Djeco laku noć lektira 2-razred


Djeco laku noć 
Pisac: Ela Peroci
MACA PAPUČARICA
Kratak sadržaj:

U Malom Selu sve je uredno: kuce, dvorista, ceste; sve je na svom mjestu, samo su djeca - neuredna. Ne da bi bila prljava, zguzvane odjece, neopranih ruku i nepocesljana, to je u redu, ali navecer zaboravljaju pospremiti svoje papuce. Sljedeceg jutra traze ih pod stolom, na stepenicama, u kolicima, medu drvima, u dzepu oceva kaputa; i nakon dugog trazenja pronadu jednu papucu u kuhinji, a drugu u sobi. Jednoga jutra je mali Janez uzalud trazio svoje papuce i mama mu je lijepo rekla da ih je odnijela Maca. To se isto dogodilo i drugoj djeci u Malom Selu: Spelci, Tineku, Tonki. Svi su ostali bez papuca. Po svim kucama djeca su sjedila za stolom i pila svoju bi jelu kavu, a onda je Janezek pozvao Spelcu, ali ona nije mogla doci jer joj je Maca odnijela papuce. Ni Janezek nije mogao doci k Spelci. Niti jedno dijete nije moglo doci do drugoga jer je Maca svima odnijela papuce. Tek kad je sunce visoko odskocilo i postalo toplije, djeca su bosa istrcala na cestu. Svi su se cudili sto se to dogodilo, a onda je Jurcek predlozio da potraze macu koja krade papuce - Macu Papucaricu. I nasli su je usred lijepe sume u kucici s crvenim krovom. N a vratima je pisalo MACA PAPUČARICA. Maca je otvorila vrata i pozvala djecu neka udu. Svi su zinuli u cudu. U kucici su bile police, a na policama poredane papuce. Kad im je Maca rekla da uzme svatko svoje, nastali su problemi. Papuce su bile ociscene i zakrpljene tako da su jedva prepoznavali svoju obucu, a mali Bobek nikako nije mogao pronaci svoje. Njegove su papuce bile poderane, a na polici nije bilo poderanih. Kako je postajalo hladnije, Bobek se bojao vratiti kuci bos jer bi se prehladio. Maca mu je konacno donijela zakrpljene i ciste i jos mu je obecala napraviti nove kad padne snijeg. To su zazeljela i druga djeca. Svi su se vratili svojim kucama sretni i veseli. A kad je poceo padati snijeg, Maca Papucarica je sivala papuce za djecu iz Malog Sela i podstavljala ih zecjim krznom da budu toplije. Tko zna hoce l i ih djeca pospremati prije spavanja.

MOJ KISOBRAN MOZE BITI BALON 
Kratak sadržaj:
Kratak sadržaj: Jelka se igrala na livadi kraj potoka. Otvorila je mali zuti kisobran i taj kisobran bio je njezin sator. Skakala je oko satora igrajuci se malom crvenom loptom. Lopta je bila posve nova pa su baka, djed, mama, tata i teta budno pazili bojeci se da je Jelka ne izgubi. Gledali su s prozora i opominjali Jelku da pazi na loptu, a Jelka je pjevusila, skakutala i bacala loptu u zrak hvatajuci je rukama. A onda je lopta pala u potok i voda ju je odnijela. Svi su je pitali gdje je lopta, a Jelka je sjela pod sator. Dok su joj prijetili kaziprstom, ona se uhvatila za drsku svog satora i pokrila glavu. Zatvorila je oci i saptala kako njen kisobran moze biti balon. I stvarno! Kisobran se napeo i jako izbocio. Poceo se dizati, a ona je cvrsto zatvorenih ociju cula kako odozdo vicu pitajuci se kamo ide. Svi su istrcali na cestu i gledali kako napeti zuti kisobran nosi Jelku medu oblake. Otvorila je oci tek visoko iznad grada. Promatrala je odozgo Ljubljanu, gledala kuce koje su bile malene, dvorista, livade, djecu u igri. Ptice su dolijetale do nje i vracale se. Djeca su se cudila kako Jelka lebdi u zraku, zvala su je, a ona je lebdjela dalje. Doletjela je iznad velikog parka Tivoli i spustila se u cvjetnu gredicu.To nije bio park Tivoli nego zemlja Sesirija, a na gredicama su rasli sesiri jedan ljepsi od drugoga i svaki drukcije boje. Jelka je zatvorila kisobran, pomislila je da je sama, ali je ubrzo pronasla djecu. Jako se razveselila. To su bila djeca iz njezine ulice s kojima se nije smjela igrati, a sada su je molili da ostane s njima i ona je sva sretna, ostala. Pokazivali su joj Sesiriju i objasnili da su sesiri u toj zemlji posebni: kakav sesir stavis na glavu, onakav si. I djeca su stavljala na glavu sesire. Jedno je dijete odmah postalo kapetan putnickog broda, drugo sofer, trece pilot, jedna djevojcica balerina. Svatko je postao ono sto je zelio biti. Jedan djecak takoder je stavio sesir na glavu i postao Svevid. Rekao je Jelki da je njezina lopta na drugoj strani potoka, zapela je za neko kamenje. Zavrnuo je nogavice i donio Jelki loptu. Na kraju su joj rekli neka ubere jedan sesir, no ona je rekla da ima svoj kisobran, ali je ipak ubrala nekoliko sesira svojim ukucanima, privezala ih za kisobran, a on se napeo i odnio Jelku, loptu i sesire kuci. Na cesti su jos uvijek stajali ukucani i ljutito gledali u oblake ocekujuci Jelkin povratak. Kad se spustila, svi su htjeli traziti objasnjenje, a ona je odmah stavila loptu baki u dzep. Mami je poklonila sesir i ona je zadivljeno ustanovila da je najbolja mama u Ljubljani. Darovala je sesirima sve redom. Djed je postao general, a upravo je to zelio cijelog zivota. Baka je skinula rubac i sa sesirom se jako pomladila. Tata je diplomirao i postao profesor, a posebno se veselila teta. C im je stavila sesir, postala je filmska glumica i njene ce slike biti objavljivane na prvoj stranici najveceg domaceg casopisa. Sesir koji joj je preostao Jelka je dala svojoj najdrazoj sestrici, maloj Anki, a mala se nasmijesila i progovorila da je postala zlatna ribica. Tako su se svi promijenili. A Jelka nije htjela uzeti sesir za sebe. Ona je imala kisobran.

JA IMAM Tl NEMAS
Kratak sadržaj:

U jednoj bolnici, na djecjem odjelu, lezala su djeca bolesna od sarlaha. Njegovali su ih i obilazili lijecnici i medicinske sestre, gledali kako bolest polako nestaje i obecavali djeci da ce uskoro moci kuci. I stvarno su djeca svakim danom bivala sve zdravija. Kako su mali bolesnici postajali zdraviji, tako su postajali i veseliji pa i razgovorljiviji i na kraju su se poceli hvaliti. Vane se hvalio da je toliko jak da bi mogao iz sobe iznijeti Boba zajedno s krevetom, a Bob mu uzvratio da ce ga dignuti zajedno sa stolom i to lijevom rukom i odnijeti ga na cestu. Miro je omalovazavajuci njihovu snagu rekao da on kod kuce svaki dan vjezba utezima od po sto kilograma. Josko koji se jos nije oporavio od bolesti pohvalio se da kod kuce ima velikog vucjaka i da ce se svi bojati kad ga on bude vodio. Svi su se hvalili i napuhivali, i djevojcice i djecaci, samo je Tinka sutjela jer se nije imala cime pohvaliti. Da im kaze da kod kuce ima lijepu bijelu macku i lutku od krpe, to bi bilo premalo i ne bi bilo zanimljivo. Poceli su joj se rugati da nista nema jer je siromasna, a posebno su bile zlobne djevojcice smijuci joj se da nosi mamine cipele jer su te cipele vidjele na njenoj mami dok je prodavala borovnice na trznici. Na kraju su svi zaspali od pretjeranog hvalisanja praveci se vazni sto oni imaju sve a Tinka nista. Iznad djecjih kreveta bile su objesene slike pticica koje je naslikao poznati slikar samo da djeci ne bude dosadno. A svoje igracke djeca nisu smjela nositi u bolnicu pa su ih ove slike uveseljavale. Kad su ujutro dosli lijecnici obici i pogledati male pacijente, iznenadili su se. Iznad kreveta onih koji su se hvalisali i napuhavali: ja imam ti nemas, nestale su pticice. I djeca su vidjela da nema slika i nista im nije bilo jasno. Okrenuli su se i vidjeli da su sve pticice iznad Tinkinog kreveta, a iznad njihovih kreveta pticjim kandzama bilo je napisano: hvalisa, hvalisa, hvalisa, hvalisa, hvalisa! Pocrvenjeli su od stida, a Tinki je laknulo. Premda je Tinki laknulo, nije mogla gledati zbunjenost svojih prijatelja i prijateljica iz bolnicke sobe. Rasirila je ruke i sve su pticice poletjele k njoj. Vratila ih je natrag iznad kreveta i sve je opet bilo kao i prije. Lijecnici su otisli u drugu sobu i zazeljeli djeci sve najbolje. Sad su djeca zamolila Tinku da im nesto isprica i ona im je ispricala sve o svojoj krpenoj lutki i bijeloj macki.

STARA KUĆA BROJ 3:
Kratak sadržaj:

Radnici su dobili naređenje da ruše staru kuću u Žutoj ulici br.3 jer je tu trebalo sagraditi novu, ljepšu.Nekoliko puta su dolazili pred tu kuću, ali je nisu prepoznali.Oni su tražili praznu, napuštenu kuću, a ta kuća je bila nastanjena i bučna jer su se u nju uselila djeca.prijašnji stanari su odnijeli sve iz kuće tako da je u njoj ostala samo jedna peć i maca koja je na njoj drijemala.Novi stanari su bili u njoj srećni jer je baš ta kuća bila njima po mjeri.Za kratko vrijeme kuću su uredili po svojim željama i potrebama.Kuća je izgledala lijepo i uredno, s mnogim ukrasima koje su djeca s ljubavlju napravila.Kada su uredili kuću, uređivali su i vrt.Posijali su voće i povrće . Rutica, Veljko, Bob, Saša, Tit, Tonka, Nana, Skok, Dječačić i bijela mačka su bili vrijedni stanari kuće br. 3 u Žutoj ulici.
Glavni likovi: djeca iz priče
Osobine: dobrota, drugarstvo, radoznalost.
Bilješke o piscu:
Slovenska knjizevnica Ela Peroci rodena je 1922. u mjestu Sveti Kriz kod Rogaske Slatine. Poslije rata ipak je zavrsila studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i zaposlila se kao uciteljica. Najprije je radila u Domu invalidne omladine u Kamniku. Tada je zapocela i pisati mastovite price za djecu i uskoro postala jednom od najpoznatijih slovenskih djecjih knjizevnica.
Mnogo puta je nagradivana za svoj knjizevni rad, a price su joj prevedene na vise stranih jezika: hrvatski, talijanski, njemacki, poljski, francuski, albanski, madarski, ceski, slovacki pa cak i na kineski. Izbor prica Ele Peroci (slovenski naslov Za lahko noc) preveden je kod nas pod naslovom Djecot laku noc ili u zadnjem prijevodu kao Price za laku noc.

Linkovi

Sanovnik - Sanjarica

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K

L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž