Pisac: Ante GardašVrsta djela: Znanstveno Fantastični Roman
Mjesto radnje: počinje na zemlji , pa svemir, ljubičasti planet.
Vrijeme radnje: Budućnost
Tema: suradnja zemljana sa stanovnicima drugog planeta.
Ideja: na zemlji i u svemiru treba vladati mir.
Kratak sadržaj:
Profesor Leopold, njegova žena, sin Miron i kćerka Ita, žive u selu Treskavcu. Miron ima dvojku iz fizike, a to je slavnom sveucilisnom profesoru atomske fizike i strucnjaku za svemirska istrazivanja Leopoldu jednostavno neshvatljivo. Zato Miron mora ostati kod kuce i uciti fiziku, a profesor sa zenom i kcerkom ide u posjet Mironovu stricu. Kuca mu je na drugom kraju Treskavca. Navecer je Miron osjetio da se dogada nesto cudno. Radio je odjednom prestao raditi, televizor se nije dao upaliti, a na kraju je nestalo i struje. Uhvatio ga je strah. A onda je sobu ispunila bljestava svjetlost. Na livadi ispred kuce lebdjela je golema svjetlosna kugla sto je naizmjenicno isijavala zutu i plavu svjetlost. Nastao je snazan vihor, a voda iz rjecice pretvorila se u vreli vodoskok. Uplaseni Miron otvorio je prozor i izjurio iz kuce, no uhvatio ga je zracni vrtlog. U zadnji se cas docepao stabla jabuke i obgrlio ga. Sva stabla su se savijala od jakog vihora i najednom je cudan snop svjetlosti otrgnuo prestravljenog djecaka i on je osjetio kako prestaje misliti i osjecati. Snop svjetlosti ili cudna zraka uvukla ga je u svjetlecu kuglu koja je pulsirajuci i bljeskajuci poprimila oblik tanjura. Kad se Miron probudio, oko njega je sve bljeskalo i treperilo. Pomislio je da sanja, ali je ubrzo shvatio da je to stvarnost i opet se jako uplasio. Strasno se zazelio tate, a onda je gotovo vrisnuo od srece. Na lezaju do njega mirno se opruzio profesor Leopold. Davao je Mironu znak ocima da bude miran i da suti, jer ih svemirci promatraju. Ubrzo su se pojavila cudna zutolika bica. Bila su dvojica. Nesto su nerazumljivo piskutali i samo se smjeskali. Nakon kraceg umirivanja zarobljenika upozorili su Zemljane da pogledaju u veliki ekran. Na ekranu se pojavio i treci zutoliki. Zacuo se njegov glas: Dobro dosli na nas brod Stanovnici planeta Sanon i grada Kulahare salju vam pozdrave i zele iskrenu dobrodoslicul Bio je to voda svemirske ekspedicije, profesor i savjetnik u kulaharskom Institutu za meduplanetarnu suradnju. Bio je neobicno ljubazan i ispricao se profesoru sto su ga ugrabili zajedno sa sinom. Ime mu je bilo takvo da se ne moze napisati nasim slovima, a moglo bi se prevesti kao Onaj kojemu se zvijezde raduju. Malo'pomalo profesor Leopold i Miron udomacili su se u svemirskom brodu. Za Mirona je sve bilo tako zanimljivo i uzbudljivo da je zaboravio na strah: hrana u obliku isjeckanog stiropora bez mirisa i okusa, pilule koje lebde ako se na vrijeme ne stave u usta, lebdenje u bestezinskom stanju. Savjetnik je objasnio profesoru Leopoldu da oni stizu sa Sanona, planeta izvan Sunceva sustava, i da su dosli po njega i Mirona jer su njihova racunala pokazala da im samo njih dvojica mogu pomoci. Objasnio im je dalje kako su naucili njihov jezik te kakav je planet Sanon i njegova civilizacija:
Sanoniti nikad ne umiru, zive vjecno ako to zele, kultura i znanost im je daleko ispred zemaljske, njihovi brodovi krstare svemirom brzinom svjetlosti i dobro su proucili Zemlju i druge planete na kojima ima zivota. Ali Sanoniti su se sada prvi put suocili sa smrcu. Sada im prijeti istrebljenje. Veliki planetoid s nepoznatim bicima dospio je u Sanonovu orbitu, a Sanoniti su poceli misteriozno nestajati ili se pak pronalaze njihova mrtva tijela koja je vise nemoguce ozivjeti. Sanon bi uskoro mogao ostati bez stanovnika. Jedino profesor Leopold svojim znanjem i iskustvom moze pomoci Sanonitima, naravno, u suradnji sa sanonskim svemirskim strucnjacima. Sanoniti su s velikim odusevljenjem docekali svemirski brod i goste s njima daleke Zemlje. Prireden je velik docek s najuglednijim ljudima planeta i uz izvodenje sanonske himne. Sanon je neobican planet. Ovijen je oblacima ljubicaste pare koji plove po svijetlom nebosklonu, livade s mahovinastom travom prosarane su cvijecem, a drvece nosi raznobojno Usee. Rijeke su modre s ljubicastim nijansama. Grad Kulahara u koji su profesor Leopold i Miron dosli ima pokretne ulice. Kuce su sagradene na tracnicama i mogu se premjestati tako da se vrlo lako moze dobiti sirok prostor po zelji. Kad je Miron naucio sanonsku djecu igrati nogomet, preko noci su bile sklonjene kuce iz jedne ulice i napravljeno nogometno igraliste. Ulicama voze aerobusi koji se mogu spustati ili dizati prema zelji svojih vozaca. Djeca se voze samovoskama, vozilom velicine djecjeg stopala. Stali bi na samovoske i upravljali pritiskom noznog palca na odredenu tipku. Ulice su imale posebno oznacene staze za samovoske slicne biciklistickim stazama na nasim cestama. Planet Sanon zanimljiv je i kao zajednica. Cijeli je planet zapravo jedna drzava bez granica, vojske i policije. Sanoniti su uvijek veseli i najcesce se izrazavaju smijehom. I djeca u skoli imaju smijanje kao nastavni predmet i cesto se prireduju meduskolska natjecanja u smijanju. Muskarci su golobradi pa je brada profesora Leopolda izazivala veliko zanimanje. Nikako nisu mogli vjerovati da se ne moze skinuti. Sanoniti ne poznaju mrznju, rat, ubojstva, nasilje, kradu i laganje. O tako necemu niti su kad culi niti se nesto slicno kod njih dogadalo. Kad je jednom Miron pokusao nesto slagati, osjetio je kako ga pecka na jeziku i kako se jezik pocinje kociti. Shvatio je da na Ljubicastom planetu laz jednostavno ne postoji, da je za njegove nove prijatelje laz pojam koji oni jednostavno ne mogu shvatiti. Na Sanonu nema ministarstva rata ni policije, ali postoji ministarstvo smijeha, igara, pticjeg cvrkutanja, blagdanske radosti, cvjetnih mirisa, sunceve svjetlosti, svjezeg zraka, duginih boja te razni savjetnici, kao npr. savjetnik visokih tonova, lijepih osmijeha i slicni. Sanoniti nisu poznavali bolest jer im je medicina bila na takvoj razini da su sve bolesti iskorijenili, a nove se nisu pojavljivale jer bi ih u casu otkrili. Ljubicasti planet je planet savrsene srece, mira i ljubavi, a svoj nacin zivota i razmisljanja Sanoniti su htjeli prosiriti na cijeli svemir, naravno i na Zemlju. Profesor Leopold i Miron stanovali su u kuci Savjetnika koji ih je svemirskim brodom dovezao na Sanon. Prijevod njegova sanonskog imena glasio bi Onaj kojemu se zvijezde raduju.
Savjetnik je imao suprugu i dvoje djece blizanaca, djecaka Pima i djevojcicu Pam. Miron se s njima ubrzo sprijateljio i pomalo se zaljubio u Pam. Cak je odlucio i da ce je ozeniti. A Pam je bila jos vise zaljubljena u njega. Miron se s njima danonocno igrao, ucio od njih sanonske igre i pokazivao im igre djece sa Zemlje. Kroz igru je upoznao Ljubicasti planet, ponasanje djece i odraslih, prirodu i nacin zivota Sanonita. Njihova znanstvena dostignuca dosegla su savrsenstvo. Miron je cak jednom prilikom mogao promatrati svoj dom, vidio je mamu i sestricu Melitu kako tuzne sjede pred kucom i srce mu se steglo. Inace je uzivao u voznji samovoskama, plivanju, cvijecu koje se smije poslije kise, a posebno ga je odusevila zivotinja slicna konju s dvadeset i cetiri noge, zvala se haragu i uzivala je kad bi djeca na njoj jahala. Haragu je Mironu i blizancima priskocio u pomoc kad ih je povukao rijecni brzac i spasio ih od sigurne smrti. Za to vrijeme profesor Leopold svakodnevno je isao u institut zajedno sa Savjetnikom i tamo su skupa trazili rjesenje kako otkloniti opasnost koja je prijetila s planetoida. Zlokobni planetoid mogao se sa sretnog Sanona vidjeti golim okom. Dok su se Miron, Pam i Pirn jednom igrali, na rijecnom otocicu, pojavilo se strasno cudoviste. Imalo je oblik veiike kutije, a umjesto glave na vrhu joj je bilo nesto kao rupa iz koje bi svaki cas izvirila neka cudna naprava i opet se uvlacila. Cudoviste je umjesto ruku imalo mnostvo dugackih pipaca i njima mlataralo oko sebe. Djeca su se prestravila, pobjegla u spilju ciji je ulaz haragu zagradio svojim tijelom. Cudoviste se udaljilo, ali djeca su ostala u spilji sve dok ih nisu pronasli roditelji. U meduvremenu novine se pune izvjescima o neobicnim pojavama u raznim sanonskim gradovima: negdje je nestalo elektricne energije, drugdje je sve raslinje povenulo, na trecem mjestu zaledeni oblaci u komadima su padali na grad, u nekim gradovima stanovnici su patili od iznenadnih napada ukocenosti ili bi zapadali u hipnoticka stanja. Sanonite je obuzeo veliki strah. Treceg dana nakon dogadaja na rijeci Pirn i Pam nisu se vratili iz skole. Potraga je bila bezuspjesna, od blizanaca ni traga ni glasa. Cudovista su odnosila i druge Sanonite, a oni se jednostavno nisu znali obraniti. Nisu ni organizirali napad na ta cudna bica jer u njihovoj svijesti nije postojao pojam nasilja niti su uopce shvacali da netko drugome moze nanijeti zlo. Savjetnik i profesor Leopold sve su pripremili za posjet zlokobnom planetoidu koji unistava zivot na Sanonu. Izgraden je specijalno oklopljeni svemir ski brod, a profesor Leopold izradio je napravu koja moze paralizirati sve zivo. Prema kompjutorskim proracunima i Miron je morao poci, premda to njegovu ocu nije bilo po volji jer se pribojavao za sina. Brod je konacno poletio u spasilacku misiju. Spustili su se na taj neobicni i grozni planetoid pun nekakve magle koja se pretvarala u zivo bice i napadala sve sto se krece. Planetoid je zapravo bio umjetni satelit s mnostvom podzemnih prostorija i hodnika u kojima su radili roboti potpuno slicni cudovistu koje je Miron vidio na rijeci.
Sto se zapravo dogadalo? Bica s dalekog planeta koja su neunistiva i vjecna, a sazdana su od zgusnutog elektriciteta, putovala su svemirom u zelji da sire mir i ljubav gdje god postoje razumna bica. Napravili su umjetni satelit i robote pomocu kojih su istrazivali svaki planet kojem bi se priblizili. Tako su istrazivali i Sanon prije negoli stupe u kontakt s njegovim stanovnicima. No dogodila se nepredvidiva nevolja: kod robota se pocela razvijati svijest, pobunili su se i zarobili svoje gospodare. Cak su se poceli i razmnozavati i vec imali nekoliko novorodencadi-robotica. Kako bi mogli prezivjeti, morali su se hraniti, a hranili su se tako sto su hvatali Sanonite, isisavali im intelekt, tj. razum te tako postali tehnicki obrazovani na najvisem stupnju. Cak su napravili i tvornice u kojima su konzervirali intelekt i tako cuvali zalihe za buducnost. Kad pohvataju sve Sanonite, krenut ce na druge planete. Nakon niza vrlo opasnih pustolovina, Miron je uspio pronaci Pima i Pam, koji jos nisu dosli na red da im se oduzme intelekt, a vidio je i ostale Sanonite ranije ugrabljene. Bili su zivi, ali niti su sto osjecali niti ista shvacali. Profesor Leopold uspio je paralizirati cudovista-robote s obzirom da su i oni bili ziva bica, ali je paralizirao i sebe i Savjetnika i djecu a sve to na nagovor bica s dalekog planeta sto su dosla siriti mir i ljubav. I dok su profesor i drustvo bili paralizirani, tvorci robota unistili su pobunjene robote. Kad su se profesor i drustvo probudili iz paraliziranog stanja, sve je bilo gotovo. Uspjeli su se sastati s tim bicima sto se sastoje od zgusnutog elektriciteta; kako ona imaju sasvim drukciji oblik od ljudskog, bez problema su se pretvorila u dvojnike svojih posjetitelja. Miron je s velikim zanimanjem gledao Mirona II, ali ga nije smio dodirnuti jer bi ga elektricitet opekao, a mozda i usmrtio. Na Sanon su vraceni i svi oteti Sanoniti, vracen im je i oduzeti intelekt i opet su postali normalni kao i prije. Spasitelji Ljubicastog planeta docekani su s odusevljenjem i slavljeni kao veliki junaci. Miron je bio presretan, narocito zato sto je spasio svoje velike prijatelje Pima i Pam, a presretni su bili i njihovi roditelji. Na Sanon se vratio normalan zivot najsretnijih stanovnika svemira. Doslo je vrijeme rastanka. Na kraju su se dogovorili da Pam i Pirn sa svojim tatom posjete Mirona u njegovu domu i da upoznaju Mironovu mamu i sestricu Melitu u Treskavcu.Tako je bilo ostali su u gostima kod Mironovih roditelja tri dana.
Miron i profesor Leopold bili su na ljubičastom planetu 30 dana, za to vrijeme završila je škola a Miron nije ispravio dvjku iz fizike, ali je prestao lagati.
Opis likova:
Miron: smeđokos rumenih obraza,ima 12 godina ide u 6 razred.
Profesor Leopold: dobrodušan i pomalo smiješan čovjek s bradicom i lulom, svojim likom podsjeća na profesora Baltazara.
Onaj kojemu se zvijezde raduju: je stanovnik ljubičastog planeta Sanona, profesor, savjetnik instituta za planetarnu suradnju.
Nema komentara:
Objavi komentar