Grgine Pustolovine prepričana lektira za treći razred

GRGINE PUSTOLOVINE
Pisac: JAKOV JURISIĆ
O PISCU:

Jakov Jurisic j e roden 1948. godine u Bijelom Brdu kod Dervente. Pisao je pjesme, price za djecu i radio drame. Poginuo je u Sarajevu 1993. godine. Dugo je bio urednik Vesele sveske.
Djela: Grob koji traje, Suteren be-be, Grgino dvoriste, Grgine pustolovine, Dom radosti - dorn placa; drama Komad blatnog puta...
Kratak sadržaj djela:
Na obali Save Grga razgovara sa svojim ljubimcima ovnom Trasom, psom Trefom i mackom Stefom o odlasku na more. Rano ujutro krenuo je Grga na more, najkracim putem, jer do mora ima 650 km, 800 m i 3 cm. Trcao j e da bi sto prije stigao ali se opruzio u prasini koliko je dug i sirok i, naravno, ovako prljav nije mogao ici na more. Grga je stedio novac. A l i kako ga sacuvati kad su ga stalno potkradali brat i sestra! Dosjetio se: sakrio je novac u lastino gnijezdo na dudu. Dosla je jesen. Djeca idu u skolu. Hoce i Grga. A l i on je jos mali. Ipakje dosao na skolska vrata i usao u ucionicu skupa sa Trefom, Trasom i Stefom. Grga je volio skolu, ali nije volio zene koje su ga na putu do skole „cmakale" i milovale j e r je bio rumen i lijep djecacic. Grgina sestra je bila udata i zivjela u gradu, a on je zarko zelio da je posjeti. Zato je jedno jutro rano ustao, otisao na obalu Save, sjeo u camac i presao na drugu obalu. Kada se konacno iskrcao, docekao ga je brat i vratio kuci. Ali Grga se nije predavao. Nagovorio je splavara da sutra rano bude na rijeci da preveze njegovog oca. Naravno da je lagao. Ujutro je dosao sam sa svojim ljubimcima i prevezao se na drugu obalu. Kada su konj Nano, Tref i Grga stigli pred sestrinu kucu, svi su se veoma iznenadili. Roditelji su bili jako zabrinuti, ali su se smirili kada su saznali gdje je Grga. A Grga je pricao sestri sta je sve vidio na putu: o tome kako je vidio mnogo automobila, kako ga je slikao na konju neki zuti vozac, kako su vozovi brzo jurili . Neke price su bile istinite, a neke je Grga izmislio, kao pricu o kozi. „- Mali, jesi Ii vidio moju kozu? - upitao me ciko. Ljudi su se okolo smijali i hvatali za trbuh. Djeca su se valjala po travi od
smijeha. Na vrhu rampe, strasno visoko, koprcala se koza. - Ciko, tvojaje koza postala 'tica - rece mujedan malisan i pokaza na vrh rampe.
- Tica, baba tije 'tica - rece ciko, uhvati se za glavu i poce moliti kozu da mu skoci u narucje. E, tad smo svi popadali od smijeha! Koza muje isplazila jezik kao da se ruga. Ciko sa crvenom kapom spustio je rampu i spasio nesretnu kozu..."
Trebalo se vratiti kuci. Grga se uplasio jer je vjerovao da ga tamo cekaju debele batine. Zajahao je svoga konja Nana i krenuo. Najteze je bilo uci u kucu. Pred vratima se ukocio od straha. U kuci se cuo smijeh, a kada je on usao, „nasta tajac. Kao da je neko nozem prerezao smijeh. Stoji. Ne zna kuda bi. Nazad ne moze. Skamenio se... " A l i sve se dobro zavrsilo. Savom su plovili veliki brodovi, a Grga je sanjao da se popne na neki brod i zaplovi, ali kako ce povesti Trefa, Trasa i Stefa? Jednog dana s broda „Ucka" oglasi se megafon: „Kako si, Grga?" pitao je neko, a Grga je stao na konja (nije sjeo) i krenuo na nasip. Sa broda su mu mahali jedna djevojcica i njen otac, kapetan, ratni drug njegovog täte. Navecer je brod pristao u lud, a kapetan i njegova kcerka Milena su bili gosti u Grginoj kuci. Djevojcica je gledala Grgu otvorenih ociju, a on se zbog toga ukocio, nesto je htio kazati, ali je bio toliko zbunjen da nije mogao da progovori. Dok su se stari drugari prisjecali proslih dana, Milena je odvela Grgu na brod. Tada je Grga prvi put ugledao pticu koja govori. Bio je to papagaj Rocko. - Ti si bezobrazan, ti si bezobrazan! - zakrijesta papagaj.
- Ti to meni kazes? - naljuti se Grga.
-Je si, je si bezooooobrrrrrrrazzzzzannnn...
Djecak namignu papagaju i isplazi jezik. Ptica poskoci u krleci: Bezobrrrrrrazzzzzannn i nevaspiiiiiitaaannn, krrr..." Ujutro je Grga sa Milenom i njenim ocem usao na brod. Cudio se brodskim motorima i nikako nije mogao da shvati da su jaki 500 konja, odnosno, kako u tako mali motor moze da se uvuce 500 konja. Podrzao gaje i papagaj Rocko kojije stalno ponavljao: „Lazu, lazu, oni tebi lazu!" Milena je pozvala Grgu da ih posjeti u Beogradu i on se poceo spremati na put. Zato se interesirao kod Mirka sta to ima u Beogradu a sto nema u selu. Mirko mu je rekao da tamo ima lift i tramvaj. Konacno se ukrcao na brod i dok je brod plovio, Grga j e dosadivao mornarima
svojim mnogobrojnim pitanjima. Kada je ugledao veliki most na Savi, nije se mogao nacuditi kako su ljudi uspjeli napraviti tako veliki most. Mornar se s njim salio i rekao da su most sagradili dabrovi. Grga je, naravno, povjerovao, cak i to da je mornar jednom ulovio soma od 300 kg, zajahao ga i tako stigao u Beograd, kako je som podigao tolike valove daje zamalo potopio brod, kako je o tome pisalo u novinama itd., itd... U Beogradu su ga docekali Milena i njen otac. Grga se svemu cudio a najvise velikim zgradama, plakatima, raskrscu sa semaforima... Zazelio
je da se provoza tramvajem.
- Bas je dobar ovaj mali vlak - govorio je Grga. - Samo j e sve to nekako onako. Ljudi u njemu sjede i stoje, a ne govore. Guraju se kad ulaze, guraju se dok izlaze. Guraju se i sute. I sve nekud zure, trce,
poskakuju kao da hvataju zeceve. Najvise mu se, ipak, svidio lift pa je ustao rano ujutro da se provoza sve dok ga neki susjed nije uzeo za uho i doveo u Milenin stan. Grga je pozelio da ima lift u selu, stavi ga pod krusku i tako bere kruske. Milenina mama je bila pilot i to je bilo jos jedno cudo za Grgu. Zacudio se kada je Milena pisala zadacu i napisala:
- Mlado od krave... toje kravic, mlado od ovce, pa toje ovcic, mladunce od svinje - svinjcic... - Toje Grgi bilo jako smijesnojer se u selu tako ne govori. Jednog dana Grga je posjetio aeromiting, a poslije toga se vozio u avionu. Gledao je zemlju iz velike visine i tada se sjetio svoje kuce i ljubimaca. Pozelio je da se spusti u svoje dvoriste i vidi roditelje, Trefa, Stefa, Trasa i konja Nana. Niz lice mu je potekla suza. Blizio se dan Grgina odlaska. Zato je Milena bila jako tuzna, a bio je pomalo i Grga.
Ipak se radovao sto ce se susresti sa svojim prijateljima. Danima je Grga pricao u selu sta je sve vidio u gradu. Zabavljao je svoje drugove pricom kako u gradu ne znaju da se mladunce krave zove
tele, vec ga zovu kravic, od ovce ovcic, od svinje svinjcic. A sve je to pratila njegova prijateljica Aida. „Onjoj nijeposlao razglednicu i taj grijeh nije mogao lako okajati. Rjesenje je ipak pronasao. Obecaoje Aidi da cejoj svake nedjelje ispricati pojednu pricu. Aidaje pristala. I tako su potekle price... Grga nije ni slutio da pise svoju prvu zbirku prica, mozda i prvi roman."

Popularno

Recent Posts Widget

Sanovnik - Sanjarica

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K

L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž