Lesi se vraća kući lektira 5-razred

Lesi se vraća kući  

pisac: Eric Knight
Vrsta djela: Roman,
Mjesto radnje: Sjeverna Engleska pokrajina Jorkšir, rudarsko selo Grinal bridž i gornja Škotska.
Vrijeme radnje: od sredine ljeta do početka zime,
Tema: herojski put keruše Lesi od Gornje škotske do njenog doma u Grinal Bridžu, kao i ljubav dječaka Džoa prema lesi, i njena vjernost prema Džou i njegovim roditeljima.
Ideja: čežnja za rodnim domom.

Kratak sadržaj:

U malenom jestu Grinal Bridžu u pokrajini Jorkšir, živjela je rudarska porodica Sama Karakloa. Sam je imao sina Džoa koji se nije odvajajo od keruše Lesi, vjerna lesi svakog dan je čekala Džoa ispred škole i pratila ga kući. Međutim zbog siromaštva Džoov otac Sam bio je prinuđen prodati Lesi bogatom vojvodi od Rudlinga za 15 funti. Vojvoda od Rudlinga poklonio je Lesi svojoj Priscili a slugu Hejnsa zadužio je da brine o Lesi. Ali Lesi se nije mogla naviknuti na novi dom i odbijala je hranu, samo je tužno cviljela i željela se vratiti u rodni dom. Prvom prigodom kad lesi treba dočekati Džoa ispred škole, lesi bjkeži i vraća se Džou. On je presretan, ali majka i otac mu narđuju da više nesmije dovoditi psa kući. Ljutiti sluga hejns vratio je lesi nazad. Djevojčici priscili bilo je čudno zašto lesi bježi od njih i znala je da pas kod njih nije sretan. Sluga Hejns ogradio je štenaru žicom, ali lesi preskače žicu i ponovo bježi Džou. Ovaj put Džo bježi od kuće i zajedno sa lesi odlazi u močvaru, ali otac ga tamo pronalazi i grdi ga. Lesi je ponovo vraćena Rudlingovima. Otac saopćava Džou da je vojvoda odveo lesi na sjever u škotsku, gdje će je odvesti na izložbu pasa. Lesi se niako nije mogla naviknuti na hladnu klimu u škotskoj, a sluga ju je držao vezanu na lancu. To je razljutilo priscilu i vojvodu i on naređuje hejnsu da svaki dan šeta lesi. U šetnji lesi iskorištava hejnsovu nepažnju i otima se i bježi prema jugu. Na putu prema jugu upala je i u veliku škotsku oluju i grmljavinu, ali lesi jeza sebe našla sklonište u pećini i kad je oluja prstala nastavila je svoj put.Nakon četiri dana putovanja lesi je osjetikla strahovitu glad i krenula je u potragu za hranom. Nanjušila je kunića i susrela je lasicu koja je u čeljustima imala ubijenog kunića. Lesi je otela kunića i slasno ga pojela.Na svom putu lesi naišla na jezero koje morala zaobići, putovanje oko jezera trajalo je sedam dana. U blizi jednog sela preplivala je nabujalu rijeku i od hladnoće dobila je groznicu, a ui šapi je imala bolno zabijen trn. Ipak nakon devet dana lesi je ozdravila i nastavila svoj put. N a tom putu upala je u jednu čobansku čeku koju su sčobani pravili za pse lutalice i jedan od njih pucao je i ranio lesi u slabinu, zatim su je napali čobanski psi ,ali lesi im se hrabro suprostavila zbog čega su joj čobani poštedjeli žuivot. Potom je došla u predio škotskih ravnica i kad je prelazila jedan most uhvatuili su je šinteri ali je opet uspjela pobjeći. Ubrzo se našla kod jedne rijeke koju je lesi preplivala bila je granica između škotske i engleske. Lesi je ponovo bila izmorena, malaksala jeko kod jedne kuće, bila je to kuća starijeg bračnog para, gospodina Dena i gospođe Dali. Oni su pronašli iznmorenu lesi i unijeli je u toplu kuću dali joj hranu i odlučili da je usvoje. No lesi je i dalje osjećala potrebu da krene kući i gospođa Dali ju je pustila. Tako je lesi opet krenula na jug. Na putu je upoznala lončara Ranlija Palmera koji je zaprežnim kolima putovao i prodavao lonce i priređivao cirkuske predstave po cijeloj engleskoj. I lesi im se priključila, ali je osjećala da cirkuski posao nije za nju već za pudlicu Tutsi. Nakon što je pomogla Ranliju da svlada skitnice koje su ga napale lesi nastavlja svoj put prema jugu. Počela je zima i padao je snijeg. Iscrpljena lesi zapala je u smetove i bespomoćno klonula na zemlju. Imala je tešku upalu pluća ali uspjela je doći do cilja pred školu u Grinal Bridžu. Tu ju je pronašao Džo i odveo kući zajedno sa jednim rudarom. Lesi se tako vratila kući prešavši više od 400 milja. Lesi je bila teško bolesna ali uspjela je ozdracviti uz pomoć Karakloovih. No oduševljenje dječaka Džoa brzo je prestalo kad se u kući pojavio vojvoda Rudling sa unukom Priscilom. Na nagovor unuke vojvoda se pretvarao da ne prepoznaje lesi a za njegovatelja svojih pas auzeo je poštenog Sama Karakloa. U kući Karaklovih konačno je zavladalo blagostanje i sreća. Sretni dječak Džon je tako opet bio uz svoju lesi kojoj je često šaptao: "Ti si moje vjerno pserto, moja vjerna čuvarkuća".

Opis likova:

• Glavni likovi su dječak Džon i keruša Lesi.
• Džon: on je neizmjerno vilo lesi, zato mu je teško padalo kad su je prodali, Džon je bio tipično rudarsko dijete, brzo je odrastao i učio da se samo radom može izvući iz neimaštine.
• Lesi: lesi je bila od plemenite i rasne pasmine, ij u njezinoj krvi je bila vjernost i zahvalnost prema dobrim ljudima.

Bilješke o piscu:
Eric Knight rođen je 1897. godine u pokrajini Jorkšir u Engleskoj. Još kao dječak preselio se u SAD. Za vrijeme 1. svjetskog rata bio j evojnik u kanadskoj armiji, a tokom 2 evjetskog rata bio je major u američkoj vojsci. Erik je napisao više romana od kojih su najpoznatiji: Pjesma na vašim trubama, Leteći Jorkširac, Sretna zemlja, Ovo iznad svega, Sem Smol ponovo leti. Ipak svjetsku slavu stekao je romanom Lesi se vraća kući.