Emil i detektivi lektira


EMIL I DETEKTIVI pisac:Erich Kästner
Vrsta djela: roman.
Vrijeme radnje: ljeto
Mjesto radnje: Neustadtu , u vlaku, grad Berlin
Likovi: Emil, dječaci, Emilova majka, Gustav, Grundijas
Kratak sadržaj :
Tko je Emil, glavni junak? Djecarac, učenik realke, kojemu je otac umro kad je on imao samo pet godina. Tada je njegova majka, udova pokojnog  limarskog obrtnika g. Tischbeina, ostala na svijetu sama s Emilom. Zive u malomu mjestu po imenu Neustadt. Majka je uspjela ustedjeti toliko novca da Emil moze otputovati u Berlin. Tamo zivi njezina sestra s muzem, gospodinom Heimboldom i kcerkicom Poni Hiitchen, kojoj je to samo nadimak. S njima je i Emilova i Ponina baka. Emil nosi sto četrdeset maraka: sto dvadeset koje majka šalje kao pripomoć baki, a dvadeset je za Emila. Putem do kolodvora majka ga obasipa silnim savjetima. Pri susretu s gradskim strazarom Jeschkeom, Emil se malo zaledi. Ali sve je proslo dobro. G. Jeschke ne prozbori ni rijec o spomeniku. Napokon kupe kitu cvijeca za baku, oproste se zagrljajem i poljupcem te Emil s kovcegom i cvijecem ude u vlak i  pustolovina pocinje. Nakon nekoliko zaustavljanja, na jednoj su postaji izisli iz odjeljka svi putnici osim Emila i gospodina s krutim sesirom, koji se bio predstavio imenom Grundeis. Otisavsi do zahoda, neviden ni od koga, Emil u ovratniku kaputica pronade iglu, njome probode podstavu odijela i novcanice te tako »ušije« novac u unutrasnji dzep svoga kaputica. Vrati se u odjeljak. Emil je svim silama nastojao ostati budan. Ali ritmicki klopot kotaca ga uspava i on uplovi u san. Kad se probudio vidjeo je da je sam je u odjeljku! Covjeka s krutim sesirom nema! A joj! Emil popipa unutrasnji dzep kaputica. Nista ne suska! Zavuce ruku u dzep i ubode se na iglu kojom je »prisio« novac. Ostala je samo igla. Novacje nestao. A joj, a joj, a joj! A majka se toliko mucila da pristedi taj novac! I sto sad? Vlak usporava ulazeci u postaju, da bi se napokon zaustavio. Nagnuvsi se kroz prozor, Emil pogledom sara po mnostvu. Trazio je strojovodu, a ugledao - kruti sesir! Jest, to je taj Grundeis! Zgrabi kovceg i cvijece, istrci iz vagona na peron - i detektivski posao pocinje. Pracenje sumnjivca. U tramvaju neprilika: kondukter zahtijeva voznu kartu, a Emil nema ni novcica. No jedan plemenit gospodin prepozna u Emilu postena djecaka pa mu kupi kartu i ta je teskoca rijesena. Jos davno prije puta bilo je dogovoreno da se Emil sastane s bakom na jednoj od zeljeznickih postaja, kojih u Berlinu ima nekoliko. Sada na dogovorenoj postaji baka i Poni Hiitchen Heimbold bezuspjesno cekaju Emila. Vlak iz Neustadta je stigao, ali Emil iz Neustadta nije. Zasto? Ta zato sto je morao sici ranije da bi slijedio lopova. No baka i Poni o tomu pojma nemaju pa su zabrinute. Sto li mu se dogodilo? Odlucuju se vratiti doma, a poslije jos jedanput doci na postaju kad stigne iduci vlak. A u onom tramvaju, pazljivo motreci iz straznjih kola, Emil opazi da iz prednjih izlazi lopov pod krutim sesirom. Emil jos jedanput uljudno zahvali gospodinu koji mu je bio poklonio voznu kartu i zurno izide vukuci svoju prtljagu. Lopov se popne na terasu kavane Josti, a Emil se skrije u zaklon iza kojeg je imao nesmetan pogled na lopova. Razmisljajuci sto mu je dalje ciniti, Emil je usredotoceno zurio na terasu, ne primjecujuci nista drugo. Najedanput mu za ledima zestoko zatrubi! Prestraseno skoci. Okrene se. Nasmijeseni djecak podsmjesljivo ga je gledao. Kasnije se saznaje da je to Gustav, djecak s trubom u dzepu. Emil mu isprica sto se dotad dogadalo, a uzbudeni Gustav odlucuje pomoci mu. Odjuri i za desetak minuta vrati se sa skupinom od barem dva tuceta djecaka kojima je u meduvremenu prepricao Emilove nezgode. Gustav postavlja temelje organizacije obavjestajne sluzbe. Organizaciju dalje razraduje djecak s nadimkom Profesor. Drugi djecak, Mali Dienstag, jedan od rijetkih koji doma ima telefon, nevoljko prihvaca nezahvalnu duznost stalnog bdjenja uz telefon. Njegov stan je srediste u koje se slijevaju sve dojave i dalje prosljeduju prema potrebi. Detektivski posao se nastavlja. S obzirom da su dobro promislili, predvidjeli sto ce morati ciniti, posao ide vrlo uspjesno. Pracenjem taksija u koji je naglo uskocio lopov, a detektivi odmah u drugi, uspijevaju utvrditi da je lopov odsjeo u hotelu Kreid. Emil je po teklicu detektivske druzbe bio poslao poruku baki, kako se ona ne bi dalje brinula. U dvoriste sada naglo ulijece malen bicikl, kojim upravlja djevojcica, a teklic je iza nje na prtljazniku. To je Emilova kuzina Poni Hiitchen koja je bila primila Emilovu poruku i odmah odlucila iskrasti se iz kuce te doci pogledati druzinu. Njen kratak boravak s druzbom izgleda kao nalet vjetra: bistrooka Poni, mastovita, dobra zapazanja i pronicljiva svojim pitanjima i uljudenom »brzozboricom«, kao i odmjerenom odlucnoscu i osjecajem za duznost, posve zbuni cijelu druzinu.  Gustav odlazi u hotel da bi s jos jednim djecakom, liftbojem, dogovorio da im i on pomogne. Emil i Profesor koriste to vrijeme za razgovor. Emil je ocaran Berlinom, ali ne moze zamisliti da bi zivio u tako ogromnu gradu. A Profesor, naucen na zivot u velegradu, ne vjeruje da bi mogao zivjeti u malenu mjestu kao sto je Emilov rodni Neustadt. Oko deset sati navecer na vratima hotela pojavljuje se neki liftboj. Kad se priblizio skupini, ispostavi se da je to Gustav s trubom. Uspio se on sprijateljiti s pravim liftbojem, ispricao mu sve o ukradenu novcu i potjeri, a ovaj mu odmah ponudio svoju pricuvnu odoru. Potom je Gustav, prerusen u liftboja, nadzirao sobu u kojoj je odsjeo lopov. I uvrebao ga kad je izlazio iz sobe. Snalazljivim poticanjem na razgovor saznao je da lopov zeli budenje sutradan u osam ujutro. Saznavsi to, Gustav se vraca druzini i izvjestava ih o tomu. Profesor utanacuje sastanak za osam sati ujutro i raspusta sve sluzbe na pocinak. Emil i Gustav ostaju nociti u sluzinskoj sobi hotela. Nakon sat vremena svi su vec u posteljama, osim presavjesnog Malog Dienstaga koji se nije zelio udaljiti od telefona pa si je donio jastuk i zaspao u naslonjacu te u snu ponavljao detektivski tajni odziv: »Lozinka Emil!«. Sutradan ujutro napetost radnje raste. Detektivi su se okupili u osam sati, kako je bilo dogovoreno. Pridruzuje im se, dakako, i Poni. Ali nije to sve. Sve skupa oko stotinjak djece na nekoliko tocaka uokolo hotela. Kad je covjek s krutim sesirom izisao iz hotela i napravio dvadesetak koraka, nasao se opkoljen čoporom djece. Gospodin. Prateci ga gradom ovamo-onamo, posve su ga izludjeli, tako da se poceo ponasati nerazborito. Vrhunac napetosti jest kad ulijece u banku, a detektivi odmah za njim, prepoznavanje novcanica po rupicama od igle kojom ih je Emil bio »prišio« u džep, dolazak policije, uhicenje lopova i velika povorka koja odlazi prema policijskoj postaji.
U postaji nacelnik policije vraca Emilu novac, stizu i novinari kojima nacelnik i Emil ispricaju sve pojedinosti potjere. Emil priznaje zasto se nije usudio odmah u pocetku zvati policajca: zbog obojenog spomenika i straha da ce ga stoga uhititi. To mu bi oprosteno. Zgodi se da je jedan od novinara, prezimenom Kastner, bio onaj plemeniti gospodin iz tramvaja. On i Emil odvezu se u redakciju novina u kojima gospodin Kastner radi. Tamo je uz Emilovu pomoc diktirao clanak o detektivima za popodnevne novine. Emil konacno stize do odredista. Tamo ga izljube baka, teta Marta i njena kci Poni Hiitchen. Emil preda baki njezinih sto dvadeset maraka. Poslije objeda u kucu dode neki redarstveni narednik i objavi iznenadenje. Pokazalo se da je Emilov lopov lopovcina velika kalibra koji je prije mjesec dana bio orobio neku banku i ukrao pozamasnu svotu. A narednik je, kao nagradu za hvatanje tata, donio Emilu tisucu maraka. Emil zanijemio, ostali odusevljeni, osobito Poni. Ona odmah predlozi da pozovu djecake iz grada na proslavu. A Emil doda kako bi trebalo pozvati i njegovu mamu. Za vrijeme voznje vlakom prema Berlinu Emilova majka zapazi neobican novinski clanak i fotografiju svog sina usred prve stranice. Barem jedanaest puta procitala ga je do silazne postaje. Tu je Emil doceka, izgrli i izljubi. Izvijesti je kako ce on, Gustav i Profesor odbiti ponudu neke trgovine da reklamiraju njena odijela. Zasto? Emil kaze: ]er, znas, nama se cini da je sva ta galama sto ju prave oko nas, prilicno glupa. Od onih tisucu maraka Emil plemenito odluci majci kupiti susilo za kosu i topao zimski kaput. U Poninu stanu priredena je proslava na koju su pozvani svi detektivi. Pametna baka istice Malog Dienstaga kao primjer kako se prihvaca nezahvalna duznost i obavlja do kraja. Dva je dana cucao kraj telefona dok su ostali uzivali trckarajuci naokolo Opis likova:
Emil: učenik otac mu je limarski obrtnik umr je kad je emilu bilo samo 5 godina, pažljiv, marljiv, pristojan, uljudan, uslužan , hrabar, suosjećajan, dobar učenik.
Emilva majka:  brižna, radišna, požrtvovna.
Čovjek u krutom šeširu:  jedan od emilovih suputnika iz vlaka, predstavlja se imenom Grundeis.
Gustav: dječak s trubom, predsjednik je družine jedne berlinske četvti dobre je duše, pomalo puetlovan spreman za brz djeovanje.
Tijek radnje:
1. Emil pomaže u pranju glava
2. Putovanje u Berlin
3. Emilov san
4. Emilu je ukraden novac
5. Emil slijedi lopova
6. Baka i kuzina očekuju Emila
7. Emil susreće dječaka s Gustava
8. Gustav dolazi sa prijateljima
9. Potjera za taksijem
10. Lopov ulazi u hotel Kleid
11. Lopov odlazi u banku
12. Razotkrivanje lopova
13. Emil posjećuje redarstvo
14. Majka se ponosi Emilom
15. Dogovor oko novca
Bilješka o piscu :
Erich Kdstner roden je 1899. godine u njemackomu gradu Dresdenu. Studirao je germanske i romanske jezike na njemackim sveucilistima u Leipzigu i Berlinu. U dobi od dvadeset i sest godina doktorirao je iz filozofije. Nije postao ucitelj, sto mu je bila zelja u ranoj mladosti, nego se bavio novinarstvom te knjizevnoscu kao pjesnik-liricar, kazalisni dramaticar (Zivot u ovo doba), romanopisac (Fabijan, Iscezla minijatura, Mali pogranicni promet, itd.) i filmski scenarist. Tim je tekstovima bio slabo poznat izvan njemackoga govornog podrucja.

Gledate crtiće??? Nakon ovog videa zapitajte se jeli to dobro za vas i vašu djecu !!!!!