Vrsta djela: roman
Mjesto radnje: zagreb, trg
Vrijeme radnje: Mjesec studeni
Kompozicija djela:
Uvod - Martin strpljivo čeka Veroniku koju nije vidio godinu dana. Kad je Veronika došla Martin je primetio da nešto nije u redu, pa su razgovarali što se dešavalo dok njega nije bilo.
Zaplet - Martin i Veronika razgovaraju o njezinom ocu koji je u zatvoru, ali Veronika tvrdi da joj je otac radio pšteno i da ništa nije skrivio.
Razvoj radnje - Martin je odlučio da pomogne Veronikinom ocu.
Vrhunac - Martin doznaje za poslovni sastanak u hotelu "Internacional" sa švicarcem Tellamanom. Odlučuje toga dana otići u hotel i špijunirati iz ormara te je sačekao da se okupe članvi "balkanske mafije" Andrija, Pero, Vladimir, Jakov i Tellaman.
Kratak sadržaj:
Nakon što se godinu dana nije vidio sa svojom simpatijom Veronikom, MArtin joj je čestitao 15 rođendan s buketom ruža ali ju je zatekao nesretnu. Veronika je odustala od škole i sviranja violine, a i „zaglavila“ je u loše društvo te čak uživanje marihuane. Najveći povod tome bilo je uhićenje njezinog oca Šimuna Ivanića. Martin joj je ponudio da otkriju zašto joj je otac zatočen i nakon razgovora s njim odlučili su potražiti pomoć kod zaduženog istražnog suca Vladimira Smetljarevića. Kako ovaj nije bio od pomoći, Veronika i Martin su se dočepali optužnice preko sučeva sina Boba. Iz te optužnice vidjelo se
da g. Šimun koji je tada bio predstojnik Geološkog instituta snimanjem terena u Maloj Pisanici noavodno je snimio vojna postrojenja i predao ih nekom strancu. Ulazeći u trag navodima došli su do čovjeka koji je Šimuna, Veronikinog oca teretio za to nedjelo (odavanje vojne tajen) ali je ubrzo taj očevidac Miško nađen mrtav. Trag iz Šimunovog notesa vodi do čovjeka koji ga je zamijenio na čelnoj poziciji Geološkog instituta. To je Jakov Vitasek za kojeg se na kraju ispostavilo da je dao lažnu procjenu za područje Male Pisanice da u tom kraju ima obilje nafte. Upravo je to Šimun opovrgavao, ali je u igri bio biznismen iz Švicarske, Tellemann koji je pošto-poto želio „utopiti“ svoju opremu za izvlačenje nafte. Saznavši da se navodni očevidac Miško iz Male Pisanice sukobio s Kamenim, nalaze da je ovaj suvlasnik kafića „Zlatni kavez“. Martin i Veronika dolaze u taj kafić navečer i sukobe se s Kamenim no u zadnjem trenutku spašava ih sveprisutni Martinov djed s kojim Martin inače živi. Idući dan Kameni posjećuje kući Veroniku i zastrašuje je ali trag dalje vodi u butik „Amalija“ i vlasnika Kradović Andrije švercera na malo, a čija je žena ustvari sestra predsjednika općine Mala Pisanica Pere Grdobine.Osim toga u butiku „Amalija“ Martin doznaje i za poslovni sastanak u hotelu „Internacional“ sa švicarcem Tellemannom. Odlučuje tog dana otići u hotel i špijunirati iz ormara te je sačekao da se okupe članovi „balkanske mafije“: Andrija, Pero Grdobina, Vladimir Smetljarević, Jakov Vitasek te Tellemann. Njima čekove odn. proviziju u dolarima uručuje švicarac a kao nagradu za namještanje podataka o nafti no u tom trenutku Martin iz ormara se oda kihanjem. Bježeći pred njima izgledalo je kao da je pao kroz prozor najvišeg kata hotela ali se spretno vraća upravo u trenutku kad upada policija, djed i Veronika. U toj gunguli švicarac umire od srčanog udara, Andrija Kradović skrene s uma, a ostali su uhapšeni i zatvoreni. Tako su Martin i Veronika razotkrili lažni posao kome je cilj bila laka zarada i provizija, a oslobođen je iz zatvora Veronikin otac koji je odbio „frizirati“ geološke podatke. Vrijeme radnje: 80-te godine prošlog stoljeća Mjesto radnje: Zagreb i malo mjesto Mala Pisanica Tema radnje: Martin i Veronika rješavaju slučaj nepravedno optuženog Veronikinog oca koje rezultira „razbijanjem“ zločinačke grupe ljudi. Ideja: U životu je traba naći dovoljno motivacije i ustrajnosti jer se tako rješavaju mnoge krize i ispravljaju nepravilnosti. Slušati svoje srce i instinkte.
Opis likova:
Martin „Imao je tamnu kosu koja mu je pokrivala vrat, a jedan dugačak pramen poigravao mu je preko sredine čela. Bio je visok, stegnut u crnu kožnu vjetrovku, crne samtene hlače i cipele s gumenim đonom. Iz cijelog tog crnila virilo je njegovo blijedo lice.Karakterizacija glavnoga lika: Hrabar, ustrajan na trenutke i tvrdoglav, samostalan i snalažljiv. 16 godina, voli djevojku Veroniku, atletski građen kao skakač u dalj (vis). Svojeglav i nedovoljno oprezan, nipošto ne bahat, čak i samozatajan i skroman. Odgovoran prema obavezama (školi) i pokroviteljski i zaštitnički prema svojoj djevojci. Posebno voli i poštuje svog djeda ali rezerviran prema miliciji jer je s njima njegov djed u prošlosti imao „neraščišćenih računa“.
Veronika „Njemu s lijeve strane sjedila je Veronika u mekom zelenkastom džemperu koji joj je otkrivao komad leđa i isticao lijepe grudi. Bila je u crnoj suknji i crnim čarapama. Nije to bila više djevojčica, već privlačna djevojka, gotovo žena. Namazala je diskretno usta i obojila trepavice. Smijala se neprestano grleći oca. Zelene oči sjale su joj kao dva semafora.“ „Bila je visoka, lijepo građena, a duge noge u uskim trapericama i svjetloplavim čizmicama činile su je još višom. Stajala je okrenuta leđima i gusta, svjetla kosa padala joj je preko ovratnika bundice od bijelog sintetskog krzna“. Karakterizacija lika: Zbog problema u obitelji (otac u istražnom zatvoru, majka se odala noćnopm životu) nestabilna kao osoba i povodljiva. Napustila je srednju školu i potpala pod utjecaj lošeg društva kao što je Bobo Smetljarević, upravo sin istražnog suca Vladimira koji je namjesti slučaj njenom ocu. –Mlada i veoma zgodna 15-ogodišnjakinja koja je počela svirati violinu i zato pokušala otići u Beč te se tek nakon godine dana vratila s majkom i stoga se Martin i ona nisu viđali. Prije pod dominantnim utjecajem njene majke, zatim uništena boli i brigom prema svom ocu, iskreno ponovo zavoli Martina jer joj je potreban oslonac i zaštitnik.
Andrija Kradović: „Visok, plećat, četvrtastih vilica, krupnih šaka i gipka koraka, nasmijan je ušao Andrija Kradović. Lice mu je bilo preplanulo, kao da se tog časa vratio s ljetnog sunčanja“.
Jakov Vitasek „u fotelju uz sam ulaz sjedio je čovjek duguljasta lica, tankih obrva i tankog, potkresanog brka. Bio je srednjeg rasta i elegantno obučen. Drugom je rukom prinosio cigaretu ustima...“
Pero Grdobina U sobu je ušao oniži, dežmekast čovjek nalik na miša. Čovjek je imao velik, povijen nos ispod kojeg su stršali sjedi, uredno ošišani brci, kao četkicaza zube. Brada mu je bila gotovo spojenas vratom, dok su pod naočalama poskakivale sitne, nemirne oči“
Švicarac Brend Telleman „Sivo konfekcijsko odjelo bilo mu je jednim dugmetom zakopčano na napetom trbuhu. Nosio je crnu, putnu torbu, obuhvativši ručku kratkim prstima. I on je imao gust brk, ali mu je glava bila kao kugla, pa se činilo da mu se komad kratko podšišane kose zavukao pod nos.
Vladimir Smetljarević Na vratima je stajao visok, mršav čovjek kukasta nosa i crne kose, koja je bila zalizana i sjajna kao da ju je premazao briljantinom. Imao je strog pogled i pomalo ukočene kretnje.“
Super, hvala, pomoglo mi je:D
OdgovoriIzbriši