Pipi Duga Čarapa lektira 4-razred

Pisac: Astrid Lindgren
Vrsta djela: roman
Mjesto radnje: pipina kuća, i druga mjesta.
Vrijeme radnje: neodređeno
Tema: pustolovine djevojčice zvane pipi duga čarapa.
Pouka: djeca mogu biti domišljata i maštovia, mnoge važne stvari još ne učimo u školi.
Kratak sadržaj:
Na rubu jednoga gradica u Svedskoj lezao stari, zapusteni vrt, a u vrtu bila oronula kuca u kojoj je stanovala Pipi Duga Carapa. Kucu je davno kupio njen otac, kapetan Efraim Duga Carapa. Tata je mislio kako ce jednom u toj kuci provesti starost, no dogodila se nezgoda da ga je val odnio s palube njegova broda, ali je Pipi bila sasvim sigurna da ce se on jednoga dana vratiti i nije ni pomisljala da se mozda i utopio. Pipi je bila vrlo neobicna djevojcica. Proputovala je s tatom na brodu »Vrtirepka« gotovo cijeli svijet, bila je neobicno snazna i znala se brinuti sama o sebi. U njenom susjedstvu zivjeli su brat i sestra, Tomi i Anika. Dugo su zeljeli da im u susjedstvo doseli neka obitelj s djecom, s kojom bi se onda oni mogli igrati. Kada su prvi put ugledali Pipi, nisu mogli vjerovati svojim ocima. Njihova je susjeda bila djevojcica cudnoga izgleda i jos cudnijega ponasanja. No, vec prvoga jutra sprijateljili su se na dorucku na koji ih je pozvala Pipi. Tom su prilikom upoznali i ostale stanare kuce »Pipinovac«. Bili su to majmun Nilson i konj, koji je zivio na verandi, jer je u kuhinji bio na smetnji, a u sobi mu se nije svidalo. I iduceg su se jutra Tomi i Anika spremili mnogo brze nego inace jer su zurili u »Pipinovac«, nadajuci se kako taj dan nece biti dosadan poput njihovih ostalih dana. Pipi ih je docekala sva bijela od brasna, upravo je pekla paprenjake. Za taj je dan djevojcica smislila da se poigraju stvarotrazitelja, jer na svijetu ima mnogo stvari koje treba pronaci. Tomi i Anika nadali su se pravome blagu, necemu poput zlata, ali Pipi su odusevljavale druge stvari. To su bile stvari koje drugima nisu bile nikakva vrijednost, ali Pipi je za svaku nasla namjenu. Igrajuci se tako, naletjeli su na petoricu djecaka koji su tukli djecaka Vilija. Takva je nepravda naljutila Pipi. Tada su se Tomi i Anika prvi put uvjerili koliko je Pipi snazna. Dvojicu je djecaka podigla i objesila preko grana drveta, jednoga je posjela na stup, cetvrtog je bacila preko ograde u vrt, a petog ugurala u djecja kolica sto su stajala na ulici. Zatim su se vratili u Pipinovac. Djevojcici je bilo zao sto Tomi i Anika nisu pronasli nikakvu stvar. Tomija je uputila ih neka pretrazi supljinu staroga drveta, a Aniku da pogleda u stari panj. I zaista, oboje su tamo pronasli stvari za sebe, Tomi divan notes s koricama od prave koze, a Anika crvenu koraljnu ogrlicu. Zakljucili su da odsada svakoga dana budu stvarotrazitelji. Tada je Pipi zakljucila kako je vrijeme za spavanje. Imala je cudnu naviku da si prije sna sama pjevala uspavanku, a spavala je s nogama na uzglavlju, a glavom ispod pokrivaca. Tako se, prema Pipinim rijecima, spava u Gvatemali, a to je i najbolji nacin spavanja. Odrasli stanovnici gradica smatrali su kako devetogodisnja djevojcica poput Pipi ne moze zivjeti sama u kuci i poslali su dvojicu policajaca da je odvedu u djecji dom.

Ona im se razveselila jer je voljela policajce. Policajci su je najprije razgovorom pokusali uvjeriti kako treba poci u djecji dom i u skolu, ali Pipi je imala opravdanja zasto treba ostati gdje jest. Zatim su je pokusali uhvatiti i odvesti, no Pipi je pomislila da se zele igrati lovice. Nakon za policajce zamornog pentranja po verandi, balkonu i krovu kuce, pokusali su je uhvatiti lukavstvom. A l i Pipi je zakljucila kako nema vise vremena za njih i iznijela ih obojicu kao od sale na put pred vrtom. Policajci su odraslima javili kako ta djevojcica nije pogodna za djecji dom. Tomi i Anika svaki su dan odlazili u skolu i odlucili su nagovoriti Pipi da im se pridruzi. Pipi je pomislila da bi mozda bilo zgodno ici u skolu, jer bi onda i ona mogla imati praznike. Prvi je dan dosla u skolu sa zakasnjenjem od dva sata - jer nije voljela rano ustajanje - uletjevsi prethodno u divljem galopu na svom konju u skolsko dvoriste i sjurivsi se u razred tako bucno da su svi poskocili u svojim klupama. Uciteljica ju je ipak ljubazno primila. Pokusala je ispitati kako se Pipi snalazi u matematici, no djevojcica se samo cudom cudila kakva je uciteljica neznalica kad sve mora pitati nju i ostalu djecu. Sve sto je trebalo uraditi u skoli, od racunanja, citanja i risanja, Pipi je radila na svoj nacin. I djeca u razredu bila su iznenadena Pipinim ponasanjem. Uciteljica je pomalo gubila strpljenje i nakon nekog vremena zakljucila kako je Pipi nemirno i tesko dijete. Pipi se ispricala zbog svog ponasanja pokusavajuci ga objasniti time sto joj je mama andeo, a tata urodenicki kralj, pa je nije imao tko pouciti lijepome ponasanju. I uciteljica i Pipi slozile su se da Pipi ponovo dode u skolu kada bude malo starija. Pipi je ipak rekla uciteljici kako misli da je ona doista dobra uciteljica, zatim je iz dzepa izvadila zlatni sat i stavila ga na stol. Uciteljica je odbila takav skupocjeni poklon, ali onda ju je Pipi upozorila kako ce onda doci i sutra ujutro, a onda ce biti svega i svacega. Nakon tih rijeci izletjela je na skolsko dvoriste. Dok su se na skolskom dvoristu djeca tiskala oko nje da potapsu njezinog konja, Pipi im je pricala o divnoj skoli u Argentini u kojoj su gotovo stalno praznici, citat se uci samo petkom, a djeci je glavna zadaca jesti bombone s kojih papire skida uciteljica. Tomiju i Aniki svaki dan proveden s Pipi bio je kao praznik. Jednoga su se dana penjali na stari hrast u Pipinom vrtu i otkrili u njemu duplju koja ce im posluziti kao skroviste. Drugoga dana Pipi je povela djecu na izlet.
Na tom izletu Tomija je napao bik, kojeg je kasnije Pipi ukrotila na nacin na koji se krote divlji konji. Kada je u gradic dosao cirkus, Tomi i Anika odlucili su odvesti Pipi na cirkusku predstavu. Pipi se u cirkusu sve dopalo, ali nije imala mira sjediti na mjestu i sudjelovala je gotovo u svim tockama. To je jako naljutilo direktora cirkusa, a sve posjetitelje razveselilo. Jedne je veceri Pipi rasula sve svoje zlatnike po podu i pokusavala izbrojiti koliko ih je jos preostalo. Bas u torn trenutku, vidjevsi svjetlo i zeleci zamoliti nesto za jelo, u njenu su kucu usla dvojica lopova, Gromoglasni Karson i Blum. Lopovi su se odusevili kada su shvatili da tako bogata djevojcica zivi sama bez odraslih ukucana. Kad su se svjetla u kuci ugasila, posli su po svoj plijen, ali su morali odustati kad su na svojoj kozi osjetili njenu snagu. Na koncu ih je natjerala da s njome zaplesu polku. Nakon sto ih je nahranila, svakome je na odlasku poklonila po jedan zlatnik. Dosao je i Pipin rodendan na koji je pozvala svoje prijatelje iz susjedstva. Na tome su rodendanu i gosti dobili rodendanske poklone, Tomi frulu od slonovace, a Anika bros u obliku leptira. Pipi je, kao i uvijek, bila vrlo darezljiva. Onda su se poceli igrati. Pipi je brzo predlozila da idu na tavan pozdraviti duhove. Gore su se Tomi i Anika posteno isprepadali. Prvo ih je prestravila sova, a onda Pipi, kad je navukla bijelu nocnu kosulju svoga oca. Kad su pregledali staru mornarsku skrinju i nasli staru sablju, tri pistolja i vrecicu sa zlatnicima. »Kad budem velika, bit cu gusarica«, zakljucila je Pipi. Iako je na tavanu bilo uzbudljivo, Anika je ipak bila sretnija kad su se spustili s tavana. Jednoga dana posli su svi zajedno u gradic u kupovinu. Pipi je ponijela pune dzepove zlatnika. U prodavaonici bombona kupila je slatkisa za svu djecu koja su stajala pred ducanom, a zatim im je svima jos kupila i igracke. Poslije je svratila do ljekarne i kupila citavo cudo lijekova, ili kako ona kaze »medukamenata«, od onih protiv hripavca, do onih sto pomazu kad cipela nazulja, a i kad skaklja u nosu. Onda je sve te lijekove smijesala u jednoj boci i potegnula nekoliko dobrih gutljaja i tako se unaprijed zastitila od bolesti. Na pocetku ljetnih praznika Tomijevi i Anikini roditelji morali su na put. To je bio pravi trenutak da se djeca i Pipi poigraju brodoloma. Otplovili su do obliznjega otocica usred jezera.

Tijekom ta dva dana spavali su pod satorom, kupali se, istrazivali otok i napisali poruku koju su stavili u bocu i bacili je u vodu. Treci dan Tomi i Anika morali su kuci da se roditelji ne bi brinuli i Pipi ih je prevezla camcem na kopno. Toga ljeta Pipi je svojim dolaskom razveselio njen tata Efraim, koji je pola godine bio urodenicki kralj, a pola godine je plovio svjetskim morima. Tata je zelio da Pipi pode s njime na otok Gula-Gula. To je jako razalostilo Tomija i Aniku. Pipi je priredila oprostajnu vecer na koju su bili pozvani svi koji su zeljeli doci i sva posada s »Vrtirepke«. No kada je sutradan doslo vrijeme oprostaja, Pipi je ipak odlucila ostati. Bilo joj je tesko odvojiti se od Tomija i Anike. Dani su i prolazili u igri i veselju, sve dok Tomi i Anika nisu oboljeli od ospica. Pipi ih je tada zabavljala kroz zatvoreni prozor. Nakon sto su prizdravili i ustali iz kreveta, bili su strasno blijedi, mrsavi i slaboga teka. U to je vrijeme Pipi dobila pismo od svoga tate u kojemu je poziva na otok Gula-Gula. Zelio je da vidi zemlju u kojoj je on mocan kralj, i gdje bi ona bila urodenicka princeza. Pipi je dogovorila s Tomijevim i Anikinim roditeljima da i oni podu s njom na put kako bi se oporavili nakon bolesti. Tomi i Anika nisu mogli vjerovati da su pusteni da s Pipi otplove na Juzno more, no uskoro su se nasli na palubi »Vrtirepke«, oprostili se s roditeljima i zaplovili put Juznog mora. Nakon dugog puta stigli su do otoka Gula-Gula gdje im je prireden velicanstven docek. Djeca s otoka brzo su se sprijateljila sa svojom princezom i njenim prijateljima. Trazili su da im pricaju kako zive bijela djeca u zemlji odakle su dosli. Tata Duga Carapa jednoga je dana poveo sve odrasle na drugi otok u lov i djeca su ostala sama. Nakon dorucka djeca su posla u obilazak spilja. U spiljama su mali urodenici drzali zalihe kokosovih oraha i druge stvari. A l i doci do tih spilja je bilo tesko i opasno jer je trebalo puzati po strmim liticama ispod kojih je bilo more puno morskih pasa. Tomi je hrabrio Aniku na tome putu, ali sam je dozivio nezgodu i pao u more. Za njime je skocila Pipi da ga spasi iz ralja morskoga psa.

Uhvatila je morskoga psa objema rukama, podigla ga u zrak, dobro ga izgrdila i hitnula daleko na pucinu. Ovom nezgodom nisu prestale djecje nevolje. Znajuci da nema odraslih, na otok su doplovili Jim i Buk, koji su zeljeli djeci oteti bisere kojima su se ona pikulala. To su pokusali praveci se da su dosli na otok na izlet. Pipi ih je upozorila kako u moru ima morskih pasa, ali joj oni nisu povjerovali i gotovo su nastradali kupajuci se. Jim i Buk lagali su kako zele kupiti bisere od djece, ali im ih Pipi nije zeljela prodati jer se djeca tada ne bi imala cime pikulati. Njih su dvojica tada odlucila pricekati da djeca ogladne i napuste spilje. Djeca se zbog toga nisu zabrinjavala jer su u spilji imala zalihe kokosovih oraha. Kako su u svojem trazenju bisera bili uporni, Pipi ih je obojicu bacila u njihov camac. Od tada nisu videni u blizini otoka. Za to su se vrijeme na otok vratili Pipin tata i ostali odrasli. ]e V sve bilo mirno? upitao je kapetan Duga Carapa. Posve mirno, odgovorila je Pipi. Tomi i Anika vec su se zazeljeli svoga doma i svojih roditelja. Nadali su se da ce se kuci vratiti prije Bozica, ali put je bio dug i vratili su se tek u sijecnju. Mama i tata su bili sretni kada su im se djeca vratila kuci. Pipi je znala koliko su Tomi i Anika zalosni sto su propustili Bozic. Zato im je priredila pravu bozicnu proslavu s drvcem, slasticama i poklonima. Tu su vecer posebno uzivali radujuci se sto su ponovno u Pipinovcu, a posebno tome sto su djeca. Pozeljeli su da nikada ne odrastu. Pipi je imala rjesenje i za taj problem. Progutali su po pilulu rosopasa. To su navodno pilule od kojih se uvijek ostaje dijete. I te noci u svojim krevetima Tomi i Anika vec su se unaprijed radovali sljedecemu jutru i ponovnom susretu s Pipi Dugom Carapom.
Opis likova:
Pipi Duga Čarapa: živjela je sam jer joj je mma umralam, ne želi odrasti ,m odgovorna je , dobrodušna, brižna i plemenita.
Tomi i Anika. pipini prijatelji iz susjedstva, vrlo dobra, odgojena i poslušna djeca.
Efraim duga čarapa:  pipin otac , kapetan broda, i urođenički kralj, neobično snažan, brižan otac.
Bilješke o piscu:
Svedska knjizevnica Astrid Lindgren rodena je 1907. godine. Kako je i sama napisala u predgovoru Pipi Duge Carape, najprije je pocela pisati price za svoje dvije kceri. Osim knjiga o Pipi Dugoj Carapi koja je prevedena na mnoge jezike,
napisala je trideset knjiga za djecu, tekstove za slikovnice i nekoliko filnv skih scenarija. Za svoja je knjizevna djela dobila nekoliko nagrada u Svedskoj, zatim njemacku nagradu za djecju knjigu, a 1958. i Medunarodnu nagradu Andersen. Astrid Lindgren umrla je 2002. godine.