KRATAK SADRŽAJ: U početku romana upoznajemo glavnu junakinju ove knjige, djevojčicu Sadako i njezinog brata Šigea. Svi dobijaju skromne obroke od kojih se jedva može preživjeti. Japanci nisu ni znali što to Amerikanci imaju i koliko je jako to novo njihovo oružje sve dok jednoga dana iznad Japana nije letio zrakoplov na 8000 metara nadmorske visine i ispustio atomsku bombu. Ona je eksplodirala na 400 metara nadmorske visine i u toj jednoj sekundi je uništilo sve što se je našlo u blizini eksplozije. Desetak godina kasnije djevojčica Sadako je trebala sudjelovati u biciklističkoj štafeti. Tako je i bilo. Ali je Sadako ubrzo preminula jer joj je krv bila otrovana gama zrakama koje prodiru kroz čvrstu tvar.
ZABILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA: U početku romana upoznajemo djevojčicu Sadako, njezinog brata Šigea te Kenjija Nišioku, starca kojemu je mornarica oduzela čamac jer joj je trebao zbog rata između Japana i SAD-a. U srpnju 1945. godine u Japanu vlada glad i stroga ratna štednja. Ljudi dobivaju u malim količinama jesti. Šigeo i Sadako su dobivali u većim količinama jesti jer im je otac radio u vojsci. Za vrijema rata su svi muškarci i žene trebali raditi za vojsku osim starijih ljudi. Kad je atomska bomba pala na Hirošimu, Šigeo je ronio u jezeru a Sadako je bila na obali, te ju je vjetar što ga je prouzročila atomska bomba, bacio na tlo ali je ona nekim čudom preživjela. U bolnici kada su Sadako posjetili roditelji i brat, brat joj je rekao da mora raditi ždralove i da će, kada naprevi tisućetog ždrala, ozdraviti. Na žalost tako nije bilo. Sadako je uspjela načiniti čak 990 ždralova i falilo ih je još samo deset, međutim Bog je odredio njezinu sudbinu: smrt. Nije joj dozvolio da načini još samo deset ždralova. DOŽIVLJAJ DJELA: Za razliku od drugih knjiga, ovo je jedina knjiga koju sam ja pročitao, a koja ima tužan svršetak. Knjiga mi se nije svidjela jer je djevojčica Sadako preminula. Da mi je znati samo tko je izmislio atomsku bombu?! Srećom, danas su u svijetu atomske bombe zabranjenje, pa se meni tako nešto ne može dogoditi. U djelu je neobično to što su Amerikanci napravili atomsku bombu i bacili je na Hirošimu, a zatim je američki liječnik liječio djevojčicu Sadako.
NALJEPŠI ULOMAK: «Moj sine Kunijoši, hrabri junače! Obavijestio si me da je tvoja krv drugi put potekla za čast naše domovine. Ja, tvoj brat, tvoja majka i tvoje dvije sestre jučer smo hodočastili u hram Nišoji. Dao sam svećeniku da izreče mnoge molbe za tvoje ozdravljenje Budi, našem rasvjetitelju Svijeta. I mi smo na koljenima molili za tebe. Tvoj se otac klanja pred tobom, ponosan na sina Kunijošija. » Ovaj ulomak mi se svidio jer otac daje poticaj svome sinu da se i dalje bori za domovinu. Sin je oca obavijestio da mu je krv drugi put potekla u čast domovine. Otac isto tako i potiče svoga sina, dajući svećeniku da izrekne mnoge molbe za ozdravljenje sina.
TEMA DJELA: Borba za život djevojčice Sadako.
KOMPOZICIJA DJELA: UVOD: Upoznajemo se sa glavnim likom ove pripovijetke, djevojčicom Sadako i saznajemo kako se između Japana i Amerike vodi rat.
ZAPLET: Američki poznati piloti i ostali dio vojske na otoku mora otići u svoje kolibe i prozore pokriti sa crnim zavjesama. Na aerodrom slijeće zrakoplov sa atomskom bombom. VRHUNAC: Američki četveromotorac B52 polijeće noseći u svom trumu atomsku bombu. Dolazeći nad japanski grad Hirošimu ispušta bombu. Bomba eksplodira na 400m nadmorske visine. «U toj sekundi izgorjelo je 86100 ljudi. U toj je sekundi 72000 ljudi pretrpjelo teške ozlijede. U toj je sekundi 6820 kuća bilo pretvoreno u prah, a isisavanjem zrakopraznog prostora ti su se djelići prašine uzvitali nekoliko kilometara u visinu. U toj jednoj sekundi srušilo se osim toga 3750 zgrada, a ruševine su počele gorjeti. »
RASPLET: Djevojčica Sadako umire. U vrtu mira u Hirošimi stoji jedan spomenik! MJESTO RADNJE: U Japanu, gradu Hirošima, u zrakoplovu, na otocima u zračnoj bazi. VRIJEME RADNJE: U 20. stoljeću.
GLAVNI LIKOVI: Djevojčica Sadako i njezin brat Šigeo.
ANALIZA GLAVNIH LIKOVA:
SADAKO: u početku romana ona je četverogodišnjakinja, a pred kraj je četrnaestogodišnjakinja. Dok je Sadako bila mala ako joj nešto ne bi pasalo poöela bi plakati, onda joj je Šigeo morao objašnjavati o tome što će se dogoditi ako bude plakada tj. da će joj doći zmaj i da će ju ugristi, pa bi onda Sadako prestala plakati. Kad je trebala sudjelovati u biciklističkoj štafeti Šigeo ju je stalno trenirao, a ona se uvijek ljutila na njega jer ju toliko muči. Ali je kasnije u biciklističkoj štafeti vidjela da je sve to bilo za njezino dobro.
ŠIGEO: krupan dječak, nikad pre grub prema svojoj sestri. Vrlo je volio svoju sestru ali ja mislim da je nekad bio ipak pre grub prema svojoj sestri. Sluša svoga oca ali ga Sadako nije trebala poslušati kad joj je rekao da mu da zmaja i da će ga on prodati i zaraditi novac. U tome ju je isto tako Šigeo trebao spriječiti.
ANALIZA STILA: Jezik pripovijetke je književni iako se u pripovijetci spominju neka čudna imena kao što su npr. Kenji Nišioka. Pripovijetka nije podijeljenja na poglavlja te se je malo teže snaći. Pripovijetka sadrži 184 stranice.
BILJEŠKA O PISCU: Austrijski pisac Karl Bruckner rođen je 9. siječnja 1906. godine u Beču. Iako se pripremao za trgovački zanat, radio je i kao tehničar, prodavač novina, čuvar garaža. Otkriva slikarsku nadarenost, piše i svoju prvu pjesmu, odlazi u Brazil, ali u domovinu se vraća 1938. godine, kad je unovačen u njemačku vojsku. Nakon rata objavljuje crtice za novine, a poslije tri romana za odrasle, piše i svoju prvu knjigu za mladež, Dijamant Tobije Ambergera, o sudbini austrijskih iseljenika u Brazilu. Pozornost čitatelja zaokupio je romanom o nogometu, a potom knjigom Pablo, Indijanac postiže i opća priznanja i pohvale. Više je puta nagrađivan nagradama kao najbolji pisac za mladež, a s 93 prijevoda svojih djela na 22 jezika postiže svjetsku slavu. Najpoznatije djelo Karla Brucknera, roman Sadako hoće živjeti, prvi je put objavljen 1961. godine.
Nema komentara:
Objavi komentar