Vrsta djela: Pripovjetka
Mjesto radnje: u nekoj čudnoj izmišljenoj zemlji.
Vrijeme radnje: radnja se događa u nekom izmišljenom vremenu gdje su pomiješani i dvorci i kočije i bicikli i željeznica.
Tema: pustolovine lukića Čipolina i njegovih prijatelja Tikvića, Kruškića borovnice, Grozdića, Porilukića, Višnjića i Jagodice u borbi protiv tiranije Limuna.
Kratak sadržaj:
Na doceku vladara, kraljevica Limuna, starog Cipolona netko gurne pa on nagazi vIadaru na nogu. Qdmah ga uhite, strpaju u tamnicu . Cipolino, njegov sin, ga posjeti.Saznaje se da su zatvori gradeni za kradljivce i ubojice, ali se za vlade Limuna ovi nalaze na njegovu dvoru, a u zatvor bacaju postene gradane. Cipolino odluci postati postenim gradaninom, ali ne želi zavrsiti u tamnici.Po ocevu naputku zaputi se u svijet uciti o nitkovima i upoznavati ih. U susjednom selu naide na starcica Tikvica, kojega zlostavlja osomiPomi' dor. Cipolino priskace pa potonjem govori da je nitkov .On ga potegne za kosu otkine mu cuperak, na sto se prosu miris luka, a Pomidoru poteknu suze te potom pobjegne. Postolar Grozdic je zadivljen Cipolinom i zaposli ga kod sebe. Pomidor se vrati u selo sa strazarima i izbaci Tikvica iz njegove kucice, a u nju sveze psa Ostrozuba da rastjeruje djecu. Po njegovu odlasku, Cipolino uspava zednog Ostrozuba i odnese ga u perivoj dvorca njegovih gospodarica, tamo ga pogladi pa ode. Tikvic se sretan ponovno useli u svoju kucicu. U strahu od Pomidora svi seljani odluce premjestiti kucicu na sigurnije mjesto u sumu i povjere je na cuvanje stricu Borovnici. Stric Borovnica na kucicu postavi zvonce i ceduljicu za lopove. Svake noci lopovi dolaze i zvone, ali se njihovi susreti zavrsavaju prijateljski. Barun Naranca je pozderao svoja imanja i posve osiromasio.
Predlaze svojoj sestricni, starijoj grofici Tresnji, da ga pozove u goste. Mlada Tresnja poziva svojega bratica, mrsava knezevica Mandarinka. Obojica useljavaju u dvorac i uzrokuju bjesove svojih sestricna, koje se pak iskaljuju na sirotu necacicu Visnjicu, a on u dvorcu ima samo jednog prijatelja - sobaricu Jagodicu. Pomidor dobiva vijest da je nestala Tikviceva kucica. O d vladara posuduje policajce limunovce, koji sutradan u selu unite sve musko, osim Poriluka Porilucica koji je bio prerusen u stup za susenje rublja i Cipolina koji ih je uspio prevariti. Cipolino i djevojcica Rotkvica izvidaju stanje u dvorcu i odluce osloboditi zatvorenike. Sutradan odu do dvorca, sprijatelje se s Visnjicem, premda je strogo zabranjeno druzenje bilo kakve vrste izmedu plemica i seljana. Prvi put odjekne veseli smijeh unutar ograde dvorca. To zacu Pomidor, dobrza u vrt i ugleda troje klinaca kako srdacno razgovaraju. Prepozna djecarca koji mu je natjerao suze na oci, grozno se razesti i zaurla. Cipolino i Rotkvica uteknu. Visnjic morade podnijeti silne prijekore, no nije ga to uzbudivalo kao ranije, ali prvi put osjeti bol jer nije Slobodan kao njegovi novosteceni prijatelji. Od silna plakanja i tuge Visnjic se razboli. Cetvorica (nadri)lijecnika zvucnih titula postave svatko svoju terapiju, od kojih ni jedna ne djeluje, naprosto zato sto nisu ustanovili od cega djecak boluje.
Napokon doktor Kesten, l i - jecnik siromasnih, pazljivo pregleda bolesnika i porazgovara s njim, utvrdi da Visnjic pati od sjete i posavjetuje da Visnjicu dopuste igrati se s ostalom djecom. Uzas! Samo sto ga nisu dali na sud zbog toga. Uhicene seljane bacili su u mracne podzemne hodnike dvorca prepune miseva. Pravim vojnim napadom misja vojska osvoji svijecu i zarobljenici ostanu u potpunu mraku. N a ponovni napad miseva, uhicenici pocnu mijaukati, a prevareni misevi se u strahu .povuku. Saznaje se da i zidovi imaju usi. I zatvorska je celija imala jedno okruglo uho sto se nastavljalo kanalom koji je sve sto se izgovori vodio u Pomidorovu sobu. Pravi tajni telefon. Sluskinja Jagodica, Cipolinova pomagacica, javi im se njime iz Pomidorove sobe, rekne Cipolinovu poruku, dostavi im svijecu i sibice. Jos jedan napad miseva, ovaj put na novu svijecu, uhicenici domisljato odbiju. Za kaznu zbog neuspjesna napada, voda misje vojske Kusonja dade strijeljati svakoga desetog vojnika-misa. Cipolino, Jagodica i Rotkvica potajno vijecaju, ali ih iznenadi Pomidorov pas Ostrozub, zasjedne na Cipolina i dolaje Pomidoru, a ovaj Cipolina zatvori, ne u obican zatvor nego u tajnu jamu. Krtica ruje pod zemljom i zabimom provrta zid Cipolinove tamnice. Popricaju prijateljski, potom Krtica pocne kopati nov podzemni hodnik, a Cipolino brzne za njom. Sinjor Pomidor zeli objesiti Cipolina i dolazi u tajnu jamu, ali dozivljava grubo iznenadenje - tamnica je prazna. Krtica prokopa hodnik i do druge tamnice, u kojoj se Cipolino sastane s ostalim zatocenicima. Cipolino dogovori s Krticom da prokopa jos jedan hodnik, izlaz za njegove prijatelje. No, zapaljena sibica je zabljesne i prestrasi te ona pobjegne natrag u svoj mracni hodnik, a Cipolino i svi ostali nadu se u istoj zatvorskoj prostoriji. Jagodica dojavi Visnjicu da je i Cipolino u zatvoru. O n se uzbudi, odmah presta plakati i odluci osloboditi prijatelja.
Jagodica i Visnjic podvale Pomidoru tortu s puno praska za spavanje, a on - lakom na torte - proguta je cijelu i smjesta zaspi. Oni uzmu kljuceve zatvora iz carape duboko zaspaloga Pomidora, domisljatom varkom odmame zatvorske strazare i Visnjic oslobodi prijatelje iz tamnice i pokaze im put u sumu. Jagodica pak naputi strazare na suprotnu stranu u potjeru za izmisljenim razbojnicima. Nakon otkrica prazne tamnice sinjor Pomidor zatrazi pomoc vladara Limuna i bataljuna limunovaca. Sutradan kraljevic Limun s cetrdeset limunaca i bataljunom limunovaca ude u selo. Uhite Poriluka, cak i odvjetnika Graska. Dosavsi poslije u park dvorca i utaborivsi se, limunovci tamo divljaju i unistavaju. Limun i dvorski limunci zauzese najbolje odaje dvorca i zlostavljahu sve ukucane. Rastreseni i ne bas bistri kraljevic Limun odlikuje uhicenika Poriluka krunom viteza Srebrnog brka. Netom zatim dade ga podvrci mucenju, ne bi l i priznao gdje su skriti zatvorenici i gdje je sklonjena Tikviceva kucica. A l i Poriluk Porilucic samo se smijao. Bace ga u tamnicu. Prijedu na ispitivanje gospodina Graska. Premda mu zaprijetise smrcu vjesanjem, nista nije odao iako je znao. I njega strpaju u zatvor. U Graskovu samicu neocekivano dodaju i Pomidora, svezanoga poput salame, takoder osudenoga na smrt vjesanjem. Naivni Grasak, smeksan zatvorskim sudrugarstvom, isprica mu gdje se nalazi sakrivena kucica. Bezobzirni Pomidor odmah dozove strazare i tajnu oda vladaru Limunu, a time spasi sebi zivot. Nova vjesala podignuta su nasred seoskoga trga. Grasku je kucnuo cas. Objesise ga. Propao je u rupu, omca mu se stegnula oko vrata, kadli nenadano zacu: Prerezite brzo} gospodine Cipolino. Tu je tako svijetlo da ne vidim nista. A bilo se dogodilo da je Jagodica izvijestila Rotkvicu, a Rotkvica Cipolina o pogibelji u kojoj se nalazi Grasak. Cipolino je pronasao Krticu, ona brzo prorovala dug hodnik do rupe ispod vjesala, gdje su pocekali vjesanje. Kad se gospodin Grasak stropostao dolje, Cipolino u trenu prereza konop i da mu sirup od krumpira, Krticin lijek. Kroz novoprorovan hodnik odose do pecine u kojoj su bili ostali. Grasak ih izvijesti o Pomidorovoj izdaji. Cipolino odjuri u sumu, nade strica Borovnicu, ali kucicu su vec bili odnijeli limunovci. Progonitelji, vladar Limun i druzba, unajme detektiva mistera Mrkvica da im pronade pobjegle zatvorenike. Detektiv umislja da slijedi opasne gusare, a bila je to samo skupina seoske djece na celu s Visnjicem i Rotkvicom koji ga odvlace sto dalje od pecine u kojoj su se skrivali Cipolino i ostali prijatelji. Vesela djecja seoska druzba na koncu uhvati detektiva i pomocnika u stupicu koju je smislio Visnjic: lovina je pohvatala lovce, mister Mrkvic i njegov pas Njuskalo ostadose visjeti na stablu vezani cvrstim uzetom.
Djeca se vracaju u pecinu, ali tamo vise nema ostalih seljana. Sto se to bilo dogodilo u meduvremenu? U sumi su se divlji Medvjed i C i polino sprijateljili i odlucili posjetiti Medvjedove roditelje. Pocetkom noci Medvjed uprti Cipolina na leda i oni odjure u grad, u kojem su medvjedov otac i majka bili zatoceni u kavezu zooloskoga vrta. U zooloskom vrtu zamole slona za pomoc, nalete na brbljavu papigu koja ponavlja rijeci, ali im zna ispremijesati redoslijed pa ispadnu bedastoce, potom na majmuna, pa lava; zivotinje nisu spavale, jer su razmisljale o svojim dalekim domovima. Kad su oslobodili Medvjedove roditelje iz kaveza, nanjusi ih tuljan koji je osjecao staro obiteljsko neprijateljstvo prema medvjedima te stane zavijati, probudi cuvare i oni uz tuljanovu pomoc uhvate sve cetvero i opet ih zatvore u kaveze. Tek trecega dana Cipolino uspije poslati ceduljicu Visnjicu, koji prvim vlakom stigne ugrad, plati globu za nedopusteno kupanje u tuljanovu jezeru i tako izbavi Cipolina. Visnjic i Cipolino sjednu u posve neobican vlak: imao je samo jedan vagon, sva sjedala uz prozor, udubljenja u zidovima za debele ljude; strojovoda je pomalo pjesnik, pa pri prolazu kraj cvjetnih polja zaustavlja vlak i silazi nabrati cvijece a kondukter svojom ljubaznoscu uvijek oraspolozuje putnike. Bas kad je vlak prolazio pokraj sume, zgodi se da neki drvosjeca oslobodi mistera Mrkvica i psa Njuskala s vrha hrasta, kamo ih je pred tri dana zapakirala djecja druzba. Zacudenom drvosjeci dolaze mnogi s puno pitanja. Pocinje prava utrka: Mrkvic koji istrazuje, strazari traze Mrkvica, kraljevic Limun trazi svoje strazare, majstor Grozdic sa svojom skupinom u potrazi za Cipolinom, C i polino i Visnjic traze majstora Grozdica, Rotkvica trazi Cipolina, sinjor Pomidor i don Persin traze Visnjica, Krtica trazi sve redom. Cijela zbrka. CM se da je to otok Petra Pana, gdje svi tree, jedan za drugim, kao da svaki od njih zdi ugristi vlastiti rep. U dvorcu su ostali jedino barun Naranca, knezevic Mandarinko i posluga.
Mandarinko namisli pronaci skriveno blago u vinskom podrumu, namami sa sobom i vinopiju Narancu. U pohlepnom pokusaju da se skine s police jedna boca, koja je zapravo poluga za otvaranje vrata, otvore ih i kroz njih nagrnu Visnjic, Cipolino i svi ostali njihovi drugovi. Tako su zauzeli neprijateljsku utvrdu. Mandarinka zatvore u jednu sobu, a baruna ostave u podrumu, jer je ionako bio pijan, a pretezak je za nosenje stubama. Visnjic i prijatelji nemaju generate koji znaju strategiju, taktiku i balistiku, nemaju topova, mitraljeza ni pusaka kojima bi branili svoj polozaj, pa neke hvata strah. No, Cipolino rece da imaju sve sto im je potrebno. Dok oni lijezu na spavanje, potjera se utaborila u sumi. Pomidor ugleda jedan prozor na dvorcu na kojemu se svjetlo palilo, gasilo, palilo, triput kratko - triput dugo - triput kratko. Otkriva da je to zapravo poziv u pomoc, SOS, sto ga signalizira Mandarinko iz svoje sobe. Pomidor krece izviditi sto se dogada. Uz ogradu dvorca pronade psa Ostrozuba i od njega sazna kakvo je stanje u dvorcu. Sve brzo dojavi Limunu. Odluce se za napad u zoru. U sedam pocnu napad. Metak dotad nevidene velicine strmoglavi se od dvorca niz brdasce, pomete cijelu vojsku, zdrucka dvadesetak generala kao zrele sljive i osujeti taj napad. Ispostavi se da je taj metak zapravo Naranca, koji se nekako uspio iskoprcati iz podruma, a potom se skotrljao niz brezuljak. Od prijatelja neka me cuva Bog, a od neprijatelja cuvat cu se sam - rece kraljevic Limun kad je cuo sto se dogodilo. Ostatak vojske krene u nov napad. Docekaju ih mlazovi vina iz vatrogasnih smrkova koje je Cipolinova ekipa uronila u pune vinske bacve. Napadaci uzmaknu i posve pijani zahrcu pred nogama Njegova Velicanstva. Zbog izdaje odvjetnika Graska neprijatelj ipak uspije zauzeti dvorac. Uhite Cipolina, Visnjica za kaznu spreme na tavan, a ostale puste. Cipolino je odveden u zatvor, gdje susretne svog ostarjelog oca. U zatvoru je i tajni listonosa, Pauk Hromi, koji raznosi postu svima uhicenima.
U jednoj od poruka Cipolone tjesi sina da nije strasno neko vrijeme provesti u zatvoru, jer tako ima vremena promisljati o stvarima o kojima inace ne bi stigao misliti. U drugoj C i polino bodri oca da ce ispuniti obecanje i izbaviti ga zatvora. Uz pomoc Hromog Cipolino nacini nacrt svake prostorije zatvora. Salje tri pisma: Ocu, Visnjicu i Krtici. Hromi se uputi do dvorca da bi i Visnjicu predao Cipolinovo pismo. N o ne vrati se u predvidenom vremenu. K tomu, cetvrti dan Cipolino ne vidje ni svoga oca. Obeshrabren, vrati se u celiju i baci se na lezaj izgubivsi skoro svaku nadu. Pauk listonosa dozivi svasta, susretne i nekog svog rodaka, brbljavog pauka s nadimkom Sedamipol (od osme noge imao je samo jednu polovicu, drugu mu je u jednoj nesreci otkinula metla) koji mu se prikljuci na putu do dvorca kamo nosi pismo za Visnjica. Pauci nemaju srece, putem nalete na divovsku kokos koja proguta Hromog. N a srecu torbu s pismima uspio je dobaciti prijarelju sa sedam i pol nogu. Sedamipol se spasi i ode u dvorac, nade Pauka Rodaka pa zajedno odnesu poruku Visnjicu. U zatvoru neki strazar, limuncina dobre duse, javi Cipolinu da mu je otac tesko bolestan. Dobivsi od Visnjica Cipolinovu poruku, Krtica se probije do zatvorskoga dvorista. Za vrijeme kruzne setnje jedan po jedan zatocenik uskace u Krticin podzemni hodnik i nestaje. Limuncina koji ih nadzire i broji srecom je los matematicar koji se neprekidno buni u brojenju zatvorenika kojoj ih je sve manje. Izgubivsi sve zatvorenike, i on utekne skupa s njima. Cipolino s cijelom satnijom krtica izbavi i bolesnog oca. Kad su strazari shvatili da su svi zatocenici utekli, u strahu od Limunove stroge kazne pobjegnu i sami za svojim bjeguncima. Da bi zabavio svoje podanike i time ih odvratio od razmisljanja o pravim nevoljama kraljevic Limun priredi velike konjske utrke. Usred njegova sadistickog bicevanja jadnih konja, sto su se upirali povuci zakocena kola, iz podzemna hodnika pojavi se Cipolino. Krtica i on malko su pogrijesili put. No, bilo kako bilo, Cipolino istrgne Limunu bic iz ruke i njime ga malo osine, do tri puta. Iza Cipolina pojave se odbjegli robijasi. Vlastodrzac Limun pobjegne, ali u panicnoj jurnjavi zavrsi glavom u smecu.
Smece u smece, reklo bi se. Za to vrijeme Pomidor je u dvorcu okupio seljane i po hitnom postupku donio propis po kojem sirotinja mora placati porez na kisicu, kisurinu, snijeg, tucu, rosu, inje, maglu i sve druge oblike vlage. Time ce se popraviti osiromasen proracun dvorca. Potisteni seljani vracaju se iz dvorca. N a ulazu u selo cestu sijece pruga kojom se dokotrlja neobican vlak i iz njega ispadnu tri cirkuska medvjeda i - Cipolino. O n je prije povratka u selo otisao u zooloski vrt osloboditi obitelj medvjeda. Nastane veliko veselje, zagrljaji i poljupci, a sve to pod snaznom kisom sto pljusti. Vladar Limun se u meduvremenu iskoprcao iz smeca i uspio se dokopati dvorca. Premda je oluja vec prestala i sunce sja, on proglasava da nevrijeme jos traje. To mu odgovara, jer tako ima izliku da ne izlazi iz dvorca pred pobunjeni narod, nego ovdje ceka dok prode »nevrijeme«. Pomidor sluti revoluciju i izlazi izvidjeti izvan dvorca. Dvorjani pocinju sumnjati jedan u drugoga pa se medusobno uhode, ne sluteci da svakoga od njih slijedi netko drugi. Kad to shvate, njihovi se odnosi prepune lazima. O d tih sitnih stvari ne vide krupnu: na tornju dvorca vijori zastava Republike, koju su nocu izvjesili Cipolino i Visnjic. Pomidor nastoji skinuti zastavu Republike. Previse je tust, ugojen, pa ne moze proci kroz uska vratasca na tornju. A l i rukom dohvati Cipolina za kosu, opet mu istrgne cuperak te smjesta pocne plakati, kao i ono prvi put. Potonuo bi u more suza, sto od luka sto od bijesa, da ga plemeniti Cipolino nije spasio utapanja. Vidjevsi zastavu, Limun se ponovno baci naglavce u smece, s nadom da ga tamo nece nitko naci. Svima se dvorjanima stubokom promijene zivoti. U izgnanstvo odose i kraljevic i grofice i knezevic Mandarinko. Ostali raniji mocnici postaju radnici, cak je i barun Naranca smrsavio kao cackalica. Nekad mrski dvorac postaje skolom i zabavistem za djecu.
Opis likova:
Čipolino: sin lukac, uvijek spreman na vragolije, domišljat, optimističan i hrabar, uvijek dobre voje, vedar i otvorene naravi.
Čipolone: tac obitelji lukaca,
Višnjić: dječarac školarac, siroče bez oca i majke.
Jagodica: sobarica mlađe grofice, vjeran suradnik, puna inicijative, snalažljiva i dosjetljiva.
Čiča Tikvić: starčić riđe brade, s malim zadovoljan, predstavnik obespravljenih.
Majstor Grozdić: postolar i vrsni matematičar.
Kraljević Limun: vadar, sav je u žutom, ratoboran tiranin, strašljiv je malodušan i bez mašte.
Sinjor Pomidor: upravitelj dvorca trešanja, osoran i iživljava se na nemoćnima.
Odvjetnik Grašak: diplomat sveučilišta u Salamnki za građansko kazneno i crkveno pravo.
Grofice Trešnje: vlasnice čitavog sela,čangrizave i nerazumne babe.
Barun Naranča: poždruh koji spavanje sveo na tek jedan sat dnevno, pokazuje tragove nježnosti.
Knežević Mandarinko: na prvi pogled oprek svom rođaki Naranči, lakomislen i nezasitan,
Don Peršin: Višnjićev učitelj, koji višnjiću staln daje nekakve zabrane.
Doktor Kesten: liječnik siromašnih.
Krtica: kojoj svjetlo smeta, pomože Čipolinu osloboditi zarobljenike iz tamnice.
Mister Mrkvić: detektiv koji stavlja sol na rep odbjeglim zatvorenicima.
Pauk Hromi: teško hoda zbog reumatizma, teklić listonoša u zatvoru, raznosi poštu.
Bilješke o piscu:
Talijanski pisac Gianni Rodari rodio se u mjestu Omenga 1920. godine. Pisati za djecu poceo je slucajno, kao novinar lista Unita zaduzen za tjednu stranicu posvecenu obitelji. Napisao je tada prve humoristicne pjesmice i price, prisjecajuci se onih koje je nekoliko godina ranije, radeci kao ucitelj, pricao svojim dacima ne bi l i ih umirio. Tako je nastala rubrika za najmlade koja mu je donijela veliku popularnost. Od 1950. napisao je mnostvo knjiga za djecu koje su prevodene na brojne jezike. Najpoznatija su mu djela: Putovanje Plave strijele, Gelsomino u zemlji lazljivaca, Telefonske price i Cipollino. Kao plodan pisac cija su djela »sretan spoj poezije i pedagogije« primio je 1970. Andersenovu nagradu, najvecu svjetsku nagradu za djecju knjizevnost. Umro je u Rimu 1980. godine.
Čipolino: sin lukac, uvijek spreman na vragolije, domišljat, optimističan i hrabar, uvijek dobre voje, vedar i otvorene naravi.
Čipolone: tac obitelji lukaca,
Višnjić: dječarac školarac, siroče bez oca i majke.
Jagodica: sobarica mlađe grofice, vjeran suradnik, puna inicijative, snalažljiva i dosjetljiva.
Čiča Tikvić: starčić riđe brade, s malim zadovoljan, predstavnik obespravljenih.
Majstor Grozdić: postolar i vrsni matematičar.
Kraljević Limun: vadar, sav je u žutom, ratoboran tiranin, strašljiv je malodušan i bez mašte.
Sinjor Pomidor: upravitelj dvorca trešanja, osoran i iživljava se na nemoćnima.
Odvjetnik Grašak: diplomat sveučilišta u Salamnki za građansko kazneno i crkveno pravo.
Grofice Trešnje: vlasnice čitavog sela,čangrizave i nerazumne babe.
Barun Naranča: poždruh koji spavanje sveo na tek jedan sat dnevno, pokazuje tragove nježnosti.
Knežević Mandarinko: na prvi pogled oprek svom rođaki Naranči, lakomislen i nezasitan,
Don Peršin: Višnjićev učitelj, koji višnjiću staln daje nekakve zabrane.
Doktor Kesten: liječnik siromašnih.
Krtica: kojoj svjetlo smeta, pomože Čipolinu osloboditi zarobljenike iz tamnice.
Mister Mrkvić: detektiv koji stavlja sol na rep odbjeglim zatvorenicima.
Pauk Hromi: teško hoda zbog reumatizma, teklić listonoša u zatvoru, raznosi poštu.
Bilješke o piscu:
Talijanski pisac Gianni Rodari rodio se u mjestu Omenga 1920. godine. Pisati za djecu poceo je slucajno, kao novinar lista Unita zaduzen za tjednu stranicu posvecenu obitelji. Napisao je tada prve humoristicne pjesmice i price, prisjecajuci se onih koje je nekoliko godina ranije, radeci kao ucitelj, pricao svojim dacima ne bi l i ih umirio. Tako je nastala rubrika za najmlade koja mu je donijela veliku popularnost. Od 1950. napisao je mnostvo knjiga za djecu koje su prevodene na brojne jezike. Najpoznatija su mu djela: Putovanje Plave strijele, Gelsomino u zemlji lazljivaca, Telefonske price i Cipollino. Kao plodan pisac cija su djela »sretan spoj poezije i pedagogije« primio je 1970. Andersenovu nagradu, najvecu svjetsku nagradu za djecju knjizevnost. Umro je u Rimu 1980. godine.
Nemam riječi
OdgovoriIzbriši