Pisac: Homer
Vrsta djela: ep, spjev
O djelu:
Ilijada (15 696 heksametara) nosi ime po Iliju, drugom imenu grada Troje. Sadržaj je uzet iz priča o trojanskom ratu. Homér prikazuje 51 dan u završnoj, desetoj godini rata, koji se u antici smatrao povijesnom činjenicom. Temeljni je motiv Ilijade srdžba tesalskog kralja Ahileja, največega grčkog junáka pod Trojom. Vrhovni zapovjednik Agamemnon oteo mu je lijepu robinju Brizeidu. Bijesan zbog toga, Ahilej ne želi više sudjelovati u boju. Ahilejevo odustajanje od borbe dopušta Homeru da razvije sliku bojeva i prikáže sjaj drugih grčkih i trojanskih junáka. Ahileja u borbu vraca živa želja da se osveti Hektoru, glavnom trojanskom junaku, koji mu je ubio prijatelja Patrokla. U dvoboju Ahilej ubija Hektora i u osvetničkom bijesu oskvrnjuje njegovo tijelo. Iz etičkih razloga Homér zaokružuje ep najljepšim prizorom u Ilijadi: sijedi trojanski kralj Prijam dolazi Ahileju da otkupi tijelo svoga sina. U dramatskom susretu skršeni starac prinosi usnama ruku ubojice svoga sina. U tom trenutku Ahilejev se osvetnički biješ pretvára u suze i toplo suosjecanje. Zaboravlja na osvetu i vraca Prijamu mrtvog sina. Osnovni predmet Homérova epa Ilijada je srdžba Ahilejeva i njene kobne posljedice. U pozadini se odvíja priča o trojanskom ratu čime je ep, obogacen likovima i dogadajima, dobio na širini gráde koja je Homeru omogucila da iskaže sav svoj pjesnički genij. Pokraj niza znamenitih prizora (rastanak Hektora i Andromahe, Hektorova pogibija, Prijamovo oplakivanje sinova tijela) u kojima je Homérova pjesnička snaga došla do punog izraza, u epu dominiraju slike ratnih sukoba koje svjedoče o pjesnikovu dobrom poznavanju ratne materije, dok prizori rasprava u skupštini otkrivaju Homérovo izvanredno poznavanje retoričkih principa. Vodeci priču o propasti Troje, Homér je utkao u svoje djelo mnoštvo epizóda koje prekidaju jednolični narativni ritam. Izdvajajuči jednu specifičnu radnju u životu junáka, srdžbu Ahilejevu i uzimajuci je za osnovni predmet, Homér gradi djelo jedinstvene i čvrste kompozicije, u kojem su svi dijelovi uzročnoposljedično povezani uz naznačen predmet. Tako komponirana Ilijada posjeduje tzv. organsko jedinstvo kojem su svi dijelovi potrebni da bi živjelo. To ipak ne znači da je Ilijada savršena štruktúra, jer su u njoj prisutni pojedini umeci čije izuzimanje ne bi naškodilo organskoj cjelini. Epske kvalitete djela koje odskáču svojom vrsnočom su jasnoéa, uzvišenost i dinamika. Pjesnik svoje jednostavne, zdravorazumske misii izgovara odmjerenim, neurešenim jezikom što rezultira uzvišenošču i otmjenošču izraza. To se ne gubi n i onda kada se pjesnik okreče opisivanju pojedinosti domáce svakodnevice. Dinamika epa izvire najprije iz same prirode heksametra kojim je pisan, zatim iz Homérova otpora prema udaljavanju od radnje i opterečivanju nepotrebnim detaljima i , na kraju, iz vješte izmjene prizora epske punoce s idiličnim, gotovo ljupkim prizorima. Osobitom pjesničkom ljepotom odlikuju se brojne i duge poredbe uzete iz raznolikoga ljudskoga životnog iskustva. Te poredbe nemajú dekoratívni karakter, vec se pjesnik njima koristi kao komentarima osnovnog raspoloženja u pričanju, zatim da bi usporio radnju i da bi pojačavajuči plastičnost i slikovitost prikazivanja podcrtao pojedine prizore. Pripovijedajuči, Homér se što je moguče više drži u pozadini. Postupak kojim se koristi kako bi postigao impersonalnost tona pripovijedanja sastoji se u tome da putem dojmova koji ostavlja l ik na druge likove te njihova suda o njemu, saznajemo o njegovim osobinama, izgledu i činima. Radnja Ilijade ozbiljna je, uzvišena i od velikog značaja, a psihološki je produbljena jer se temelji na čvrsto individualiziranim likovima. Junáci Ilijade ideálni su tipovi, čije su osobine jasno zacrtane i prije nego što je Homér započeo pisanje svoga epa. Ahilej, središnji lik, mlad je čovjek divne vanjštine i veliké hrabrosti. Svojom izuzetnom vještinom u borbi nadmašuje sve Grke i samom svojom pojavom na bojnom polju utjeruje strah u neprijatelja. Pokraj toga on je i izuzetan govornik. Njegova slabost leži u nemoci da svlada žestinu vlastitih emocija. Ahilej je preteča tragičnog junáka grčke dráme: nadasve plemenit, ali vođen slijepom neobuzdanošču žestoke naravi upadá u pogrešku i doživljava velikú nesreču. Od ostalih likova epa, najupečatljiviji je Hektor. Uz junake, velik udio u epu imaju bogovi. Homérovi bogovi su u potpunosti antropomorfni. Iako posjeduju nadljudske moci, karakterom su sasvim nalik ljudskim likovima, pa su nekiput u morálnom pogledu i gori od njih. Pod njihovim utjecajem ljudi se ne pretvárajú u marionete. Ljudska akcija pod uplivom bogova, koji se sastoji u podršci, savjetu i l i pomoci, prírodná je i logična. Božanska intervencija ne prekida t i - jek radnje čudesnim obratima dogadaja, vec pridonosi njenom ravnomjernom raz voju. Bogatstvom mašte Homér stvára fantastične slike iz svijeta bogova, vješto ih ispreplicuci s ljudskim. Homérovi epovi Ilijada i Odiseja ostavili su neizbrisiv trag u književnosti i uopće u umjetnosti naše civilizacije na čijem su pragu stvoreni. Postavši uzor epske poezije, najjači utjecaj izvršili su na grčku književnost kasnijih stoljeca, a potom i na rímsku. Rimskom pjesniku Vergiliju poslúžili su ne samo kao grada za njegovu Eneidu vec je pjesnik preveo pojedine dijelove i unio gotove u svoj ep. Po svojoj trajnoj umjetničkoj i duhovnoj vrijednosti teško bi se u cjelokupnoj svjetskoj književnosti moglo naći djelo koje bi se moglo usporediti s Homerovim.
Nema komentara:
Objavi komentar