Vrsta djela: roman za mladež.
Tema: život psa šarplaninca i njegov suživot s ljudima.
Ideja: sva su živa bića međusobno povezana i zavise jedni od drugih.
Mjesto radnje:u Zagrebu na šalati.
Vrijeme radnje: od 1969. do 1981. godine.
Kratak sadržaj:
U leglu uz majku kuju i braću i sestre jedan psić dobi ime Trap. Bio je velikodušan puštao je braću i sestre da se nasisaju a on je čekao zadnji. Kad su malo poodrasli psići su prodani, tako trap dobije novo ime Don od tromeđe. Trapa su uzeli dobri ljudi, Pipa i Gego, čuvao je njihovu kuću i vrt. Poput majke kuje ni on nije lajajo bez razloga, a gospodare je slušao u svemu iako ga nikad nisu dresirali. Trap, sad Don se razbolio . Gospodari su ga liječili i njegovali. bolest ga je učinila mudrijim i opreznijim. Kako su od vukova nastali psi pričala mu je majka kako jednom čovjek našao ranjeno vučje mladunče uzeo ga liječio i ostavio u svojoj kući, neprijatelji napadoše čovjeka a vučica mu priskoči u pomoć i spasi ga te ostade zauvijek uz čovjeka a njeni potomci postadoše psi vjerni prijatelji čovjeku. Došlo je i prvo donovo proljeće, obilježavao je svoj teritorij mokraćom, postao je gospodar ulice, a također i na obližnjoj livadi svadavši velikog vučjaka. Don je često s drugim psima trčao uokolo, znao je sa šalate otići u Biskupsku park ili zrinjevac. Bio je jako hrabar ali oluje i gromova se jako bojao, Pipo i gego su ga zbog toga zadirkivali. Kad je dovoljno odrastao gospodari su ga odveli na izložbu pasa gdje je don dobio nagradu i diplomu za najljepšeg psa iz kategorije mladih i najljepši šarplaninac. Jednog dana kod njih su došli ljudi s kujom, htjeli su imati čistokrvne šarplanince pa se don prvi put pario. Na sledećoj izložbi pasa nenadano je susreo svog brata Capa. Cap se nikad nije prilagodio ljudima režao je i bjesnio, odveli su ga živoderi. Don je i dalje pobjeđivao na izložbama i prilagođavao se ljudima. Jednom je s gospodarima pošao na more gdje je našao novu ljubav kuju na otoku do mkoje je morao plivati preko kanala. Imao je ljubavnu avanturu i s kujom na brodu, divno se zabavljao na moru, a i spasio je nekog dječaka koji se odvojio od roditelja i onesvjestio. Ali bilo je i okrutnih ljudi, mamili su ga ribom kad je on htjeo uzeti oni su ga udarili tako da je pao u more i zapetljao se u mrežu i počeo daviti, spasili su ga dobri ljudi s jednog broda. Po povratku kući počele su pripreme za izložbu u Monte Carlu. U Monte Carlu je izazvao veliko divljenje, ali i strah. Prekrasan sibirski pas izazvao je donovu ljubomoru pa je cvilio, nije podnosio da se Pipa i Gego dive nekom drugom. Na samom natjecanju napao je sibirskog ljepotanam, srušio sudački stol i lajajo poput zvjeri. Gego ga je morao udariti a dona je obuzeo stid. Naveče je sam otišao lutati Monte Carlom i vješto je ušao u kockarnicu. Svima kome se približio donosio je sreću u kockanju. Don je dobio priznanja i u Beču, Budimpešti i San remu. Osjećao se dobro , često je znao otići sam u šetnju ali se uijek na vrijeme vraćao. Jednom u takvoj jednoj šetnji ugledao je šarplaninku vezanu uz zid kuće. Iz kuće je izašao čovjek i poveo kuju ,m kuja je poželjno vonjala pa ju je don slijedo, ušli su u nekakav vrt i čovjek zaključa vrata a don požudno skoči na kuju a čovjek mu brzo nabaci debeli lanac oko vrata. Bio je zarobljen a na gubicu mu je stavljena brnjica. Zatežući lanac osjećao je da mu se u kožu zabijaju čavli. Kad se ujutro htjeo osloboditi udarali su ga tak jako da su ga skoro ubili. Kradljivac je skupo prodao dona, odveli su ga daleko i iskrcali ga u planini kod nekih ljudi. Novi gazda bio je razuman čovjek i dobar poznavalac pasa. Don je postao čuvar ovaca,m to je bilo njegovo iskonsko zvanje, a dobio je novo ime zvali su ga Đoni. Visoko u planini don jenašao svoju izabranicu, ali jednom su ih napali vukovi , don je pokazao svoju snagu i srčanost i pobjedio je vukove. Uspio se vratiti svome stadu gdje je vođa bio remo. Removo vođstvo je trajalo do dana kad je izbio požar, remo i don su se potukli zbog tog ašto je don htjeo povesti ovce prema jezeru a remo u planinu, remo odvodidio stada i ostale pse u planinu a don dio ovaca prem ajezeru, svi removi psi i ovce su izgorili u planini, a dona su s ovcama nasli i vratili kući. jednog dan došao je isti kmion po ovce, don se ušuljao sa ovcama u kamion, ali kad u istovarali vozač ga uhvati i predade onim kradljivcima psa. Žena od kadljivca javi Pipi i Gegu i oni vrate dona nazad k sebi. Don je sad imao nova zaduženja, čuvao je djecu od Pipe i gega. Kamko je stario lutao je sve manje, pazio je na pipu i dječicu. Najviše ga je brinula mala gospodareva kći Dona. Jednog dana istrčala je van i krenula prema raskršću. Pretekao je djevojčicu na samom zavoju i izletio na cestu. Htio je spriječiti dijete da ono ne istrči pred auto, odbacio ga je tup udarac. Jedva se dovukao do kuće, Pipa i Gego su ga njegovali i liječili. Povrede su bile teške, ali nije bio razočaran, prepustio se ljudskim rukama znajući da će ga one izliječiti ili će od njih umrijeti.
Opis likova:
Don: rasni šarplaninac, glavni lik romana, majka mu dade ime Tramp a po redovniku ga nazvaše Don od tromeđe, plemenit, snažani lijep, vijeran, štiteći djevojčičin život žrtvuje svoj.
Pipa i Gego: donovi dobri gospodari, oni vole svog psa, liječe ga , njeguju, ponose se s njim, kad je don otet ne odustaju od potrage.
Bezimeni kradljivac: predstavlja tamnu stranu čovjekova odnosa prema životinjama, on je okrutan, nemilosrdan i gleda samo novčani dobitak.
Bilješke o piscu:
Višnja Stahuljak rođena je 1926 godine u Zagrebu, gdje stalno živi i radi. Prvim književniom adom javila se 1953. godine. Otada je objavila više od dvadeset knjiga proze, poezije, igrokaza te dvije drame. Njena djela se prevode na strane jezike a i sam književnica bavi se prevođenjem. U njenom stvaralaštvu za djecu valja izdvojiti romane: začarani putovim, Djevojčica i paun, don od tromeđem, Zbirke priča : Kućica s crvenim šeširom, čarolije iza ugla i brojne igrokaze.
Nema komentara:
Objavi komentar