Kratak Sadržaj:
Pisac se prisjeća svoje nedjeljne šetnje, kada je ugledao muškarca koji nemilosrdno, s bijesom na licu, tuče ženu. U prvi tren se naljutio i želio je napasti i zaustaviti muškarca, svjestan da jači tuče slabijeg. Poriv za obranu slabijeg bio je u tom trenutku vrlo jak. Ali tada je ugledao sredovječnog čovjeka, koji s rukama u džepu zainteresirano promatra tuču i ne miješa se. Pisac se sada zamislio. Možda taj čovjek ima više nego dobar razlog da tako napada tu ženu. Dok je tako stajao i razmišljao naišao je mladić. Vidjevši tuču naljutio se, ne samo na muškarca, već i na dva neaktivna promatrača i napao muškarca. Žena se izvukla iz gužve i nestala, a na poprištu su ostala dvojica u oštroj tuči. Pisac je postao svjestan da se situacija sada promijenila i da razlog tuče ima sasvim drugačije značenje od onog prije. Naišao je još jedan čovjek sa djetetom i umiješao se. Sada je na poprištu bilo troje koji se tuku i dvoje koji promatraju, a razlog tuče se opet promijenio. Svu tu gužvu razbilo je pojavljivanje policajca. Tuča je naglo prestala i svi su se razišli, a pisac je ostao sa uvjerenjem da je pravda zadovoljena već s tim što su svi potrošili višak energije.
Likovi :
Pisac, muškarac, žena, sredovječni čovjek, mlad čovjek, čovjek s djetetom
Nasmijalo me sledeće::
str. 13.
«Eto, sve iz milosrđa i u ime čovjekoljublja,
tri se ljudska stvora dozlaboga za nečiju
korist i za nečiju pravicu. A malo podalje dva
nedostojna egoista ni prstom da maknu za
svoga bližnjega. A dva egoista, tri napadača,
četiri isprebijana. Među samih pet-šest ljudi,
našlo se, eto grešnika svake vrste: krivaca
zbog sudjelovanja u tučnjavi, i krivaca zbog
komotnog nesudjelovanja; krivaca zbog
uplitanja u tuđe i nepoznate poslove,
krivaca zbog neuplitanja; nečovječnih
mlakonja i rabijatnih čovjekoljubaca;
krivaca zbog samovoljnog uspostavljana
pravde, i krivaca zbog sprečavanja da
pravda, makar i samovoljno bude
uspostavljena!»
str. 14.
«Višak nakupljene energije bio je potrošen i
rasplinjavao se u mlakom nedjeljnom
popodnevu. Pravdi je bilo udovoljeno.»
Bilješke o piscu:
Vladan Desnica rođen je u Zadru 1905. godine, a umro 1976. godine u Zagrebu. Napisao je dva romana i tridesetak pripovijedaka i crtica. Osim toga pisao je scenarije, prikaze, eseje i pjesme, a prevodio je djela sa nekoliko stranih jezika.