Dnevnik Pauline P. lektira 3-razred

Dnevnik Pauine P.  pisac: Sanja Polak
Vrsta djela: pripovjetka.
Mjesto radnje: grad Zagreb.
Tema : jedna destogodišnja djevojčica Paulina njezina bitelj i vršnjaci.
Kratak sadržaj:
Dolaskom rujna, a neposredno pred pocetak nove skolske godine, svi se rado prisjecaju svojih Ijetnih praznika. Paulina, desetogodisnja djevojcica, zajedno sa svojim roditeljima ljetovala je u Vodicama. Vrijeme je provodila s prijateljicom Anom u igri, suncanju i kupanju. Ana i njezin brat Sime, preplanule koze boje tamne kreme Kinder lade, bili su vjesti plivaci. A n a ih je pomalo zavidno promatrala, a posebno je bila zadivljena njihovim vratolomnim skokovima u vodu. Zeleci da i sama ovlada torn vjestinom, skakala je uporno na sve moguce i nemoguce nacine, ali joj to bas nije uspijevalo. U tim trenucima sjetila se uciteljicinih rijeci: Bez muke nema nauke. Zamolila je A n u i Simu da otvore ljetnu skolu plivanja i imenovala ih svojim osobnim trenerima. Skola plivanja trajala je cijele ljetne praznike, a upornost se isplatila. Postala je tako vjesta plivacica i skakacica na glavu da je mogla i sama poducavati one malo nespretnije. Na kraju su se za Aninu i Siminu »skolu« zainteresirali i mama i tata. Paulina je bila jako sretna jer je na svom primjeru najbolje shvatila pravo znacenje mudre izreke svoje uciteljice. Po povratku u Zagreb docekala ju je nova torba, nove biljeznice, nove knjige, nova pernica i sve, sve novo. Cak je i ucionica bila nova, a posebno ju je iznenadio novi ucitelj. I on je imao nove traperice i nove tenisice. Paulina i njezini prijatelji iz razreda bili su iznenadeni jer je usao u ucionicu s gitarom. Cijeli su sat pjevali i tako jako zijevali da ih je cula cijela skola. Nakon glazbenog slijedio je sat likovnog, za vrijeme kojeg su crtali ribice i hobotnice. Paulina je u trenutku nesmotrenosti hobotnicinu petu »nogu« nacrtala ruzno, svu iskrivljenu, te je od jada zaplakala, i to vec prvi dan i pred novim uciteljem. A ucitelj kakvog bi pozeljeli svi klinci utjesio je Paulinu rijecima: Hobotnica uopce nije ruzna. Samoje slomila jednu nogu. Nakon nastave Paulina je na putu do kuce razgovarala s Dorom i Nikolinom, svojim prijateljicama. I one su bile odusevljene novim uciteljem, ali ih je razocaralo kad su vidjele da vozi prastari auto. Paulina, domisljata i puna razumijavanja, stala je u obranu ucitelja i njegova prava da vozi stari auto, jer mozda ucitelj bas namjerno nije kupio novi.

U neki od iducih dana, kad se skola vec zahuktala, ucitelj je poceo popunjavati imenik i dnevnik. Zadao im je zadatak da do sutra promisle kojim ce se izvanskolskim aktivnostima baviti ove godine. Taj je zadatak vrlo uznemirio Paulinu jer je ona dosta aktivna u skoli i ne razumije zasto se mora aktivirati i izvan nje. Kod kuce se u razgovor o tome ukljucila i sira obitelj: djedovi i bake i teta i ujak Kreso. Pljustali su prijedlozi: ucenje klavira, balet, skola stranih jezika, sport, gluma, likovne radionice... N i t i jedan prijedlog nije se Paulini svidio pa je upitala svoju prijateljicu Martinu cime ce se ona baviti. Martina je vrlo smireno objasnila kako ona ima svaki dan izvanskolske aktivnost sa svojom mamom: ponedjeljkom i cetvrtkom igraju se zajedno u parku, srijedom i petkom secu gradom, utorkom idu u kino, a vikendom na izlete. Paulini se ta ideja jako svidjela pa je i ona odlucila da ce njezina izvanskolska aktivnost od soda bid druzanje s mamom, jer se ionako malo druzi s njom. Polako se u grad pocela uvlaciti jesen. U skoli ponovno iznenadujuci uciteljev zadatak. Toga dana ucitelj se raspricao o kruhu. Daci su bili zadovoljni, jer bolje da on njima prica o kruhu nego da ih ispituje o imenicama i glagolima. Na kraju nastave domacu su zadacu dobili zapravo roditelji - da za sutra ispeku kruh. Pomalo ljuta na ucitelja, Paulinina je mama izjavila kako ona nece peci kruh jer joj sigurno nece uspjeti. Domisljata Paulina sjetila se susjede Ljubice koja pece izvrstan kruh. Teta Ljubica odmah se prihvatila posla. Cijelo su popodne mijesile, brasnile, dizale i pekle i ispekle cetiri kruha. Iduceg su dana i u ucionici zajedno s uciteljem mijesili i pekli. Ubrzo su uvidjeli da n i njihov ucitelj nije bas vjest u torn poslu. Kako bi se opravdao, ucitelj je rekao kako zna peci samo kremaste kolace. I mnoge mame takoder, priznala su djeca. Stoga je ucitelj predlozio da iduci mjesec u razredu pripreme Dan kremastih kolaca. Svima se svidio uciteljev prijedlog. Radosno su krenuli kuci smisljajuci jos neke dane koje bi mogli slaviti: Dan palacinki, Dan sladoleda, Dan vocnih salata, Dan gumenih bombona ... Jos u ljeto, dok se Paulina dosadivala na terasi vikendice na ogulinskom jezeru Sabljaci, dosadu joj je prekinula prijateljica Monika pozvavsi je da idu k njezinoj baki u berbu kupusa. Iako Paulina o poljima, kupusu i berbi nije imala pojma, krenula je s Monikom. Ta nepoznata berba pretvorila se u veliku zabavu.

 Beraca je bilo puno jer je polje kupusa bilo jako veliko. Djevojcice su veselo trckarale poljem, brojile berace i pune traktorske prikolice. Usput su naucile kako se bere kupus i kako se kasnije kiseli pa ga mozes jesti cijele zime. S dolaskom jeseni dosao je i mjesec listopad. Taj ponekad tako dosadan mjesec spasile su berbe razlicitih jesenjih plodova. Najprije je Paulina sa susjedom Perom brala sljive, s Dorom kod njezine bake jabuke, s Martinom grozde, Vedranovom djedu je pomogla pobrati kruske, a Lukinoj teti kukuruz. Kasnije, u kasnu jesen, setala je s Majom i brala kestene, a sada u listopadu, kad god osjeti dosadu, nesto bere: mrvice s poda, rublje s balkona, u parku crveno i zuto lisce, a ponekad ubere i dobru ocjenu u skoli. Eto kako se dosada pretvorila u veliku korist. No u mjesecu listopadu nije sve dosadno jer je tada i Paulinin rodendan. Njezine velike planove o petodnevnoj proslavi rodendana prekinuo je tata Zoran rekavsi kao su teska vremena i treba stedjeti. Unatoc mnogih molbi tata je ostao neumoljiv. Stvar je, kao i uvijek, spasila mama. Nakon duzeg raspravljanja tata je ipak popustio. I slavlja su pocela. U cetvrtak je Paulina u skoli bila glavna. Sviralo se, pjevalo, jela se torta i slatkisi, a na red je dosao i poklon - knjiga Cudnovate zgode segrta Hlapica. Iako Paulina vec ima tu knjigu, radost proslave nije bila umanjena. U petak su susjede dosle na kolace i donijele darove. N o i medu tim darovima bilo je dosta toga sto je Paulina vec imala. Nadu joj je pruzala subota kad dolaze bake i djedovi. Baka Visnja konacno je donijela nesto sto je odusevilo Paulinu - prekrasne nove traperice. No odusevljenje nije dugo trajalo, jer je iste takve traperice donijela i baka Ljerka. S nestrpljenjem je iscekivala dolazak tete Suzi i striceka Igora, jer njihovi darovi su uvijek do sada bili zanimljivi. N o kako se to cesto dogada u zivotu, ovaj put su i oni pogrijesili donijevsi zlatni privjesak kakvih vec ima pet. Tako je ovaj dosadni listopad postao jos i razocaravajuci jer je od mnogo ocekivanih zanimljivih darova dobila tek »duplice«. Mjesec studeni poceo je jako dobro. Ucitelj je predlozio da krenu na izlet na Medvednicu i obidu Medvedgrad. Paulinu je posebno obradovalo sto ce s njima ici i ucenici 4. a razreda. U torn razredu nalazi se djecak Ivan kojemu se Paulina vec duze vrijeme svida, a ni on njoj nije bio mrzak. Vec od samog polaska na izlet pocela se naslucivati velika ljubav. Sjedili su zajedno u autobusu, setali zajedno Medvednicom. Svi su ubrzo shvatili da je to prava ljubav i predlozili vjencanje. Pocele su pripreme, odabrani su kumovi, imali su orkestar i zbor, djeveruse, maticara i svecenika. Svadba je mogla poceti. Mami i tati stigla je kao udana zena. No kad je Paulina shvatila koje su sve obveze udane zene, odlucila se ipak rastati od Ivana, jer bolje se bezbrizno igrati i biti samo necija cura.

Osim sa svojim prijateljicama i prijateljima Paulina se jako voljela igrati i na kompjutoru. Jos uvijek nije imala svoj, pa je zato dosta vremena provodila kod svojih prijateljica koje ga imaju. No zeljela je svoj kompjutor. Njezini ukucani nisu bas bili odusevljni torn idejom i smisljali su razlicite izgovore. Objasnjavali su joj da je kompjutor skup i da zatupljuje, da trosi previse struje, da ce popustiti u skoli; jedino je djed Branko sutio. Kako se jedino on nije izjasnjavao protiv, Paulina mu je pocela mudro objasnjavati vaznost kompjutora u njezinom zivotu. Djed je popustio i kupio ga. Odjednom su svi ukucani postali jako zainteresirani za rad na racunalu. Svi su zeljeli isprobati njegove mogucnosti. Danima su se i mama, i tata, i bake izmjenjivali za kompjutorom, a Paulina nikako nije mogla doci na red. Dozlogrdilo joj je iscekivati red za igru na svom kompjutoru i odlucila je otici prijateljici Dori i poigrati se na njezinom. Ukucanima je odlucila dopustiti jos tjedan dana igre, a onda preuzima svoj kompjutor. Hladnoca i magle mjeseca studenog dodatno su jos zasivile i dosadne kise. Kad je Paulina jednog takvog jutra dosla u skolu, ugledala je Nikolinu u novom kaputu. Nikolina se pred svima hvalila kaputom, a ostali su joj pomalo zavidjelo. Paulina je takoder pozeljela novi kaput, iako joj je stari jos bio dovoljno velik. Kako bi sto lakse nagovorila mamu da joj je neophodan novi, ispod kaputa je obukla tri najdeblja pulovera i pred mamom glumila da joj je pretijesan. Mala prijevara je uspjela, i mama je odlucila kupiti novi kaput, ne samo Paulini nego i tati kojem se njegov stari isto tako nije vise svidao. Tata je vrlo brzo pronasao kaput za sebe, no Paulina je roditelje vukla od ducana do ducana trazeci upravo onakav kakav ima Nikolina. Roditelji su vec bili na izmaku snage i poceli je pozurivati. Shvatila je bude l i i dalje neodlucna da ce ostati bez kaputa pa je ubrzo i ona pronasla svoj. Vracajuci se iz grada, mama je ugledala i kaput za sebe, no nije vise imala cekova. Veselje zbog novog kaputa Paulini je malo narusila spoznaja da je mama ostala i bez cekova i bez kaputa. Dok je polako tonula u san, sjetila se bake Ljerke koja ima najvise novca u obitelji. Ona je mamina mama, a mame uvijek kupe sto kcerima trebal U novom kaputu Paulina je docekala i mjesec prosinac, najljepsi mjesec u godini, kad sve uhvati groznica darivanja. Paulinina je mama inace stedljiva u svemu osim u kupovanju poklona. Svoju je rastrosnost opravdavala rijecima: Bar jednom u godini mozemo se sjetit nasih najmilijih. I tako je krenula u kupnju poklona za njihovu mnogobrojnu obitelj i drage prijatelje. Paulina ne razumije tu dugotrajnu potragu za darovima koja potpuno iscrpi njezinu mamu jer ona tocno zna sto svakome treba. Svom ucitelju darovat ce olovku kojom ce pisati samo petice, mami zrcalo u kojem ce biti najljepsa, tati malo tisine dok gleda televiziju, baki svoj prazan tanjur, djedu dobitnu kombinaciju za loto, a sebi zimske praznike. I tako ce svi biti sretni i zadovoljni. Kad je Paulina rijesila problem poklona za svoju obitelj, prionula je na ostale kucanske poslove.

S mamom je izradila adventski vjencic, a onda ocistila svoje cipele uoci dolaska svetog Nikole. Nakon zabave sa svetim Nikolom i krampusom, koji su zapravo njezini djedovi, s bakom Visnjom pise cestitke, a baki Ljerki i mami pomaze peci kolace. Tata je zaduzen za kupnju bora koji nekako uvijek ispadne malen jer za veceg nema dovoljno novca. Praznicne pripreme traju i u skoli. Ucionica se kiti borovim grancicama i kuglicama, pisu se cestitke mamama i tatama, uci se pjevati bozicne pjesme, recitirati i plesati za bozicnu priredbu. Iako je prosinac praznicni mjesec, od praznikovanja se svi umore. I tako je radosna i pomalo umorna Paulina pocela prizeljkivati zasluzeni odmor, zimske praznike. A l i prije praznika jos valja dobro promisliti o zeljama za iducu godinu jer se novoj godini svi vesele i zato sto vjeruju da ce im se bas sve zelje ispuniti. Svoje zelje je pocela zapisivati: Zelim da dobijemo nove ljuljacke i tobogan u parku. Zelim da mama i tata prestanu pusiti. Zelim u ucionici imati video i televizor. Zelim se prestati bojati mraka. Zelim dokasna gledati televizor. Zelim svirati gitaru kao moj ucitelj. Zelim nositi manje knjiga u skolu. Zelim s mamom igrati gumi-gumi. Zelim ... Zelim ... Lista Paulininih zelja tek se pocela popunjavati, a kad sve napise, tad ce papiric sa zdjama spremiti pod jastuk. Tako ce svake noci nova godina moci procitati zdje. Konacno su stigli i zimski praznici. Ucitelju nikada ne manjka izvrsnih ideja, pa je tako bilo i ovaj puta. Provedimo na skijanju ove skolske praznike! predlozio je. Izvrstan prijedlog odusevio je i Paulinu, ali ne i njezine roditelje. Nakon mnogo nagovaranja pristali su i krenuli u kupnju skijaske opreme. Paulini bi bilo mnogo draze da je u kupnju isla mama, a ne tata. O n se nije dao nagovoriti da kupi skije s plavim i crvenim prugicama ili s tockicama, vec je odabrao neke ruzne, ali kvalitetnije. U planinarskom domu sve je bilo super, a posebno je bilo smijesno kad su u kupaonici naletjele na Luku u gacama. Na skijalistu je Paulina vidjela da Nikolina ima upravo onakve skije kakve je ona zeljela. Nikolina je pristala da zamijeni svoje skije za Paulininu jaknu. Paulina se odvazno spustila niz padinu. N o odjednom je nesto krcnulo. Nakon nekoliko kolutova ostala je lezati zatrpana snijegom. Zabrinuti ucitelj odveo ju je u ambulantu gdje je dobila gips na slomljenu ruku. Tako je Paulinino skijanje zavrsilo prije vremena, a tati je morala priznati da je kvaliteta ipak vaznija od izgleda. Nakon sto je s ruke skinula gips, koji je bio ukrasen potpisima skolskih prijatelja, Paulina je pozeljela novu frizuru. U »Mili« je pronasla frizuru kakvu zeli i zajedno s mamom otisla najboljoj frizerki u gradu, teti Zdravki. Teta Zdravka se prihvatila skara i cavrljajuci s mamom marljivo uredivala Paulininu kosu. Kad se Paulina konacno pogledala u ogledalo, ucinilo joj se kao da se cijeli svijet srusio na njenu glavu s torn ooooodvraatnom frizurom.

Tek kad su izisle iz salona, mama je shvatila da je njezina djevojcica nezadovoljna. Pokusala ju je utjesiti pricom kako se i njoj to jedanput dogodilo i da ce sve spasiti s nekoliko ukosnica i gumicom. Da jad bude veci, sutradan je Nikolina dosla u skolu s upravo onakvom frizurom kakvu je zeljela Paulina. Saznavsi da je Nikolina isla kod iste frizerke, ali sama, pa teta Zdravka nije imala s kime pricati, Paulina je odlucila da iduci put ide frizeru sama. Samo mora pricekati da joj naraste kosa. Jednog poslijepodneva, kad je vec zaboravila na svoju frizuru, Paulina je otisla na klizanje. Promatrala je svoje prijateljice i prijatelje kako dobro klizu i odlucila se potruditi da i sama postane dobra klizacica. U tome joj je pomagao djecak Luka koji joj se pomalo i svidao. Kad je vec postala sigurnija na ledu, malo joj je pozornost popustila i zajedno s Lukom stropostala se na led. Nakon ljutnje i svade s Lukom ipak je iduceg dana sve dobro zavrslo jer su Luka i ona zajedno klizali sve dok stricek redar nije zafuckao za kraj. Zima je polako odmicala i stigla je veljaca, najludi mjesec zbog maskara i Valentinova. Ucitelj je opet zadao zanimljivu zadacu da se maskiraju najbolje sto znaju. Paulina se prihvatila teskog posla i satima isprobavala odjecu. Odlucila je biti princeza i tako maskirana ponosno je otisla u skolu. A l i ponos joj je brzo splasnuo kad je ugledala jos mnogo princeza. No nije joj samo to predstavljalo problem vec nije znala kako ce pronaci svog Batmana Luku, medu jos pet Batmana koji su jurcali razredom. Prisla je krivom Batmanu i poljubila ga, na sto se Luka jako razljutio i prekinuo njihovu ljubav. A kako ce proslaviti Dan zaljubljenih ako nije zaljubljena? Morala je hitno nesto smisliti, pomiriti se s Lukom i l i naci novog decka. Razmisljajuci sto da radi, sjetila se Ratka koji ce biti sretan pokloni l i mu malo paznje. Ta ideja pokazala se jako dobrom. Baka Visnja i djed Zeljko imali su macka Pepija. Oni su od svog prijatelja dobili poziv da ga posjete u Njmackoj. Prije polaska na put Pepija su donijeli Paulini da brine o njemu. Kako je tata bio jako alergican na macju dlaku, Paulina je cesto macka setala vani. I Ratko je imao macku, prekrasnu macu Rinu kitnjasta repa. Pepi i Rina odmah su se zaljubili, a u dugim setnjama Paulina je mnogo saznala o Ratku, koji i nije bio onakav streber kakvim su ga mnogi smatrali. I tako je u skoli na Valentinovo Paulina pisala Ratku kao svom novom decku.

Ubrzo nakon Valentinova u razred je stigla nova ucenica, Ana. Paulini se cinilo da se ona samo pravi dobra, a pomalo joj je i zasmetala paznja koju je Ratko poklanjao novo] ucenici. U igri granicara zeljela je dobrom igrom zasjeniti Anu, no bas zbog Paulinine nesmotrenosti njezina je ekipa izgubila. Kad je Paulina ostala na igralistu sama, napustena od svih i kriva za poraz, pristupila joj je upravo ta mrska Ana. Suosjecajuci s tuznom Paulinom, Ana se pokazala kao prava i iskrena prijateljica. Postidena zbog svojih misli Pulina je prihvatila A n u kao najbolju prijateljicu. Proljece je najavilo svoj dolazak njeznim visibabama i lijepim vremenom. Odrasli su se uzurbano rastrcali po vrtovima i vocnjacima, a u skoli je bio mjesec visibaba. Svi su vec povisibabili od crtanja i opisivanja visibaba, a Paulinu je uhvatio proljetni umor. N a sve sto bi je zamolili da uradi odgovarala bi: Ne da mi se. No to vrijeme »nedamise« nije dugo potrajalo. U ucionicu je dosao ucitelj s punom kosarom povrca netom kupljenog na trznici. Razgovarajuci o ranom proljetnom povrcu, odlucili su sami napraviti skolski povrtnjak. Marljivo su radili cijeli dan, netko vjestije, netko manje vjesto. Cak se ni ucitelj bas nije iskazao grabljajuci naopako okrenutim grabljicama. No Paulini se jako svidio rad u vrtu te je odlucila imati i svoj vrt. Uz pomoc bake Ljerke i djeda Branka ostvarila je svoju zelju. Svaki Slobodan trenutak provodila je radeci u povrtnjaku. Kad je sazrelo prvo njezino povrce, odlucila ga je prodati na trznici. Prvi joj je kupac bio upravo ucitelj. Kad je saznao da je to povrce iz njezinog vrta, predlozi joj je da mu pomogne na satu prirode i drustva i da ona bude uciteljica. Tako je Paulina ubrzo nakon vrtlarice postala i uciteljica. Prolazili su skolski dani, neki mirni, a neki tuzni. Jednog takvog loseg dana Paulina se posvadala s Dorom. Dora ju je tuzila da prepisuje od nje, a ucitelj se razljutio i Paulini dao jedinicu veliku kao kuca. No svada je kratko trajala, jer kad se Paulina nedugo zatim razboljela, upravo je Dora prva nazvala i ponudila joj svoju pomoc oko ucenja. Iako Paulini ta pomoc nije bila potrebna, prihvatila ju je sretna sto su ona i Dora opet prijateljice. U mjesecu travnju sve je zeleno i mirise na travu. Odrasli cesce odlaze na izlete. Tako je jedne subote i Paulinina obitelj krenula na piknik. Mama se posebno obradovala jer nije morala pola dana provesti u kuhinji. Na pikniku tate peku rostilj, mame pricaju i setaju, a klinci se igraju na svjezem zraku. A priroda je prekrasna, sto je ponovo otkrila Paulinina mama. Odlucila je da njihova obitelj postane prava EKO obitelj. Mama je na balkonu pocela saditi cvijece, tata se svadao sa susjedima koji bacaju smece po parku, bratic Ivan osnovao je grupu »EKO'borci«, a u Paulininoj kuci je osvanulo sest E KO koseva za smece. Paulini je odmah sinulo kako je vrlo jednostavno ocuvati nas planet: Neka sve obitelji u gradu postanu EKO, pa ce i grad postati EKO. Od svih EKO gradova napravila bi se EKO drzava, a od njih bi i planet Zemlja postao EKO. I ekoloski problem bi bio rijesen. Mudar prijedlog, zar ne? S mjesecom travnjem dolazi i Uskrs. Tad se i bake dosele u Paulinin dom. Sve je uzurbano. Cisti se kuca, peku se kolaci, a na Cvjetnu se nedjelju svi nadu u crkvi. Slijedi Veliki petak, kad je veliki post i svi jedu ribu. A na Veliku subotu ide se na trznicu. Nakon svih tih priprema konacno je osvanulo uskrsno jutro. Poslije obilnog dorucka otisli su u dvoriste traziti poklone koje je ostavio uskrsni zee. No ove je godine i zeko mislio samo na skolu, pa je i donio takve poklone. Pomalo umorna od blagdana Paulina se pocela radovati skoli. Valjda ce se tada malo odmoriti, razmisljala je. Od odmora jos nije bilo nista jer su mama i tata odlucili povesti Paulinu u Njemacku. Najljepse je od svega bilo putovanje zrakoplovom. U Njemackoj je sve lijepo: kuce, parkovi, restorani, muzeji, kazalista, crkve i zabavni parkovi, ali sve je nekako jako njemacko.

Vec nakon pet dana Paulini su poceli nedostajati prijatelji, njezina soba, barbike, mamini kolaci i mudro je zakljucila: Svuda je lijepo, ali kod kuce je najljepse. Dok se jednog svibanjskog dana vracala iz skole, Paulina je vec na stubistu cula veliku galamu. Kad je usla u stan, vidjela je mamu i tatu kako se jako svadaju. Nije to bila obicna svada, vec svada nakon koje roditelji nisu razgovarali danima, to jest razgovarali su, ali samo preko Pauline, koja je od jednog do drugog prenosila njihove poruke. Cijeli nacin dotadasnjeg zivota bio je poremecen i to je Paulinu bacalo u ocaj. Odlucila je kupiti cvijece i napisati pismo mami umjesto tate, a tati izglacati traperice i napisat pismo isprike umjesto mame. Njezin lukavi plan je uspio i sljedece jutro Paulina je pronasla zajednicko pismo od mame i tate u kojem je mole da im oprosti. U skoli je tih dana sve bilo u pripremama za Majcin dan. Pisali su se sastavci o mamama, a na satovima likovnog slikale su se i crtale samo mame. Uskoro su mame bile pozvane na kavu i da pogledaju djecje radove. Kad su mame stigle, Paulina se zabrinula jer joj se isprva cinilo da njezina nije dosla, no mama joj je samo priredila neugodno iznenadenje - skratila je kosu i obojila je u plavo, tako da vise nimalo nije slicila na mamu iz opisa i sa slike. Paulina je bila ocajna jer je mislila da ce je smatrati lazljivicom. Ucitelj, koji je u takvim trenucima uvijek znao pronaci prave rijeci utjehe, rekao je da je mama i ovakva jako lijepa i da Paulina ne mora slikati novu mamu. Utjesena, Paulina se zajedno s ostalima pocela radovati Majcinu danu. Kao sto je bilo s Paulininim kompjutorom, tako sada svi njezini prijatelji imaju psa, samo ga ona nema. U kuci je nastala prava uzbuna jer su se i mama i tata usprotivili, a pojma nemaju kako je tesko biti sam u stanu dok oni rade. Tatin prijatelj Duka imao je kujicu Sabu koja se upravo okotila. O n je nagovarao i mamu i tatu da uzmu jednog psica, jer ce ostati malen i taman pogodan za stan. Cim je ugledala psica, mama se odmah raznjezila. Nazvali su ga Floki. Kako je vrijeme odmicalo, Floki je rastao i rastao, i umjesto malog psica postao je tako velik da mu nijedna kucica nije bila dovoljno velika. Roditelji su zakljucili kako Floki ne moze ostati s njima zivjeti u stanu. Pravo rjesenje problema ponudili su djed i baka koji su imali preveliku kucu i odlucili je zamijeniti za manji stan Paulininih roditelja. Tako su se Paulina i njezini roditelji uselili u veliku kucu, a u dvoristu njihove kuce svoje je mjesto pronasao i Floki. Mjesec svibanj prosao je u velikoj selidbi.

Dosao je i lipanj. N a pocetku svakog mjeseca u obitelji male Pauline sve je lijepo, jer tada mama i tata dobivaju placu. Paulina oblijece oko roditela sa svojim popisom neophodnih potrepstina. S velikim uzbudenjem ocekivala je bakina postara s mirovinom jer joj je baka obecala nove sandale. Bila je presretna sto u kupovinu ide s bakom, a ne s mamom, jer mama kupuje ono sto se mami svida. Kupile su najljepse sandale, s najdebljim donom. Crvene, lakirane. Iduceg dana namjerno je zaboravila papuce, kako bi svi u razredu vidjeli njezine nove sandale. Marina i Nikolina, odusevljene sandalama, odlucile su kupiti iste takve. N a skolskom dvoristu tog dana igrale su se gumi-gumi. N o zbog debelog dona Paulina je zapela za gumu, spotaknula se i pala. Nove sandale bile su potpuno unistene, a s brade joj se slijevala krv. Zbog ozljede nekoliko dana nije isla u skolu, sto je bilo jako dobro jer nije pisala kontrolne. Odrasli cesto kazu: svako zlo za neko dobro, a Paulina je na svom primjeru shvatila mudrost te stare izreke. Blizio se kraj skolske godine. Roditelji su Paulini za odlican uspjeh obecali pravi zenski bicikl. Cim ga je dobila, odmah je biciklom odjurila u park, i pocela je luda voznja. Od silne jurnjave zamracilo joj se pred ocima i zaronila je po tlu. Njezine prijateljice jurile su joj u pomoc i pritom, ne pazeci dovoljno, i same pale i ozlijedile se. N o to nije bio kraj padanja tog dana. Luka, Tomica, Ratko i Vedran popadali su s tobogana i zavrsili na sivanju u bolnici, ucitelj je pao na nogometu, a stricek fotograf iduceg dana u njihovom razredu. U svim tim padovima bilo je i neceg dobrog, jer su roditelji djeci zabranili voznje biciklima dok rane ne zarastu. Tako su imali dovoljno vremena za ucenje, pa ocjene nisu padale, nego rasle. Stigao je konacno dugo ocekivani kraj skolske godine. Pocela su planiranja godisnjih odmora. Plan odlazaka i odredista visio je iznad Paulinina kreveta. Cijele praznike provest ce izvan Zagreba, ali ona bi tako rado ostala doma, jer mnogi njezini prijatelji ne odlaze ni na more ni u vikendice.
Opis likova:
Paulina:  desetogdišnja djevojčica, draga i dobra djevojčica koja zna št smije  a što ne.
Učitelj: nasmijan vedar zabavan .
Mama i Tata:  brižni rditeji, mama je puna razumijevanja i udovojava prohtjevima svje kćeri, tata se samo pravi strg ali u stvari je popustjiv.
Djedovi i Bake:  pomažu paulini da ostvari mnge svje želje, puni pažnje i razumijevanja.
Bilješke o piscu:
Sanja Polak rodena je 1968. godine u Zagrebu, gdje je zavrsila gimnaziju i Uciteljsku akademiju. Radi kao uciteljica na osnovnoj skoli i urednica je djecjeg
casopisa »Prvi izbor«. Price objavljuje i u djecjim casopisima »Smib« i »Radost« te pise scenarije za djecje radijske i televizijske emisije. Autorica je 1 nekoliko udzbenika. Nakon Dnevnika Pauline P. Sanja Polak objavila je i Drugi dnevnik Pauline P Njezina posljednja knjiga nosi naslov Petrica pricalica.