Lađarski put lektire za 6-razred

LAĐARSKI  PUT  

pisac: Alija H. Dubočanin
Vrsta djela : pripovjetka
Vrijeme radnje : 1988. g.
Mjesto radnje : na rijeci Savi
Tema : Ova priča govori o ocu i sinu koji provode vrijeme ploveći čamcom i hodajući lađarskim putem
Pouka : Iako smo odrasli i zreli u nama mora biti zrno mašte , jer mašta život čini ljepšim.
KRATAK  SADRŽAJ:
Plavičaste mrlje nafte pokrivaju Savu. Zrak miriše na benzin. Jarbola Huna i oca liči na vitke metalne dimnjake brdske rafinerije. U Hunovim djetinjastim snovima o plamenovi označavaju novi drugi svijet. Čamac je bio teretan i teško ga vući. U čamcu sjedi Huanov otac i upravljao veslom da čamac ne odari u obalu. Iz broda su vukli sanduke piva u gostionici. Gostioničar Fiko sklopio je dogovor s Huanovim ocem. Sunce je visoko. Udara pravo u glavu. Na vrhu visoke jarbole učvršćena je alka i za nju vezan konopac. Na lijevoj strani Save , okrenutoj suncu ima mnogo zmija. U san mu se uvuku. Mama mu je rekla da je žedan noću i da zato sanja zmije. Jednom je bila teška zima, ni prsti se ne smiju promoliti van, otac je sjedio i pričao kako je nekad radio na lađi. Ovaj put kojim Hum gazi zove se lađarski put. Lađarski put zarastao je u vrbinu. Približavali su se Zbjegu. U imenu toga sela ima dosta straha. Brod vuče šlepove. To je „ Zeta “. Jedna od posljednjih parobroda na Savi. Kao gusarska zastava nad njima se vije široka traka crnog dima. S brda su vidjeli Huanovu jarbolu i zvali da se zakače. Približavali su se ušću Ukrine u Savu. Iznad ušća vidio je veliko riječno ostrvo, koje je pripadalo Mrkalju. Očevu prijatelju. Hum je u jednoj priči vidio njega i oca u vitkim topolama. S njima je i Savo. Iza njih grupa šljemova. Otac , Mrkalj i Savo bježe kroz gustu travu. Savo je ostao na travi bez obje noge. Još je pri svjesti. Sava moli Huanova oca da puca u njega da mu olakša. Noćima je Hum sanjao Savine noge. Nikad nije saznao što je učinio njegov otac. Iz topolika na ostrvu prhnu cjelo jato vrana. Otac je bio bolestan , teško i dugo iza zatvorenih vrata šaptao je majci riječi da se Huanu dizala kosa na glavi. Huanova majka je plakala , a on je u mašti vidio njene suze padaju na žuto očevo lice i on postaje jači i zdraviji. Zalazili su u gusti mrak i kratke puteljke. Hum se trgnuo jer je vidio djevojku i mladića. Čamac je išao sporo jer se moralo dati vremena djevojci i mladiću da se obuku. Udaljiše se . Otac i sin stigoše u Dubočac. Na pozadini predvečerja ističu se dvije vitke jarbole. Između njih se rumeni sunce na zalasku.

OPIS  LIKOVA

• Glavni likovi : Hum i njegov otac
• Sporedni likovi : Fiko, majka , sestra Mrkulja, Sava , Dženio
• Osobine – Huan : dječak koji je još djete. On živi u svijetu mašte. Npr. Otac mu je bolestan a on zamišlja da mamine suze oca čine jačim i zdravijim.
• Otac : Bolestan i star čovjek , ali radi sve da bi uzdržavao obitelj.

Bilješke o piscu:
Alija Hasagić, bosanskohercegovački književnik, rođen je 1949. godine u Bosanskom Dubočcu na Savi. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu i Koraću kod Bosanskog Broda, a srednju školu je završio u Kranju. Filozofski fakultet, smjer književnost i jezik, završio je u Sarajevu.
Nakon završetka studija, kraće vrijeme, radio je kao prosvjetni radnik u osnovnoj školi Vladimir Perić Valter u Sarajevu, da bi nakon toga dobio mjesto urednika u izdavačkom preduzeću "Veselin Masleša" (kasnije Sarajevo Publishing ), gdje je ostao sve do penzionisanja 2006. godine. Uređivao je biblioteke: "Dječija književnost", "Lastavica", "Poezija za odrasle", "Proza za odrasle" i biblioteku "Posebnih izdanja". Najznačajnije uredničko djelo mu je edicija "Dječija književnost naroda i narodnosti BiH u 20 knjiga", koja je objavljena 1990. godine.