Pas zvan gospodin Bozzi lektira 4-razred

Pas zvan gospodin Bozzi pisac: Istvan Bekeffi
Vrsta djela: roman.
Mjest radnje: grad NewYork četvrt zvan Brooklyn.
Vrijeme radnje:  radnja se događa u prvim desetljećima 20 stoljeća.
Tema: prebrazba zla čovjeka u dobra.
Puka: kako dobrora može slomiti svaku opačinui smekšati svako kameno srce.
Kratak sadržaj: U gradu New Yorku u cetvrti zvanoj Brooklyn zivjeli su u jednoj zgradi doseljenici iz Italije. U toj zgradi zive ljudi koji su tek doselili u Ameriku dok ne zarade nesto novca i ne nauce bolje jezik. Svi su oni dosli iz grada Napulja i nacin zivota iz stare domovine prenijeli su u svoju novu postojbinu. U istoj zgradi zivi i upravlja njome odvjetnik Bozzi. Ljudi ga ne vole jer je covjek bez srca, skrtac i zao. U poslu mu pomaze pristav Bruno. Njega ljudi vole jer je dobar covjek, suosjeca sa siromasima i pomaze im kada god moze. Bruno je cesto pokusavao odgoditi odvjetnikove odluke o iseljavanju ili o zaplijeni imovine stanara koji nisu imali novaca platiti stanarinu na vrijeme. Zato odvjetnik nije volio Brunu, ponizavao ga je i tjerao da laje kada bi im na vrata pozvonio kakav prosjak. Tako bi nezvani posjetitelji mislili da kod kuce nema nikoga osim psa. Pristava Brunu brinulo je trenutacno to sto odvjetnik nikako nije htio isplatiti nasljedstvo djevojci Juliji. Ona je dosla u Ameriku kako bi podigla sest tisuca dolara koje joj je oporucno ostavio stric. A l i , odvjetnik je odugovlacio s isplatom. Dok je cekala na svoje nasljedstvo, lijepa i dobra Julija pomagala je svima u kuci. Ovdje je upoznala i mladica Alfonsa u kojega se zaljubila. O n joj je obecao brak i stalno je pozuruje da ode k odvjetniku traziti svoj novac. Djevojka nije ni slutila da je Alfonso lopov i varalica koji u stvari samo zeli njen novae. Svakoga dana Bozzi i Bruno odlaze na sud. Jednoga dana, dok su se spremali na sud, odvjetnik je zaprijetio Pietru neka do navecer plati stanarinu ili ce u protivnom morati iseliti. Nije se smilovao ni kada je cuo kako je Pietrov unuk Filippo nedavno slomio nogu i da je novac otisao na djecakovo lijecenje.

Upravo je toga dana Filippu skinut gips i opet se mogao igrati s drugim djecacima. Na povratku sa suda odvjetnik Bozzi svratio je u slasticarnicu.Ovaj se put okomio na slasticara jer je dopustio jednoj gospodi da ude u slasticarnicu sa psom. vec sutradan na vratima slasticarnice pojavit ce se natpis »Zabranjeno uvoditi pse«. Nakon nekog vremena u zgradi se pojavila starica koja je proricala buducnost i prodavala horoskope. Starica je rekla Pietru kako nece biti izbacen iz stana i kako ce mu uskoro biti dobro u zivotu, a Juliji je prorekla da ce dobiti svoje nasljedstvo i da ce biti sretna s muskarcem kojega ce voljeti. Alfonso je to cuo i naljutio se na staricu, a ona mu odvrati da ionako ne govori o njemu i da bi bilo vrlo lako govoriti o njegovoj sudbini koja ne sluti na dobro. Krenula je dalje i pozvonila na vrata odvjetnika Bozzija. Odvjetnik je kroz rupicu na vratima vidio staricu, a kako nije bilo Brune, poceo je lajati ne bi l i je otjerao. Starica je znala da to laje odvjetnik i prorekla mu kako ce se pretvoriti u psa. Covjekom ce opet postati tek kada ga netko bude zavolio i poljubio s ljubavlju. Tako se zaista i dogodilo. Odvjetnik se pretvorio u velikog ruznog psa kraj kojeg je ostalo tek odijelo koje je nosio. Odvjetnik jos nije bio svjestan sto mu se dogodilo, a vec je stvari poceo dozivljavati na drugaciji nacin - njuhom. Uskoro se u stan vratio pristav s policajcem.

Trazio je odvjetnika i nije mu bilo jasno kako se u stanu nasao taj ruzni pas. Policajac je zakljucio kako u stan nije provaljeno i da je odvjetnik vjerojatno izasao. Tek nakon policajceva odlaska, Bruno je shvatio da Bozzi nije napustio stan jer su mu sve stvari, odijelo, novcarka i kljucevi u stanu. Njuseci Brunu, pas je otkrio da mu je njegov miris poznat i vrlo ugodan. Cak je i sjeo za odvjetnikov stol, sto je Brunu toliko zacudilo da ga je oslovio s gospodine odvjetnice. Tada je i psu sinulo da je on zapravo odvjetnik Bozzi. Zato se pokusao i dalje ponasati kao dosad. Pristavu je donio aktovku i podsjetio ga da moraju ici na sud. Bruno ga je poslusao i posao. Bruno se psa nije mogao otarasiti ni na sudu, pa su zajedno dosli pred suca. Bruno je sa sucem rjesavao slucajeve koje je ranije priredio s odvjetnikom. Kad je vidio da odvjetnika nema, sudac je, na Bruninu preporuku, donio povoljna rjesenja za sve stanare koje je Bozzi zelio izbaciti iz stana ili im zaplijeniti imovinu. Pas se na takve odluke silno razljutio. Pristav je sucu povjerio kako vjeruje da je pas sam odvjetnik, a sudac se slozio da bi prema njegovu ponasanju to mogla biti i istina. Bruno i pas zatim su se vratili u pisarnicu. Pristav je pokusao ozbiljno porazgovarati s Bozzijem i ukazati mu na mnoge nepravde koje je dotad ucinio. Zatrazio je da mu pomogne otvoriti sef kako bi Juliji isplatio nasljedstvo. Naravno da pas, odnosno odvjetnik, to nije zelio. Kad je Bruno to vidio, prekorio je Bozzija da je i kao pas ostao zao i neposten i rekao mu da se ova preobrazba sigurno nije dogodila bez razloga. A tada ga je istjerao iz stana. Svi stanari sklanjali su se psu s puta jer su ga smatrali opasnim. Izbacivanje iz kuce bilo je popraceno i udarcem u slabine. Tako se pas Bozzi nasao na ulici sam i gladan. Usao je u svoju omiljenu slasticarnicu, ali ga je i slasticar istjerao. Kako i ne bi kad je odvjetnik bio zatrazio da se psima zabrani ulaz! Bozzi se opet nasao na ulici. Ocajan je i place. Mali Filippo ugledao je snuzdenog psa.

Djecak se nije uplasio kad je pas zarezao na njega, a psu se djecakov miris svidio. Sve je to vidjela Paulina, djecakova majka. Upozorila je sina neka se kloni toga psa. Bozzi je onda posao u potragu za mjestom gdje bi mogao prenociti. Nasao se na nekom gradilistu, i tu je u jednu jamu punu otpadaka dovukao nekakvu krpu. To je sada bio njegov dom. Te je noci Bruno preispitivao svoje postupke prema psu Bozziju. Nije bio siguran je l i dobro postupio sto ga je otjerao iz stana. Bruno je razmisljao i o Juliji. Priznao je sebi da je zaljubljen u nju. Za vrijeme svih tih zbivanja Alfonso je posjecivao Juliju i nagovarao je neka ode po svoje nasljedstvo. Julija je mladicu objasnjavala kako ne moze do novca jer je odvjetnik najprije bio strasno ljut, a kasnije je nestao. Sljedeceg je jutra pristav rekao svim stanarima kako nece biti ni pljenidbe ni iseljavanja. Naravno da su svi odahnuli i posh* se zahvaliti Gospi, kojoj su se uvijek utjecali za pomoc. Za to je vrijeme pas cekao Filippa na uglu na kojem su se i jucer nasli. Cekao je dugo i ceznutljivo, i shvatio da je to ljubav - cekati nekoga tko mozda i nece doci. No, Filippo je za to vrijeme bio u mesnici, gdje je izmolio kost za psa. U zamjenu za kost djecak je mesaru odsvirao veselu popularnu pjesmicu. Uskoro je djecak bio na uglu na kojem ga je docekao pas Bozzi. Pas je halapljivo jeo i dopustao da ga djecak gladi po glavi. Njihovo je druzenje jos jednom prekinula djecakova majka ljuta sto se Filippo opet igra s tim opasnim psom. Za to je vrijeme Alfonso opet nagovarao Juliju da zatrazi svoj novae. Ovaj put ju je i ucijenio time da ce, ne donese l i uskoro novae, on morati otputovati u Toronto. Julija je bila tuzna zbog toga, ali jos uvijek nije sumnjala u mladicevu ljubav. Alfonso ju je nagovarao neka novae trazi od pristava koji ce joj ga sigurno dati jer je zaljubljen u nju. Julija je bila iznenadena torn spoznajom. Pas je svaki dan cekao Filippa na njihovom uglu, a djecak bi mu uvijek donio kost i malo se poigrao s njime. Ostali su djecaci psa smatrali svojim neprijateljem, tjerali su ga i bili okrutni prema njemu. Jednoga je dana, nakon sto je dobio kost, pas poceo vuci Filippa prema svome skrovistu. Filippu se gradiliste dopalo i palo mu je na pamet da bi se ovdje njih dvojica mogli lijepo igrati.

 Djecak je nasao drvce, bacio ga i cekao da mu ga pas vrati. Bozzi nije odmah shvatio sto se od njega ocekuje, pa mu je djecak pokazao. Zatim su obojica uzivala u igri. N a rastanku je Filippo obecao kako ce sutradan pokusati doci ranije. Drugi su dan tri velika djecaka iz susjedstva zaustavila Filippa i zadirkivali ga. Djecak Gioco je Filippa snazno ustinuo, na sto ga je Filippo cusnuo. Cinilo se da ce doci do tuenjave u kojoj Filippo sigurno ne bi dobro prosao. Zato je potrcao do ugla, gdje ga je cekao pas. Pas se postavio kao Filippov zastitnik, a djecaci su posramljeni i ljuti otrcali dalje. Julija se konacno ohrabrila i posla je do pristava Brune zamoliti ga da joj isplati nasljedstvo. Bruno je znao da ce nakon toga izgubiti Juliju jer ce se ona udati za Alfonsa. Svjedeno, obecao joj je kako ce vec iduceg dana organizirati otvaranje blagajne. Djevojka je sva sretna odjurila priopciti tu radosnu v i - jest Alfonsu. Naravno da se mladic silno obradovao. Nije imao strpljenja dalje ostati s Julijom. Potrcao je do bara u kojem je imao sastanak s drugom djevojkom, Lolom, od koje je takoder uzimao novae. Loli je bio obecao da ce Zajedno pobjeci cim dobije Julijinih sest tisuca dolara. A l i , ni to nije bila istina. Zapravo je planirao da s novcem pobjegne sam, bez Julije i bez Lole. No razgovor Lole i Alfonsa o tome sto planiraju s Julijinim novcem cuo je pas Bozzi. Zato je sljedeceg dan cekao pred kucom. U njegov su nekadasnji ured dosli ljudi koji ce sluzbeno otvoriti sef kako bi Bruno mogao Juliji isplatiti nasljedstvo. Julija je dobila novae, potpisala je priznanicu o primitku novca koju je Bruno zatim spremio u spise i zakljucao u sef. Julija je sva sretna s novcem pojurila svom Alfonsu.
On je odmah rekao kako je sigurnije da novae bude kod njega. U trenutku kada mu je Julija dala novae, Alfonso je osjetio blazenstvo koje, medutim, nije dugo potrajalo. Prekinulo ga je rezanje i lavez, a onda mu je neki pas istrgnuo novae iz ruke i poobjegao. Mladic se brzo snasao, izvukao je revolver i zapucao na psa. Na srecu, promasio je, a pas se spasio bijegom na krov neke garaze. Tamo je, pred ocima mnogih znatizeljnika koje je privukla galama i puenjava, pojeo cijeli snop novcanica. Julija je bila ocajna: Od cega ce sada ona i Alfonso zivjeti? A l i sada kada vise nije bilo novca, Alfonso ju je odbacio najgrubljim rijeqlma. Cijela je zbrka i pucnjava privukla mnostvo ljudi, pa i policajca. Policajac je odveo Alfonsa u policijsku postaju, gdje mu je i bilo mjesto. Julija je nakon svega ostala neutjesna. Nitko je nije mogao uvjeriti kako je to najbolje sto joj se moglo dogoditi. Zbog svega toga i Bruno je bio ocajan i nemocan. Jedino cega se dosjetio bilo je da djevojci ponudi svoju ustedevinu. Bila je to skromna ustedevina, ali ponuda je bila dokaz njegove ljubavi. Julija je bila ganuta takvom dobrotom pa ga je iz zahvalnosti zagrlila. U njegovom se zagrljaju osjecala sigurnom. Filippo je i toga dana krenuo na sastanak s psom. Prije toga Bruno mu je rekao kako bi se i on volio naci s psom. Kasnije se Bruno nasao s odvjetnikom, odnosno psom Bozzijem. Priznao mu je kako je danas ucinio dobro djelo time sto je oteo novae Alfonsu. To je bilo prvo dobro djelo koje je Bozzi ikada ucinio! Cak je i izlozio svoj zivot. Pristav mu je zato kao nagradu donio slastan teleci odrezak. Pas je sve to saslusao, ali odrezak nije ni dirnuo. Zalostan se okrenuo i otisao prema svom sklonistu. Na ulazu u gradiliste netko ga je dozivao. Pas je nanjusio opasnost. U trenutku kada je pokusao napasti covjeka koji ga je dozivao, oko vrata mu se stegla omca. Uhvatili su ga zivoderi i odveli ga u zivodernicu. Tu se nasao u kavezu s brojnim drugim psima koji su poput njega bili prestraseni i prepusteni sudbini. Pas Bozzi razmisljao je o tome sto ceka njega i ostale pse. Bojao se da ih ceka smrt.

Da je njegov pas u zivodernici Filippo je saznao slucajno. Gioco, djecak koji je htio istuci Filippa, sav sretan sto mu moze napakostiti, rekao je malenom djecaku da mu je pas u zivodernici. Djecak je slutio kako postoji neka veza izmedu psa i Brune, pa je posao do Brune po pomoc. Rano iduceg jutra kupili su brnjicu i povodac i otisli na policiju prijaviti psa i platiti porez za njega. Bruno je sa svim tim stvarima poslao djecaka u zivodernicu po psa. Izisli su zajedno, ali pas je sada imao brnjicu i bio na uzici. Djecak je psa odveo na gradiliste i rekao mu neka ostane tamo jer se na njega mnogi ljute. Uzicu mu je skinuo, ali brnjica je ostala. Sutradan se pas zabrinuo jer Filippo nikako nije dolazio. Otrcao je do njihova ugla, onjusio zrak i potrcao prema trgu. Bas ondje su veliki djecaci tukli malenoga Filippa. Pas se zatrcao kako bi obranio svoga prijatelja, ali ga se djecaci nisu uplasili jer je imao brnjicu, vec su navalili i na njega. Na srecu tada se pojavio i Filippov djed. Djecaci su se sada ipak razbjezali. Maleni je djecak vidio kako je pas polumrtav od batina. Bio mu je zahvalan sto ga je spasio. Zagrlio ga je, rekao mu kako je on dobar pas i kako ga voli, i tada ga je poljubio. Zatim je otrcao do djeda i majke kako bi im objasnio da je pas za kojega su svi mislili da je opak u stvari jako dobar pas. Kad se vratio, psa vise nigdje nije bilo. Umjesto njega na ulici se pojavio odvjetnik Bozzi, pokrivsi svoju golotinju reklamom za kineski restoran. Uskoro su svi stanari suskali kako se odvjetnik vratio kuci. Pristav Bruno bio je iznenaden, ali mu je bilo i drago. Slutio je on i vjerovao da je Bozzi dobar covjek. Odvjetnik je Bruni rekao da je bio na sluzbenom putu, iako su obojica znali da to nije istina. Tada se odvjetnik odjenuo i izasao iz kuce. Posao je potraziti Filippa. Djecak se posao igrati s velikim djecacima, kojima je oprostio njihovo ruzno ponasanje. Kada je Bozzi pokusao djecaka uhvatiti za ruku i odvesti u slasticarnicu, djecak je prestraseno uzmaknuo i pobjegao. Odvjetnika je to rastuzilo pa se vratio kuci.

Cekao je da ga pristav izvijesti o svim poslovima koje je obavio dok njega nije bilo. N a Brunino iznenadenje, odvjetnik se nije ljutio sto su stanari dobili odgodu za placanje svojih racuna. Tada je upitao sto je s Julijinim nasljedstvom. Kao da i sam nije znao sto je novcem! Iz sefa su izvadili Julijine spise, i dok ga pristav nije gledao, odvjetnik je izvadio priznanicu o isplati i pojeo je. To je znacilo da vise nema dokaza da je djevojka dobila novae i da ce joj morati jos jednom isplatiti sest tisuca dolara. Praveci se ljut, optuzio je Brunu sto nema priznanice i zaprijetio kako ce mu zato ustezati novae od place. A l i odmah zatim rekao je kako ce mu i povisiti placu. Sada je i Bruni sinulo da odvjetnik samo hini ljutnju, a da zapravo zeli pomoci i njemu i Juliji. Bruno je posao kuci i usput je javio Juliji kako ce opet dobiti svoj novae. Bio je tuzan, jer je vjerovao da ce se sada Julija vratiti u Napulj i da je za njega potpuno izgubljena. No, Julija je potrcala za njim i bacila mu se u zagrljaj. Ispunilo se staricino prorocanstvo, Julija ce se udati za covjeka kojeg voli punim sreem. Odvjetnik je imao jos planova za svoga pristava. Odlucio je prepustiti mu brigu o kuci i postaviti ga za upravitelja zgrade. Kako je bio zadovoljan nacinom na koji je obavljao posao, ostavio je pristavu na brigu i odvjetnicki ured. Za sebe je rekao da ce od sada zivjeti kao veseli evreak, pa se strcao niza stube i posao do ugla na kojemu se sastajao s Filippom. A Filippo je jos uvijek trazio svog psa. U tome su mu pomagali i ostali djecaci. Djecak nije vidio Bozzija sve dok ga ovaj nije snazno, ali njezno i oprezno, uhvatio za ruku i odlucno poveo prema gradilistu. Filippo je sada postao znatizeljan. N a gradilistu je odvjetnik zalajao i donio djecaku drvce kojim su se nekada igrali. Sada je djecak shvatio da je pas bio odvjetnik i da mu je odvjetnik prijatelj. Drzeci se za ruke, krenuli su prema slasticarnici. Svi stanari zgrade gledali su to cudo. Znali su oni da cuda postoje! Odvjetnik i djecak drze se za ruke, a Bozzi se cak i smije. Tako su dosli do slasticarnice i usli. S ulice se najprije moglo vidjeti kako s vrata nestaje plocica s natpisom »Zabranjeno uvoditi pse«. Zatim je slasticarka izvukla iz izloga cijeli pladanj kolaca. Nakon svega ovoga, kako ne vjerovati u cuda, kako ne vjerovati u ljudsku dobrotu!
Opis likova:
Odvjetnik Bozzi: negativan lik, nikoga ne voli, svi ga se boje i sklanjaju mu se s puta, bahat, zao, pohepan.
Pristav Bruno:  Bozzijev radnik, skroman susjećajan i nesiguran, ćelav malen nespretan čovjek.
Filippo: dječak koji živi s majkom i djedom u zgradi.
Julija: djevojka koja živi kod Filippove obitelji, vrijedna i uvijek nasmijana, ništa joj nije teško učiniti za druge.
Alfonso: samodopadan , sebičan, nepopravjiv, samoživ, mašta o bezbrižnm životu
Bilješke o piscu:
Madarski pisac Istvan Bekeffi roden je 1901. u Segedinu. Studij filozofije zavrsio
je u Budimpesti. Literarno ime stekao je ponajprije kao dramski pisac, i pisac filmskih scenarija, pa je tako i ovaj Bekeffijev roman dozivio svoju kazalisnu adaptaciju u obliku mjuzikla. Istvan Bekeffi umro je u Budimpesti 1977. godine.

Popularno

Recent Posts Widget

Sanovnik - Sanjarica

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K

L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž