Proustov romaneskni ciklus U traganju za izgubljenim vremenom (1913. - 1927.) sastoji se od sedam romana: Put k Swannu, U sjeni procvalih djevojaka, Vojvotkinja de Guermantes, Sodoma i Gomora, Zatocenica, Bjegunica i Pronadeno vrijeme, a obuhvaca vise od 2500 stranica. Ciklus je istodobno povijest jednog razdoblja i povijest jedne svijesti. Proust ozivljuje sliku francuskog drustva naprijela zu 19. u 20. stoljece i kritizira njegovu moralnu pozadinu. »Radnja se citavog ciklusa moze sazeti u jednu jedinu recenicu: roman je prica o metamorfozi bolesnog i razmazenog djecaka u umjetnika.
Preosjetljiv i povucen djecak, zatim mladic i zreo covjek citava zivot atrazi smisao postojanja izvan samoga sebe i ocekuje u torn napor u pomoc od drugih. Medutim jedan zadrugim urusavaju se svjetovi koje je u duhu sagradio. On uvida po cijenu razocaranja nistavost drustvene hijerarhije, a prema tome i vlastitog mondenog uspjeha, spoznaje nemogucnost ljubavi i prividnost prijateljstva, nepronicljivost prirode i nestalnost vlastitih osjecaja. U casu potpunog ocajanja, bolestan i pred smrt, on u casu nadahnuca uvida da mora napisati knjigu koja ce biti upravo pripovijest o uludo trosenom vremenu, itako mu, naknadno, dati smisao i opravdati ga.« (I. Safranek) Romani ciklusa U potrazi za izgubljenim uremenom uvrstavaju se u skupinu romana monolosko-asocijativnog tipa. Moderni pripovjedni tekstovi napustaju tradicionalno pripovijedanje zgoda s cvrs t im zapletom u sredistu te grade svijet oblikovan unutar ljudske svijesti. Pripovjedac moderne proze slijedi unutarnju logiku svijesti, prepusta se mislima koje se pretvaraju u sjecanja, snove i l i uspomene; cesto pogled n a neki predmet, boja ili okus necega sluze kao povod za pricu. Zbog usmjerenosti na svijest li a , prostorni i vremenski slijed price je posve razlomljen. Combray je prvi dio prve objelodanjene knjige Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavicajna imena: ime), prvi dio ciklusa, njegova uvertira i prolog cjelokupnom djelu. Combray je kronoloski pocetak cijelog opusa i ishodiste njegove fabule u kojoj se prikazuje postupno prerastanje osjetljiva djecaka u zrela umjetnika. V njemu se nalaze sve prustovske teme u samom svom zacetku, por. ljuju se najvazniji likovi romana i postavlja se metafizicka zago- ~etka o svrsi zivota z a koju ce se naci odgovor tek n a kraju ciklusa I romanu Pronadeno vrijeme. Roman zapocinje budenjem anonimnog junaka u tami sobe. Jos odjek na pragu sna, on se ne snalazi u vremenu i prostoru, ne zna tko je. Pomocu stvari oko sebe i zahvaljujuci sjecanju, on malo-ponalo dolazi svijesti. Lezeci u mracnoj sobi, prisjeca se r a z l i c i t i h sol au canje mu se zaustavlja n a spavaonici iz djetinjstva u Combrayu £: i bake i djeda. U toj je spavaonici kao djecak nestrpljivo iscekivao ~ ajcin poljubac prije spavanja. Ponekad se dogadalo da majka zaui r t a poslom i l i posjetom susjeda Swanna ne dode djecaku pozeljeti laku noc i poljupcem ga i s p r a t i t i u san. Susjed Swann nehoticni je i z r o k drame maloga djecaka. Swann je potomak ugledne gradanske :bitelji i sin djedova prijatelja, a zapravo clan visokoga pariskog irastva, sto djecakova obitelj i ne sluti pa ga primaju u kucu samo i_ida nema uglednih gostiju. Ozenjen je Odettom, zenom sumnjive proslosti, s kojom ima kcer Gilbertu. Prigodom jednog Swannova posjeta, majka je propustila poljubiti djecaka prije spavanja, sto je bio ustaljen obicaj. Te noci djecak spoznaje prvu bol i emotivnu sanocu koja ga ceka na izlasku iz djetinjstva, ali i dozivljava prvi suss literaturom, umjetnoscu uopce, koja ce mu biti utjeha i bijeg iz usamljenosti. Prvi , uvodni dio romana zavrsava sjecanjem na zimski dan kada ruje majka ponudila caj s kolacicem. To sjecanje ispunilo ga je nek im neobjasnjivim veseljem i odjednom mu se ukazala uspomena: Tzj okus je bio okus komadica madlene koji mi je nedjeljom ujutro . Combrayu, kad sam je isao pozdraviti u njezinoj sobi, nudila teta L-:onie posto bi ga namocila u crnom ili lipovom caju. Ushicenje se pretvara u sjecanje, u uspomene koje ce obuhvatiti cjelokupan combrayski zivot. Drugi dio romana pocinje vidikomn a Combray iz daljine, onako i akoga je pripovjedac dozivljavao pri dolasku na uskrsne praznike. Radnja sada tece kronoloski, ali je isprekidana brojnim asocijativi digresijama i epizodama koje j u usporavaju, zapravo samo sliku _ pripovjedacevoj svijesti. Iz zaborava malo-pomalo izranja sjecanje na obiteljsku kucu, vrt, crkvu, gradic i njegovu okolicu. Soba tete Leonie, koja nije napustala svoj krevet uvijek lezeci u neodredenom stanju zalosti, tjelesne nemoci, bolesti, fiksne ideje i poboznosti, srediste je oko kojeg se odvija zivot obitelji. U tetinoj sluzbi vec godinama radi sluzavka Francoise, beskrajno odana teti Leonie. Njezin lik prepun je proturjecnih reakcija: u pocetku je gruba prema djecakov im roditeljima, ponekad se rasplace nad tudom nevoljom, ili je pak ravnodusna pred bolesnom trudnom sluzavkom. Beskrajno v o l i svoj u djecu i unuke, no okrutna je i ljubomorna i tiranizira sve u kuci koji su joj podredeni. U epizodi u kojoj zupnik dosaduje t e t i Leonie govoreci o pogledu sa zvonika crkve Saint - Hilaire , otkriva se vidik na pojedine dijelove Combraya i okolice koji se medusobno iskljucuju. Tako postoje dva pravca za setnju combrayskom okolicom. koja su toliko oprecna da obitelj ne izlazi na istavrata kada polaze u jedan ili drugi kraj. Jedan je bio Meseglies-la-Vineus koji smo naziuali i Swannovim krajem jer je put onamo vodio ispred imanja gospodina Swanna. Put prema Mesegliseu kratak je, siguran i njime se moze i c i po svakom vremenu, a djecakovoj je obitelji dobro poznat. U torn kraju zive predstavnici gradanske klase. N a setnjama djecak dozivljava ljepotu prirode, prizeljkuje romanticne susrete i promatra zitelje gradica. Za jedne setnje Swannovim krajem djecak susrece Gilbert u , Swannovu kcer. Djecak se tada po prvi put zaljubljuje, a sjecanje na taj susret pratit ce ga i kasnije. Sjenu na njegove osjecaje baca sjecanje n a gospodicu Vinteuil , kcer uglednoga glazbenika Vinteuila, koji djecaka uvodi u svijet glazbe, a koji u nesebicnoj ocinskoj ljubavi nastoji sakriti grubost i lezbijske sklonosti svoje kceri. Put prema Guermantesu u znaku je stare aristokratske obitelji de Guermantes, pravih gospodara Combraya. U setnju t im putem odlaze samo kada su sigurni d a ce vrijeme biti lijepo, obicno tek nakon nekoliko suncanih dana. Put je nesiguran i dug, odise prirodnom ljepotom. Uzvisenost toga kraja navodi djecaka n a misao o svoj im buducim djelima te pati zbog nedostatka nadahnuca i straha da nikada nece postati pisac. Vojvotkinja Guermantes, koju je jednom prigodom vidio u crkvi , za njega je idol. Na povratku iz setnje prema Guermantesu, vozeci se kocijom, djecak ugledavsi zvonike Mart invillea dozivljava prvi stvaralacki trenutak i ispisuje svoju prvu stranicu kao pisac. Njegovo prepoznavanje sebe i svog poziva zaokruzuje pricu. Kraj romana povratak je n a pocetak price. Ponavlja se sadrzaj pripovjedacevih besanih veceri u kojem svijest i z van vremena i prostora pokusava uspostaviti red. Roman zavrsava pokusajem da se identificira soba u trenutku budenja: Prebivaliste koje bih izgradio u rminama odlazilo je da se pridruzi prebivalistima sto sam ih nazirao u vrtlozima budenja, kad bi ga nagnao u bijeg onaj blijedi znak sto ga je povrh zastora crtao podignuti prst dana.
Bilješke o piscu : pogledaj ovdje.
Nema komentara:
Objavi komentar