Kratak sadržaj:
Jedan mlinar ostavio trojici sinova sve sto je imao: mlin, magarca i macka. Brzo su se podijelili. Stariji je dobio mlin, srednji magarca, a najmladi - macka. Medutim, to nije bio sasvim obican macak. Umio je on govoriti pa rekao gospodaru neka mu samo dade vrecu i par cizama, neka ga pusti u sikaru i da nece zazaliti. C im je macak dobio sto je trazio, navukao je brzo cizme i stavio vrecu na leda. Uskoro je lukavo uhvatio zeca i odnio ga kralju. Donijevsi zeca kralju, rekao je da mu to salje njegov gospodar, vitez Karabas, u svoje ime. Drugi je put uhvatio dvije jarebice i isto ih tako odnio kralju napomenuvsi ponovno da mu to salje vitez Karabas. Kralj se obradovao i rekao macku da pozdravi svoga gospodara i jos macku dao napojnicu. I tako je macak dva ili tri mjeseca povremeno donosio kralju darove i svaki put govorio da to salje vitez Karabas. Jednoga je dana macak saznao da ce kralj zajedno s kcerkom, najljepsom princezom na svijetu, ici u setnju na obalu rijeke. Odmah je otrcao gospodaru i rekao mu da se samo ode kupati na rijeku, a ostalo neka prepusti njemu. Gospodar ga poslusa i kad je kralj prolazio uz obalu, macak zavice: Upomoci Upomoc! Gospodin markiz Karabas se utapal Cuvsi viku, kralj proviri iz kocije i prepozna macka koji mu je toliko puta donosio darove pa naredi strazi da priteknu mladicu u pomoc. I dok su izvlacili jadnog »markiza« iz rijeke, macak pride kociji i rece kralju da su lopovi ukrali njegovom gospodaru markizu Karabasu odjecu dok se kupao. Kralj odmah naredi sluzbenicima da donesu najljepse odijelo za mackova gospodara, gospodina markiza. Kralj se prema mladicu pokazao vrlo ljubazan, a kad ga je, onako pristala i lijepo odjevena, ugledala kraljeva kci, odmah se u njega zaljubila pa ga pozvala u kociju. Dok su se oni vozili, macak je potrcao naprijed i kad je ugledao kosce u polju, rekao im je neka kazu kralju da livada pripada markizu Karabasu, a ako to ne kazu, da ce ih Karabas samljeti kao meso za pastetu.
Ovi su se uplasili prijetnje i zaista rekli kralju da kose livadu markiza Karabasa. Isto je ucinio i sa zeteocima, a kralj je bio jos zadovoljniji. I tako je macak trcao ispred kocije i svima koje bi sretao na kakvom poslu govorio isto, a kralj je bio zacuden nad tolikim bogatstvom viteza Karabasa. Macak je naposljetku stigao i do dvorca cuvenog carobnjaka, najbogatijeg od svih. Posjedi kuda je prolazio kralj, a macak govorio da su Karabasovi, pripadali su carobnjaku. Macak je unaprijed sve saznao o carobnjaku te ga posjetio u dvorcu. Ovaj ga je ljubazno primio pa su dugo razgovarali a macak ga, diveci se toboze njegovu umijecu, nagovarao da pokaze svoje vjestine. Najprije ga je nagovorio da se pretvori u lava, sto ovaj stvarno ucini, a macak se tako preplasio da je pobjegao na krov s kojeg je skoro pao jer su mu se cizme sklizale. Naposljetku je nagovorio carobnjaka da se pretvori u misa a carobnjak, pun sebe od ponosa sto moze gostu pokazati svoje vjestine, naivno ga poslusa. Macak se tad baci na misa i pojede ga. Cim je macak cuo buku kocije, potrcao je kralju u susret i pozdravio ga rijecima: Dobro dosli, Vase Velicanstvo, u dvorac gospodina markiza Karabasa! Kralj je bio odusevljen sto ima tako bogata markiza u svom kraljevstvu. Kralj, markiz i princeza udose u dvorac i tamo nadose obilje najbiranijih jela koje je carobnjak bio pripremio za svoje prijatelje. Kralj je bio prezadovoljan gostoprimstvom markiza Karabasa isto kao i njegova kci, koja se jos vise zaljubila kad je vidjela to silno bogatstvo. Jos istoga dana kralj je dao svoju kcer markizu Karabasu, a macak je otada postao veliki gospodin i lovio miseve samo iz zabave.
Opis likova:
Mačak: vrlo sposoban, razgovorljiv, domišljat i lukav mačak, nije se uplašio niti pobjegao kad je ga gospodar htio ubiti i pojesti.
Vitez Karabas: lijep, zgodan, zabrinut jer se bojao da će umrijeti, no prepustio se volji dobrog i hrabrg mačaka u obmani silnog kralja.
Biješke o piscu:
Francuski pisac Charles Perrault zivio je od 1628. do 1703. godine. Bio je visoko obrazovan covjek i pisao ucene rasprave o knjizevnosti, galantna djela o ljubavi i prijateljstvu, no ostao je glasovit kao pripovjedac bajki. Perrault je bio dvorski covjek pa je narodne bajke sto ih je slusao od starijih zena, zapisivao, a onda ih preradivao i prilagodavao da sto efektnije zazvuce u otmjenim salonima, gdje je bila njegova prva publika i gdje ih je pripovijedao za zabavu i pouku. Prvu bajku, Usnula Ijepotica, objavio je 1696, a iduce godine tiskana mu je zbirka od osam bajki pod naslovom Bajke moje majke guske ill Price i bajke iz starih vremena s moralnim poukama. Objavio ih je pod imenom svoga malodobnog sina Pierrea d'Armancourta.
Nema komentara:
Objavi komentar