Legende o kristu lektira za 5-razred

Legende o Kristu  Pisac : Selma Lagerloef
Književna vrsta:  Legenda.
Vrsta djela: pripovjetka
Vrijeme radnje: oko Isusova rođenja
Mjesto radnje: Jeruzalem, Betlehem, Egipat, Nazaret i Rim.
Likovi: Isus, Josip, Marija, Vojnik, Car
Kratak sadržaj
Sveta noć
Uoči Božića baka priča unuci o dobrom čovjeku koji traži vatre da ugrije ženu i novorođenče. Išao je po kućama, no nitko mu nije otvorio. Napokon, došao je do pastira koji je sjedio pokraj vatre.
Taj je pastir bio jako mrzovoljan, pa jadnom čovjeku na početku nije htio dati vatre. Ali kad je vidio da je čovjek otporan na ugrize pasa i udarce štapom, pošao je sa čovjekom. Kad je vidio jadno djetešce, pastir se smilovao čovjeku i dao mu ovčje krzno da omota dijete. Tek je tada pastir vidio da anđeli slave tu noć i da svugdje vlada veselje. Tada se pastir počeo klanjati Bogu. Carevo viđenje
;Uoči Svete noći bio je jedan car sa svojom pratnjom na nekom brežuljku. Taj je car tvrdio da će se njemu svi klanjati. Te noći na brežuljku je sama sjedila čudesna stara proročica Sibila koje su se svi bojali. Kako su anđeli počeli lebdjeti nebom, proročica se zaokupila novom viješću da je rođen Spasitelj. Čuvši riječi careve pratnje, ona pođe k njima. Tada reče caru da se rodio onaj kojem će se svi klanjati. Na tuđe čudo, car se nije bunio, već je zapovjedio da ne sagrade hram u njegovu čast, već u čast božanskog djeteta.
;Suša je bezbrižno lutala Judejom. Došavši do zdenca mudraca nemilosrdno ga poče isušivati. Kada tri putnika došla do zdenca, upitaju Sušu da im ispriča povijest zdenca mudraca. I ona poče pričati: U Gabesu, u Mediji prije mnogo godina živjela su tri siromašna i nesretna mudraca koji su u svetoj noći ugledali čudesnu zvijezdu i zaključili da se toga časa rodio na zemlji najmoćniji kralj. Mudraci su se nadali da je novorođenčetov otac bogat i da će ih nagraditi kada donesu dobru vijest. Sjajna ih je zvijezda vodila, no kad su stigli do djetešca rođenog u običnoj špilji, dali su si petama vjetra, ne otkrivajući svoju prisutnost. Pokušali su tražiti dalje, no zvijezde više nije bilo na vidiku. Uskoro su shvatili da su griješili prema Bogu i poželjeli su ponovno pronaći put do Isusa. Tek kad su stigli do zdenca, u njegovoj dubini primijetili su odraz zvijezde koja ih je putem vodila. Zvijezda se ponovo pojavila na nebu i odvela ih do špilje betlehemske. Bog ih je nagradio : stari prosjak postao je mlad, bolesnik gube zdrav, a crnac lijep čovjek i svaki od njih postao je kralj u svojoj državi. Tada su putnici zapitali Sušu nisu li mudraci nekako nagradili zdenac, ona shvati da su njezini sugovornici zapravo tri mudraca i pobjegne da ne gleda kako dozivaju sluge i deve natovarene vrčevima s vodom i pune umirući zdenac vodom što su je donijeli iz raja.
Betlehemsko djetešce-  >Isus je već kao malo djetešce činio čuda: hvatao je pčele i vraćao ih u košnicu, štitio nježne cvjetove ljiljane od pljuska. Vojnik, koji čuva stražu u blizini, primjećuje neobičnog dječaka i sjeti se proročanstva židovskog vrača da će nastupiti tisućljeće mira. Sama pomisao vojnika na mir bila mu je mrska. Jednog dana sunce je tako jako pripeklo da se ratnik osjećao kao da se živ peče pod oklopom i da mu se mozak pod kacigom rastapa. Vidjevši to, dječačić mu pristupi i pruži mu u dlanu tek nekoliko kapi vode, koje ratnika čudesno osvježiše. No tvrdi ratnik neosjeća zahvalnost. U međuvremenu kralj Herod planira pobiti svu mušku djecu u Betlehemu kako se nebi ostvarilo proročanstvo da će novi kralj osnovati kraljevstvo mira i svetosti. Namamivši sve majke i djecu u dvore, Herod pusti vojnike da ih sve pobiju. Marija se noseći malog Isusa ipak uspije spasiti probivši se upravo pokraj nezahvalnog vojnika. Ne bi ih on pustio, ali u jednom času ubola ga je pčela u oko. Ali ratnik ih nastavlja progoniti nadajući se višem položaju u vojsci. Jednom ih je uspio iznenaditi na spavanju u jednoj pećini, ali baš kad se spremao probosti dječaka doletjela je pčela i počela mu letjeti oko glave. Odjednom mu sine da je upravo pčel apomogla dječakuda pobjegne iz dvora na Herodovoj gozbi. Sjetio se i kako ga je djetešce spasilo od silne žeđi, i ratnik se počeo boriti sam sa sobom. Na koncu klekne pred djetetom poljubi mu noge i obraćen tiho izađe iz špilje.
Bijeg u Egipat- Usred pustinje stoji jedna visoka i vrlo stara palma koju je nekad davno posadila kraljica od Sabe i zavjetovala da raste i živi sve dok u Judeju ne stupi kralj veći od Salomona. Palma je rasla u svojoj samoći i gledala kroz pustinju. Jednog dana vidi palma muškarca i ženu s djetetom kako se s teškom mukom probijaju kroz pustinju. Palma osjeća dolazak smrti i misli kako će to umrijeti nesretni ljudi, no kad mališan želeći doseći sočne datulje kako bi nahranio svoje roditelje naredi palmi : Palmo , sagni se ! palma mu ne može odoljeti . Tada palma shvaća da je došao trenutak njezine smrti jer je vidjela kralja koji je veći od solomona.

U Hramu-  Isus je prvi put u hramu. Marija i Josip boje se da će zaželjeti da tamo ostane, kako je predskazano. Isus je zaboravio svoja čuda koja počinio kao malo dijete i od pete godine života živi kao sva ostala djeca. No, hram Isusa nije oduševio. Zainteresirao se tek za trubunazvanu "Glas vladara svjetova" iz koje će zvuk izmamiti onaj koji pod svoju vlast okupi sve ljude, zatim za več zahrđalu ocalnu oštricu  napetu preko provalije zvanu "Rajski most" kojim će onaj tko ga pregazi doći u raj, te za dva priljubljena stupa nazvana "Vrata pravednosti" kroz koja može proći samo pravednik.
Sutra dan prije povratka u Nazaret Isus još jednom dođe u Hram. Ne namjeravajući dokazati svoju moć, već želeći pomoći nesretnicima koji u Hramu traže pomoć , Isus uspije izmamiti zvuk iz trube, prijeći preko mosta i provući se između stupova.
Dotle ga Marija i Josip uplašeni posvuda traže i konačno nalaze u Hramu među mudrim ljudima koji ga ispituju. Marija plače svjesna da je on za nju sada izgubljen jer će od sad njegov život biti usmjeren ka pravednosti, ljubavi prema siromašnima i čežnji ka raju. Ovaj događaj označava kraj Isusova djetinjstva.

Bilješke o piscu:Švedskoj književnici Selmi Lagerlöf pravo ime je Selma Ottiliana Lovisa. Rođena je 1858. godine na nekom seoskom imanju. Završila je učiteljsku školu i deset je godina bila učiteljica. Kao mlada poslala je priču za natječaj u novinama i dobila prvu nagradu. Od tad Selma je poznata spisateljica. Napisala je mnoga književna djela za odrasle i djecu, te je godine 1909. dobila je Nobelovu nagradu za književnost. Umrla je 1940. godine.