Satir ili ti Divlji čovik lektira za srednju školu


SATIR ILITI DIVJI ČOVIK
Pisac: M. A. Reljković
Vrsta djela: didaktično-satirični spjev
O djelu:
Djelo Satir ili ti divji čovik tiskano je u Dresdenu 1762. godine. Kroz 11 pjevanja svoga didaktično-satiričnoga spjeva, Reljkovic opisuje i kritizira loše morálne i gospodarske prilike u Slavoniji. Stranice Satira otkrivaju iskrenú i duboku zabrinutost pisca zbog teških prilika u Slavoniji nakon oslobodenja od Turaka te njegovu želju da se takvo stanje nadvláda. Kao tipični racionalist drži da se zlo može iskorijeniti kroz prosvjetu. Djelo je sastavljeno od deseteraca s rimom koja je cesto nepravilna. Jezik je narječje posavske Slavonije: štokavština ikavskog izgovora s dosta arhaičnih oblika i sa starim naglaskom. Sjekuči u šumi drva, Slavonac je sreo Satira i s njim se sprijateljio. Satir mu opisuje sve njegove »falinge« i daj e savjete kako da ih popravi. Kritizira to što Slavonci slabo poznajú jezik i pismo i što ne šalju djecu u školu, nego imaju »turske skule«, a to su: prelo, gdje se širi nemoral; kolo, gdje se nedjeljom sastaju i pjevaju i plesu, umjesto da se mole Bogu; divan, gdje muškarci trate vrijeme, zatim moljba (moba), pošilo te rastrošna pirovanja. Na kraju slijede savjeti zaručniku i zaručnici te upute »od gazdaluka« (o gospodarenju). Reljkovic je svojom knjigom postigao velikú popularnost. Iako su se javili i kritičari, 1500 primjeraka Satira razgrabljeno je u samo dvije godine. Zato je Reljkovic 1779. godine u Osijeku izdao drugo, promijenjeno izdanje (uz opširniji predgovor t u je i podjela knjige na dva dijela). »Kao svi pučki prosvjetitelji svoga doba i on se u prvom redu borí protiv praznovjerja i predrasuda, požívajúci se na zdrav ljudski razum, pa ističuci potrebu prosvjete najširih vrsta národa. Tridsude i zli običajľ njemu su 'drvlje i kamenje', koje valja ukloniti. On ruši i razgraduje predrasude i rdave običaje, koji su se ukorijenili u národu (divan, kolo, prelo, psovke, ašiluk, čaranje), kao rasadnike svega zla u Slavoniji.
A protiv tih pojava, na kojima se osnivao suvremeni primitívni život slavonskog seljaka, stavlja Reljkovic kao protivutežu za dalji národní opstanak, razvitak i buducnost - prosvjetu za najšire slojeve. Ona mora biti svojinom svakoga čovjeka. Osnovna misao Reljkoviceva u suglasju s epohom prosvjetiteljstva, jest prosvjetna, a najkrilatija je riječ njegova: škola, i to za svakoga čovjeka... Reljkovic je racionalist iz doba prosvjetiteljstva: on je uvjeren, ako puk nauči čitati i pisati, ako ga škola prosvijetli, t im če nestati svi poroci; národ ce se podići moralno, socijalno i ekonomski, kad se podigne intelektualno.

Popularno

Recent Posts Widget

Sanovnik - Sanjarica

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K

L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž