Začuđeni svatovi
Pisac: Eugen Kumičić
Vrsta djela: Roman
Tema: neuzvraćena ljubav Antonija mladića s ruba društva, prema lijepoj Mariji ribarevoj kćeri
Mjesto radnje: Istra, Lučica po opisu ista kao rodno mjesto pisca "Brseča".
Vrijeme radnje: druga polovica 19 stoljeća, vremenski okvir fabule obuhvaća nešto više od godine dana
Kratki Sadržaj:
U Lučici, siromašnom ribarskom mjestašcu na istarskoj obali, pred sam Božić
dogodio se brodolom. Bura je razbiia lađu Mate Bartolića, mladog trgovca iz
Jelenščice, te je bacila na hridi. Mještani spašavaju brodolomce, a pritom se
osobito trudi Antonio Marola, mladić bez roditelja, koji je smješten u obitelji
Jele i Antuna Sabarića te radi za njih. Iako se izložio životnoj pogibelji, Antonio
nije uspio spasiti jednog mornara - dječaka koji je nahod kao i on sam. To
ga je vrlo potreslo te nema mira dok nije pronasao tijelo poginulog nahoda
i odnio ga na groblje.
Ranjeni Mato Bartolic smjesten je u kucu Sabaricevih, gdje ga njeguju Jela
i njezina lijepa kci Marija. Mladic se uskoro oporavlja i nalazi se izvan zivotne
opasnosti. U mjesec dana, koliko je Mato proveo na njezi kod Sabaricevih, rada
se ljubav izmedu njega i Marije, te on na rastanku obecaje da ce ih posjecivati.
Pocetkom ljeta iz Beca u Lucicu dolazi bahati Alfredo Saletti, sin Marina Salettija,
bogatog i okrutnog tudinca, koji zivi u raskosnoj kuci na brijegu i u saci
drzi cijelu Lucicu. Salettijevi su omrazeni medu mjestanima Lucice jer je stari Saletti
bescutni lihvar, koji ne preza ni od prijevara ni od sile kako bi se docepao
bogatstva. Marija susrece Alfreda jednog ljetnog popodneva noseci oprano rublje
kuci. On je zeli obljubiti, no kad mu se ona suprotstavi, na silu je poljubi. Spasava
je Antonio, udarivsi nasilnika tako zestoko da se srusio na cestu. Zbog toga Alfredo
razmislja kako da se osveti Antoniju, i da se docepa Marije, koja mu je zavrtjela
glavom. U tajnom nocnom susretu Alfredo potplacuje sluge Luku i Lovru da ubiju
Antonija te da mu pomognu obljubiti Mariju. Taj razgovor slucajno cuje Antonio,
noseci tajno pismo Alfredovoj sestri Elviri.
Mato Bartolic cesto posjecuje Sabariceve te se priprema zaprositi Mariju.
Ucinio je to jedne nedjelje, isprosivsi prvo njezin pristanak. Razgovor dvoje
zaljubljenih slusa Antonio, koji tajno voli Mariju i stoga pati... Mladom paru
svoj blagoslov daju i Marijini roditelji te brat Marko, koji je stigao iz Beča,
gdje studira medicinu.
Dok Mato i Marija uzivaju u ljubavnoj sreci, Marko je zbog svoje ljubavi
nesretan. Vec dugo voli Elviru Saletti, sestru Alfredovu. Njihova je ljubav tajna,
za nju zna samo vjerni Antonio. Marko i Elvira svjesni su nemogucnosti njihove ljubavi: ona je plemička kći, a on sin siromašnog ribara. Tako se njihova
veza održava preko tajnih pisama i nočnih sastanaka koje im dogovara Antonio.
Sluge pojačano uhode Mariju prema Alfredovoj zapovijedi, a on je sve nestrpljiviji
da je se dočepa. Takoder se silno želi osvetiti Antoniju, kojega mrzi
još iz djetinjstva. Sječa se jedne zgode iz vremena kad je bio petogodišnjak:
u kuču Salettijevih došla je neka stará siromašna žena vukuči za sobom jadna
dječaka - Antonija. Molila je staroga Salettija za pomoč, no ovaj ju je grubo
ispsovao i istjerao gurnuvši je iz sobe. Videči oca, Alfredo je divlje izudarao
bijednoga Antonija.
Luka je konačno uspio saznati gdje bi se mogla Marija nasamo nači: u prepredenu
razgovoru s Marijinom majkom Jelom saznao je da če sutradan u zoru
Marija sama iči u Sabaričev dolac. Alfredo planira zajedno s Lukom poči sutra
za njom u goru noseči puške kao da idu u lov. Antonio sluša i taj razgovor.
Usput saznaje i ponešto o svorne porijeklu.
Sutradan je Marija poranila u goru, slijedili su je Alfredo i Luka s puškama,
a Antonio je s prijateljem Josom več čekao nad dolcem. Plemič i sluga odložili
su puške pokraj zidiča i požurili u kotlinu, gdje je Alfredo namjeravao silovati
Mariju. Antonio i Joso prišuljali su se i zgrabili puške. Uperivši pušku u plemiča,
Antonio je spasio Mariju i njezinu čast. Potom je pred puškama potjerao A l fréda
i slugu mu u grad, da ih je vidjela cijela Lučica. Citavo je mjesto ogorčeno
plemičevim nedjelom, a Sabariči ga namjeravaju tužiti.
Alfredo traži od sestre Elvire da ga zagovara pred ocem, no ona osuduje
njegovo nečasno djelo. Za večerom stari Saletti bjesni na sina, grdi ga i psuje,
a Elvira moli oca za milost. Iste noči sastaje se i s Markom, koji je silno bijesan
na Alfréda i želi osvetiti sestrinu čast. Elvira i njega moli, u ime njihove ljubavi,
da oprosti njezinu bratú.
Pred mjesnom postom sukobili su se Stipe i Marko s Alfrédom. Lučica je
opet uzrujana. Uzrujan je i stari Saletti, no ipak štiti sina i smišlja pian: poslat
če Alfréda u Pariz dok se ne smiri situacija, a za sud če potplatiti lažne svjedoke.
Nakon večere Alfredo odlazi opčinskom načelniku Murelliju, jednom od rijetkih
prijatelja Salettijevih. Posuduje od njega pet stotina forinti za provod u
Parizu, iako mu več otprije duguje preko t r i tisuče. Iste noči na tajnom sastanku
u šumici podno kuče Salettijevih Elvira opet usrdno moli Marka da ne tuži
njezina brata, jer če to samo povečati jaz izmedu njihovih dviju obitelji. Uto
začujú neke glasove, povike, bat koraka, krik... Marko i Elvira se rastaju, ona
ode prema kuči, a on krene šumicom pa na cestu. Najednom posred ceste na
mjesečini ugleda mŕtvo Alfredovo tijelo i pored njega pušku. Nakon krátka razmišljanja
krene prema Salettijevoj kuči te, zakriven tamom, javi starom Salettiju
da mu sin leži mrtav na česti.
Antonio se vere kamenim stazama podalje od Lučice, nemiran i grozničav,
te dolazi do udaljene kuče Martina Kožuliča, Josina oca. U samo svitanje pokuca na Martinov prozor. Priznaje Martinu da je nočas ubio Alfréda i moli
ga da se sakrije u njegovoj kuči. Iznenaden, stari Kožulič mu reče da je ubio
- svoga brata. Tada ispripovijedi Antoniju njegovo podrijetlo: on nije náhod,
nego mu se znaju i otac i mati. Mati mu je pokojná Martinova žena Marica,
koju je stari Saletti napastovao dok je on plovio morem, te je tako začet Antonio.
Stari Saletti nikad nije htio čuti za njega, niti kako pomoci. Antonio
je uzbuden do suza, shvača da su mu Joso i Alfredo brača, a Elvira sestra. Tada
ispripovjedi kako su ga nočas u šumi uz rub ceste sačekale Alfredove sluge s
toljagama. Bježeči pred njima bane pred Alfréda, koji uperi kuburu u njega.
Antonio mu, braneči se, porine nož u prsa.
Za to vrijeme u kuču Salettijevih na poziv dolazi načelnik Murelli, zanimajuči
se samo za novac koji je posudio Alfredu. No novac nije pronaden, kao
ni Alfredova ura. Saletti i Murelli sastavljaju izvješče za sud i hitno ga šalju
u Volosko.
Lučicom se širi glas o Alfredovu ubojstvu, no mještani ne žale za njim. Kasno
popodne u kuču Sabaričevih upadajú žandári te uhičuju Marka i Matu. Traže
i Antonija, no on je nestao.
Elvira priznaje ocu svoju ljubav prema Marku i svjedoči da je on nevin jer
je u času ubojstva bio s njom. Stari Saletti bjesni i prijeti joj. Nato Elvira odlazi
u kuču Sabaričevih i pred svima ispovijeda svoju i Markovu ljubav te potvrduje
nade ukučana da su Marko i Mato nevini. U kuču iznenada bane Antonio i
priznaje da je ubio Alfréda u samoobrani. On i Elvira odlaze u načelníkovu
kuću. Antonio pred sucem priznaje ubojstvo, ispripovjedivši sve kako se zbilo,
a za ukradenu novčarku i sat optužuje sluge Luku i Lovru. U sobu najednom
upadne stari Saletti u potrazi za Elvirom. Nakon grube plemičeve uvrede Antonio
pred svima otkriva svoje podrijetlo. Vičuči da Antonio laze, Saletti odjuri
povukavši Elviru sa sobom.
Idučeg dana kod slugu je pri premetačini nadena Alfredova novčarka, lanac
i ura.
Sud u Trstu osudio je Luku i Lovru na tri godine teške tamnice, a Antonio
je odsjedio četiri mjeseca u zatvoru.
Pokladňa je srijeda i u Lučici se slávi Marijina i Matina svadba. Stiže i Marko
iz Beča. Završio je studij i sada je liječnik. Dok u Sabaričevoj kuči vláda veliko
veselje, Antonio silno pati. U noči odlazi Elviri predati Markovo pismo i zadržava
se u razgovoru s njom. Elvira ga tješi i iskazuje mu nježnost. Pripovijeda
i o svorne bolu što se ne može sastajati s Markom jer otac na nju strogo pazi.
Najedanput nailazi stari Saletti, psuje i viče na Elviru, a u Antonija ispali kuburu.
Antonio skoči i zarije mu nož u prsa. Elvira se onesvijesti. Ranjeni Antonio
odnese je u kuču Sabaričevih, pred začudenim svatovima položi je na
krevet te nestade u noči.
Dva dana poslije Marijina vjenčanja pokopan je stari Saletti. Malo ga je ljudi
ispratilo na pogrebu. Za pokopa pronadoše djeca na groblju tijelo Antonijevo među dvama humcima , zameteno snijegom. Grobar je tvrdio da je pod jednom humkom ukopan nahod koji se utopio za brodoloma pod Lučicom.
Opis glavnih likova:
Antonio Marola - glavni lik romana i sva priča se odvija oko njega, mlad čovjek niska stasa, glava mu je oveća a ispod mornarske kape virila je crna raskštrana kosa, kao siroče bez roditelja trajno je obilježen u društvu,.
Marija Šabarić - Lijepa i dobra kći Jele i Antuna Šabarića, Antonijeva tajnaljubav, no ona ne primjećuje njegovu ljubav nego svoje srce poklanja Mati Bartoliću.
Alfredo Saletti - bahati plemićki sin koji studira pravo u Beču, ohol i nasilan, bešćutan i bezobziran.
Nema komentara:
Objavi komentar