Seljačka buna lektira za srednju školu


SELJAČKA BUNA
Pisac: August Šenoa
Vrsta djela: roman
O djelu:
Radnja romána počinje krajem veljače 1564. godine u Susjedgradu. Ursula Hening udovica je više od godinu dana, nema sinova, ali ima ugledne zetove: kči Marta udaná je za Stjepka Gregorijanca, siná podbana Ambróza Gregorijanca, a Anka za Mihovila Konjskog, bogatog velikaša. Imanja Susjed i Stubica u obitelji Hening su više od sto godina i ne smiju se dijeliti (posjed je to Dore Arland koja se udala za Heninga L). Ursula oko posjeda vodi parnicu protiv rodáka koji je Susjedgrad protupravno prodao Franji Tahiju. Dok je Ursula Hening bila u posjetu kcerima, Tahi je pod okriljem noci uselio na oba imanja. U domu Ilije Gregoriča, seljaka iz Brdovca, slijepac Jurko, kojeg prati lijepa kči Jana, objašnjava prokletstvo obitelji Hening: proklela ih je starica kojoj je Arlandova Dora zavela i ubila sina jedinca. Nekoliko dana nakon toga Ilija u kucu prima uskoka Marka Nožinu, a nakon što shvate da su se obojica borili s Turcima, bratime se. Matiju Gupca upoznajemo na kraju prve četvrtine romána kad ga necak Duro Mogaic moli da ga što prije oženi s Jurkovom Janom jer ga Tahi zove u vojsku, iako Duro nije dužan ici. Gupcu u posjet dolazi i Stjepko Gregorijanec kako bi ga privolio da svojim ugledom medu kmetovima pomogne Ursuli vratiti posjed. Tahijevi sluge silom odvode Duru Mogaiča te Gubec odlučuje pomoci Gregorijancu. Ursula se uz pomoč kmetova vrača na posjed. Ban Petar Erdôdy, čija je pokojná žena bila Tahijeva kči, uz pomoč Gašpara Alapiéa, brata sadašnje žene Barbare, kreée s vojskom na Susjed. Uz Ursulu su njezini zetovi i podban Ambróz. U krvavom boju podban je porazio bana i oteo mu mač i zástavu. Na Saboru u Zagrebu u srpnju 1565. podban Ambróz Gregorijanec smijenjen je i zajedno s Ursulom Hening i njezinim zetovima optužen za veleizda- Tahi se pobjednički vraca na Susjed i muči kmeťove i sitno plemstvo. U rujnu 1566. u sukobu kod Sigeta pogiba Nikola Zrinjski. Iznenada umire i ban Petar. Jeleňa Tahi, sestra Nikole Zrinjskog, u tome vidi prst sudbine, a Tahi sanja Arlandovu Doru i svoje žrtve. U proljece 1567. Hrvatska dobiva dva bana: biskupa Duru Draškoviéa za politička i Franju Frankopana Slunjskog za vojna pitanja. Duro Draškovié želi brakom Sofije i Tahijeva sina Gavre r i - ješiti parnicu Hening - Tahi. Sofijina zaručnika Miliča pod izlikom izvršenja davnog Ursulina zavjeta šalje da izbavi Duru Mogaiča. Na Uskrs 1567. godine ispred crkve u Stubici dolazi do pokolja nedužnih kmetova koji su odbili Tahiju predati ključeve svojih klijeti. Jeleňa Tahi umire proklevši supruga na samrti zbog zločina i nevjere. Godine 1572. hara veliká glad. Ljudi umiru. Janu, koja je s drugim kmeticama nakon rada na polju ručala na Susjedu, Tahi siluje. Poludjela, misii da je Arlandova Dora. Ne mogavši više podnositi zlodjela, na Duhove 1572. Gubec i Ilija dogovaraju bunu protiv Tahija koju pomažú Stjepko i Ursula. Spletkar Drmačié odaje seljacima da oni pomažú samo kako bi smekšali Tahija za ženidbu. Izdani Gubec odlučuje raširiti bunu s ciljem da oslobodi kmetove. Planovi o okončanju parnice brakom propadaju kad Nožina dolazi s Milicem i Mogaiéem koje je spasio iz turskog ropstva. Buna se sprema tiho. Polako se budi Zagorje, Kranjska, Stajer, Uskoci. Simbol početka je pijetlovo pero. Buna počinje na pokladňu noé 1573., u posljednjoj četvrtini romána. Selo za selom pristupa buni i Senoa imenom navodi njihove vode. Potkupljeni Simun Drmačié buni seljake protiv uvjeravajuci ih da su njihovi vode u dogovoru s Turcima. Ilija vodi bunu u Sloveniji, ali čuvši za Drmačičevo izdajstvo, povlači se prema Hrvatskoj paleci sve gospodsko za sobom. Biva poražen blizu Klanjca, no uspijeva pobjeéi. U Gornjoj Stubici Gupcu stiže vijest o dolasku vojske koju vodi ban Gašpar Alapič. Gubec budi ljude, pravi pian bitke i hrabri svoju vojsku. Govor koji drži nadahnjujuči je i u njemu su iznesene sve boli i želje jadnoga puka. Bitka je žestoka, puna žrtava na objema stranama, ali banova vojska je jača. Ranjenog Mogaiča Gubec nosi u crkvu, gdje mladié umire. Gubec se predaje u zamjenu za živote seljaka. Stubička bitka najveca je masovna kompozicija hrvatskog 19. stoljeca. Alapič slávi pobjedu, ali n i Gubec u tamnici ne klone duhom, uvjeren da ce jednom doci vrijeme u kojem ce njegov hrvatski puk b i t i sretan i slobodan. Daljnje pripovijedanje u románu svojevrstan je epilóg. Stjepka Gregorijanca u Mokricama posjecuje fratar noseci mu pozdrave od dvaju mrtvaca. Prvi mrtvac je Stjepkov otac Ambróz koji je frátra molio da mu opomene sina ako bude rádio zlo. Drugi mrtvac je Matija Gubec koji je Stjepku oprostio izdaju. Iz pripovijedanja frátra koji je Gupca pratio na mučilište saznajemo kako je Gubec umro: posjeli su ga na užareno prijestolje i stavili mu na glavu užarenu krunu. Ilija Gregoric je uhvacen i pogubljen u Zagrebu, ali bez mučenja. Uhvatio ga je Drmačié kojemu je za Iliju bilo obeéano 500 zlatnika. Úskok Nožina pronašao je Drmačiéa nakon mnogo godina i osvetio izdaju. Ursula je parnicom dobila Susjed i krajem 1574. isplatila Tahijevu djecu. Star i bolestan, Tahi je umro od straha vidjevši poludjelu Janu obučenu u Arlandovu Doru, a sirota Jana bacila se kroz prozor. Roman ima velik broj likova, ali radnja se više uspostavlja kontrastiranjem skupina, seljaštva i gospodstva nego pojedinih likova. Gospoda su nositelji povijesnih dogadaja koji se radaju iz njihovih suprotstavljenih privatnih interesa dok je kod seljaštva akcent stavljen na područje privatnosti i svakodnevnog života, kao npr.

vrlo topao príkaz Ilijine obitelji u četvrtom poglavlju kad Ilija prima Nožinu u kuću. Ne mogu se jednostrano opisati seljaci kao dobrí, a plemići kao zli, jer u svakoj skupini ima i jednih i drugih. Paralelne ljubavne priče (Jana i Mogaié, Sofija i Milié) pokazuju da se snažni osjeéaji javljaju neovisno o staležu jer su svi, na kraju krajeva, samo ljudi.

Linkovi

Sanovnik - Sanjarica

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K

L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž