Kako je Potjeh tražio istinu:
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: U vrlo davno doba
Mjesto radnje: na jednoj krčevini u staroj bukovoj gori
Glavna misao ove bajke je kako čovjek obuzet i zaslijepljen strastima,»bjesovima«
Opis likova:
Kratak sadržaj:
U staroj bukovoj šumi živio starac Vješt sa svoja tri poodrasla unuka, Marunom, Ljutišom i Potjehom. Premda su stasom već pravi momci, neiskusni su, naivni, strašljivi i stidljivi, neznalice o svijetu, njegovim bićima i pojavama te nesposobni prepoznati dobro od zla i važno od nevažnoga. Jednog jutra prije svanuća idu braća šumom i u strahu od Bjesomara zazivaju Svarožića da izvede sunce. A Svarožić ne samo da im priušti blistavo svanuće, nego ih povede sa sobom u skutu svoga plašta i u letu im pokaže cijeli svijet: i zemlju i nebo, i blaga i bogatstva, i vojske i vojskovođe i pljenove, i zvijezde i mjesec i oblake i vjetar. A kad su se vratili dadne im još savjet: Evo, što vam je raditi: ostanite na krčevini i ne ostavljajte djeda, dok on vas ne ostavi, i ne idite u svijet ni za dobrim ni za lošim poslom dok ne vratite ljubav djedu. Od tolikih novih dojmova svoj se trojici braće sve smuti u glavama, tako dase poslije nisu mogli sjetiti ni što su sve vidjeli, ni što im je božić Svarožić savjetovao. Sve je to promatrao Bjesomar, vladar šumskih bjesova, koji je mrzio starca Vješta , ponajviše zbog svetog ognja, na koji je djed svakoga dana dodavao cjepanicu da se ne ugasi. Njemu nije odgovaralo da unuci ostanu živjeti s djedom i pomagati mu. Zato Bjesomar zapovjedi trojici iz cijele male vojske bjesova u rakiti da se svaki prihvati po jednog od braće i da smisle kako će pomoću pobunjenih unuka nauditi staromu Vještu. Kad su se braća vratila kući, djed ih upita što su doživjeli. Ne mogavši se sjetiti, jer ne treba zaboraviti da im se sve bilo smutilo, Marun i Ljutiša počeše što od neprilike, što od srama, što od straha , djedu lagati, onako kako su im došaptavali oni bjesovi koji im se useliše u njedra. Jedino najmlađi Potjeh, koji je ljubio istinu nije htio poslušati šaptave bijesove riječi pa lagati djedu, otrese bijesa nogom i prizna djedu da se ničega ne sjeća: Ne znam, djede, ni što sam vidio, ni što sam čuo. Bjesomar ispraši brezovačom onoga trećeg bijesa zato što nije uspio zaskočiti Potjeha i pošalje ga nazad da učini sve kako se Potjeh ne bi dosjetio istine.Pod utjecajima svojih bjesova, Marun trči za bogatstvom, a Ijutiša za snagom, oružjem, gospodarenjem nad drugima. Zanemaruju djeda, sve manje borave u kući. Samo Potjeh ustrajava u zajedničkom životu, ali ga muči što se ne može prisjetiti istine. Napokon više ne izdrži pa reče: Zbogom, djede, odoh ja u goru i n vraćam se, dok se ne dosjetim istini, pa makar trajalo deset godina. Za to vrijeme Marun i Ljutiša toliko potpadnu pod utjecaj svojih bjesova da im djed postane smetnjom. Odluče ga se riješiti. Zatvore ga u kolibu, klinom čvrsto zatvore vrata, tako da se iznutra ne mogu otvoriti, zapale kolibu pa uteknu daleko u goru da ne čuju djedovo zapomaganje. Potjehu u gori dolazi Svarožić i ponavlja mu savjet s početka priče: kako doći do istine ljubavlju, a ne napuštanjem voljena djeda i jalovim traženjem mudrosti. Postiđen, Potjeh odluči vratiti se djedu. Da bi se umio, nagne se nad zdenac, noga mu se posklizne, on se prevrne u zdenac i utopi se. Njegov bijes slavi, jer mu je posao završen. Netom su bjesovi napustili Maruna i Ljutišu, braća se osvijeste, progledaju ispoznaju kakva su zla učinili. Postanu opet dobri, kakvi su po prirodi svojoj i bili prije no što su ih obuzeli bjesovi. Pojure prema kolibi te u posljednji trenizvuku djeda, tik prije negoli ga je zahvatio plamen. Povedu ga prema zdencu ukojem se Potjeh bio utopio. Putem zalutaju, djedova snaga kopni, no odjedanputim se ukazu Svarožićevi dvori. Na prilaznim stubama ugledaju Potjeha kako neutješno plače, jer ga Svarožić ne pušta u svoj dvor zbog toga što se ogriješio o djeda.Djed otpusti Maruna i Ljutišu te ih pošalje natrag na krčevinu. Posve iscrpljen, smežuran i posinjio, obgrli on Potjeha pa ga povede po oblaku do dvora.Opis likova:
VJEŠT- samohrani djed koji je odgojio tri svoja unuka
MARUN -počinje trčati za bogatstvom
LJUTIŠA -želi da bude najjači medu svima i gospodar svemu svijetu
POTJEH- istinoljubiv unuk, želio bi djedu ispričati istinu, ali je se ne uspijeva dosjetiti.
BJESOMAR -zao šumski duh i zlobni vladar svih šumskih bjesova, koji se zorom prije sunca rado povlačio šumom.
SVAROŽIĆ -božić (mali Bog) koji izvodi (dovodi, zazoruje) sunce. Simbolsunčeve svjetlosti; izgledom je
prekrasno momče u blistavuodijelu, a oko njega zlatna kabanica trepti kao zlatan barjak.
BJESOVI -šumski demoni, u bajci predstavljaju strasti koje čovjeka, kad je njimaobuzet, mogu odvući od najvećih životnih istina.
MARUNOV BIJES :mali bijes, sasvim malen, nakazan i rogat, a siv kao miš.
LJUTIŠIN BIJES :sasvim malen, ružan, nakazan i rogat, a sur kao tvorić.
POTJEHOV BIJES :najmlađi, najružniji, rogat u velike rogove, a crn kao krtica.
Nema komentara:
Objavi komentar