pisac: Hans Christian Andersen
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: pokraj starog vlastelinskog imanja.
Tema: dolazak na svijet malog labuda kojeg zovu ružno pače
Pouka: teško je biti drugačiji sam slab i prezren u svijetu bez razumijevanjaz arazličitosti.
Kratak sadržaj:
Prekrasno ljeto: u polju se psenica zlati, zeleni se zob, sijeno je u stogovima, roda setucka na svojim dugim crvenim nogama i klepece egipatski. Oko polja velike sume, u sumama duboka jezera, a po jezerima - od silnog drveca ne vidi se sto sve. Na osuncanu mjestu usred polja ustobocio se star vlastelinski tvrdalj, zasticen, kao prstenom, dubokim opkopom punim vode. Izmedu vode i bedema razrastao se divovski repuh, prava repusina, toliko visok i bujan da bi u njemu dijete moglo stajati i ne bi ga se vidjelo. Usred tog repuhova gustika skrila je patka svoje gnijezdo i sjedila na jajima. Sjedila, sjedila, pa se malo promeskoljila da sva ne utrne, pa opet sjedila. Zamoran, dug, ozbiljan i dosadan posao. Napokon se patka, kojoj se cinilo da sve to traje cijelu vjecnost, poveseli: iz jaja se zaculo kljuckanje, a potom iz njih ispijucu zacudeni pacici. Najprije se cudom cude prostranosti svijeta u koji su upali: cak i krajnje skuceno skroviste cini im se neizmjerno velikim kad ga usporede s prostorom u jajetu.
Mati im objasni da to ipak nije sav svijet; po njezinu, taj se pak prostire daleko s druge strane vrta, cak do zupnikove njive, ali ona tamo nikad nije bila. Propijukali su paperjasti kljunati klinci, sve jedan ljepsi od drugoga, iz svakog jajeta osim iz jednoga - najvecega. Nailazi jedna stara i iskusna patka pa uvjerava mamu-patku da je to najvece jaje purje, te je najbolje da ga ostavi. Jer s puricima samo muke, objasni ona i doda: Boje se vode, molim te! Ne mozes ih u vodu natjerati! No, kako majke znaju katkad biti pozrtvovne, tako i ova odluci ipak dogrijati i ovo svoje posljednje, najvece jaje. Najposlije se i iz velikog jajeta izvali mlado, ali veliko i ruzno, a ne onako ljupko poput ostalih pacica. U vodu ipak ulazi voljko i fino pliva. To otkloni patkin strah da je mali zbilja puric. Purani, naime, ne plivaju.
Opis likova:
Ružno pače: glavni lik priče, kao da mu se neće na svijetu kojem će dočekati tolike nevolje, patka majka prihvaća ga kao ostale pačiće.
Uz pomoć pokrovitelja, direktora Kraljevskog kazališta, Jonasa Collina (za kojeg je radio dok se školovao), Andersen uspijeva završiti školovanje i studij na sveučilištu. U početku piše prozna i pjesnička djela, a nešto kasnije počinje svoja čuvena putovanja, najprije po domovini, a onda i izvan domovine, gotovo po svim europskim zemljama, a naročito po Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Putovao je također i po Aziji i Africi, sve vrijeme stvarajući nova djela. Nakon života ispunjenog bogatim književnim radom i putovanjima, Andersen umire 4. kolovoza 1875. u Kopenhagenu kao počasni profesor i počasni građanin Odensea.
Njegovo je prvo uspješno djelo bio putopis »Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera« iz 1829. godine. No, postao je poznat tek romanom »Improvizator« iz 1835., koji je napisao nakon putovanja po Italiji, oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju. Bogati opisi talijanskog narodnog života izazvali su divljenje publike te je roman odmah bio preveden na nekoliko stranih jezika.
Djela koja je napisao:
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: pokraj starog vlastelinskog imanja.
Tema: dolazak na svijet malog labuda kojeg zovu ružno pače
Pouka: teško je biti drugačiji sam slab i prezren u svijetu bez razumijevanjaz arazličitosti.
Kratak sadržaj:
Prekrasno ljeto: u polju se psenica zlati, zeleni se zob, sijeno je u stogovima, roda setucka na svojim dugim crvenim nogama i klepece egipatski. Oko polja velike sume, u sumama duboka jezera, a po jezerima - od silnog drveca ne vidi se sto sve. Na osuncanu mjestu usred polja ustobocio se star vlastelinski tvrdalj, zasticen, kao prstenom, dubokim opkopom punim vode. Izmedu vode i bedema razrastao se divovski repuh, prava repusina, toliko visok i bujan da bi u njemu dijete moglo stajati i ne bi ga se vidjelo. Usred tog repuhova gustika skrila je patka svoje gnijezdo i sjedila na jajima. Sjedila, sjedila, pa se malo promeskoljila da sva ne utrne, pa opet sjedila. Zamoran, dug, ozbiljan i dosadan posao. Napokon se patka, kojoj se cinilo da sve to traje cijelu vjecnost, poveseli: iz jaja se zaculo kljuckanje, a potom iz njih ispijucu zacudeni pacici. Najprije se cudom cude prostranosti svijeta u koji su upali: cak i krajnje skuceno skroviste cini im se neizmjerno velikim kad ga usporede s prostorom u jajetu.
Mati im objasni da to ipak nije sav svijet; po njezinu, taj se pak prostire daleko s druge strane vrta, cak do zupnikove njive, ali ona tamo nikad nije bila. Propijukali su paperjasti kljunati klinci, sve jedan ljepsi od drugoga, iz svakog jajeta osim iz jednoga - najvecega. Nailazi jedna stara i iskusna patka pa uvjerava mamu-patku da je to najvece jaje purje, te je najbolje da ga ostavi. Jer s puricima samo muke, objasni ona i doda: Boje se vode, molim te! Ne mozes ih u vodu natjerati! No, kako majke znaju katkad biti pozrtvovne, tako i ova odluci ipak dogrijati i ovo svoje posljednje, najvece jaje. Najposlije se i iz velikog jajeta izvali mlado, ali veliko i ruzno, a ne onako ljupko poput ostalih pacica. U vodu ipak ulazi voljko i fino pliva. To otkloni patkin strah da je mali zbilja puric. Purani, naime, ne plivaju.
Opis likova:
Ružno pače: glavni lik priče, kao da mu se neće na svijetu kojem će dočekati tolike nevolje, patka majka prihvaća ga kao ostale pačiće.
Opiscu:
Andersen je rođen 2. travnja 1805. u gradiću Odenseu. Bio je sin siromašna postolara i majke koja je poslije smrti muža morala raditi kao pralja. Mučno se probijao do književne afirmacije. U četrnaestoj se godini Andersen, bez redovnog školovanja i bez igdje ičega, uputio u Kopenhagen kako bi pohađao kazališnu školu s baletom i pjevanjem. No, uskoro ga otpuštaju kao potpuno nedarovitog.Uz pomoć pokrovitelja, direktora Kraljevskog kazališta, Jonasa Collina (za kojeg je radio dok se školovao), Andersen uspijeva završiti školovanje i studij na sveučilištu. U početku piše prozna i pjesnička djela, a nešto kasnije počinje svoja čuvena putovanja, najprije po domovini, a onda i izvan domovine, gotovo po svim europskim zemljama, a naročito po Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Putovao je također i po Aziji i Africi, sve vrijeme stvarajući nova djela. Nakon života ispunjenog bogatim književnim radom i putovanjima, Andersen umire 4. kolovoza 1875. u Kopenhagenu kao počasni profesor i počasni građanin Odensea.
Njegovo je prvo uspješno djelo bio putopis »Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera« iz 1829. godine. No, postao je poznat tek romanom »Improvizator« iz 1835., koji je napisao nakon putovanja po Italiji, oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju. Bogati opisi talijanskog narodnog života izazvali su divljenje publike te je roman odmah bio preveden na nekoliko stranih jezika.
Djela koja je napisao:
- Mala sirena
- Djevojčica sa šibicama
- Pjesme
- Pješačenje od Holmenskog kanala do istočnog rta Amagera
- Bajke (9 knjiga)
- Pripovijesti
- Nove bajke i priče
- Slikovnica bez slika
- Biti ili ne biti
- Ružno pače (1843.)
- Carevo novo ruho (1837.)
- Mala princeza (1837.)
- Princeza na zrnu graška
- Ashasver (drama)
- De to Baronesser (roman)
- Improvizator (roman)
- Palčica
- Kositreni vojnik
Nema komentara:
Objavi komentar