Dječak grli svijet lektira za 3 razred

DJEČAK GRLI SVIJET
O PISCU:
Ivica Vanja Roric je roden 1951. godine u Foči kod Doboja. Od ranog djetinjstva volio je da cita i to mu je bila najveca radost: „Samo u petom razredu procitao sam dvjesta trideset sest knjiga. Posudivao sam ih u svojoj skoli i u jos tri susjedne. Citao sam kradom na casovima, nocu kod kuce, ali ponajvise na putu od kuce do skole i nazad, u hodu. Tada sam zauvijek zamrzio jesen, jer se po kisi nije moglo citati. Koliko sam samo puta, citajuci tako u hodu, udario u drvo, bubnuo u jarak, razbio prst na nozi o kamen ili zilu drveta na putu, ubo se na trn ili staklo. Ali to je bilo samo u pocetku; poslije sam se toliko izvjestio u tome da sam svih osam kilometara do skole i isto toliko nazad citao bez ijednog razbijenog prsta. Moji drugovi su se vise igrali - ja vise citao. Naigrao se nisam, ali nacitao jesam. I nije mi mnogo zao. Ah oni su svoje igre na vrijeme zavrsili, a ja se jos nisam opametio: i dalje mi je knjiga vaznija od svega. Cak i sam poneku napisem, kad bas ne mogu da je se otresem. Istinaje daje napisao mnogo knjiga: Dacki kalendar, Eno ide bubamara, Djecak grli svijet, Prica do price, pjesma do pjesme, Duga u travi, Jelin osmijeh, Svemirko trazi srecu, Dozivljaji misa Sisa i druge. Njegove knjige su prevodene na vise stranih jezika.
O KNJIZEVNOM DJELU
Zbirka pjesama Djecak grli svijet podijeljena je u cetiri tematske cjeline: Proljetna cudesa, Djecak grli svijet, Svaka cast i Svuda lisce, svuda zlato. Mjesto dogadanja u pjesmama najcesce je priroda, a glavni likovi su: sunce, mjesec, mravi, svici, zeko, stablo... Sve se desava u polju, u sumi, na livadama... gdje je priroda tako blizu, gdje se osjeca njen dah. U tim pjesmama su zvukovi, mirisi i boje, sve sto se moze dozivjeti u prirodi.

I sve je moguce da se desi: Sunce mijesi pitu, breze idu u skitnju a sumska staza upala u jarak pa se smocila. U pjesmu se smjestio cak i jedan plavi mrav. Zajedno sa suncem i vjetrom djecak zeli da trci rosnim poljima, da osluskuje razgovor cvijeca. Zanesen ljepotom prirode, on zeli zagrliti cijeli svijet:

Djecak grli svijet
Ne krijte se, ptice plasne!
Sto se bojis, vjetre viti?
Ne krijte se,
ne bojte se -
ja vas zelim zagrliti!
Sto treperis, zvijezdo rujna?
Oblakom se ne daj skriti!
Pogledaj me,
pomiluj me -
ja te zelim zagrliti!
Sto ti sutis, sumo sumna?
Ti bar tuzna ne smijes biti.
Zasumori,
zavijori -
ja te zelim zagrliti!
Ne mrsti se na me, svijete!
I nemoj se vise kriti...
U oci me
pravo gledaj -
ja te zelim zagrliti!

Ova pjesma je, ustvari, i poruka i glavna misao cijele zbirke. To je
pjesnikova poruka ljubavi: to je zelja da ovaj svijet bude lijep kao livada
posuta cvijecem:

Jedan cvijet, dva cvijeta
Jutros je u pet
dosao na svijet
jedan mali cvijet
sa latica pet.
Rodio se cvijet -
sad je ljepsi svijet!
Odmah drugog dana
doslo ih je pet,
a vec treceg dana
pedeset i pet!
Za pedeset pet
sad je ljepsi svijet!
Nice cvijet po cvijet -
preplavice svijet!

 
Sunce mijesi pitu
Sunce sije zlacanim sitom
zvjezdano brasno nad zrelim zitom.
Sunce gleda mrave sto zure
s cvjetnim caskama na vreoce
i, zaneseni, radosno zure
u dan sto sija nad seocem...
Jedan zec gricka zelenu vlat,
srce mu kucka k'o zlatan sat:
- Cek, cek... da zirnem malo bolje
sta ono mrda kroz zitno polje?
Zirnu, i vidje: sunce u zitu
mijesi prvu, mirisnu pitu!
Svaka od ovih strofa je jedna pjesnicka slika:
1. Sunce „zlacanim sitom" (svojim zrakama) sije „zvjezdano brasno" (svoju svjetlost)
2. Mravi koji zure „s cvjetnim caskama na vreoce"
3. Zec koji gricka zelenu vlat
4. Iznenadenje: „sunce u zitu / mijesi prvu mirisnu pitu."
Zar to nije cudesno? Sunce u zitnom polju! Sve bljesti u svjetlosti - zvjezdanom brasnu, koje se u snopovima prelijeva pejsazom. Sunce i zitno polje nagovjestavaju skoru zetvu. Pjesma se sastoji od cetiri strofe: dvije sa dva stiha i dvije sa po cetiri stiha. Koji stihovi se rimuju? Pogledajmo!
- u 1. strofi: 1. i 2. stih (sito, zito)
- u 2. strofi: 1. i 3. stih (zure i zure) i 2. i 4. stih (vreoce i seoce).
- u 3. i 4. strofi? Pogledaj!
 
Nebeska skoljka
Nebo se talasa
sve se zlatom ljeska..
Kuda zuris, sunce,
skoljkice nebeska?
nek ti moja dusa
bude tajna luka.
Ne moze te stici
ni oko ni soko.
Kako Ii se pope
toliko visoko?
Volim te u bulki,
u psenicnom klasu...
ali ponajvise
u sevinom glasu!
Hodi, nek ti bude
gnijezdo moja ruka,
 
Po prozoru cipke
Po prozoru cipke,
zimske sare cvjetne.
Svunoc su ih vezle
neke ruke spretne.
Dok je mraz u mraku
snjeska za nos stipkao
usput ih je sarao,
usput ih je cipkao.
Dok je vjetar lunjao
i po mraku pipkao -
ni mraz nije kunjao:
stalno ih je cipkao.
AI' ih sunce zbrisa,
kao neka slova...
i ne osta nista,
samo pjesma ova.
 
Petar Petru plete petlju
Pleti,
Petre.
Petru
Petlju!
A to znaci:
- lijepo sjedi,
u iri dana
jednom jedi,
- pazi da se
ne zapetljas
dok tu petlju
ne ispetljas...
 
Djeca kriju sunce
Jesenji mi vjetar
u prolazu rece:
- Ugasicu sunce,
da vise ne pece!
Javi se i oblak,
pun jesenje kise:
- Ugasicu sunce
da ne grije vise!
AI' nek pljuste kise,
nek vjetrovi pusu -
vec su djeca sunce
sakrila u dusu!
I kad je oluja,
i kad snijeg vije -
ono djecju dusu
miluje i grije.

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)