznevjerenih očekivanja, idealno je štivo za ljetne dane. U radnju su spretno utkana potkalnička folklorna vjerovanja o Crnoj kraljici, Barbari Celjskoj, koja je zbog svojih zločina spaljena. Bježeći pred seljacima, izgubila je ogrlicu sa sedam rubina o čijoj se čudesnosti u narodu isprela legenda. Upravo se oko te legende gradi zaplet ovog krimića.

Kratak sadržaj:

Uška, Čarli i Grik bili su savim obični školarci, sa sasvim običnim problemima dok u grad tegodine prije početka Velikoga križevačkog spravišća nije s lunaparkom stigla patuljčica Tana.Tada je sve krenulo naopako, a gradom se proširila vijest da je pronađena davno izgubljena ogrlica Crne kraljice koja ispunjava sve želje. Odlučni u nakani da razmrse sve dvojbe i novonastale probleme, dječaci i djevojčice, uhvaćeni u mrežu prijateljstva, sumnje, ljubomore, nepovjerenja i prve ljubavi, laćaju se detektivskog posla.Tog popodneva nebo nad Križevcima se naoblačilo i sav grad obavilo nekim mističnim polumrakom. Bilo je neobično toplo s obzirom na to da je bio tek kraj svibnja. Djeca svi se vraćala iz škole i zastajkivala na velikoj livadi pokraj gradskog bazena, gdje se upravo smještao lunapark. Ostala su još samo tri dana do Velikoga križevačkog spravišća, priredbe što se održavala svake godine prvog vikenda u lipnju u čast pomirenja križevačkih purgera i kalničkih šljivara.- Dođi, Uska! Gle, postavljaju balerinu! - uzbuđeno se obratio Čarli djevojčici iza sebe. Bacio je nemarno svoju školsku torbu na zemlju do montažnog kioska u kojemu će se idućih nekoliko dana prodavati žetoni za razne zabavne sadržaje u lunaparku.- Sigurno će nam dati probnu vožnju kao i svake godine. Samo da ne počne kiša prije toga! - rekao je gledajući pozorno dva istetovirana mladića koji su s ključevima u rukama zatezalinešto oko željeznih sjedalica.- Ja bih morala kući - promucala je Uška dok je očima gutala sve to šarenilo oko sebe.- Ma, daj! Ti uvijek moraš kući! - narugao joj se Čarli. - Evo, gotovo je! - uzeo joj je torbu iz ruke i bacio je do svoje.-Hajde! - povukao ju je nestrpljivo za rukav i odgurnuo nekoliko djevojčica koje su stajale ispred njih.... Treća nagrada Ivana Brlić-Mažuranić 2001. Nagrada Mato Lovrak 2002.

 Bilješke o piscu:

Mlada Ivona Šajatović (Koprivnica, 1975.) nije gubila vrijeme pa je tako po časopisima objavljivala priče (Modra lasta, Nova Istra, Mila), a ljubiće u roto-izdanjima Novog lista. Ta ambiciozna 28-godišnja autorica kaže da želi pisati bestselere, "djela koja će ljudi čitati", i svi su izgledi da će u tome uspjeti. Njezin prvi roman je krimić za djecu Tajna ogrlice sa sedam rubina. Živi u Koprivnici s roditeljima, mlađim bratom i mačkom Bubimirom po kojemu je modelirala mačka Milju, jednog od istaknutih likova spomenutog krimića. Godine 2001. bila je treća dobitnica nagrade Ivana Brlić-Mažuranić za najbolji neobjavljeni rukopis za djecu i mlade do 14 godina, a 2003. zasluženo se popela na prvo mjesto i dobila nagradu Mato Lovrak za najbolji roman za djecu.

Bitka kod Bistrice Lesne lektira za osmi razred - Miroslav Krleza

Zov Labirinta lektira za 5 razred Michael coleman

O piscu:
Michael Coleman (rođen 12. svibnja 1946.) britanski je autor dječje i mlade odrasle fantastike čija je knjiga, Weirdo's War, bila u uži izbor za Carnegie medalju iz 1996.  Njegova knjiga: Internet detektivi: Net Bandits napravljena je u filmu
Coleman je objavljen autor knjiga za djecu i mlade knjige za mlade. Neke od objavljenih bodova uključuju nogometne priče, uspone i padove Premier lige (Foul Football), Flaming Olimpijade 2008 s Kvizom knjige. Rođen u Forest Gateu u Londonu u Newhamu, Coleman je napisao gotovo stotinu knjiga, uključujući petnaest naslova u seriji Angels FC i pet naslova, The Cure, Going Straight, The Snog Log, Tag i Weirdo's War for "10 i starijih "čitatelja.
Ukratko:
Zaplovi s Tamsyn i Joshom u čudesan svijet Interneta! Surfajući Mrežom, Tamsyn i Josh iznenada nailaze na neobičnu, uznemiravajuću poruku. Tajanstveni korisnik koji se potpisuje ZMASTER traži pomoć. Je li sve samo glupa šala ili je neznanac zaista u opasnosti? Tamsyn i Josh osjećaju da je po srijedi nešto vrlo ozbiljno. Ali kako pomoći nekome čiji je identitet nepoznat? Elektronička poruka oplovit će svijet i pronaći prijatelje udaljene tisućama milja spremne surađivati s Joshom i Tamsyn. Ali vrijeme neumoljivo teče… Hoće li internetski prijatelji na vrijeme skinuti veo s tajne ZMASTER?
Uskoro vise, pratite nas.

Šta je Fabula i kako voditi dnevnik čitanja