Pisac: Ernest Hemingway
Vrsta djela: Roman
O djelu:
Kome zvono zvoni (1940.) Hemingway je napisao nakon boravka u Španjolskoj za građanskog rata kamo je otišao kao vojni dopisnik. Radnja se ograničava na 72 sata postojanja jedne skupine španjolskih gerilaca i glavnog junáka Róberta Jordána. Naslov romána preuzet j e iz poznatih stihova Johna Donnea: Nijedan čoujek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje... smrt svakog čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvačen u Čovječanstvu; I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni. Róbert Jordán, nekada profesor španjolskog jezika na americkom sveučilištu, a sada dragovoljac u Spanjolskom gradanskom ratu , kao stručnjak za eksploziv dobiva zadatak diči u zrak strateški važan most iza neprijateljskih črta. Pod vodstvom starog Anselma, pripadnika republikánske gerile, stiže do skupine gerilaca predvodenih Pablom, koji bi mu trebali pomoci u akciji. Logor gerilaca bio je smješten u gustoj borovoj šumi okruženoj stijenama gdje se nalazila veliká spilja. Pablova družina povremeno j e izvodila diverzantske napadá na vlakové i konvoje automobila. U jednoj takvoj akciji sudjelovao je i Róbertov prijatelj Kaškin, koji j e nedugo nakon toga poginuo. Kaškin j e gerilcima ostao u sjecanju po svom úžasnom stranu od smrti. U logoru Róbert susrece ostale članove Pablove družine: Pilar, Pablovu ženu, Cigána Rafaela i djevojku Marij u . Devetnaestogodišnja Marija odmah mu je zapela za oko. Tu neobičnu djevojku, čije su roditelje fašisti ubili, a nju okrutno napastovali, gerilci su spasili p r i posljednjem nápadu na vlak. Nakon što su je spasili, djevojka nije htjela govoriti i neprestano je plakala, ali uz pomoc Pilar polako je dolazila k sebi. Pablo, nekada neustrašiv borac, a sada izmučen ratovanjem, sumnjičav je i ne želi sudjelovati u akciji rušenja mosta, šmátrajúci da ce im ona prouzročiti samo nevolje: Tebi to nije ništa što ce nas kao zvjerad progoniti nakon te stvari od koje nečemo imati nikakve koristi ? Niti da poginemo u njoj. Sukob izmedu Róberta i Pabla raste kada ostali pripadnici skupine staju na stranu Pablove žene koja je odlučna boriti se za Republiku i opravdava akciju, a Pablov uzmak smatra kukavičkim. U krátko vrijeme izmedu Marije i Róberta uspostavlja se neobično duboka i čvrsta emotivna povezanost. Sutradan, šumu neprestano nadliječu fašistički zrakoplovi kao zlokobni predznak katastrofe koja dolazi: svaki put kada se pojave kao da navještaju bezrazložnu i besmislenu smrt. Anselmo je otišao kod mosta promatrati aktivnost fašistické vojske, a Róbert, Pilar i Marija krenuli su u El Sordov logor kako bi dogovorili plan napada i povlačenja. Na putu se zaustavljaju kraj potoka i Pilar na Róbertov zahtjev počinje pripovijedati o početku pokreta u njihovu grádu. U to doba Pablo je bio okrutan i nemilosrdan. U organiziranoj akcij i skupina je brzo zauzela grad. Prema fašistima koje su zatekli b i li su krajnje okrutni. Nakon što je Pilar zavŕšila, Róbert razmišlja kako bi o tome slučaju trebalo napisati priču: Zelio bih, pomisli, da znam dobro pisati, pa da opišem taj slučaj. Sto smo mi učinili, a ne što su drugi učinili nama. El Sordova skupina dobila je zaduženje da nabavi konje. Kada su s El Sordom dogovorili sve pojedinosti, počeli su se vracati u svoj logor. Iako je vec bio svibanj, vrijeme se promijenilo i počeo je padati snijeg. Pri povratku u spilju, Róbert se sukobljava s pijanim Pablom koji ga nastoji izazvati provokacijama, ali najednom naglo mijenja raspoloženje i odlučuje pomoci u operaciji. Róbert sumnjičavo promatra Pablovu promjenu i prisječa se svojih početaka u Spanjolskoj kada ga je ispunjavao osjeéaj da sudjeluje u nečemu u što može potpuno vjerovati. Sljedeéeg dana El Sordovu skupinu otkrila je fašistická patrola i brutalno likvidirala. Pablo je odjahao kako bi zavarao ostatak patrole i odvukao ih što dalje od logora. Nakon stravičnog kraja El Sordove skupine medu gerilce se uvukla tjeskoba. Róbert Jordán svjestan je da nakon ovoga nemilog dogadaja most mora b i t i srušen sljedeceg dana bez obzira na zapovijedi koje su mu dane prije polaska. Stoga šalje jednog od gerilaca u zapovjedništvo s porukom o nužnosti početka akcije. Róbert je stao razmišljati o mogucim posljedicama i kako bi se odvukao od tmurnih misii sjetio se svoga djeda koji se borio u Americkom gradanskom ratu i njegove hrabrosti. Sjetio se i kukavičluka svoga oca koji je izvršio samoubojstvo: Razumijem to, ali ne odohrávam. Moraš biti strahovito zaokupljen sam sobom da učiniš tako nesto. Marija i Róbert provode posljednju noc zajedno maštajuéi o budúcnosti. Rano ujutro probudila ga je Pilar i obavijest i la da je Pablo nestao i sa sobom odnio dio eksploziva i detonátor potreban za rušenje mosta. Jordán je bijesan na Pabla i cijeli španjolski národ za koji se toliko nesebično žrtvovao: Do vr aga cijela ta zemlja izdajica. Do vraga nek idu sa svojom sebičnošču i samoljub- Ijem, sa svojom umišljenošču i izdajom. No, pogled na Marijino usnulo lice sjetio ga je na sve dobre ljude koje je tijekom vremena susretao te odlučuje izvesti nápad na most s onim što mu je preostalo. Eksploziv ée aktivirati ručnim bombama, a pritom če mu pomoci starac Anselmo. Počinje sumnjati u uspješnost akcije koja se prvobitno trebala odvijati noču. Dogada se neočekivan obrat: vrača se Pablo i sa sobom dovodi još devetoricu boraca. Svladan slabošéu, Pablo je napustio skupinu, ali kada je bacio Jordanove stvari u rijeku, osjetio se usamljenim: Mislim, ako móram poginuti, treba da zajedno poginemo. Ali tebe, Ingles, tebe mrzim jer si nam donio ovo zlo. U rano jutro, nakon odjeka detonacija zrakoplovnih bombi, što je bio dogovoreni znak za početak, akcija je počela. Podijeljeni u skupine predvodene Pablom i Pilar, gerilci su likvidirali fašistickú stražu, a Róbert je postavljao eksploziv. Kada se veé čula tutnjava nadolazečih tenkova, Jordán je aktivirao eksploziv i most je srušen. Pritom je poginuo Anselmo. Uspjeh gotovo da im je bio na domak ruke: tenkovi su zaustavljeni ispred porušenog mosta, a gerilci se povlače u brda. Pri povlačenju stradava Róbert Jordán kada je njegov konj pogoden tenkovskim hicem. Slomljene noge, Róbert ne može nastaviti dalje i prisiljeni su ostaviti ga. Róbert se oprašta s Marijom: Sada češ poči, kuniču, ali ču i ja iči s tobom. Dokle god bude jednog od nas, dotle smo oboje. Svi su otišli i on je ostao sam, naslonjen ledima na drvo, čekajuči dolazak fašista. Promatrajuči drveče, razmišlja o proteklim danima: Zbog zadnjih dana bio ti je život Ijepši nego ičiji. Ne smiješ zaliti, kad si bio tako sretan. Mentalno je spreman počiniti samoubojstvo kako bi izbjegao zarobljavanje i smrt u rukama neprijatelja. No, kako se samoubojstvo kosi s njegovim stavovima, sretan je kada je napokon ugledao fašistickú konjicu: odlučio je posljednjim atomima snage usporiti njihovo napredovanje. »To je, naime, objektivistički ispričana priča o Amerikancu Robertu Jordanu, koji se pridružio španjolskim borcima protiv snaga generála Franca u gradanskom ratu, o njegovom vojnom pothvatu - morao je minirati most u neprijateljskoj pozadini - o njegovoj ljubavi s djevojkom Marijom - koju je susreo medu partizanskim borcima - i o njegovom tragičnom kraju: morali su ga ostaviti teško ranjenog sa strojnicom da se bori do kraja i onda ubije sam sebe kako ne bi pao u ruke neprijatelju. Sentimentálna ljubavna priča pri tome je vješto uklopljena u radnju koja se svodi na izvještaj o pripremama i izvedbi diverzije, a likovi boraca za Republiku dojmljivo su ocrtani u njihovim suprotnostima, pa i sukobima koji proizlaze kako iz njihovih karaktera, tako i iz podosta različitih ciljeva radi kojih se bore. Tehnika je pri tome bliska realizmu, nema ni pretjerivanja niti avangardnih postupaka u pripovijedanju, nego koncentracija na krátko vremensko radoblje, a jezgrovitost izraza i vrsnoča stila uspijeva postiéi dojam neke izravne uvjerljivosti u kojoj nema mnogo komentára. Ipak se jasno razabire kako donekle razočarani i skeptični intelektualac, koji se odlučio angažirati na stráni protiv nasilja, postaje svjestan kako život ima smisla jedino ako je pojedinac duboko emocionalno povezan s drugima.
Nema komentara:
Objavi komentar