Vrsta djela: Zbirka priča
DVA SMIJEHA : Kratak sadržaj:
Posli su u pricu veliki i mali smijeh. Veliki smijeh ulazio je u velike prostore gdje se skuplja velik broj ljudi: u skole, u cirkuse, u kazalisne dvorane, a mali smijeh igrao se kamencicima, loptama na livadi, trcao ulicama, brao cvijece za tuzne mame, dijelio poljupce prolaznicima. Nitko ga nije zamjecivao. Veliki smijeh je postao umisljen i tako se napuhivao od vaznosti da je pukao poput prejako napuhanog balona. Dobro je poznavati i mali i veliki smijeh. Za veliki smijeh je potreban u najmanju ruku dvorac, palaca ili barem kakvo igraliste, a mali smijeh moze biti svugdje: i u loncu za cvijece, i u tatinu sesiru, u njihanju travke, u macjem oku, pa i u pticjem cvrkutu. Jako je vazno poznavati oba smijeha, no bez malog smijeha nikako ne bi trebalo ostati. O n je svuda, mali vragolan, nestasko, cak se nade i u kutu usnica, jedva zamjetan. Kamo god se krene, u blizini treba biti i mali smijeh. O n ce otkriti takve sitnice koje razveseljavaju da ce i najtezi posao biti manje tezak. Kad se, na primjer, spotaknes o kamen i tresnes na nos, on ce ti pruziti svoju sitnu prozirnu ruku i umjesto da psujes, places i okrivljujes nekoga, ti i mali smijeh cete se ustati i zakoraciti prema - svjetlosti.
Opis likova:
Veliki smijeh: je napuhanko i umisljenko. Od umisljenosti se sirio, sirio - dok nije pukao kao neki preveliki balon. Zato sto se smatra da je velik, jako vazan i slavan, javlja se samo tamo gdje se okuplja velik broj ljudi.
Mali smijeh: je simpaticniji od velikoga. To je onaj smijeh koji se javlja u svakodnevnom zivotu cineci ga sretnim. To su zapravo sitnice naoko nevazne, neprimjetne, a opet vrlo vazne.
VJETAR U ČAMCU : Kratak sadržaj:
Veseljak i lutalica vjetar trcao je po svom obicaju niz brda i doline, preko rijeka, jezera i mora, visoko po oblacima i nitko ga nikada nije mogao uhvatiti. I tako se umorio pa je odlucio malo zastati. Visoko s oblaka ugledao je mirno jezero. Na sredini jezera polako je plovio drveni camac, prazan i tuzan. I vjetar se lijepo spustio u camac da se odmori od skitanja. Tako se lagano spustio da ga camac nije ni osjetio. A tuzni camac samo bi ponekad uzdahnuo. Zacudio se vjetar camcu i nikako mu nije bilo jasno zasto uzdise i kakve ga brige more. Camac mu je ispricao svoju patnju. Tu pluta beskoristan vec pet mjeseci. Cini mu se da svakome smeta, i ribama i lopocima. A cuo je da postoji neka velika voda koja se zove more i zelio bi tamo otploviti. I vjetar se sazali te mu odluci pomoci. Nije ga htio odvesti na more jer bi se tamo lako izgubio. Odgurao ga je do obale, gdje ga je odmah nasao neki djecak i silno mu se obradovao. I dao mu je ime CRNI GUSAR, premda je camac izgledao bezazleno. Nou djecakovoj masti odmah se pretvorio u strasni gusarski brod. Camac se razveselio, a vjetar, odmoran i veseo, odlutao je dalje. Odjednom je ugledao medvjeda i lutku kako snuzdeno sjede u crvenom gumenom camcu na sirokom mom daleko od obale. A na obali je sjedila djevojcica zlatnih pletenica i gorko plakala. Njen camac odlazio je sve dalje i dalje, a u njemu je bilo sve njeno blago. Majka je na obali nagovarala djevojcicu neka se vrati kuci uvjeravajuci je da se tu nista ne moze jer je struja odnijela camac predaleko i vise se ne moze vratiti, I odvukla je uplakanu djevojcicu na spavanje. Dok je majka tjesila i uspavljivala djevojcicu, veseli saljivcina vjetar odgurao je medvjedica i lutku i nasukao njihov camac na obalu. Majka je ipak potajno vjerovala da ce se camac vratiti i kad je isetala na obalu, spazila je sve blago svoje kcerkice: crveni gumeni camac, medu i lutku. A vjetar je u to vrijeme bio daleko. Vec je bio drukcijeg raspolozenja. Nekom je covjeku odnio sesir s glave. Kasnije se jos vise razljutio i oborio neko stablo.
Opis likova:
Vjetar: obijesni putnik i vjecni lutalica. Skita se po cijelom svijetu i naglo mijenja raspolozenje, a nitko ga nikad ne moze uhvatiti. Cas je veseo i razigran nestasko.
Čamac: drven, prazan i tuzan, osjeca se beskorisnim. Masta o moru: Ptice su mi pricale da postoji neka velika voda koja se zove more. Zahvaljujuci vjetru postao je sretan jer je njegova zelja da pomaze ljudima i ostvarena.
GOSPOĐICA NEĆU : Kratak sadržaj:
Djevojcica Mina ucenica je prvog razreda, ni po cemu se ne razlikuje od drugih djevojcica. A l i imala je jednu nezgodnu manu - uvijek je govorila: Necu! I u tome je pretjerivala. I tako je mama ujutro budi neka ustane, a ona, zna se, jos snena prosapce: Necu! I kad je trebala popiti bijelu kavu, obvezno: Necu! U skoli isto: Mina, hoces mi posuditi gumicu? Zna se: Necu! Mina, idemo se igrati skrivaca! Opet: Necu! Baka bi je poslije skole slala po kruh, a Mina: Necu! Tata bi je navecer slao u krevet, a ona, premda se pribojavala tate, tvrdoglavo: Necu! A onda se dogodilo nesto sto je djevojcicu jako zbunilo. Sad su njoj svi govorili necu. Mama, probudi me ujutro! Sadje mama rekla: Necu! Kadje zatrazila bijelu kavu, mama je opet rekla necu. I u skoli se dogodilo cudo. Skolska vrata bila su zatvorena i na njima je pisalo: Necul Sva zbunjena posla je kuci, a kako je dzepu imala nesto novaca, usla je u mljekarstvo i zamolila jedno pecivo, a prodavacica je na veliko Minino cudenje rekla: Necul Ljuta i gladna otisla je na djecje igraliste i popela se na tobogan i has kad se htjela spustiti, tobogan je povikao: Necul Sad je vec postalo ozbiljno kad i tobogani govore necu. Pokusala je jos jednom srecu na sasvim drugom mjestu, otisla je u cirkus. I tamo je zatekla slona koji govori. Bio je cirkuska atrakcija. A slon je stalno govorio: Necu! Bas necu! Necu i gotovo! Iznenadila se kad joj je rekao da je i on cuo za »gospodicu Necu«. Zamolila ga je nesto za jelo, a on je imao samo kocku secera. Pruzio joj je kocku, no kocka sicusnim ali odlucnim glasom rece: Necu! Sada je slon Minu poslao na ozbiljno lijecenje. Lijecnik se zvao profesor Pingvino. Ozbiljni profesor u crnom fraku porazgovarao je sa zabrinutom djevojcicom i dao joj mudar savjet - vise nikada ne smije govoriti necu. Mora se vratiti na pocetak price i poceti sve iznova. Mina ga je poslusala. Legla je u krevet i zaspala. A ujutro kad je mama rekla: Minal Hajde ustanil Vecje kasnol Mina je odgovorila: Hocul Evo odmahl I tako se Mina izlijecila.
Opis likova:
Mina: ucenica prvog razreda osnovne skole. Obicna djevojcica koja se ni po cemu ne razlikuje od druge djece osim sto je razmazena (uostalom kao i mnogi prvasici), i sto uvijek govori - Necu! Toliko joj je to preslo u naviku da drukcije nije ni znala odgovarati na tude molbe ili zapovijedi, a ta se »bolest« opasno pocela siriti svuda oko nje, pa su za »gospodicu Necu« culi svi u gradu. Jednoga dana se to »Necu!« pocelo vracati njoj samoj.
ČOVJEK S TOČKOM : Kratak sadržaj:
Neki je djecacic napisao domacu zadacu iz hrvatskoga. Na kraju recenice piknuo je zabunom dvije tocke namjesto samo jedne, a time zaradio uciteljeve prijekore. A kad je htio gumicom obrisati onu drugu tocku (zvat cu je dalje Tocka, s velikim slovom), ona ozivi, skoci iz biljeznice, otkotrlja se do prozora i prilijepi se na staklo. Tu pocinje zivjeti, kao i svako dijete koje ulazi u neviden svijet. S te tocke Tocka ugleda svasta. Prolaznicima pronalazi slabe tocke: nekima u probusenoj cipeli, nekima u glavi, nekima u dzepu; jedan nosi punu torbu tocaka dnevnog reda neke bezvezne sjednice; djevojka u haljini s tockama; matematicar prica o zamisljenoj tocki; mladic sa slikom cirkuske tocke. Stize cistacica, obrise prozorska stakla, strese krpu kroz prozor i Tocka se nade na ulici. Tu zacuje pricu o najvisoj tocki na koju se popeo neki planinar i novoj tocki na koju ce se tek popeti, a susretne i ljude koji od nelagode samo bulje u jednu tocku. Popenje se na bijelu tocku na plavoj svili, no ova je otjera sa sebe, jer je navodno nagrduje. Ode Tocka dalje, u knjizaru, medu knjige i slova, gdje je bilo mnostvo tocaka pa se ponada da je stigla medu svoje. Ostale je tocke brzo razuvjere i otjeraju. Pokusala je i medu tockama na slikovnoj spajalici. Nista od svega. Iskoprca se Tocka iz knjizare pa se ukoprca na dlan nekom bijednolikom odrpancu, koji je najprije pobrka s buhom. Oni se dogovore pa je covjek nastoji utrapiti za kutiju cigareta: jednoj ljepotici-loptici kao ukrasni madez, jednom starcicu za rjesavanje krizaljke, no on treba neku cvrstu uporisnu tocku, jednom govorniku koji je satima blebetao - da stavi tocku na svoje bla-bla-blatanje. Zbog ovoga posljednjeg dopadne covjek i zatvora, jer nije uputno prekidati zborenje onih kojima je glupozborenje dopusteno. Po izlasku iz zatvora covjek mijenja i tocku gledista pa govori Tocki: Da nisam bio u zatvoru, ne bih znao kako je lijepo biti Slobodan. Potom nudi Tocku i nekom razmahanom pjesniku, kojemu iz biljeznice ispadaju slova kao pljeva. No njemu ne trebaju ni tocke, ni zarezi, ni upitnici, ni usklicnici, jer su, kaze, zastarjeli. On samo proizvodi slova i mase rukama pa zamahne tako jako da Tocka odleti u Svemir, gdje prestaju sitna zemaljska natezanja. Tu naide na staroga grckog mudraca koji trazi cvrstu tocku u svemiru da bi pomocu nje i poluge pomaknuo Zemlju. Nasa mu se Tocka ukruti i rekne: Sve mislim da bi tu Zemlju uistinu trebalo malo pomaknuti, pa da se napokon smiri. A s te tocke u svemiru Zemlja se Tocki cini kao obicna, malo nezgrapna tockica.
Opis likova:
Tčka: koja je tako slucajno dosla na svijet, bilaje zilava i spretna kao djeca o kojima se nitko ne brine. Ozivjevsi i iskocivsi iz biljeznice, ona poprima osobine znatizeljna djeteta koje krece u istrazivanje novoga.
Biješke o piscu:
Suncana Skrinjaric rodena je 1931. u Zagrebu gdje je zavrsila osnovnu skolu, gimnaziju i Pedagosku akademiju. Zeljela je biti uciteljica, no njen zivotni put krenuo je u drugom pravcu - posvetila se djeci, ali ne s imenikom i dnevnikom pod rukom, nego kao novinarka i knjizevnica, dakle lijepom pisanom rijecju. Radila je razlicite poslove: urednica u djecjem obrazovnom programu na Radio-Zagrebu, glumica u sibenskom kazalistu, cinovnica u splitskom Domu narodnog zdravlja i u Statistickom zavodu u Zagrebu, novinarka u nekadasnjim dnevnim novinama »Borba«. Poslije se potpuno posvetila knjizevnom radu. Napisala je puno knjiga i za djecu i za odrasle, a njezine su knjige za djecu vise puta nagradivane. Neke su joj prevedene na strane jezike: svedski, njemacki, slovenski, madarski, esperanto. Suncana Skrinjaric umrla je 2004. godine. Za odrasle je napisala sest knjiga: Noc s vodenjakom, Pasji put, Jogging u nebo (pripovijetke), Cvijece u listopadu (pjesme) Kazalisna kavana, Carobni prosjak (romani), a za djecu jedanaest: Kaktus bajke, Pisac i vrijeme, Ljeto u modrom kaputu, Dva smijeha, Zmaj od stakla, Svastara, Knjiga o pajacima, Ulica predaka, Pisac i princeza, Slikar u sumi i Marijana u ruzi vjetrova.
Nema komentara:
Objavi komentar