Družba Pere Kvržice lektira


DRUŽBA PERE KVRŽICE pisac: Mato Lovrak
Vrsta djela:
roman
Vrijeme radnje: Mjesec Lipanj i Srpanj
Mjesto radnje: škola, stari mlin
Tema: dječak pero osniva družinu koja popravlja mlin.
Pouka: Zajednickim radom i trudom se moze sve ostvariti.
Kratak sadržaj :
Prvoga dana lipnja, u selu u nizini uz rijeku, u jedinoj sobi malene kućice prekrivene slamom, mračnoj, sparnoj i zagušljivoj od disanja mnogih spavača, u praskozorje se prvi budi Pero. Glasnim pricanjem budi ostale ukucane, posve nesklone budenju. Kao napredan đacic prepun znanja, odmah poducava neuke svoje pretke osnovama fizike i kemije. Izišavši poletno iz nastambe, napivši se bunarske vode namjesto zajutarka, umivši se u kopanji (koritu) na dvorištu, odvodi kravu na pašu. Bose noge mokru travu gaze, ugodno gaseći Perin zanos nastao nakon sto je čuo dio sinoćnjeg razgovora oca s majkom. O napuštenom zadružnom mlinu, vodenici zarasloj u korov star sest godina. Napuštenom zato, što je bogat vlasnik novog paromlina mitom i podilaženjem privukao seljane da žito daju mljeti u njegov mlin, po cijeni dvostruko višoj. U Perinoj glavi oblikuje se ideja: Skupit ce druzbu i osvojiti stari mlin. Nakon povratka s paše otputi se u školu. Putem se skuplja cijela skupina dječaka koji idu u isti razred, a do škole imaju lijep komad pješačenja. Osim Pere, svi imaju nadimke: Milo Dijete, Medo, Silo, Budala, Divljak. Bez ikakva objašnjenja, Pero ih poziva da se složno popnu na trešnju stanovitoga gazde Marka. Ne da bi kusali kisom oprano voce, nego da im nesto pokaze. S visoke voćke vidi se stari mlin. Pero čini prvi pokusaj stvaranja družbe: Tko će sa mnom onamo! pita ostale. Pri prolasku pandura, činovnika i seljaka s konjem stazom pokraj trešnje, kvrcne neka grančica i oda njihovu prisutnost na drvetu. Nakon panična bijega, potom prvoga sukoba izmedu Pere i Divljaka, nastavljaju put. Namjesto da odu u školu, Pero ih nagovori da se popnu na crkveni zvonik, s kojega se stari mlin vidi najljepše. Unatoč radoznalosti ostalih, Pero im ne objavljuje svoju zamisao, ali ih ipak uspijeva nagovoriti na slogu i zajednički odlazak do mlina.

 Dobrano zakasne u školu. Pokunjeno se ušuljavaju u razred. Svoje zakašnjenje opravdavaju praskozornim obvezama odlaska na pašu. Imaju učiteljevu naklonost, jer je sklon siromašnima. Uskoro dolazi nadzornik. Škola je za taj dan ulastena i usjajena radi nadzora, a ne za djecu. Pero pozorno sluša učiteljevo predavanje o idiličnim jezerima i ljetovalištima, ali sav u svom »filmu« sve rečeno preslikava na stari mlin. Kad ga učitelj prozove da pred nadzornikom odgovara nešto iz povijesti, u kojoj je najbolji u razredu, Pero se zbuni i samo nešto nesuvislo probulazni. Uspije se izvući odglumivši bolesnika u vrućici i kliknuvši besmisleno: »Kvržica!«. Tako i on dobi nadimak - Pero Kvržica. Nadzornik čini, kako to dječaci kažu, »slavno djelo« i oslobađa ih nastave za taj dan. Pri zajedničkom odlasku sviju učenika iz škole u urednom dvoredu, družba se odvaja. Izabiru Peru za vođu družbe. Prvi je sastanak u starom štaglju: Pero konačno objašnjava svoju dozrelu zamisao. Kao u vrućici govori im uzbuđeno i drhtavo, uciteljevim rijecima, o jezeru, palacama, cvjetnim setalistima i ljetnikovcu. I namjeri da od starog mlina naprave takvo ljetovaliste. Dječak je on od zamisli, od ideje. Unatoč mnogim protivljenjima, postižu dogovor da se prihvate posla. Otpute se četiri kilometra do mlina. Ondje je sve zapušteno, zaraslo, zagadeno, ruševno: i put, i mlin, i pokrajnja mlinareva kuca, i jezerce, i ustave. Pristupni mostić, navodni glavni razlog sto selo ne koristi ovaj mlin, srušen je. Idućih dana slijede mnoge zgode i nezgode, nepromišljenosti i snalažljivosti, strahovi i junacenja, sloga i sukobL Neki clanovi druzbe otpadaju i stetuju pothvat (Divljak i Budala), drugi se pridruzuju i pomazu (Durda i Milos, koji poziv u druzbu zasluzuju slavnim pečenjem vapnenca i pravljenjem vapna, potom Danica i Marija). Časkom je - tijekom mjesec dana - družba raščistila bunar, prostor oko mlina od drača i grmlja, očistila mlinarevu kuću i sam mlin, popravila sve sto je trebalo. Milo Dijete se proslavlja kad pukom slucajnoscu, nastojeci podici razinu vode da bi mogao veslati u koritu, uspije pokrenuti stari mlin. Poslije silnih peripetija i obrata, zapleta i raspleta djecaci priznaju i pokazu ucitelju - kao jedinoj odrasloj osobi vrijednoj povjerenja - svoje djelo, razlog zakasnjavanja i izostanaka iz skole. Zadivljen i oduševljen njihovim djelom on im daje slobodne dane do kraja školske godine. Napokon uspiju preobraziti zapušteni mlin, uzrok trvenja i svađa u selu, u prekrasno i korisno mjesto, koje služi na čast i poduzetnom dječjem kolektivu i njihovim roditeljima i učitelju. Ovaj potonji organizira proslavu kraja školske godine na neuobičajenu mjestu - u staromu mlinu namjesto u skoli. Cijelo selo doživljava golemo iznenađenje: Ono što odrasli zbog nesloge nisu uspjeli uciniti za šest godina šačica djece uspijeva napraviti za tridesetak dana.
Redoslijed događaja:
1. Pero bježi iz škole a za njim i prijatelji.
2. Smisljaju plan za popravak mlina.
3. Početak radova na mlinu
4. Ulazak u bunar
5. Skupština seljaka
6. Pero hvata vidru
7. Milo dijete se proslavilo
8. Družba bez Pere
9. Divljak je raskrinkan
10. Otkrivanje mlina uz učiteljevu pomoć
Likovi: Pero, Silo, Medo, Milo Dijete, Budala, Divljak, Danica, Marija, ucitelj
Opis likova:
Pero: pametan, dosjetljiv, mudar, hrabar
"Ponad blijeda mu lica gusta kosa. Visok je i tanak dječak. Glas mu je kao u svih seljačkih dječaka..."
Medo: pouzdan suradnik , marljiv i prihvaća zadatke bez pogovora.
"Medo je ležao na trbuhu i turio nosu u travu. On se najradije tako odmarao."
Šilo: zafrkant, pomalo podrugljiv, zabadalo,
"Deder, Šilo, otupi malo svoj šiljak i ne bodi kad ne treba!"
Budala: slab i povodljiv karakter, sam njegov nadimak govori onjemu najboje.
"... on je vrlo mudro govorio, a glas mu je odzvanjao kao iz bureta."
Divljak: zavidan, tvrdoglav, zloban
"Glava je Divljakova, istina, tvrda..."
Milo dijete: fizički slabiji od drugih, nježan dječak željan je ravnopravna položaja s ostalima, bistar, umiljat, bojažljiv.
"Vidjelo se na njemu da ga je strah neki uhvatio, ali opet, on se odvaži. Blijed je i dršću mu ruke."
Učitelj: poticatelj pravednosti, razuman, aktivan zagovaratelj popravke starog seoskog mlina.
Perin otac: predvodnik poštenog dijela sela,
Danica: kreativna, vrijedna, pametna, odana.
"Sve ću zidove oslikati. U školi najvještije crtam."
Marija: vrijedna, odana.
"Imat ćemo pune ruke posla. Kuća je u neredu. Uredit ću je."
Bilješka o piscu :
Mato Lovrak roden je u Velikom Grdevcu pokraj Bjelovara 1899. godine. Nizu gimnaziju zavrsio je u Bjelovaru, a uciteljsku skolu u Zagrebu. Cijeli svoj radni vijek proveo je radeci kao ucitelj u Kutini, Ilovskom Klokocevcu, Velikom
Grdevcu, Velikim Zdencima i na koncu u Zagrebu, gdje je i umro 1974- godine. I sam seosko dijete, ostao je i u svojim knjigama poklonikom sela i zdravog seoskog zivota. Radnje vecine njegovih romana dogadaju se na selu, pa ce Lovrak, prvi u hrvatskoj djecjoj knjizevnosti, za glavne likove svojih djela uzi* mati seosku djecu.