Vrsta djela: Propivjetka
Mjest radnje: rodilište, soba, hodnik, donja galerija, bazen, restoran kod Martina.
Tema: Obiteljske zgode i nezgode
Ideja: pisca je potakao vlastiti život da napiše ovu knjigu.
Kratki sadržaj: Autoru se rodio sin. Kad je dolazio prvi puta u posjet ženi i sinu doktor mu je rekao da dođe sam. On je poveo sve žive i ne žive koje je našao u blizini. Kad su došli u rodilište na hodniku su zatekli neko djete kako leži u kolicima. Odma su mu prišli i počeli raspravljati na koga je nalik. Nakon par minuta došla je sestra i rekla im da to uopće nije autorovo djete. Duhovit ulomak
«Molim vas – upitah je (sestru) – a gdje je gospođa Kishon? – Koja gospođa Kishon? – Pa majka. Zar ovo nije sin gospođe Kishon? – Ovo? Ni govora. Ovo ovdje pripada gospođi Mizrahi. Osim toga to je djevojčica – reče sestra i odveze malo čudovište.» Ovaj mi je ulomak duhovitiji zato što je rodbina prije toga raspravljala kome je djete najviše nalik. A sad im je sestra dala do znanja da to djete uopće nije u rodu s nikime od njih.
Opis lika: Autorova majka – baka kao i svaka druga. Čim je ugledala djete odmah se raznježila i počela mu tepati. Započela je raspravu kome je djete nalik. Opominjala ih je da nesmiju prilazti djetetu da ga ne bi zarazili, ali kad je ugledala «svog» (nečijeg drugog) unuka prva ga je podigla. Šuti i plivaj
Kratki sadržaj: U nekom bazenu otac je učio sina plivati. Uporno ga je uvjeravao da mu se u bazenu ništa ne može dogoditi. Pokušao je sve moguće načine kao što su ucjene, bezuspješni razgovor s čuvarom... Na kraju je rekao sinu da uđe u vodu ili večeras nema gledanja televizije. Ovaj je i dalje samo stajao kraj bazena i plakao. Otac mu je i dalje, zaboravivši na prjetnju, pokazivao kako je to jednostavno. Mašeš rukama i broji jedan, dva, tri. Kad je shvatio da od toga nema koristi uzeo je sina i držeći ga iznad vode govorio mu neka maše rukama. Na kraju je neki čovjek dovikunuo ocu da pusti dijete na miru. Ovaj je ostavio dijete na suhome i pokušao otplivati do toga koji mu je to viknuo. Nije uspio i počeo se topti. Čuvar je na kraju rekao - kako takav čovijek može naučiti djete plivati kad to ni sam ne zna. Opis lika: Sin - neko razmaženo derište koje se boji ući u vodu. Valjda bi se rastopio. Bez obzira na očeve prijetnje on ustraje u tome da ne uđe u vodu. To mi je malo bezveze, ali vjerojatno nije naučio da mu roditelji žele samo sve najbolje. Kako je Napoleon izgubio bitku kod Waterlooa
Kratki sadržaj: Napoleon je bio u svome ratnom prebivalištu s nekoliko generala i časnika. Raspravljali su o taktici bitke. Napoleonova žena ga je stalno napadala za doručak. Stalno je gunđala kako nema sluškinju, a stalno treba čistiti palaču. Kad je došao neki general ona ga nije htjela pustiti unutra bez da je on izuo čizme. I svi već prisutni generali bili su bosi. Kad je konačno Napoleon završio taktiku, otišao je u bitku. Izgubio je. Na kraju piše kako su ovi što su pobjedili bitku ostavili svoje žene daleko, daleko kod kuće. Kao da je Napoleon bitku izgubio zbog ženinog zanovijetanja.
Opis lika: Napoleon - razmišlja samo o bitci, a ženi odgovara bez da uopće promisli. Sav je napet i baš ga briga kakvo će jaje žena ispeći. Naravno, kad ga ne kani pojesti.
Dojam o djelu: Knjiga mi se sviđa jer su pričice kratke i bez puno detalja. Sve je jako šaljivo. Prikazani su događaji iz života na malo glupo-šaljiv način. Ne može biti da je Napoleon izgubio bitku zbog žene, ili da netko nađe dijete samo na hodniku u bolnici...
Bilješke o piscu:
Rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffman, studirao je likovne umjetnosti - slikarstvo i skulpturu kad je počeo pisati drame i humoreske. Za vrijeme Drugog svjetskog rata prošao je kroz nekoliko nacističkih konc-logora, pobjegao je za vrijeme prijevoza u logor smrti Sobibor u Poljskoj, i skrivao se ostatak rata kao slovački radnik.Poslije 1945. mijenja prezime u Kishon i vraća se u Mađarsku, od kuda bježi u Izrael 1949. pred terorom komunističkog režima, gdje mu useljenički službenik mijenja prezime u Kishon.
Nema komentara:
Objavi komentar