Svašta u mojoj glavi lektira 5-razred

SVAŠTA U MOJOJ GLAVI pisac: Miro Gavran
Vrsta djela: roman
Tema: dječak Zvonimir i njegovo gledanje na svijet odraslih oko sebe
Vrijeme radnje: šezdesetih godina prošlog stoljeća
Mjesto radnje. u izmišljenom slavonskom selu Omorini smještenom nedaleko od Nove Gradiške
Kratak sadržaj:
Devetogodišnji Zvonimir živi u jednom slavonskom selu s roditeljima, ide u školu i zaljubljen je u djevojčicuDubravku. Dubravka je bolesna. Ima srčanu manu i nalazi se u bolnici u Zagrebu gdje čeka operaciju. Operacija je vrloteška i skupa i ne zna se hoće li Dubravka uopće preživjeti. Dok sa strepnjom čeka kako će proteći Dubrav-kinaoperacija, Zvonimir odlučuje pisati memoare, kako bi od njihove prodaje kupio Dubravki sve lijekove koji će joj biti potrebni poslije operacije. Osim toga, pisanjem memoara barem na trenutke zaboravlja tugu zbog Dubravke. Sjeća se događaja izsvog dječjeg života i priča nam o njima. Prvo čega se sjeća njegov je šesti rođendan, kada je prvi puta vidio pravu tortu.Upoznajemo članove njegove obitelji: mamu, tatu, strica, strinu, sestričnu Mirnu i bratića Slavka. Priča nam o svojimdječjim pustolovinama, o tome kako je sa bratićem Slavkom lovio žabe, kako su rado šetali po njivama, o tome kako je jednom dobio novi bicikl koji je mama uništila i bacila u potok kad je pao s njega i ozlijedio se. Zvonimirovi roditelji suučitelji i oni žive u jednom malom stanu u samoj školi. Neko vrijeme je u selu svako malo izbio neki požar. U takvim prigodama uvijek bi u pomoć priskočio hrabri čikaBranko i ugasio vatru. Ljudi su ga počeli zvati Branko Vatrogasac. No jednom su mještani slučajno otkrili da susjedBranko zapravo sam podmeće požare. Bio je piroman koji je volio ispasti heroj. Kad je otkriveno njegovo pravo lice,Branko Vatrogasac od srama se zapalio u vlastitoj štali.Kad su se pojavili prvi televizori, Zvonimirov gaje otac silno želio kupiti. Uz puno muke, odricanja i prodavši nekestvari iz kuće, tata i mama skupili su dovoljno da kupe televizor. Bio je to prvi televizor u selu, pa su svi mještanidolazili svaku večer k njima kako bi gledali TV Ispočetka je roditeljima to godilo, uživali su u društvu. Ali uskoro se tata počeo žaliti da mu je kuća poput gostionice i da nikad nema mira. Nisu mogli susjedima tek tako reći neka više nedolaze, nisu se htjeli nikome zamjeriti. Stoga su izmislili da se televizor pokvario. Ali ljudi su i dalje dolazili svakuvečer. Tata je bio jako nervozan. Onda je općina kupila televizor za društveni dom, pa su svi odlazili tamo gledatiteleviziju i obitelj je konačno mogla odahnuti.Zvonimir se zaljubio u Dubravku kad ju je prvi puta vidio. Ona se s majkom doselila u njihovo selo prije dvijegodine. Otac joj je bio u zatvoru u Lepoglavi jer je u svađi nesretnim slučajem ubio jednog čovjeka. Dubravka i njenamama bile su siromašne i živjele su vrlo skromno u maloj, staroj kućici. Zvonimir je pokušavao na razne načineDubravki dati do znanja da je voli. Saznao je da voli životinje, pa je uhvatio žabu i zatvorio je u limenku. Poklonio joj je tu limenku i rekao joj neka je otvori tek kada stigne kući. No, ona je limenku otvorila još u školi i žaba je napravila pomutnju u čitavom razredu, a Zvonimir je za kaznu morao stajati u kutu. Jednom joj je prilikom za Dan žena pokloniocvijeće koje je nabrao na rubu šume.Od tog cvijeća Dubravka je počela nezaustavljivo kihati, naime bilo je to cvijeće koje izaziva kihavicu.U to vrijeme nije bilo iz političkih razloga preporučljivo da učitelji slave Božić, pa nam Zvonimir priča kako jenjegova obitelj kriomice slavila Božić; po mraku se donosio bor u kuću, a župnik im je isto tako dolazio po mraku dok ga nitko ne bi vidio.Kada se u njihovom selu prvi puta počeo prodavati sladoled, bilo je to opće veselje, svi su navalili na sladoled. Nosladoled je bio skup. Djeca su maštala o tome da se najedu sladoleda do mile volje. Jednom je nestalo struje, sladoled se počeo topiti, pa su ga jednostavno besplatno podijelili djeci. Zvonimir je pojeo toliko sladoleda da mu je još nekolikodana bilo zlo.
Jednom se tata jako razbolio i morao je u Zagreb u bolnicu. Mama je bila jako zabrinuta i tužna. Prodala je guske,svinju, tepih i televizor da bi imala novaca za liječnike. Na koncu je posudila novac od jednog bogatog čovjeka u selu iotišla na nekoliko dana k tati u Zagreb. Tata je ipak ozdravio, vratio se kući i svi su bili sretni.Jednom su Zvonimir, mama, tata, stric, strina, Mirna i Slavko napravili pokraj šume pravi obiteljski piknik; jeli su natravi, stric je svirao gitaru i svi su pjevali. Zvonimiru je taj dan ostao u posebno lijepom sjećanju.Zvonimirov stric nije bio vjeran svojoj ženi i često je imao ljubavnice. Tako se jednog dana dogodila obiteljskakatastrofa, stric je objavio da napušta ženu i djecu i da će živjeti sa svojom ljubavnicom u Novoj Gradiški. Otišao je, astrina je bila očajna i pokušavala sve da joj se vrati. Puno je pričala sa Zvonimirovim roditeljima, a oni su je tješili i pomagali joj savjetima. Predložili su pismo, ali se nisu mogli dogovoriti oko sadržaja. Onda je strina sama napisala pismo u kojem je stajala samo jedna rečenica: »Volim te kao nekad, vrati mi se i bit ćemo opet sretni.« Na općeiznenađenje stric se u roku od nekoliko sati vratio i tražio oproštenje. Ponovno su bili zajedno i sve je bilo kao prije. No, jednog dana strina se pokušala objesiti na tavanu. Stric ju je jedva spasio, a nakon tog događaja kosa mu je posve posi- jedjela. Zvonimirov tata mu je rekao da mu je to kazna što je tako ružno povrijedio i ponizio svoju ženu.I tako, dok nam Zvonimir priča o događajima koji su mu se ure-zali u sjećanje saznaje da je Dubravkina operacijauspjela. Dubravka se vraća kući i on je najsretniji dječak na svijetu! Posjetio je Dubravku i dao joj svoje memoare načitanje. Ona ih je pročitala i tako saznala da je Zvonimir voli. Rekla mu je da i ona njega voli. Njegovoj sreći nije bilokraja! Postali su cura i dečko i Zvonimir joj je obećao da će uvijek biti dobar prema njoj.
Likovi:
Zvonimir - je glavni lik i pripovjedač, ima punih devet godina i četiri mjeseca i krenuo je u treći razred. Čitao je daveliki ljudi napisu knjigu koja se zove memoari. Kako je siguran da je i sam velik čovjek, jer u njegovoj glavi svaštaima, svakakvih misli prođe (...), zaključio je da i on mora početi pisati svoju knjigu sjećanja
Mama - Zvonimirova, učiteljica, podučava treći i četvrti razred. Po svemu razumna žena, dobra majka, suosjećajnaučiteljica. Dok jednog dana, kad se njezin sin ozlijedi pri padu s bicikla, ne pomahnita i sjekirom sasiječe nevin bicikl i još te ostatke posve neekološki baci u - zamislite! - potok. Neoprostivo. Tako je mislio i Zvonimir.
Tata - imenom Luka, učitelj, podučava prvi i drugi razred. Cesto ljubi mamu. Dobar otac i muž, privržen obitelji, vjeranženi, brižan prema sinu, ali
kad netko u njegovom društvu izgovori riječ »politika«, njemu se smuči u trbuhu.
Dubravka - ide sa Zvonimirom u isti razred i za njega ona je najljepša na svijetu: ...prelijepe crne kose ispletene u dugu pletenicu... oči ona-ke plave i duboke, kao da sanja... i prsti, dugi, tanki
Stric Filip -brat Zvonimirova tate, sklon rakiji koju mu želudac ne podnosi pa zna povratiti čak i po jedinom tepihukoji je kupljen na kredit, a na prigovore svoje žene Ljubice odvraća joj ljubazno: Kad čujem tvoj glas, dođe mi da seispovraćam i bez rakije
Strina Ljubica - je dobra žena koja proživljava teška razdoblja zbog stričevih izleta s drugim ženama, a u jednoj prigodi pokuša se i objesiti.
Slavko - bratić, sin strica Filipa, godinu dana stariji od Zvonimira, sedmogodišnjak i kao takav upućen u mnoge tajneživota, autoritet za mlađeg bratića.
Mladen - Zvonimirov vršnjak i najbolji prijatelj, kojega se boje svi ostali dečki u selu, živi s bakom jer su mu roditeljistradali u sudaru vlakova kad su mu bile samo dvije godine. U školu ne ide, jer ne može ukočeno sjediti u klupi kaomrtvac.