Vrsta djela: Pripovjetka
Mjesto radnje: jezerce pokraj mlina
Vrijeme radnje: od rang proljeća do zime.
Kratak sadržaj:
Jednog proljetnog dana u ribnjaku, u domu obitelji vodenjaka, bilo je radosno. Mama i tata vodenjaci dobili su maloga vodenjaka. Kada ga je zena o tome obavijestila, tata vodenjak pozurio je u sobu pogledati sina. Divio se kako je lijep i rekao kako je oduvijek zelio bas takvoga sina zelene kose. Roditelji su odlucili prirediti slavlje u cast svoga djecaka. Pozvali su dvadeset i sedam rodaka. Mama je priredila veliku kolicinu slastica kojima su pogostili uzvanike, a nakon jela roditelji su svima pokazali maloga vodenjaka. Rodaci su se jedan za drugim navirivali u kosaricu od rogoza, zadivljeno gledali djecaka i redom mu pozeljeli srecu, zdravlje, dug zivot i sve ono sto jednom malom vodenjaku moze zatrebati. Mali je vodenjak sve iznenadio kad je ustao iz kosarice i zaplivao. Tako malen, a vec pliva! Sljedecih je dana mali vodenjak plivajuci istrazivao kucu. Uskoro mu je postalo dosadno u kuci i zelio je izici van. Majka se nije slagala s time, ali je otac bio na strani sina. Nabavio mu je odjecu, nagovorio majku da pusti djecaka van i poveo ga na prvo plivanje izvan kuce. Malenom je rekao neka dobro otvori oci kako bi upamtio sve sto vidi. Djecaku to nije trebalo ponavljati jer je bio vrlo znatizeljan. Razigrano je plivao oko kuce, virio u kucu kroz dimnjak i prozore, dozivao mamu i mahao joj. Plivajuci dalje ribnjakom, otac i sin sretali su ostale stanovnike ribnjaka, cija je imena djecak pokusavao zapamtiti. Tata je djecaka upozorio na oprez kad su se priblizili mocvarnoj travi. No, znatizelja je djecaka ipak povela u travu u koju se zapetljao. Pokusao se sam osloboditi, ali nije mogao. Ipak je tata trebao priskociti u pomoc. Taj je dogadaj tako izmorio maloga vodenjaka da vise nije mogao plivati. Na srecu, ovuda je prolazio saran Ciprijan, prijatelj obitelji vodenjaka. Ponudio je pomoc. Na svojim je ledima nosio djecaka do vodenjacke kuce. Malenome se to jako svidjelo, pa mu je saran obecao da ce ponoviti jahanje. Kako je djecak bio vrlo znatizeljan, volio je gurnuti svoj nos u svaki kutak ne bas velikog ribnjaka. Svakog bi dana otkrio nesto novo. Tako se jednoga dana u mracnoj spilji susreo sa zivotinjom koja je imala mnogo ociju. Taj susret i razgovor s cudnom i ne bas ljubaznom zivotinjom preplasio je malog vodenjaka. Toliko je bio preplasen da je sljedece noci ruzno sanjao pa je ostatak noci proveo u tatinom krevetu. Dani su bili sve duzi i topliji, dolazilo je ljeto. Jednog je dana tata poveo maloga vodenjaka do obale. Maleni je prvi put promolio glavu iznad vode. Bio je iznenaden onime sto je vidio. Tata je morao objasniti kako ih obasjava i zasljepljuje sunce, kako je izvan vode zrak i kako tim zrakom vretenca ne plivaju nego lete. Toga je dana djecak prvi put vidio i ljude. Bili su mu vrlo neobicni, posebno kad je cuo kako i oni ponekad plivaju iako nemaju plivacih kozica. Otac ga je upozorio neka se cuva ljudi.
Otada je djecak sam odlazio do obale i gledao sto se vani zbiva. Volio je sjediti na grani vrbe i ljuljati se. Jednom se tako zadrzao na obali gledajuci ljude koji su putovali u zelenim kucicama na kotacima. Bile su to ciganske cerge. Toliko je bio zanesen onim sto je vidio da je zaboravio na vrijeme, a niti je cuo tatino dozivanje. Kada se vratio kuci, mama je bila silno zabrinuta i ljuta. Kako i ne bi! Djecak se kuci vratio suhih nogu, a to za vodenjaka moze biti opasno, moze se razboljeti. Za kaznu nije smio nekoliko dana izlaziti iz kuce. I ovaj se put tata zauzeo kod mame za djecaka i nagovorio je da malenoga pusti van. Zelio je djecaka odvesti do obale i pokazati mu kisu. Mali je vodenjak bio zbunjen onime sto je vidio. Mislio je da je kisa neko zivo bice. Uzivao je u zraku koji je sada bio vlazan kao i trava po kojoj je hodao. Kako su dani bivali sve topliji, na ribnjak se dolazilo kupati sve vise ljudi. To nije bilo pravo Ciprijanu, on nije volio njihovo drustvo. Mali vodenjak uzivao je gledati ljude dok plivaju. Bili su mu smijesni. Kad je izronio na povrsinu, ugledao je neki drveni sanduk, zapravo camac. U njemu su se vozili ljudi. I mali se vodenjak pozelio voziti u camcu. Cekao je prigodu kada ce camac biti prazan da se i on provoza. Kad je pronasao camac privezan u sasu, oslobodio ga je i ukrcao se. Veslanje mu nije islo od ruke, ali u pomoc mu je dosao povjetarac koji je nosio camac. A l i na obali se pojavio mlinar koji je trazio da djecak vrati camac. Djecak se uplasio i u vodi nasao spas. Sada se mlinar uplasio jer je pomislio da se djecak utopio. Mali vodenjak pomislio je zlurado kako mlinaru tako i treba kad ne dopusta drugima da se voze drvenim sandukom. Na drugoj strani ribnjaka nalazila se vodenica i brana pokraj nje. Tata je rekao kako su vrata brane jako vazna za stanovnike ribnjaka. Kad njih ne bi bilo, ribnjak bi presusio. Saran Ciprijan jako se bojao tih vrata. Slutio je da bi mu se moglo desiti neko zlo ako ga voda povuce kroz vrata. Zato se uzasnuo kada je mali vodenjak smislio novu igru. Djecak se malo htio i nasaliti sa saranom, ali je jureci niz zlijeb promasio vrata i zavrsio na mlinskom kolu. Mlinsko ga je kolo povuklo i opet bacilo u vodu. Nakon prvog straha djecak je zakljucio kako mu se ova igra jako svida i kako ce je ponoviti. Nakon nekoliko dana igre kod vodenice, pomislio je kako je steta sto mlinar otvara vrata samo do pola. Kad bi otvorio cijela vrata, mlaz vode bio je jaci i on je mogao brze juriti. Naravno, docekao je zgodnu priliku kada mlinareva obitelj, ili ljudenjaci, kako ih je nazivao, nisu bili kod kuce. Uz veliki je napor uspio otvoriti vrata brane i pustiti da voda otjece iz ribnjaka velikom brzinom. Sada je uzivao spustajuci se. Veselje nije dugo trajalo jer se na obali pojavio tata. Bio je strasno ljut. Mali je vodenjak na ovaj nacin mogao isprazniti ribnjak. Kako bi onda stanovnici ribnjaka dalje zivjeli? Izvukao je djecaka iz vode, zatvorio vrata brane i sinu izbrojio dvadeset i pet po turu. Malom vodenjaku nikada nije bilo dosadno. Volio je sakupljati stvari koje su ljudi bacali u ribnjak. Bila je to zbirka krasnih stvari - lonac bez dna, zahrdali zarac, probusena cipela, pivske boce i mnoge druge vrijednosti. Djecak je njima zelio zadiviti Ciprijana.
No, ovaj je s prezirom gledao na vodenjakovu zbirku ne znajuci cemu bi uopce mogle koristiti. Mali je vodenjak uskoro dobio priliku da pokaze saranu kako ipak moze biti koristi od tih drangulija. Ciprijan je jednog dana bio mrzovoljan jer je na obali bio ribic. Saran je objasnio djecaku sto i kako ovaj radi. Maleni se odlucio poigrati s ribicem. Na udicu mu je jednu po jednu vjesao stvari iz svoje zbirke. Ribic se ljutio jer je trosio svoje najbolje crve, a iz vode izvlacio smece. N a kraju je mali vodenjak sjeo u lonac bez dna i zakacio ga na udicu. Kad je ribic vidio svoj ulov, uzasno se uplasio malog drececeg cudovista s crvenom kapicom koje je divlje udaralo oko sebe. Ciprijan je to gledao iz prikrajka i smijao se. Bio je zadovoljan. Priznao je malom vodenjaku kako stare odbacene stvari ipak nisu bezvrijedne. Nakon ljudenjakovog bijega djecak je imao jos posla. Slomio je ribicki stap, oslobodio ulovljene ribe, a kisne crve koje je ribic koristio kao mamac poklonio je Ciprijanu da se osladi. Cijeli ovaj dogadaj saran je ispricao tati vodenjaku. Tata je bio silno ponosan na svoga sina i odlucio ga je zbog toga nagraditi. Pozvao je sina neka ga prati u nocnom izlasku na obalu. Kako se djecak tome obradovao! Tata je uzeo sa sobom i harm. Otac i sin sjeli su na obali ispod stare vrbe. Tata je zasvirao. Iz vlazne livade stale su se dizati vile maglenice. Djecak je bio opcinjen onim sto je vidio. Tada se ukazalo i srebrno svjetlo na obzoru. To je bio mjesec kojeg je djecak sada vidio po prvi put. Mjesec je putovao nebom, a maleni se uplasio da se mjesec ne uplete u grane vrbe. Najednom je vidio mjesec i u ribnjaku. Pomislio je da je to njihov mjesec. Skocio je u vodu kako bi ga ulovio. Tata je pustio da djecak sam nauci kako je u vodi samo mjesecev odraz. Kako su dani odmicali, priblizila se i jesen. Jednoga je dana djecak ugledao covjeka koji je na nosu imao cudan stalak od zice s dva staklena koluta. Mali vodenjak jos nikad u zivotu nije vidio naocale. Znatizelja ga je odvela tako daleko da se obratio covjeku pitajuci ga sto mu je to na nosu. No covjek ga nije docekao osobito ljubazno jer je mislio da mu se djecak ruga. Tada su pocele pljustati i uvrede. Mali se vodenjak naljutio jer je ljudenjak rekao kako vodenjaci uopce ne postoje. Covjek je potrcao za vodenjakom i djecak ga je povukao za nogavicu na sto je ljudenjak pljusnuo u vodu. Mali je vodenjak nekoliko puta potopio covjeka. Sada se covjek prepao i pobjegao.
Njegov bijeg je bio popracen smijehom svih stanovnika ribnjaka koji su to vidjeli. U ribnjaku se svakoga dana moglo vidjeti sve vise zutih listova. Mali ih je vodenjak pokusavao izbrojiti, ali su mu pozornost odvlacili zvukovi s obale. Posao je do obale i ugledao djecake ljudenjake kako na vatri peku kamenje. Bez razmisljanja se uputio k djecacima i zamolio ih da i on proba koji peceni kamen. Uskoro su djecaci shvatili kako mali vodenjak ne zna da su to krumpiri. Ponudili su ga, a malom su vodenjaku peceni krumpiri jako prijali. Sklopljeno je i novo prijateljstvo ljudenjackih djecaka i malog vodenjaka. Ljudenjaci su svaki dan donosili vodenjaku nesto novo za jelo. Malenom je sve bilo ukusno. Zato se pokusao oduziti djecacima donoseci poslastice iz mamine kuhinje. No, djecacima te poslastice nisu prijale. Zato im je vodenjak kasnije donosio skoljke i puzeve kucice. Jednog je dana mali vodenjak sakupio hrpu suhih grana kako bi djecaci zapalili vatru. Pitao ih je jesu l i ponijeli munje iz kutije, mislio je na sibice. Kad su ljudenjaci vidjeli kako se djecaku svidaju sibice, poklonili su mu cijelu kutiju. Mali je vodenjak odmah skocio u ribnjak da Ciprijanu pokaze caroliju. Saran je u zadnje vrijeme bio zlovoljan jer mu se nije svidalo to sto se mali vodenjak druzi s ljudenjackim djecacima. Nije im vjerovao. Naravno da mali vodenjak nije uspio izvesti svoju caroliju jer su se sibice smocile. Saran Ciprijan uvjeravao je vodenjaka da su ga djecaci prevarili. Maleni nije vjerovao u to, ali je svejedno posao na obalu. Tada su ljudenjacki djecaci objasnili malom vodenjaku zasto nije mogao izvesti caroliju. Kako bi dokazali Ciprijanu da nisu losi, napunili su kutiju crvima i dali je malom vodenjaku da je odnese saranu. Jesen je odmicala i vrijeme je postajalo sve hladnije. Jednog takvog hladnog dana mali je vodenjak pozelio izroniti. A l i , nije uspio. Pri svakom bi pokusaju udario u nesto sto je mogao osjetiti, ali nije mogao vidjeti. Vratio se kuci i tata mu je rekao da je to led i pokazatelj kako je vrijeme za zimski san. Mama je pripremila krevete, a mali je vodenjak najednom bio silno umoran. Obitelj se prije spavanja pozdravila pozdravom: »Do proljeca!«. Protekla je godina bila vrlo uzbudljiva za maloga vodenjaka tako da ce cijelu zimu imati o cemu sanjati.
Opis likova:
Mali vodenjak: znatiželjan, brz, lukav i snalažljiv,
Tata vodenjak: otac kakvog se može samo poželjeti, tata vodenjak nam pokazuje kako djecu treba odgajati principijelno , ali s puno ljubavi.
Mama vodenjak: sinu pokazuje veliku ljubav i preveliku brigu,
Šaran Ciprijan: prijatelj je obitelji vodenjaka, već postari gospodin, imao je mahovine na leđima.
Bilješke o piscu:
Otfried Preussler je roclen 1923. godine u sjevernoceskom gradicu Reichenbergu. Potjece iz obitelji koja se nekoliko stoljeca bavila obradom stakla. Vec nakon mature dignut je u njemacku vojsku, da bi 1944- pao u rusko zarobljenistvo. Nakon petogodisnjeg zarobljenistva Preussler i njegova obitelj dolaze kao izbjeglice u Gornju Bavarsku gdje i danas zivi. Nakon zavrsenog studija posvetio se uciteljskom poslu, a kasnije je bio i ravnatelj osnovne skole. Rad s djecom i ljubav prema djeci poticu kod Preusslera zelju za pisanjem. Naravno, za djecu i o djeci. Svoj je literarni rad poceo pisanjem radioigara nakon kojih su ubrzo uslijedili romani za djecu i mladez. Od 1970. posvetio se potpuno pisanju. Preussler se svakodnevno druzi s djecom i dopisuje se s djecom iz cijeloga svijeta. Takvu suradnju smatra vaznim dijelom svoje zivotne zadace. Napisao je 25 knjiga koje su prevedene na cetrdesetak jezika. Osim Malog vodenjaka od Preusslerovih knjiga u hrvatskom prijevodu mozemo citati Main vjesticu i Malog duha.
Nema komentara:
Objavi komentar