Tema: pustolovine male pčele po imenu Maja.
Pouka: bez znatiželje otvorenosti i hrabrosti ništa nećemo naučiti o životu.
Kratak sadržaj:
Uz pomoc stare pcele Kasandre pcelinje novorodence Maja izvlaci se iz svoje posteljice - celijice saca u velikoj kosnici. Prima prve Kasandrine poduke i pouke. Sutradan polijece u drustvu iskusnije pcele-medarice na svoj prvi let. Zaslijepljena opojnoscu slobode letenja, bojama i mirisima, zakljucuje da je tisucu puta ljepse vani, u sirokom svijetu negoli u mracnom pcelinjem gradu, te da se nikad nece vratiti onamo da nosi med ili spravlja vosak. Hocu vidjeti 1 upoznati ovaj divni svijet; ja nisam kao ostale pcele, moje je srce stvoreno za radost i iznenadenja, za dozivljaje i pustolovine. Necu se bojati nikakvih opasnosti; ta zar nemam snagu i hrabrost, a i ostar zalacl rekne sama sebi> srkne medni sok i ubr' zo zaspi. Iznenadi ju noc, no snalazljivo se skrije pod velik list u krosnji visoka stabla i tu prenoci. U zoru poleti prema crvenoj svjetlosti. Priblizivsi se, osjeti sladak i omamljujuc miris. Zacudena i katkad prestrasena, pocinje upoznavati cuda - cuda za djecu, a obicne pojave za odrasle - poput kapi rose, prozirne kugle koja se prelijeva u duginim bojama i kotrlja niz laticu, ili kapi rose na vlatima trave koje sjaje kao dijamanti. Dobrodoslicu u crvenoj caski zazeli joj Josko iz porodice zlatnih mara, koji sa zenom vec cetiri dana zivi u ovomu ruzinom cvijetu i pocasti je grudicama ruzina meda. Maja usporeduje ovaj prekrasan stan, miran, tih, mirisan i prostran, s prenatrpanim i zagusljivim stanovima pcela u kosnici. Nemirna pcelica zahvali mu i odzuji u blistav proljetni dan. Najprije sleti na lopocev list, s kojega je zeli otjerati neka mala sivomodra zujara Kristina. No Maja si odrjesitim i glasnim odgovorom pribavlja postovanje, kako ju je bila poucila Kasandra, pa se muha odmah povlaci i primiruje. Dok njih dvije razglabaju o opasnosti sto im prijeti od zabe, pogibelj se obrusi s druge strane: neki vilin konjic zgrabi Kristinu i pozdere je unatoc Majinim prosvjedima. Kasnije se predstavi Maji.
Bila je to Zvjezdana iz porodice mrezokrilaca i iz roda vilinih konjica. Isprica Maji o ljudskoj sklonosti okrutnostima i mucenjima. Pcelica isprva ne vjeruje, jer to jako odstupa od prvih Kasandrinih opisa covjeka, kao najboljeg prijatelja, najviseg i najsavrsenijeg bica u prirodi. Sutrasnje budenje u caski plavog zvoncica donosi neprilike: kisi i hladno je. Pcele po kisi ne mogu letjeti. Maja pocinje zaliti za sigurnoscu kosnice i prvi put osjeti koliko u zivotu lutalice i skitnice znaci sunce. Kad ne bi bilo sunca, nitko ne bi bio lakomislen, pomisli ona. Tjesi se zatomljujuci svoju tugu razmisljanjem o bogatstvu dozivljaja u tako kratkom vremenu lutanja: Drugi ne saznaju toliko toga u cijelom svom zivotu, i vrijedno je zbog njega podnijeti i koju tegobu. Susrece Grgu, balegara koji se predstavlja kao Zlatna Mara, spasava mu zivot kad se ovaj prevrnuo na leda i nemocno ostao tako lamatajuci nogama. Upoznaje i zacudnu sposobnost prezivljavanje raspolovljene kisne gliste: svaki dio nastavlja zivjeti, kretati se, razvijati se i obnavljati. U maloj pukotini drveta Maja pravi nesto poput zametka kosnice, s malom zalihom meda za kisne dane, a ulaz obzida voskom.
Prestravi se kad se pojavi djetlic i stane kuckati po kori. Poslije susrece zacudnoga skakavca koji nenadano doskakuje niotkuda da bi nakon malo zborenja odskocio ne-zna-sekamo. Od njega cuje kojekakve nove zanimljivosti. Jedna od poticajnih jest glediste po kojem jos uopce nije dokazano da ljudi imaju svoj govor. Oni, doduse, katkada ispustaju neke glasove, ali su ti glasovi tako strahovito neskladni da nema rijeci koje bi to mogle opisati. Ponad nekog covjecjeg ljetnoga gospodarstva namjeri se Maja na kucnu muhu. Ta je zujavo lijetala takvim brzim trzajima te se cinilo kao da skace, a potom bi se unepomicila kao da je skamenjena. Ona svakoga dana sjedi na covjeku pa zna sve o njemu. Maja je natjera da joj sve to isprica. Iz toga pripovijedanja nauci svasta: da su neki stvorovi pametniji nego sto ispocetka vjerujemo pa nikoga ne valja podcjenjivati, da ljudi obicno govore svakoga dana isto, da je zrcalo neka beskorisna ljudska igracka. Maja je ponesto nevesela i zbunjena Vragolankinim opisom covjeka, jer novi podaci narusavaju sliku koju je stvorila na temelju Kasandrinih opisa: Ljudi su dobri i mudri - bila joj je ona rekla. - Oni su vrlo snazrd i mocni, ali ne zlorabe svoju snagu, nego svuda kamo stupe donose red i blagostanje. Zujeci naokolo, u kupinovu grmu uleti u nevidljivu paucinu. Njeni zujavi trzaji ne bi l i se oslobodila samo je jos vise sljepljuju za tanke niti paukove mreze. Kad se vec bila pomirila s mislju da ce zivot skoncati kao paukov objed, naide Grga, raspetlja je iz paucine i spasi joj zivot. Putujuci dalje, susretne Maja flegmaticnog kukca koji ignorira njezine pokusaje da se upoznaju, dapace ispusti na list malu smedu mrlju neopisiva smrada koji Maju gotovo onesvijesti. Od iduceg poznanika, bijela leptira, sazna da je to bio Smrdljivi Martin.
Sto ne znaci da su svi Martini smrdljivi. Potkornjak Fridolin sljedeci je Majin poznanik. O n i njegova brojna obitelj nemilice buse hodnike u boru, a zive u strahu od djetlica. Pridruzuje se i Hanibal, iz roda pauka, koji ima jednu nogu manje negoli mu je priroda dala. Majinu zelju da moze pjevati kao djetlic, on popraca rijecima: Vi ste neko cudno stvorenje. Kad bi sve zivotinje pozeljele raditi nesto drugo nego sto umiju, svijet bi se uskoro okrenuo naglavce. Ceznja da upozna covjeka Maji je vodilja. Probudi se jedne noci, sto pcele inace ne rade, i ugleda blistav mjesec i zvijezde. Nocni zrikavac - glazbenik gudac i guslac - novo je Majino poznanstvo. Namjeri se potom i na cvjetnog Vilenjaka. Sva je ocarana tim minijaturnim krilatim stvorom ljudskoga oblicja. O n ima cudesnu moc - ispuniti najmiliju zelju bicu koje prvo susretne. Maja pozeli upoznati ljude u trenutku kad su najljepsi. Vilenjak povede Maju do sjenice u kojoj su sjedili zaljubljeni mladic i djevojka. Uz pomoc jedne krijesnice koja im je posvijetlila ovaj prizor, Maja ugleda blazena lica dvoje zagrljenih zaljubljenika i shvati da su ljudi najljepsi kad Ijube jedni druge. Jos uvijek sva ushicena i ustreptala od dozivljaja prethodne noci u drustvu Vilenjaka Maja izlijece u suncano prijepodne, ocekujuci da su i svi ostali u jednakom stanju ushita. Pufff! - taj se balon raspline; sve je bilo kao i svakoga dana, svatko je radio svoj posao niti primjecujuci niti sudjelujuci u Majinu uzbudenju. Maja shvati da na svijetu nema nikoga tko bi s njom dijelio srecu ili zalost. U sumi susretne Slavka sa sedam tockica na oklopu iz porodice bubamara, pomalo umisljena samoziva pjesnika. U istoj sumi Maja naide i na Jeronima iz porodice stonoga koji nema obitelji, nema drustva, a sve sto radi jest samo da se prehranjuje i sumnja. On je upozori na grad strsljena, odmah u nedalekoj vrbi.
No iznenada je zgrabi jedan strsljen, doletjevsi takoreci niotkuda. Ona ga pokusa ubosti, no zalac joj se svine, odbijajuci se od razbojnikova oklopa. Strsljen ju odnosi svojoj kraljici. Zatocena u njihovoj tvrdavi, Maja sazna da se sutradan spremaju napasti njezinu kosnicu. Premda je na smrt prestrasena, nadvladava svoj strah, svoj ocaj pretvori u cvrstu odlucnost da ucini sve sto je u njenoj moci kako bi upozorila i spasila svoj narod. Proruje otvor u zidu celije, s mladim strsljenom - zatvorskim strazarom koji nije zao, a zaljubljen je u vilinog konjica Zvjezdanu - nagodi se: otkrije mu Zvjezdaninu adresu, a on joj zauzvrat omoguci bijeg. Munjevitim letom u praskozorje kroz pogibeljnu hladnocu, koja je prijetila da joj ukoci krilca, uspije pronaci svoju kosnicu pa izvijesti kraljicu o opasnosti koja im dolazi sa strsljenima. Kad je strsljenska vojska napala kosnicu, zametnu se pravi takticki rat jacih napadaca strsljena protiv brojnijih branitelja - pcela. Uz goleme zrtve, mnoge i mnoge mrtve te ranjene, i protiv jaceg neprijatelja pcele uspiju obraniti svoje kraljevstvo. U meduvremenu Maja je opet pokazala suosjecajnu i plemenitu stranu svoga znacaja: jednomu mladom strsljenu koji je umirao prinijela je u samrtnom casu malo vode i meda. Istodobno je shvatila da je i neprijatelj bice kao i ona sama, koje voli zivot a u smrtnom trenu je samo. Kraljica ucini Maju svojom pomocnicom u vodenju drzavnickih poslova, kazavsi joj: Ti nisi zaboravila svoju domovinu i svoj narod, i u srcu si im ostala vjerna. Zato cemo i mi tebi biti vjerni. Vjerujem da ce tvoja iskustva i sve sto si naucila na taj nacin najbolje posluziti zajednici i dobru drzave. I tako bi.
Opis likova:
Pčelica Maja: iskreno i neiskusno stvorenje samouvjerena i teško se uklapa u ustaljeni rad, radoznala .
Kasandra: dgojitejica i učiteljica u velikoj košnici, postarija pčela pomal umorna i živčana i neprestano zabrinuta.
Joško: je iz porodice zlatnih mara kukac smeđih krila i crnim oklopomnešto je manji od ;aje i stanar je u ružinom domu.
Zvjezdana: je vilin konjic, maja se u pčetku boji Zvjezdane radi velikih i ozbiljnjih očiju i njenih strašnih hvataljki.
Grga: obični baegar koji se lažno predstavlja kao pripadnik zlatnih mara.ipak dobra se duša krije u njemu, jer spašava maju iz paukove mreže.
Skakavac: mršav zeleno čudovište kako ga maja zamjećuje, koje može visoko skakati.
Vragolanka: kućna muha, stalno leti i sjedi na čovjeku pa ga poznaje ko svj đžep.
Pauk strahimir: pauk križar, ni sama smrt nebi mogla izgledati strašnije od dlakave smeđe nemanis opakim zubima i visokim nogama.
Smrdljivi Martin: flegmatičan tip, čudna životinja koja ostavlja iz asebe malu smeđu kapljicu koja nepodnošljivo smrdi .
Leptir Zoran: najprije bio gusjenica a zatim je posta leptir .
Hanibal: iz roda pauka, zovu ga još kosac, krojač postolar činilo se da lebdi u zraku jer mu je malo tijelo stršalo na visokim i tankim nogama.
Cvijetni vilenjak: mali stvor na čovječju sliku i priliku, samo još ima i krila, a toliko je sitan da može stati na ružinu laticu.
Noćni leptir: ljubazan riječju, sam o sebi misli da je siv i ružan.
Slavko: je bubamara, po zanimanju pjesnik, a ljudi ga zvu božja ovčica , slavko je pomalo umišljen i samoživ i isključiv stvor.
Jeronim: stonoga, pravi sumnjičavac.
Mladi stršljen: uzničar nesretno zaljubljen u vilina konjica Zvjezdanu.
Pčelinja kraljica: dobrohotna , mudra širokih pogleda, spremna opraštzati i nagrađivati, ai isto tako i kažnjavati,
Stršljenska kraljica: krvoločna, bezobzirna, hrani se živim pčelama.
Bilješke o piscu:
Autor Pcelice Maje, njemacki pisac Waldemar Bonsels, roden je davne 1881. godine i danas je mnogo manje poznat od svoje pustolovne junakinje Maje. Za zivota je puno putovao prosavsi i opisavsi u brojnim putopisima gradove Europe, Indije, prostranstva Egipta te Sjeverne i Juzne Amerike. Kako je uzbudljivo zivio tako je i pisao, pa je u svoje vrijeme slovio kao zanimljiv i rado citan pisac. Osim putopisa objavljivao je za zivota mnoga i raznovrsna djela: romane, igrokaze, bajke i pjesme. Pa ipak, danas ga svi pamtimo po maloj pcelici Maji koja je stvorena i prvi put objavljena 1912. godine. Waldemar Bonsels umro je 1952. u sedamdeset i drugoj godini, ne docekavsi prvo pojavljivanje Maje u crtanim filmovima kojima je ova pcelica stekla svjetsku slavu.
Nema komentara:
Objavi komentar