OTAC GORIOT
Pisac: Honorea de Balzaca
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: 1819
Roman Otac Goriot zauzima posebno mjesto u Balzacovu stvaralaštvu
smatra se pravim početkom romanesknog ciklusa. Pišući
ovaj roman 1843. godine, javila mu se ideja o strukturi buduće Ljudske
komedije. Tako se u ovom romanu pojavjuju likovi od kojih su se
neki već pojavljivali u njegovim ranijim djelima, a drugi će se pojaviti
kasnije.
Fabularni tijek radnje - Kratak sadržaj
1. Prva fabularna linija
vezana je uz sudbinu naslovnog junaka. Ona opisuje bezgraničnu,
a neuzvraćenu očinsku ljubav Goriota, koji je sav svoj imetak razdavao obožavanim i otmjeno udanim kćerima, a posljednje godine života provodi sirotinjski i osamljeno u bijednom pansionu, gdje
i umire, a kćeri mu ne dolaze na pogreb.
2. Druga fabularna linija prati
zivot Eugenea de Rastignaca koji je najčešće prisutan lik u ciklusu
Ljudske komedije. Rastignac služi kao veza izmedu malograđanske
sredine pansiona, u kojem se iz samilosti sprijateljuje s
Goriotom, i bogataskih salona aristokratskog i bankarskog društva
u koje se želi probiti.
3. Treća fabularna linija vezana je uz lik tajanstvenog
Vautrina koji mladoga Rastignaca upoznaje s okrutnim i
dvoličnim društvom i upućuje ga u tajne unutar njega.
U jednoj četvrti Pariza već četrdeset godina gospođa Vauquer vodi
skromni privatni pansion poznat pod imenom -Kuća Vauquer-.
Pansion služi kao utočište najnižim slojevima pariškog društva, a u
trenutku kada započinje radnja romana, 1819. godine, u njemu boravi
sedam stalnih stanara. Tužan izgled kuće ponavljao se i u odjeći
ukućana, koji su jednako bili odrpani. Na prvom katu pansiona
borave gospođa Couture i gospođica Victorine Taillefer. Na drugom
katu zive starac zvan Poiret i tobožnji bivši trgovac gospodin Vautrin.
U sobama na trećem katu boravili su gospođica Michonneau,
Goriot i mladić Eugene de Rastignac. Osim tih stalnih gostiju u pansionu
su povremeno boravili i studenti medicine te stanovnici iz
okolice. U pansionu je najdulje boravio otac Goriot, nekada ugledan
i dobrostojeći proizvođač tjestenine, a sada predmet poruge svih stanovnika
pansiona.
Goriot se obogatio zahvaljujuci povijesnim previranjima u Francuskoj
i vještim ulaganjima. Ubrzo je postao ugledan i cijenjen u
poslovnim krugovima. Sreća mu nije bila potpuno naklonjena pa je
rano ostao udovac s dvije kćerkice kojima je poklonio svu svoju ljubav.
Kada su odrasle, Goriot je kćeri udao u bogate i ugledne obitelji,
nadavsi se da ce mu uzvratiti barem dio njegove beskrajne ljubavi.
No, bogatim i uglednim zetovima nije odgovaralo Goriotovo
prisustvo te je ubrzo protjeran iz salona svojih kćeri. Goriot je i dalje
pomagao svojim ljubimicama dajući im novac potreban za uzdržavanje
ljubavnika, a sam je živio u bijedi i neimaštini. Tužna sudbina
starog Goriota nije bila poznata stanovnicima pansiona.
Eugene de Rastignac stize u Pariz kako bi završio studij prava. U
njegovoj namjeri svesrdno mu pomažu roditelji i sestre. Kao i mnogi
francuski mladići želi uspjeti u društvu, a kako je bio plemić, to
mu je nastojanje bilo nešto olakšano. Uz pomoc rođakinje vikontesede Beauseant otvaraju mu se vrata većine uglednih pariških salona.
Prigodom jednog bala zagledao se u groficu Anastasiju de Restand
ne znajuci da je ona kći njegova sustanara Goriota. Ubrzo je došao
u njezinu nemilost spomenuvši ime starog Goriota te je zauvijek istjeran
iz njene kuće. Siromašnom mladiću poput njega za potpun uspjeh
u okrutnom pariskom svijetu intriga potrebna je imućna i ugledna žena koja će mu pomagati u njegovim nastojanjima. Rođakinja
mu odluči pomoći i savjetuje ga da bude beskrupulozan prema svijetu,
jer je svijet hladan i ravnodušan prema slabićima, a boji se okrutnika: Što budete hladnije računali, to ćete dalje stići. Udarajte bez
milosti, pa će vas se svi bojati. U razgovoru doznaje sudbinu sirotog
Goriota i o rivalitetu koji postoji između sestara, grofice Anastasije
de Restaud i barunice Delphine de Nucingen. Eugene odluci Goriota
uzeti pod svoju zaštitu i iskoristiti suparnistvo sestara za svoj uspon.
Piše pismo majci i sestrama da mu pošalju novac koji mu je neophodno
potreban kako bi osvojio srce barunice de Nucingen.
Prigodom jednog posjeta kazalištu, Eugene upoznaje Delphine, ostaje
očaran njezinom ljepotom te se iskreno zaljubljuje. Delphine je bila
drukčija od sestre i potpuno ju je očarala Eugeneova briga za njezina
oca. Veza s Delphinom polako je napredovala i pariško društvo
počelo je prihvaćati mladog studenta. Goriot i Eugene postali su prijatelji.
Siroti starac uživao je u pričama koje mu je Eugene pričao o
voljenoj kćeri. Skroman i jadan život Goriota bio je u suprotnosti s
raskoši u kojem su uživale njegove kćeri, ali on nije mario za to: Ma
sto će meni bolje? Moj život je u mojim kćerima!
Rastignac se neko vrijeme sasvim prepustio užicima. Uskoro je
ostao bez i jednog novčića i s velikim dugovima. Izlaz iz nevolje
pružio mu je gospodin Vautrin. Razotkriva mu svu trulež pariskog
drustva koje za ostvarenje svojih ciljeva ne bira sredstva. Vautrin
mu predlaze da se udvara gospodici Victorini, kcerki imucnog bankara
Taillefera koji je ne zeli priznati kao svoju namijenivsi golemo
bogatstvo sinu. Vautrin ce urediti da sin pogine u dvoboju, a nakon
njegove smrti bankar bi ponovno prigrlio svoju kcerku koja bi tada
postala bogata nasljednica. Eugene je zgrozen njegovim prijedlogom,
na sto mu Vautrin hladno uzvraća: Nema principa, ima samo
dogadaja, nema zakona, ima samo okolnosti; visi covjek prihvaca
dogadaje i okolnosti i njima upraulja.
Vautrin je bio odbjegli robijas pravim imenom Jacques Collin, a u
svijetu podzemlja poznat pod nadimkom Bjezismrt. Primao je novac
od robijaša, čuvao ga i stavljao na raspolaganje bjeguncima ili njihovim
obiteljima. Policija ga je htjela uhititi uz pomoć gospođice Michonneau
i gospodina Poireta ponudivši im za usluge novac. Gospodica
Michonneau trebala je Vautrinu usipati otrov koji će izazvati
njegovu prividnu smrt te ga pljesnuti po ramenu, na što bi se trebala
pojaviti neka slova. Sljedećeg dana stigla je vijest da je mladi gosp.
Frederic de Taillefer teško ranjen u dvoboju. Victorine je bila pozvana
da dođe u kuću svoga oca. Eto, jučer je bila bez novaca, a danas
ima milijune, rekao je Vautrin i srušio se kao mrtav. Otrov je djelovao.
Kada su mu skinuli košulju, otkrivena su dva kobna slova - pravi
Vautrinov identitet bio je potvrđen. Dosla je policija i odvela nasamarenog
Vautrina.
Neposredno nakon tih događaja, Goriot i Eugene sele se iz pansiona
u divan samački stan koji mu je priredila Delphine uz očevu pomoć.
Idila nije dugo potrajala. Pritisnute novčanim teskoćama, kćerke
bezobzirno traže oca da im pomogne, nesvjesne njegova krhka
zdravlja. Između sestara izbija svađa u kojoj optužuju jedna drugu i
nanose bol ocu: Vi mi kidate srce! Umrijet ću zbog vas! Obje ste pogriješile.
Ništa više nemam! Goriotu voljene kćeri zadaju posljednji udarac:
bolestan pada u krevet iz kojega vise neće ustati. Obje kćeri odlaze
na bal ne mareći mnogo za očevo teško stanje. Gledajuci dijamante
koji krase vratove Goriotovih kceri, Eugene pokušava naći opravdanja
za njih, posebno za Delphinu koju obožava.
Eugene napušta bal
kako bi bio uz jadnog starca. Goriot ima samo jednu želju - vidjeti
kćeri. Otiđi još jednom do njih. Reci im da se ne osjećam dobro. Kada
bi one bile tu, ne bih se žalio. Goriot umire ne dočekavsi svoje voljene
djevojčice. Eugene je bio uz njega do samoga kraja. Na sprovod nesretnog
oca, obavljena o Rastignacovu trošku, kćeri su poslale prazne
kočije. To je bila smrt siromaha, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja,
bez rodbine. Nakon sprovoda Eugene je s uzvisine gledao Pariz i uputio
mu značajne riječi: A sad je red na nama dvoma!
Nema komentara:
Objavi komentar