Momo lektira za 8 razred

Momo - pisac: Michael Ende
Vrsta djela: bajkoviti roman.
Mjesto radnje: u nekoj zemlji na jugu gdje rastu pinije (Italija- zbog italijanskih imena).
Vrijeme radnje: naslućujemo da se radnja odvija u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća.
Tema: o sudbini čovjeka u suvremenom tehnološki razvijenom društvu ukojem je upravo vrijeme postalo osnovno mjerilo efikasnosti. Kako proizvesti štoviše materijalnih dobara u što kraćem vremenu.
Pouka: što više vremena posvetimo drugim ljudima, to ćemo ga više imati.
Kratak sadržaj:
U jednom gradu u ruševinamastarog amfiteatra živjela je malena djevojčica po imenu Momo. Susjedi su joj napravili mjesto za spavanje i donosili joj svaki dan hranu. Znali su ako je prijave policijii da će je odvesti u neki dom za djecu bez roditelja. Momo im je pričala da jev već bila u takvom jednom domu , i da su tamo loše postupali s njom, da je bila vrlo nesretna i pobjegla je. Momo je bila posebna djevojčica, znala je da sluša ljude,m pa su tako svakodnevno dolazili k njoj i postajalo bi im nekako sve jasnije. Kad bi neko imao problema otišao bi kod Momo , ona je imala vremena i strpljenja za svakoga. Tako je Momo stekla mnogoi prijatelja. Najbolji prijatelji bili su joj Beppo čistač ulica i Gigi vodič stranac. Beppo je svoj posao radio s ljubavlju,m a Gigi je ponekad pričao posebne priče samo za Momo , sjedili bi na večer u amfiteatru, gledali zvijezde a on bi joj pričao o prinzeci Momo i princu Gigiju. Ali uskoro se sve počelo mijenjati, u gradu su se sve češće mogli vidjeti ljudi u sivim odjelima. Bili su agenti tajanstzvene štedionice vremena, salijetali su ljude izračunavajući im kolimko su vremena do sada uzalud potrošeli i nudili im da štede vrijeme u njihovoj štedionici. Kako je vrijeme prolazilo sve više se ljudi priključivalo njihovoj štedionici vremena, uskoro su svi smo žurili i radili više niko nije imao vremena za šetnje, promatranje svijeta oko sebe, za prijatelje i sanarenje. Sve manje djece se dolazilo igrati u amfiteatar m, roditelji su iom govorili da neidu tamo da se tamo okupljaju samo dangube. Roditelji su toliko radili da više nisu iomali vremena za djecum, od zarađenih novaca kupovali su im skupe igračke. Momo je postala sve usamljenija, nekako je uspjela nagovoriti neke svoje stare prijatelčje da je posjete , a čim je na sebe skrenula pažnju sive gospode oni su je odgovarali da se susreće sa prijateljima i govorili joj da je ona za njih samo uteg koji ih usporava, kako je važnije postati netko neko se družiti. Jedan od njih pokušao ju je skloniti nudeći joj u zamjenu za priajtelej savršenu lutku Bibigirl. Momo je usprkos strahu odlučila saznati tajnu sivog čovjeka, u razgovoru s jednim od njih saznala je da vrijeme koje ljudi kod njih štede zapravo zauvijek izgubljeno za njih. Odmah je to rekla Beppu i Gigiju, a zatim i drugoj djeci, organizirali su demonstracije. Nosili su transparetne protiv sivih ljudi i pozivali su građane da dođu na skup na kojem će im otzkriti svu istinu. Na skup niko nije došao, nakon posla Beppo je umoran zaspao na smeću, probudio ga je hladan vjetar, bio je to znak da je siva gospoda u blizini,m tako je odlučio sudjelovati suđenju agenta sive gospode koji se izlajao Momo, osudilči su ga na smrt a Ss Momo će se obračunati svim sredstvima. Čim je to čuo Beppo je požuri da javi Momo m, stigao prije sive gospode, ali nije zatekao Momo. Malo prije nego što je Beppo stigao tamo ,m pojavuila se malena kornjačai prišla Momo. Na kornjačinim leđima bio je svjetlucavi natpis pisali je "Pođi sa mnom" Momo je začuiđena ali ipak je pošla za mkornjačom. Kad siva gospoda nisu nasli Momo u amfiteatru organiziraše potjeru po cijelom gradu, ali kornjača je vješto izbjegava agente. Kornjača je odvela Momo u neobičan grad do ulice Nikad i stala pred kućom s natpisom Nigdje. To je bila kuća majstora Hore, on je gospodari vremenom svih ljudi i pravilno ga raspoređivao,m tako da svi imaju vremena koliko im pripada. San kradljivaca vremena bio je doći do majstora Hore i pokrasti vrijeme svih ljudi ali nisu znali gdje on boravi. Hora je vrlo blag i dobar gospodin momo je teg od njega saznala da joj agenti žele zlo. Iz velike dvorane sa bezbroj satova,m Hora je odnosi pod kupolu veliku mkao nebeski svod . Tamo joj pokaza nešto vrlo lijepo, maleno jezero iz kojeg stalno izviru novi cvjetovi . Hora joj objasni da je svaki cvijet jedan sat a da je jezerce njeno srce,m tako izgleda srce svakog čovjeka jer život je u srcu a vrijeme je život. Hora zatim uspava Momo kako bi u njoj narasle prave riječi mkojima će pomići ljudima,m nakon što je spavala godinu i jedan dan Momo se vraća u grad. U gradu ne nalazi nikog od svojih prijatelja siva gospoda ih uspjela nekako odvojiti od nje kako bi je osamili. Gigiju omogućili karijeru pripovjedačam, Nino je otvorio restoran, Zidar Nikola stalno je radio i gradio lošim materijalima da što više zaradi, Beppa su uvjerili da drze momo te da mora štedjeti vrijeme kako bi je spasiom, ostalu djecu su roditelji već smjestili u odlagalište djece gdje se uče da jednog dana budu kao i njihovi roditelji. Momo je za sivu gospodu još uvijek predstavljala opsanost. Kad je to vidjela Momo je bila očajna i po savjetu kornjače ponovo otišla do majstora hore. Slijedeći nju i Kasiopeju kornjaču , oprezno i iz daleka siva gospoda došla je vrlo blizu do ulice nikad međuti za nekoliko njih koji su ušlu u ulicu to je značilo propast zbog podtlaka koji tamo vlada. Hora je otkrio Momo da siva gospoda cvjetovima-satima otkidaju latice suše ih i od njih prave svoje cigare. Ovim popušenim mrtvim ljudskim vremenom slagali su se slojevi dima uvis stvarajući sve viši zid okoće moći proći do ljudi kuće nigdje. Dok još ima slobodnog neba vrijeme što ga Majstor Hora šalje ljudima prolazi neokrnjeno , ali ako dim zatvori sve vrijeme koje odlazi ljudima će biti zatrovano. Hora je zato odlučio zaspati na sat vremena kao bi Momo pronašla mjesto gdje siva gospoda drži ukradeno vrijeme ljudi. Kad je vrieme stalo siva gospoda upade u kuću Nigdje ali kad su shvatili da vrijeme stoji i da im pošiljke cigara više ne stižu požure nazad u svoje tajno skladište vremena. Iako je sve bilo stalo Momo se mogla kretati jer je u rukmama imala jedan cvijet-sat koji joj je dao majstor Hora. Momo je slijedila malobrojnu preostalu sivu gospodu, otrila tajno skrovište i uvukla se unutra. Preostalo je samo šestorica sive gospšode kad im se momo otkrila, pokušali su joj oteti cvijet sat ali su bjesomučno gubilio svoje cigare i pretvarali se u ništa, u tome joj je pomagala Kasiopeja. Kad je i zadnji nestao momo je oslobodila zarobljeno vrijeme,m vrtlog cvjetova sati koji je poletjeo svojim vlasnicima ponio je Momo van iz podzemnog labirinta. Vrijeme se pokrenulo i vratilo ljudima i oni su ponovo imali vremena za druženje i uživanje. Momo se vratila u amfiteatar gdje su je čekali svi njeni stari priajtelji,m bili su sretni pjevali su , igrali se,m razgovaralii veselili životu.
Opis likova:
Momo: je djevojčica koja se jednoga dana pojavila niotkuda i nastanila se uruševinama staroga amfiteatra.
Bila je niska rasta, prilično mršava, tako da ni uznajbolju volju nije bilo moguće razaznati ima li ona osam ili već dvanaest godina. Imala je živu, garavocrnu, kovrčavu kosu, koja kao da još nikada nije došla u dodir sčešljem ili škarama. Oči joj bijahu krupne, divne, također garavocrne, a iste su jojboje bila i stopala, jer je gotovo uvijek hodala bosa.
Beppo čistač ulica: jedan je od dvojice Mominih najboljih prijatelja. Bio jeneobično nizak i k tome hodao uvijek malo povijenih leđa, tako da je bio samo maloviši od Mome. Veliku glavu, na kojoj je stršio kratak čuperak sijede kose, držao jeuvijek malo ukrivo, a na nosu je nosio male naočale.
Gigi: Vodič Stranaca, drugi je najbolji prijatelj kojeg je Momo imala. Bio je u svakom pogledu sušta suprotnost Beppu Čistaču Ulica. Bijaše to zgodan momčić sanjarskih očiju i upravo nevjerojatna jezika. Iz njega su stalno prštale šale iludorije, a tako se zarazno smijao da su se i ostali naprosto morali smijati s njim,htjeli oni to ili ne. Ime mu je bilo Girolamo, ali su ga prozvali jednostavno Gigi.
Siva gospoda: tajanstvena fantastična bića koja su se tko zna otkuda pojavila ugradu. Bila su to gospoda obučena u paučinastosivo. Čak su i njihova lica bila siva poput pepela. Na glavama su nosili okrugle krute šešire I pušili male cigare pepeljaste boje. Svaki od njih uvijek je sa sobom imao olovnosivu aktovku.
Majstor Secunduc Minutus Hora: pročitala je Momo kada ga je prvi put posjetilana malim vratima iza kojih se nalazila najveća dvorana koju je ona ikada vidjela prepuna satova svih vrsta i oblika. Glavna dužnost majstora Hore bila je slanjevremena svim ljudima na svijetu i u ovom slučaju da bi s time mogao nastaviti morao je pobijediti i nadigrati sive ljude.
Kasiopeja:  je čarobna kornjača majstora Hore, ali po nekim svojim magičnimsvojstvima čak ga i nadmašuje. Tako da kada je Hora rekao Momi da će joj dati jedancvijet sat kako bi mogla djelovati u stanju kada sve bude »zamrznuto« saznala je daKasiopeji to nije potrebno jer ona je biće izvan vremena. Ona u sebi nosi vlastito malo vrijeme. Mogla bi gmizati svijetom čak i kad bi se sve zaustavilo.
Bilješke o piscu:
Michael Ende, jedan od najpopularnijih njemačkih dječjih i omladinskih pisaca,rođenje 1929. u Garmisch-Partenkirchenu. Otac mu je bio poznati nadrealističkislikar Edgar Ende. Pohađao je waldorfsku školu, a nakon rata završio je glumu naKazališnoj akademiji u Munchenu. Pisao je za kazalište i pokušao se probiti kaodramski pisac, no pravi uspjeh
postigao je tek kada je počeo pisati knjige za djecu. Njegova prva knjiga Jim Gumb i strojovođa Lukas (1960) bila je nagrađena kao najbolja dječja knjiga u Njemačkoj te godine. Michael Ende umro je u 65. godini života u Stuttgartu 1995.

Popularno

Recent Posts Widget

Sanovnik - Sanjarica

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K

L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž