Šuma Striborova lektira za četvrti razred

ŠUMA STRIBOROVA pisac: Ivana Brlić Mažuranić
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: selo, mladićeva i bakina kuća šuma Striborova
Vrijeme radnje: Neodređeno - rano proljeće.
Tema: baka i njen sin i njihova snaha zmija.
Pouka: zlo se uvijek samo razotkrije , a važnija je ljubav nego sva blaga ovog svijeta .
Kratak sadržaj: Nekoc bila jedna zacarana suma u kojoj je starjesina bio veliki Stribor, pa se i suma zvala po njemu - suma Striborova. Morala je suma ostati zacarana sve dokle god u nju ne stupi onaj kojemu je milija njegova nevoljat nego sva sreca ovoga svijeta. Zasao neki momak u nju nacijepati drva ne znajuci da je suma zacarana niti da se u njoj svakojaka cuda zbivaju, cuda dobra ali i naopaka. Namjeri se na neku zmijicu koja se stade umiljavati oko njega, a napokon se od lijepe gujice pretvori u krasnu djevojku pa rece momku: Evo me! Vodi me kuci i vjencaj se sa mnoml Bila je to, naime, grjesna dusa zbog svoje zlobe i grijeha takoder zacarana i pretvorena u zmiju, a osloboditi ju je mogao samo netko tko bi se njome ozenio. Plasljiv, stidljiv i neiskusan momak pristane i povede je kuci gdje je zivio s majkom. Nije ni zamijetio da je djevojci ostao zmijski jezik, jer kad ga bijase ugledala, zlobno je pomislila kako je nasla budalastu glavu koja ce je osloboditi na svoju nesrecu i sramotu.
Dovevsi djevojku kuci, predstavi je majci kao svoju zenu. Stara majka - mudrija od mlada i priglupa sina - odmah spozna sto snaha ima u ustima, a time i to da je mlada zapravo ljepojka-guja. Upozori na to sina. Medutim sin ne slusa, vec zamrzi na majku. Njih troje pocnu zivjeti zajedno, ali kako! Snaha jezicljiva, nazlobna, prozdrljiva i goropadna. Starica se boji zamoliti Boga za pomoc, jer bi tada i Bog opazio da joj sin ne valja. No napokon, ne mogavsi vise izdrzati snahino zlostavljanje, popusti i zamoli Gospodina da joj pomogne. Staroj svekrvi snaha nemilosrdno zadaje kojekakve zadatke, sve po zivot opasne: prvi dan je salje da joj donese snijega s vrha litice kako bi se umila, drugog dana salje je po sarana iz smrznuta jezera, ali baka uz Bozju pomoc sretno prezivi i udovolji snahi. A sin? O n snahu podupire da joj se ne bi zamjerio, da bi joj ugodio. Treceg dana snaha grubo istrgne starici iz ruku sinovljevu kosulju koju je htjela pokrpati. Uvrijedena i ozaloscena starica ode pred kucu, na cicu zimu. Hladno je, a starici prilazi odrpana djevojka poderana rukava kroz koji joj rame zebe, ali svejedno nasmijesena. Starica joj zakrpa rukav, a djevojka joj zauzvrat dade svezanj luci i ode svojim putem. S veceri starica ostaje sama u kuci, ovim trijescem zapali vatru na ognjistu, a iz njihova plama i zara iskoce Domaci, sve sami muzici od jedva po lakta. Na njima kozusi, kapice i opancici crveni kao plamenovi, kosa i brada sivi kao pepeo, a oci zarke kao zivi ugljen. Baka isprica Domacima svoje jade, a jedan od njih, Malik Tintilinic, domisli se kako ce joj pomoci: podmetnut ce pod kokos svracja jaja, a kad se izlegnu svracici na njih ce se snaha polakomiti kao svaka sumska guja, isplazit ce jezik, pa 6t sin konacno vidjeti s kim zivi. Kako smisljeno, tako ucinjeno. Oko Bozica, kad se obicno pilici ne legu, cijelo se selo skupi uz ukucane da bi svi vidjeli kokosje leglo s novim pilicima. Namjesto pilica, ispod kokosi iskoce svracici. Snahu-guju svlada zmijska lakomost za svracicima pa se zaboravi i potrci za njima isplazivsi svoj zmijski jezik tako da su ga svi vidjeli. Zgranuti seljani prekrize se i odu kuci. Budalastu sinu ni to nije bilo dostatno da se opameti. Razjaren, mjesto zene-guje otjera iz kuce majku. Kad s veceri starica napusti dom, u njem se utrne vatra i padne raspelo sa zida. Sinu pocinje svitati da je pogrijesio. A l i strasljiv nema hrabrosti usprotiviti se zeni-guji. Njih dvoje pođu kradomice slijediti staricu da vide kako ce poginuti.
Promrzla baka zastane u debelu snijegu, onim lucima potpali vatru ne bi l i se zagrijala, a iz vatre opet iskoče razigrani nestasni Domaći. Kad su culi sto se dogodilo, odluce pomoci. Malik Tintilinic smisli da je povedu Striboru, njihovom starjesini. Dozove jelena i vjeverice, uzjasu ih i ovi ih odnesu Striboru. I sin i snaha pozure za njima pa iz potaje sve promatraju. Stribor savjetuje baki da zaboravi snahu, da je ostavi njenoj zlobi, a sama da pode u raspjevano rodno selo sto joj ga carolijom pokaze. Tamo ce se pomladiti pedesetak godina, te u njemu ostati mladovati i radovati se. Razveseljena baka odusevljeno zaplese put sela, no domisli se necemu, zastane pa pripita Stribora sto ce biti s njezinim sinom. Stribor joj odgovori neka ga zaboravi, jer ce on ionako ostati u ovom vremenu dok ce se ona vratiti u vrijeme svoje mladosti i djevojastva i ni za kakva sina nece znati. Vagne baka sve to u glavi, majcinska ljubav u njoj nadvlada sve privlacnosti pomladivanja, vrati se do Stribora i rekne mu: Hvala ti, dobri gospodaru, na svemu dobru, sto mi ga dajes. Ali ja volim ostati u svojoj nesreci, a znati, da imam sina, negoli da mi dades sve blago i sve dobro ovoga svijeta, a da moram zaboraviti na sina! Tek je to dorekla, a istoga trena strese se cijela suma uz gromoglasnu tutnjavu, presta zacaranost sume, nesta Stribora i njegovih dvora, nesta Domacih, pretvori se ponovno snaha u guju i utece u prvu rupu, a u sumi ostanu sami majka i sin. Momak napokon shvati sve, pazljivo pdnese majku doma te zamoli i nju i Boga da mu oproste. Poslije ozeni onu ubogu i milu djevojku koja je u kucu bila donijela luci i u njima Domace, svi nastave sretno zivjeti, a zimi im Malik Tintilinic rado dohodi na ognjiste.
Opis likova:
Majka:
gavni lik ove bajke, već je stara ali zato mudra i dmah prepozna da je snaha zmija beskrajn strpljiva i odana svme sinu spremna je podnijeti sve patnje ovog svijeta kako bi ostala uz svoga sina.
Sin: prigup naivan, neiskusan, strašljiv, nerazborit, zaslijepljen i neuman mladić, iak i sam zna istinu o svojoj ženi nema snage sučiti se  sa tim.
Snaha guja:  Grešna duša zbog svojih grijeha zarobljena u zmijskom obliku, sve dok je budalasta glava ne oslobodi, ona je simbol za napast nezahvalnosti, sebičnsti i zlobe što iskušavaju naše najplemenitije osjećaje.
Doamći:  duhovi s kućnog gnjišta, razigranii , nerazboriti, neobzirni, ka vesela razigrana djeca, ali pomažu baki raztkriti snahu zmiju.
Malik Tintilinić:  najdmišljatiji domaći, pun ideja, skln pošalicama veseljak i zafrkant.

Bilješka o piscu:
Pogledaj ovdje.

Popularno

Recent Posts Widget

Sanovnik - Sanjarica

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K

L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž