Pepeljuga lektira 2-razred

Pepaljuga pisac: Charles Perrault
Vrsta djela : bajka
Vrijeme radnje: jednom davno
Mjesto radnje: pepeljugina kuća , prinčev dvorac
Tema: život mlade pepljuge koja se udaje za princa
Pouka: na kraju uvijek pobjeđuje dobrota i pravda.
Kratak sadržaj:
Bio jednom jedan plemic koji se po drugi put ozenio i to vrlo opakom i oholorn zenom koja je vec imala dvije kceri po naravi slicne majci. I plemic je imao kcer iz prvog braka, a ona je za razliku od dviju macehinih kceri bila lijepa, dobra i umiljata, upravo onakva kakva je bila i njezina majka - najbolja majka na svijetu. Tek sto je prosla svadba, maceha je odmah pokazala svoju opaku cud. Tjerala je pastorku da radi najteze poslove u kuci i da spava u maloj izbi na tavanu, na losoj slamarici, a svoje je kceri mazila, pazila i odijevala u najljepse haljine. Nesretna djevojka sve je strpljivo podnosila, a nije se smjela pozaliti ocu jer se i on bojao zle macehe. Djevojka bi nakon zavrsenog posla dosla k peci i umorna sjela u pepeo zbog cega su je prozvali Pepeljusa, jedino ju je mlada sestra, koja je bila nesto manje zla, zvala Pepeljugom. Pepeljuga je unatoc svojoj jadnoj odjeci bila stoput Ijepsa od obiju sestara. Jednom je kraljev sin pozvao na pies sve plemstvo, pa i dvije sestre. One su se silno radovale plesu, pripremale su nove haljine, dotjerivale frizure i samo govorile o plesu. U pripremama im je strpljivo i rado pomagala i Pepeljuga. I ona je kao i svaka djevojka zeljela ici u drustvo i plesati, no tako slabo odjevenu i vjecito zamusanu nitko je ne bi pustio u dvorac, a i sama je mislila da joj tamo nije mjesto. Sestre su se slozile. Ta kakav bi to tek bio prizor, Pepeljuga na balu! Svanuo je i dugo ocekivani dan. Sestre su krenule na pies. Pepeljuga ih je dugo pratila pogledom, a onda zaplakala od tuge. Vidjela ju je njezina kuma, koja je zapravo bila dobra vila, i sazalila se nad njom. Ti bi htjela ici na balt zar ne? - upita je kuma. Pepeljuga joj jecajuci odgovori da bi to jako zeljela. Kuma je najprije posalje u vrt da donese veliku bundevu. Pepeljuga je donijela bundevu, a kuma ju je izdubla i ostavila samo koru. Kad je to napravila, dodirnula je bundevu svojim stapicem i ona se pretvorila u lijepu pozlacenu kociju. Zatim joj je naredila da donese misolovku u kojoj je bilo sest miseva. Kako je kojeg pustala iz misolovke, tako ga je dodirivala stapicem i mis bi se pretvorio u lijepog konja. Sad je trebao i kocijas i Pepeljuga donese zamku u kojoj su bila tri stakora. Vila dodirne jednoga i on se pretvori u kocijasa s najljepsim brkovima na svijetu. Jos je trebalo sest slugu. Pepeljuga je u vrtu nasla sest gustera i vila ih je pretvorila u sluge s prekrasnim sarenim odorama. I jos je stapicem dodirnula uzasnu Pepeljuginu haljinu i od nje je nastala prekrasna zlatna i srebrna haljina. Na kraju joj je podarila lijepe krznene papuce. Tako uredena uspela se Pepeljuga u kociju sa sesteropregom i krenula u dvorac na pies. Kuma ju je upozorila da ne ostaje poslije ponoci jer ako ostane samo casak duze, kocija ce se pretvoriti u bundevu, konji u miseve i tako redom. Kad je stupila u plesnu dvoranu, kraljev sin odmah ju je zapazio i odusevio se njenom ljepotom jer tako lijepe djevojke jos nije vidio. U dvorani su svi zanijemili od cuda nad tolikom ljepotom, cak je i glazba prestala. Pepeljuga je sva sretna plesala s kraljevicem, poslije je sjela uz svoje sestre, vrlo ljubazno s njima razgovarala i podijelila im narance i limun sto joj je kraljevic poklonio. Nisu je prepoznale. Kad se priblizila ponoc, naklonila se drustvu i brzo nestala. Kod kuce se zahvalila kumi na svemu i rekla da bi i sutra isla na pies jer ju je kraljevic pozvao. Uto su dosle i sestre i odusevljeno pricale o lijepoj princezi koju nitko nije poznao i kraljevic bi sve dao da sazna tko je ona. Pepeljuga je zamolila jednu sestru bi l i joj posudila zutu haljinu jer bi i ona isla na pies, a ova se zgrozila kako bi jedna pepeljusa mogla doci u kraljevski dvor na pies. Iduce veceri ponovilo se isto. Pepeljuga se toliko zanijela plesom da je zaboravila na vrijeme. I kad je zacula prvi udarac dvanaestog sata, sjetila se i brzo pojurila. Tako je trcala da joj je jedna krznena papuca spala s noge. To je sve sto je kraljevicu ostalo. Svuda su je trazili, ali uzalud. Cuvari su rekli da su vidjeli neku seljancicu kako trci, a ni o kakvoj princezi nisu imali pojma. Kraljevic nije odustajao. Objavio je po cijelom kraljevstvu da ce ozeniti onu djevojku kojoj papuca rude pristajala. Sluge su isprobavale papucu po cijelom kraljevstvu i tako dosli do Pepeljugine kuce. Sestre su uradile sve kako bi im papuca pristajala, no uzalud. Pepeljuga je to promatrala i osmjehnuvsi se upitala bi li i ona mogla probati. Sestre su je pocele ismijavati, no plemic koji je nosio papucu kraljevstvom rekao je da moze jer je kraljevic tako naredio. Sjela je i isprobala papucu. Savrseno joj je pristajala. Sestre su se zacudile, a cudenje je bilo jos vece kad je Pepeljuga iz dzepa izvukla i drugu papucu te je obula. Uto je dosla kuma, dotakla je stapicem Pepeljuginu haljinu koja odjednom postade jos Ijepsa nego na plesu. Sad su sestre uvidjele koliko su bile zle prema Pepeljugi pa su joj se bacile pred noge moleci je za oprostenje. Sve im je oprostila. Odveli su je mladom kraljevicu onako uredenu, a njemu se ucinila jos Ijepsa i za nekoliko dana ju je ozenio. Pepeljuga, dobra kao sto je i lijepa, smjesti svoje sestre na dvoru i ubrzo ih uda za dvorsku gospodu.
Opis likova:
Pepeljuga: je kćerka plemića koji se drugi put oženio, maćeha je ne voli, Dbra je i plemenita srca, strpljiva i vrlo ijepa iako je uvijek radia najgore posove u kući.
Maćeha: je za i nepravedna žena koja ponižava svoju pastorku, ali na kraju će sve platiti za svoja nedjela.
Sestre: ohole zle podrugljive, stalnu su pred ogledalom i stalno se uređuju iako su ružne.
Biješke o piscu: 
Francuski pisac Charles Perrault zivio je od 1628. do 1703. godine. Bio je visoko obrazovan covjek i pisao ucene rasprave o knjizevnosti, galantna djela o ljubavi i prijateljstvu, no ostao je glasovit kao pripovjedac bajki. Perrault je bio dvorski covjek pa je narodne bajke sto ih je slusao od starijih zena, zapisivao, a onda ih preradivao i prilagodavao da sto efektnije zazvuce u otmjenim salonima, gdje je bila njegova prva publika i gdje ih je pripovijedao za zabavu i pouku. Prvu bajku, Usnula Ijepotica, objavio je 1696, a iduce godine tiskana mu je zbirka od osam bajki pod naslovom Bajke moje majke guske ill Price i bajke iz starih vremena s moralnim poukama. Objavio ih je pod imenom svoga malodobnog sina Pierrea d'Armancourta.