MIDA
Tema: Midina pohlepnost za bogatstvom
Osnovna misao: Ne treba biti pohlepan za bogatstvom jer nije najbogatiji čovjek i najsretniji čovjek.
Vrijeme radnje: Davno
Mjesto radnje: Mala Azija
Likovi: Mida, Dionis, Apolon, Pan
KRATAK SADRŽAJ: Jednom je bog Dionis sa svojim prijateljima odlutao iz svoje domovine u Frigiju. Šetali su se po vinorodnim visovima brda Tmola i po rodnim plodnim dolinama rijeke Paktola. Samo Silena
nije bio s njima jer ga je vino uspavalo. Usnulog Silenu nađoše frigijski seljaci i dovedoše ga svome kralju Midi. Kralj ga srdačno primi, te ga stade gostiti deset dana i deset noći. Jedanaestoga dana povede kralj Mida svoga gosta bogu Dionisu. Sretan što mu se vratio njegov stari prijatelj, Dionis nagovori kralja Midu da zatraži od njega bilo kakav dar. Mida je zatražio da sve što dotakne postane zlato. Dionis mu je ispunio tu želju, te Mida sretan krene kući. Uz put kući Mida je brao jabuke, kidao grane i brao žito, a sve se to pretvaralo u zlato. Kada je došao kući ne znajući što bi od radosti i ushićenja, Mida zapovijedi slugama da mu spreme obilno jelo i piće. Međutim kada je počeo jesti sve se pretvaralo u zlato. Tada kralj shvati kakav je dar izmolio. Tako bogat, a ipak tako siromašan. Tada kralj počne moliti boga Dionisa da ga oslobodi te čarolije. Bog Dionis usliši njegove molitve, pa ga posla da se okupa na izvoru rijeke Paktola. Mida je to i učinio pa je tako nestalo te črolije. Od tada Mida je zamrzio svako bogatstvo, napustio svoju veličanstvenu palaču i najrađe lutao po poljima i šumama štujući seoskog i poljskog boga Pana. Tako je jednom naišao na natjecanje u sviranju između bogova Pana i Apolona. Sudac je bio stari gorski bog Tmol, koji je dosudio pobjedu Apolonu. Mida je bio nezadovoljan odlukom sudca, i tvrdio je kako nagrada pripada Panu. Tada Apolon, nevidljiv, uhvati Midu za oba uha i lagano ih povuče u vis. Od tada Mida na glavi ima magareće uši koje je golemim turbanom želio sakriti pred narodom. Ali momak koji ga je šišao nije to više mogao za sebe tajiti, već je otišao na obalu rijeke i iskopao jamu u zemlji te u nju šapnuo svoju neobičnu tajnu. Nedugo zatim na tom mjestu izraste gusta šumica od trske koje su čudnovato šuštale kada bi preko njih puhao vjetar. Činilo se kao da šapuću: "U kralja Mide magareće uši"! Tako je neobična tajna izašla na vidjelo cijelom svijetu.
SIZIF
Tema: Sizif izdaje boravište boga Zeusa
Osnovna misao: Smrti se ne može pobjeći
Vrijeme radnje: Davno
Mjesto radnje: Grad Korint
Likovi: Sizif, Zeus, Ares, Azop, Had, Perzefona i Smrt
KRATAK SADRŽAJ: Sizif je bio bogat i lukav čovjek, osnivač i prvi vladar grada Korinta. Svojom lukavošću stekao je veliko bogatstvo, ali je bio i vrlo lakom. Jednom je odao boravište boga Zeusa riječnom bogu Azopu, koji mu je zauzvrat učinio da na korintskoj tvrđavi iz stijene poteče vrelo Pirena. Zeus odluči da za tu izdaju Sizifa kazni te pošalje k njmu Smrt. Sizif uhvati Smrt i čvrstim je lancima okuje. Ali naišao je ratni bog Ares i oslobodio Smrt. Smrt odmah povede Sizifa u podzemni svijet. Sizif naredi svojoj ženi da ne prinese za njega posmrtne žrtve, zbog čega su se Had i Perzefona jako naljutili, a Sizif ih je uspio nagovoriti da ga puste natrag na gornji svijet kako bi opomenuo nemarnu ženu. Kada je tako izmakao iz podzemnog svijeta, Sizif se više nije mislio vratiti tamo, nego je nastavio uživati na gornjem svijetu. Veseleći se uspješnoj prevari iznenada opet dođe Smrt i neumorljivo ga odvuče u podzemni svijet. Sizifa je tamo čekala kazna za njegova nedjela. Morao je teški kamen gurati iz ravnice na visoko brdo i kad bi pomislio da je već dogurao dovrha kamen bi se okrenuo i ponovno otkotrljao u dolinu. Sizif je tako morao uvijek iznova gurati stijenu uzbrdo.
TANTAL
Tantalova pohlepa i obijest
Osnovna misao: Treba biti pošten, a ne pohlepan kao Tantal
Vrijeme radnje: Davno
Mjesto radnje: Lidija
Likovi: Tantal, Zeus, Demetra i Pelop
Kratak sadržaj:
Tantal je bio sin Zeusov, izvanredno bogat i sretan. Bogovi su ga počastili svojim povjerljivim prijateljstvom, tako da je ponekad jeo za njihovim stolom i slušao njihove razgovore. Tantal se zbog prevelike sreće toliko izobjestio da je počeo vrijeđati bogove. Odavao je ljudima njihove tajne, krao piće i jelo bogova te ih dijelio prijateljima na zemlji. Jednom je tako sakrio zlatnog psa kojeg je njegov prijatelj ukrao iz Zeusovog hrama na Kreti i kod njega sakrio. Kada je Zeus zatražio od Tantala da mu vrati natrag zlatnog psa, Tantal se zakleo da ga nije nikad ni primio. Jednom je tako u svojoj objesti pozvao bogove u goste. Da bi saznao jesu li sveznajući, dade ubiti svoga sina Pelopa, isječe ga na komade i priredi ga za jelo bogovima. Bogovi su odmah primjetili što Tantal smjera i nisu htjeli jesti. Samo Demetra koja je bila tužna i zamišljena pojede jedan komadić. Bogovi bace rasječene dječakove udove u kotao, iz kojega Suđenica Klota izvadi dječaka još ljepšeg nego što je prije. Zeus se toliko naljutio na Tantala, da ga je dao baciti u Tartar da ondje trpi teške muke. Stajao je usred jezera i voda mu je dopirala do usta, a ipak je bio jako žedan jer se nikad nije mogao napiti vode. Kad god bi se sagnuo da pije vodu, voda bi se povukla pred njim i pokazalo bi se tamno dno nad njegovim nogama. Tantal je također trpio i veliku glad. Na obali jezera rasle su krasne voćke savijajući svoje grane iznad njegove glave. Čim bi Tantal pružio ruku da da ih dohvati olujni bi vjetar nenadano digao grane u velike visine. Tim mukama pridružio se i stalan smrtni strah, jer je velika stijena visila iznad njegove glave prijeteći stalno da se sruši na njega. Tako je zli Tantal trpio trostruku muku kojoj nije bilo kraja.
Bilješke o piscu:
Gustav Schwab bio je njemački književnik. Živio je i djelovao od 1792. g. do 1850. g. Pisao je pjesme, putopise i književnopovijesne spise. Priredio je zbirku originalnih njemačkih priča za narod, a u tri obimne knjige ispričao je antičke priče, mitove i legende. Djelo se zove "Najljepše priče klasične starine" i zaslužno je za oživljavanje daleke antičke prošlosti. Djelo je prevedeno na brojne strane jezike i privuklo je pažnju i interes čitalaca zbog životopisnosti i maštovitosti Schwabova pričanja, ali i zbog njegove autentičnosti koja je usprkos autorskoj obradi mitološke građe ostala sačuvana.
Nema komentara:
Objavi komentar