Grički top lektira za 3-razred


GRIČKI TOP  pisac: Dubravka Horvatić
Vrsta djela: legenda
Vrijeme radnje:16 st.
Mjesto radnje: Sisak i Zagreb
Glavni lik: Hasan
Sporedni likovi: zagrepčani,begovi,age i vojnici
Kratak sadržaj:
S kule Lotrscak u dijelu starog Zagreba sto se zove Gric svaki dan tocno u podne opali top.Stranci i neupuceni dosljaci se uplase i iznenade, golubovi se razbjeze, a Zagrepcani se osmjehnu i ravnaju svoje satove. O cemu se radi? Krajem sesnaestoga stoljeca Turci su odlucili zauzeti cijelo hrvatsko kraljevstvo. Tadasnji sultanov namjesnik u Bosni Hasan-pasa Predojevic, koji je imao titulu beglerbega, najprije je oteo hrvatskom vladaru na prijevaru Bihac, a onda se s vojskom uputio prema Sisku. Opsjedao ga je i napadao 1591. do 1593. tri puta i to svaki put po nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci. I dok je njegova vojska plandovala oko opkoljenog Siska, Hasan-pasa je s dvije ili tri tisuce konjanika upadao u okolna sela te palio i pljackao, a uhvaceno stanovnistvo odvodio u roblje prodajuci ga u dalekim krajevima Turskog Carstva ili trazeci golem otkup za bogatase, ako bi koga od njih zarobio. Sa svojih obrambenih zidova i kula Zagrepcani su sa zebnjom promatrali kako gore sela na drugoj obali Save. Zagrepcani nemaju top koji bi s Grica mogao dobaciti preko Save. Zato je Hasan-pasa Predojevic bezbrizno razapeo satore i uzivao u turskoj glazbi i plesacicama. A njegovi vojnici radili uobicajene vjezbe i vojnicke poslove. Hasan-pasa bio je u izvidanju da procijeni mogucnosti osvajanja bogatoga grada, ali tek kad osvoji Sisak. Zagrepcani su naslucivali sto namjerava pa su se iz dana u dan utvrdivali i nabavljali sto vise oruzja. Jednog dana dok su Turci plandovali na savskoj obali, a Hasan-pasa uzivao u svom satoru, Zagrepcani su iz becke ljevaonice krisom dopremili top velikog dometa i pomocu dizalica i kolotura ga digli na kulu Lotrscak. Cijev su mu usmjerili prema Savi.
Tocno na sator opasnog i silnog Hasan-pase Predojevica. I dok je jednog lijepog proljetnog dana Hasan-pasa sjedio u svom satoru okruzen agama i begovima za niskim stolicem, a glavni kuhar mu na srebrnom pladnju donosio golemog turopoljskog pijetla, najednom je odjeknuo strahovit prasak, a debeli pijetao istog trena ispari iz kuharevih ruku zajedno s pladnjem. Kroz sator je prohujao vihor kao da je udario grom iz vedra neba. Od siline vihora porusili su se svi satori, a age, begovi i posluga popadali po zemlji od straha. Jedva su se iskoprcali ispod satora i dali se u panican bijeg. To je opalio top s Grica, a kugla je odnijela Hasan-pasina pijetla i od njezine silne brzine nastao je zracni kovitlac koji je porusio satore sto su joj bili na putu. Zagrepcani i nisu znali kakav je ucinak imao njihov top. To su saznali tek od turskih zarobljenika poslije bitke kod Siska: prestraseni turski voda pobjegao je sto dalje od Zagreba, a poraz kod Siska zaustavio je sva daljnja turska napredovanja. Tako Zagreb nikad nije pao u turske ruke. A Gricki top i danas svakog dana tocno u podne grune u sjecanje na taj davni i slavni hitac.
Opis likova:
Od stvarnih osoba nesto vise se istice HASAN-PASA PREDOJEVIC, o kojem na temelju pisceva pripovijedanja mozemo zakljuciti da je uporan, samouvjeren, sklon dobrom jelu i uzivanju, no u kriticnim trenucima ne ponasa se bas junacki: Sretan sto je spasio glavu, prestrasen i razdrazen odjahao je na obale Kupe.
Biješke o piscu:
Dubravko Horvatić rođen je u Zagrebu, gdje je završio klasičnu gimnaziju i filozofski fakultet (komparativnu književnost i povijest umjetnosti). Svoj je rad započeo kao voditelj Galerije Studentskog centra, zatim prelazi u Društvo književnika Hrvatske i postaje njihovim tajnikom, te se ističe kao urednik nekoliko dječjih časopisa i listova. Počevši s godinom 1972. slovi kao istaknut, ali isto tako rado prešućivan, pa čak i progonjen hrvatski književnik (otac mu je bio domobranski časnik), čija su djela bila zabranjivana gotovo dvadeset godina. U to je
vrijeme, usto što neumorno piše i stvara djela koja će se tek kasnije moći nesmetano čitati, na visokim dužnostima u Matici hrvatskoj čiji će, godine 1992., postati potpredsjednik. Tri je godine glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo (1995.-1998.). Autor je preko 50 knjiga u kojima pronalazimo mnoštvo pjesama, novela, putopisa, eseja, kritika te književnih radova za djecu. Bio je ugledan član Hrvatske demokratske zajednice.

Nema komentara:

Objavi komentar