Voda lektira za 7-razred


VODA pisac:
Vladimir Nazor
Mjesto radnje:
Velo selo
Vrijeme radnje: Mjesec rujan
Tema: Nedostatak vode, suša, Dječakova namjera da nagovori oca da ga nešalje u grad na školovanje.
Tijek radnje :
Uvod: Opisivanje tužnog i pustog Velog sela:
"Vrtovi su pusti, nema nigdje ni struka trave."
Zaplet: Vladina sestra daje žednim ženama i djeci poslednju kap vode:
" I sestra donese ibrik s vodom".Razvoj radnje: Košće odvede djecu u dvorište prazne kuće da im nekako uzma novce.
Uzeo im je novce tako što ih je nahranio jegulčjom. Iako je bila jako slana djeca
su pristala. " A biste ča dali, kad bi vas nahranil i napojil"
Vrhunac: Dolazak bunar-lađe na Velo selo:
" Lađa se opet primakla k obali".
Rasplet: Od silne žeđi probušile su se cijevi koje su dovodile vodu, a poslije toga užas, prvo je napadala kiša, a poslije tuča koja je uništila vinograde, masline i sve što je ljudima bilo  potrebno za prehranu.
" Britvicama, iglama za pletenje i vretenima bušile su žene po cijevima".
Kratak sadržaj:
Na otoku vláda suša, više od t r i mjeseca nije pala kiša. Presušile su lokve i cisterne, a vodu za piče ljudi kupujú u dalekim gradičima na otoku. Stradavaju i biljke i životinje. Kad je stoka počela ugibati od žedi, bio je to znak da je katastrofa na pomolu. Nekoliko starijih ljudi otišlo je u grad izmoliti od vlasti da im pošalju bunar-ladu koja bi dovezla pitku vodu. Otac malog Vláde pribojava se da ljudi u selu zbog suše ne izazovu kakvo zlo, a uz to Vládu treba posiati na školovanje u grad gdje če biti kod tetke, a plačanje če biti olakšano ako vinograd dobro rodi. Dječakov otac prisječa se slične suše dok je on bio još dječak: kad je tada nekoliko mazgi uginulo od žedi, selom se pronio glas da bogatiji ljudi skrivaju vodu u svojim kučama. Svjetina je počela provaljivati u stanove tražeči vodu i onda započela je navala i otimanje. Seljaci su žed svoju i svojih životinja gasili vinom vinom i octom i pijanstvu od sunca pridružilo se pijanstvo od vina. Dugo je trebalo dok se selo oporavilo od divljaštva i zloče. I onda se čekala bunar-lada, ali je stigla prekasno. Bunar-lada čeka se i danas, a nikako da stigne. Istog dana pronijela se vijest da če lada sutradan doploviti u luku. Več u ranu zoru ljudi i žene nabrupili su u pristanište noseči najraznovrsnije posude. Nastao je metež od národa i životinja i - iščekivanje. A kad se nešto željno čeka, vrijeme jako sporo prolazi. Iščekivanje je bilo t im teže što je vručina bila nepodnošljiva. Národ se razmilio po luci tražeči bilo kakvu hladovinu. I pred Vladinom kučom okupilo se mnoštvo. Postojala je opasnost da masa provali u kuču u potrazi za vodom jer lada nije dolazila. Otac je uspio nekako smiriti svjetinu, a mali se Vlado probio do niskog prozora sobice u kojoj su bile spavale njegove sestre. Djevojčice su stajale na prozoru i gledale kako se desetak žena tiská ispod njih moleči: Sinjorine naše drage, samo jednu suzu! Samo jednu kapljicul Zene su prema prozoru podigle troje male djece. Starija sestra nije mogla gledati žednu djecu i iznijela je iz kuče posljednji bokal vode. Otac i májka odobrili su njen postupak, jer kako reče otac: Ustavíš U žedu pred vratima, ona če ti u kuču kroz prozor, pa bila na njoj rešetka od gvožda. Nakon što je nestala i posljednja kap vode u kuči, mali Vlado se na obali pridružio najpoznatijim seoskim deranima. Stražarili su i izvidali kad če se na pučini pojaviti bunar-lada. Medu njima se isticao nešto stariji Košče, lijenčina, skitnica i odgojno zaspušteni seoski klipan. Cesto je s dječacima igrao igru s novčičima Marko-Marija (pismo-glava) i uglavnom ih varao. Toga dana je ipak sve izgubio, a kad nije uspio prisiliti suigrače da mu vrate novac, navukao je djecu da provale u jednu praznu kuču tvrdeči da u njoj ima vode. Kad su provalili, u dvorišnom bunaru nisu našli vode, ali je Košče u muljevitom dnu zdenca našao velikú jegulju koju je još prošle godine ubacio. Dječaci su naložili vatru i ispekli jegulju. Mali je Vlado otrčao kuči po soli i kruha. Košče je dječurliji dijelio komade pečene jegulje, a oni su mu plačali novčičima. Iako je jegulja bila polupečena i preslana, uživali su u obroku. Presoljena jegulja još im je više pojačala žed pa su navaljivali na Košču da im dade vode koju je obečao. Došlo je do s vade. Košče je dječake vrijedao i omalovažavao samo da bi ih navukao na novo nedjelo. Odveo ih je do prazne kuče bogatog Konšiljera uvjeravajuči ih da bogataš zasigurno ima puno vode. Kuču je čuvao naoružani čuvar. Lada nikako ne dolazi, a masa svijeta i velik broj stoke gotovo da više ne mogu izdržati. U svjetini se ističe luda djevojka Livija koja je več počela halucinirati od žedi. U gužvi i strci oko Livije naišao je Košče te razglasio da u Konšiljerovoj kuči ima vode. Zene polulude od žedi navalile su na kuču, a čuvar da ih otjera opáli iz puške u zrak. Na pucanj su dotrčali muškarci. Košče je rekao da je čuvar pucao u žene. Svjetina je na čuvara navalila kamenjem i pokúšala pro'valiti, no Vladin otac uspijeva smiriti masu: trojica najstarijih muškaraca otišla su s njime u kuču i uvjerili se da u cisterni nema vode. No svjetina se iznova raspalila, sada su željeli provaliti u konobu i pregledati bačve. U najkritičnijem trenutku stigla je vijest da stiže bunar-lada. Celjad je nahrupila u pristanište sa svim mogučim posudama. Kapetan je uspio uz pomoč Vladina oca jedva uvjeriti uzbudeni národ da se voda tako ne može točiti iz broda, nego da se mora izliti u najbliži bunar. Svjetina se napokon smirila. Uskoro je iz dviju dugih platnenih cijevi počela teči voda do najbližeg bunara. Kroz još suhe cijevi brizgali su sitni mlaziči vode, a žedni národ navalio je na te mlazove pritískajúci usta na cijev. Prvi je Košče nožičem provrtio veču rupu u jednoj od cijevi i stao halapljivo piti. Vidjevši to i drugi su navalili bušiti rupe svime što su imali. Izbušene cijevi uskoro su splasnule i voda je prestala teči, a razbješnjeli kapetan digao je sidro i isplovio iz luke strašno prijeteči. Dok je brod isplovljavao, digla se oluja. Svjetina se sa stokom i posudem povukla kučama. Kiša je obilno natopila žednu zemlju, napunila cisterne i bunare, bio je to pravi mali povodanj, no uskoro se pretvorila u tuču. Stete su bile goleme. Tuča je uništila ionako slabú ljetinu, a posebno su strádali vinogradi koji su donosili najviše prihoda. Uništen je i vinograd Vladina oca. Obitelj je to doživjela kao velikú nesreču i mali Vlado, vidjevši utučena oca, govori mu da ne mora iči u grad u školu, da če ostati na otoku i pomagati mu. No dogadaji proteklog dana samo su učvrstili očevu odluku da sina svakako izvuče s otoka. Pripovijetka završava očevim riječima: Ne, sinkol Ti češ ipak počil Neču ni ja da postaneš Koščin drug.
Analiza likova:
Vlado je dječak od desetak godina. Vrlo je osjećajan, ali i vrlo radoznao. Zbog njegovog oca
koji ga obrazuje sva ga djeca poštuju , čak i košće . Valdo je jako plemenit dječak
i želi suosjećati s običnim ljudima i dijeliti njihove nevolje.
Otac je najplemenitiji lik pripovjetke. Vladin otac voli svoju djecu i poštuje svoju ženu.
Lijep je i obrazovan voli čitati djeci priče i pomagati seljanima oko suše . Otac žali narod
suosjećajan je .
Košče je stariji seoski deran : suh i žut u licu, malene glave i dugih nogu i ruku , bio je nalik naq kolac o kojem visi nekoliko krpa . Bez ikoga i ičega , skita se posvuda , više zahttjevajući nego proseći hranu.
Dojam :
Pripovjetka mi se svidjela zato što govori o jednom tužnom kraju koji nema vode. S tim nam želi
dočarati da je voda jako bitna i neohodna.
Analiza jezika i stila :
Pripovjetka je pisana standardnim književnim jezikom , ali u dijalozima likova često se susrećemo
sa čakavskim govorom bračkkih težaka.

Linkovi

Sanovnik - Sanjarica

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K

L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž