Dundo Maroje Marin Držić lektira


DUNDO MAROJE
Pisac: Marin Držić
Vrsta djela: Komedija
Saznavši da mu sin, kojeg je sa pet tisuca dukáta preko Jakina (Ancona) po trgovačkom poslu poslao u Firenzu, skrenuo u Rim gdje nemilice troši njegov imetak, obreo se Dundo Maroje u Rimu ne bi li pronašao »dezvijanog« (razuzdanog) sina i spasio barem dio novca. Sa sobom vodi svog slugu, priprostoga dubrovačkog »tovijernara « (»krčmara«) Bokčila. Cuvši jednu od neprekidnih prepirki izmedu vječno gladnoga i žednoga Bokčila i škrtog mu gospodara, pristupa im Tripče Kotoranin, jedan od »našijenaca« koji živi u Rimu. Tripče je pun razumijevanja za Marojevu nevolju, a ispostavlja se da poznaje i starčeva sina, galantnog Mara, koji tu živi vec tri godine »kao jedan Cesar«. Na njegovu preporuku Maroje i Bokčilo uzimaju prenocište u »voštariji« preko puta stana »prve kortižane od Rima« Laure na čiju milost Maro troši očeve dukáte. Odatle če Dundo Maroje lako prepoznati i ugrabiti svog zabludjelog sina. Za Laurom je lud i njemački plemic, nadmena ispičutura Ugo Tudešak. Njegov sluga, Pomet Trpeza, središnji je lik komedije. Inteligentan i snalažljiv, hedonist i veliká izjelica, poznavalac ljudi i »vjertuoz «, kako sam sebe naziva, Pomet nastoji za svog gospodara pridobiti Laurinu milost kako bi se, zaduživši uveliko svog gospodara, nesmetano mogao predati uživanju u jelu i pilu. U borbi sa svojim suparnicima, Marom i njegovim lukavim i pokvarenim ali njemu nedoraslim slugom Popivom, Pomet se uzdaje u svoju vještinu vladanja ljudima i pseudoučeno iskazanu praktičnu filozofiju »akomodavanja « (prilagodavanja) i »pacijencije« (strpljenja) da bi se ugrabila prava prilika i iskoristila »fortuna«, »dobra sriječa«, jer »s razumnijem sreča stoji; s potištenjaci, s injoranti ona ne opči«. Medu mnogim našijencima, koje su sudbina ili trgovački poslovi naputili u Rim, je i Marova zaručnica Pera. Kako vec tri godine nije primila pismo od Mara, ukrade tetki tristo dukáta i preodjevena u momka, u društvu pustolovina željnog bratica Dživa, krene u potragu za svojim zaručnikom.

U drugom činu Pomet nagovara Laurinu sluškinju Petrunjelu, snubeči je dvosmislenim stihovima usput za sebe, da navede svoju gospodaricu neka zamijeni Mara njegovim gospodarom Ugom Tudeškom, jer je upravo u Rim stigao Marov otac koji če tražiti od sina da mu položi račune. U jednom od sljedecih prizora, upravo dok se Maro pred Laurinom kučom razmeče pred trojicom svojih prijatelja, napadá ga bijesni otac koji ga je sve vrijeme vrebao sa svoje »voštarije«. Dundo Maroje traži svoje dukáte, a kako Maro hini da ga ne prepoznaje, razbješnjeli starac potegne na sina nož. Maro zove stražare, koji odvode Dunda Maroja u tamnicu misleci da je starac poludio. Pomet, koji u toj zgodi prepoznaje priliku koju mu pruža fortuna, s nekoliko spretnih riječi stražaru oslobodit če Dunda Maroja, ali i iskoristiti nasmrt uplašenog Bokčila, koji je ostao sam, da po njegovoj uputi pred Popivom i Laurom slaže kako je Dundo Maroje zapravo došao na proštenje i sa sobom donio tovar vrijedne robe. Dva završna prizora drugog čina dva su monologa: dok Pomet razmišlja kako treba što prije Dundu Maroju savjetovati da láska Popivi, koji je zagrizao udicu, da ga ovaj uvede u kuču, a onda če lako zgrabiti sina, dotle očajni Maro proklinje i dukáte i oca koji »veće ljubi dinár neg sina«.

U trećem činu, pokraj svih nevolja koje su snašle Mara, i rimski trgovac i lihvar, Židov Sadi, traži da mu se isplate dukati za Laurinu ogrlicu. Lukavi Popiva predlaže svom gospodaru da u Sadija nabavi robe za tri tisuče dukáta za koje če rado jamčiti Laura koja vjeruje da mu je otac najbogatiji trgovac ne samo u Dubrovniku več na cijelom Levantu. Maro neka se samo skromno obuče kao ozbiljan dubrovački trgovac i neka ocu pokaže robu. U dvanaestom prizoru trečeg čina Popiva vješto navodi Lauru da sama ponudi jamstvo na tri tisuče dukáta. Kad je več izgledalo da če Popivi i Maru pian uspjeti, sreča im okreče leda. Petrunjela susreée Peru (preobučenu u mladica) i njezinu starú sluškinju od koje saznaje da je Maro več tri godine zaručen i da mu je zaručnica u Rimu. Prvom prilikom Petrunjela če to prenijeti svojoj gospodarici.

U četvrtom činu susreču se Dundo Maroje i Maro. I otac i sin se pretvárajú. Maro glumi uzornog sina i savjesnog trgovca uvjeravajuéi oca da je pred voštarijom napao nekoga tko mu je sličan. U hinjenoj skrušenosti pita oca nosi li mu kakvo pismo od zaručnice. No stari se Dundo Maroje pokazao lukavijim. Lažuci da je došao na proštenje i da sa sobom nosi zlato koje bi htio pohraniti na sigurno u Marovu magazinu, stari Maroje uspijeva nadmudriti Mara i dočepati se njegove robe. U meduvremenu se Pometu, koji uvjeren da mu je Fortuna koju »pišu ženom« okrenula leda, dok lamentira nad svojim praznim želucem, ukazuje nova prilika. Susrece Gulisava, jednog od naših Hrvata, koji je u službi njemačkog plemica iz Augsburga. Gulisav traži vlastelinovu prije osam godina ugrabljenu kcer Mandaljenu, a starac daje nagradu od sto škuda onomu tko je pronade. Pometova intuicija navodi ga odmah na pravi put. Petrunjela ce mu potvrditi daje signora Laura, koju nekad u Kotoru zvaše Mande, podrijetlom iz tudeške zemlje i da joj je otac bio Tudešak (Nijemac) i da joj je pravo ime Mandaljena. U jednom od sljedecih prizora susreču se ponovno mladi Maro i Dundo Maroje. Prizor je sličan njihovu prvom susretu u drugom činu. Maro traži da mu otac vráti ključeve od magazina, no sada se otac pravi da ne prepoznaje sina.

Peti čin potpuna je pobjeda Pometove vještine da upravlja slijepom fortunom. Odjeven na plemiéku, u baršunu, s ogrlicom oko vráta dolazi Lauri da joj u zamjenu za izgubljene tri tisuče dukáta ponudi svog Tudeška. Likovi su zamijenili uloge. Sada je Pomet gore; s Laurina balkóna ruga se Popivi i Maru koji bjesne pred Laurinom kučom raskrinkani kao lopovi i varalice. Sve to skriveni promatraju Dubrovčani Vlaho, Niko i Pijero. Peti čin ostao je nedovršen, ali ga je izvrsno dopunio Mihovil Kombol: Pomet dobiva Petrunjelu, Ugo Tudešak Lauru, Dundo Maroje če platiti sinove dugove, a Maro če se pokajnički vratiti svojoj zaručnici Peri, kojoj je umrla tetka u Dubrovniku i ostavila bogato nasljedstvo. Dundo Maroje najpoznatija je i najčešče izvodena Držičeva komedija.
Prvi put prikazuje ju amatérska Pomet-družina 1551. godine u dubrovačkoj Viječnici. Komedija ima pet činova i dva prologa. Iz drugog prologa komedije saznajemo da je Dundu Maroju prethodila danas izgubljena komedija Pomet. Lik sluge Pometa, po kojem je družina očito i dobila ime, i drugi likovi komedije dubrovačkoj su publici vec bili poznati.

Linkovi

Sanovnik - Sanjarica

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K

L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž