Šaljive narodne priče lektira 5-razred

ŠALJIVE NARODNE PRIČE   priredio: Stjepko Težak
Čovjek i žena: kratak sadržaj:
U jednom selu živjeli su čovjek i žena. Čovjek je radio u polju a žena u kući. Jednog dana dogovore se mijenjati za poslove. Iduće jutro muž će raditi u kući a žena će orati u polju. Krenuvši u polje žena reče mužu da joj čuva piliće , pomuze kravu, čuva da telad ne podoje kravu, ispeče kruh, napravi malac od mlijeka i ada kao i ona njemu napravi ručak.
Rekla mu je i to da ne dira ćup u kojemu je orov, da ne bi umro. I tako ode žena u polje a muž pomisli kako će sve to lako i brzo napraviti. No, ništa nije napravio. Kvočku i piliće odnijela je ptičurina, teladi u podojili kravu , dok je mijeio kruh prosuo je mlijeko i zagasio vatru i tako ništa nije napravio. Od muke se htio ubiti. Te ode na tavan dase otrujeonim otrovom. Kad ga je nekoliko puta okusio počne otezati nebili brže umro, al mu ni to nije upjelo. Bio je to med kojeg ježena čuvala za lijek. Od tada nikad više nije ni pomislio kako je njegovoj ženi lako, već je svima govorio kako su ženski poslovi puno teži od muških.
Opis Likova:
Muž: vrijedan, lakouman, nerazuman
Žena: vrijedna , strpljiva, dosjetljiva, popustljiva.
Pouka: sami zaključite!!!

Svijetu se nemože ugoditi: kratak sadržaj
Vraćali se otac i sin sa sajma, otac na magarcu a sin pješke. Vidjevši ih jedan čovjek reče kako to da otac sjedi a sin hoda. Zamjeniše se za mjesta. Ni to nije valjalo , teče drugi čovjek, kako to da sin sjedi a da otac hoda. Tada sjedoše i otac i sin na magarca. Tako je treći čovjek rekao kao ih treba ubiti, jer su oba sjeli na magarca. Zatim su sjahali i krenuli pješke. Ali naiđe i četvrti čovjek kojemu je bilo čudno što niko ne jaše magarca, tada otac reče da će oni nositi magarca. Zavezaše magarcu noge staviše ga na kolac i tako ga stave između te ga ponesu. I to je ljudima bilo čudno i smiješno. Shvativši da se ljudima ne može ugodit otac razveza magarca, sjede na njega i vrati se zajedno sa sinom kući.
Opis likova:
Otac: strpljiv, mudar
Sin: poslušan,
Pouka: Ljudima se nemože ugoditi.

Hodža i Mudrac: kratak sadržaj:
Neki mudrac čuo za čovjeka kojeg niko nemože prevarit, pa je pošao da ga traži kako bi ga on nadmudrio. Tako tražeći Nasurdin-hodžu , naiđe na čovjeka koji na leđima drži skoro srušeni zid te ga upita za kuću naurdin-hodže. Ovaj mu obeća dovesti nasurdin-hodžu samo neka pridrži zid.
i tako osta mudrac držai zid , sve dok mu drugi ne rekoše kako ga je nasurdin-hodža nadmudrio.
Opis likova:
Mudrac: naivan, susretljiv
Hodža: pametan, snalažljiv
Pouka: zaključite sami!!!!

LAŽ I PARALAŽ: Kratak sadržaj:
Sastanu se jednom dva čovjeka, jednom je bilo ime laž a drugom paralaž. Reče Laž: jesli čuo za onaj struk zelja što je izniknuo u našem selu. Kakvo zelje reče Paralaž. To je strašilo božje više je od ikakva duba, deblje je od ikakva jablana, a granatije od najviše jele. Podanj se može sve selo okupiti i u hladu spavati. Sve živo što zelje jede od njega se hrani. Sad počne paralaž Laži: A jesi ti čuo za onaj kazan što ga mi seljani gradimo. Ne ja, odgovori laž , a kakav kazan. Kazan brate , čudo nad čudesima! U njemu će biti preko deset hiljada oka ; iznutra će ga napravljati 77 najvještijih kalajdžija, a iz vana 99 ; koliko će biti širok , neće moći kalajdžija jedan drugog vidjeti , nego jedan drugog zvati iza sveg glasa . Lakše more! Ne ošteti mi radnju . Ali sve je to lasno , nego kuda ćemo s njime , jer u selu neće moći spavati ?  Upita Laž: pobogu brate a za šta će vam toliki kazan? Bogme ako i kod nas iznikne onoliki struk zelja koliki kod vas , da ga u ovome kazanu varimo.
Kazan- kotao
oka- mjera za tekućinu i težinu
Kalajdžija - čovjek koji kalajem premazuje bakrene kotlove.

ERO S ONOGA SVIJETA - Kratak sadržaj

Kopao turčin s turkinjom kukuruze, pa na podne otide turčin da prepne i napoji onja, a turkinja ostane odmarajući se u hladu. Utom udari od nekud Ero:
-Pomozi bog, kado!
-Bog ti mopogao, kmete! A odakle si ti , kmete?
-Ja sam, kado sa onoga svijeta.
-Je li, Boga ti, a nijeli si vidio tamo moga muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?
-O, Kako ga ne bih vidio! On je moj prvi komšija.
-Pa kako je , boga ti , kako živi.
-Hvala bogu, zdravo je , ali se bogme dosta muči bez ašluka: nema za što da kupi duvana niti ima čime da plati kavu  društvu.
-A hoćeš li ti opet natrag? Ne bili mu mogao ponijeti da mu pošaljem malo ašluka?
-Bih, zašto ne bih?  Ja idem sad upravo tamo.
Onda turkinja otrči tamo gdje joj se muž bio skinuo od vrućine te uzme kesu s novcima i što god bi u njoj novaca dade Eri da ponese Muji. Ero dokopa novce  pa metne u njedra , pa bježi uz potok. Tek što Ero zamakne uz potok, al eto ti turčina gdje vodi konja da napoji, a turkinja će prednjega:
-Da vidiš, moj čovječe! Tda sad prođe jedan kmet s onoga svijeta pa kaže za našega Muju da se muči bez ašluka, te sam mu ja dala ono novaca što je bilo u kesi da mu ponese.
A Turčin:
-Pa kud ode? kud ode?
A kad mu žena kaže da je otišao uz potok , onda on brže bolje skoči na gola konja, pa potjera uz potok! Kad se obazre Ero i vidi turčina gdje trči za njim , a on onda bježi ! Kad dođe pod brdom  jednu vodenicu, a on utrči unutra pa poviče vodeničaru:
-bježi, jadna ti je majka! Evo turčina da te posječe. Već daj meni tvoju kapu , a na tebi moju , pa bježi uz brdo tda oko vodenice.
Vodeničar, videći turčina gdje trči na konju, poplaši se i ne imajući kad pitati zašto će i kroz što da ga posječe , da eri svoju kapu, a erinu baci na glavu pa iznad vodenice bjež u brdo. Ero metne vodeničarevu kapu na glavu, pa još uzme malo brašna , te se pospe i načini se pravi vodeničar. U tom trenu Turčin dotrči pred vodenicu, pa sjaše s konja i uleti u vodenicu :
-Kamo, more, taki i taki čovjek što je sad ušo u vodenicu?
A Ero mu kaže:
-Eno ga vidiš gdje uteče uz brdo .
Onda turčin:
-Drži mi more konja.
Ero uzme konja, a Turčin uz brdo za vodeničarom, ovamo-onamo, po bukviku. Kad ga već stigne i uhvati, a on:
-Kamo novci što si prevario moju ženu te uzeo da poneseš Muji na onaj svijet?
Vodeničar se stade krstiti i snebivati:
Bog s tobom gospodaru! ja niti sam vidio tvoje žene, ni Muje, ni novaca.
I tako im prođe čitavo po sata dok se osvjeste i vide šta je. Onda turčin potrči navrat-nanos k vodenici. Kad tamo , ali hoćeš! Ero uzjahao konja pa otišo bez traga, a turčin savije šipke pa pješice k ženi. Kad ga žena opazi bez konja , a ona poviče:
-Kamo čovječe šta uradi?
Veli turčin:
-Ti si Muji poslala novca da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja da ne ide pješke.