Poštarska bajka lektira za 2-razred

Poštarska Bajka pisac: Karel Čapek
Vrsta djela: Pripovjetka
Mjesto radnje: Pošta u Češkoj
Vrijeme radnje: godinu i jedan dan
Tema : susret poštara Kobabe sa poštanskim patujcima, pronalaženje svoje ljubavi.

Kratak sadržaj:
Sto l i se u posti dogada nocu, dok je zatvorena/ Gospodin Kolbaba, postar kojemu je dosadio posao listonose, jednoga dana zaspi pri kraju radnoga vremena uz pec u postanskom uredu. Svi ostali odu doma ne zamijetivsi ga zadrijemala u zapecku i on tu ostane zakljucan. Oko ponoci probudi ga nekakva buka. Trazeci joj izvor, gospodin Kolbaba ustanovi da je proizvode postanski patuljci, maljusni bradati covuljci otprilike veliki kao manja kokos Katica - ili vjeverica ili sumski kunic; na glavama imaju postarske kape kao pravi pravcati postari i ogrnuti su pelerinama poput pravih pravcatih listonosa. Vidjevsi ih, g. Kolbaba je jako iznenaden i kao vecina od nas u trenutcima takve zaprepastenosti ostane bez lijepe rijeci te posegne za psovkom. N o psovkice gospodina Kolbabe nisu prostacke, kakve se mogu cuti na ulici, u tramvaju, u skoli 1 na drugim svakodnevnim mjestima, nego zgodne, poput: Sto mu postanskih sanducica, a k tomu on ih ne izrice glasno, nego ih samo prevrce u mislima. T i covuljci imaju sve sposobnosti i vjestine pravih postara, cak ispravljaju njiho' ve pogreske pocinjene tijekom radnoga dana, ali imaju pride i neke sposobnosti koje veliki postari nemaju: oni mogu procitati i list u zatvorenoj omotnici, ne otvarajuci je! Slabost im je kartanje, cime se cesto zabavljaju, ali ne rabe uobicajene karte, nego namjesto njih koriste pisma, a kartasku im vrijednost odreduju po njihovoj toplini pri opipu: najslabije i najhladnije sedmice jesu pisma u kojima ljudi sebi samima lazu ili nesto glumataju; druga po slabosti jesu osmice - pisma koja ljudi pisu jer moraju; potom devetke - pisma koja ljudi pisu iz puke pristojnosti; nesto su jace desetke - pisma u kojima ljudi pisu nesto zanimljivo i novo; ponad njih su po snazi decki - pisma koja ljudi salju kad zele obradovati druge; slijedi dama ili baba - pisma koja salju dobri prijatelji jedni drugima; iznad njih jos jaci kralj - pismo napisano iz ljubavi, a najjaca karta iliti as, to je pismo kojim covjek daje onomu drugomu cijelo svoje srce.
To je karta koja presijeca sve ostale ili ih nadjaca. Takvo se pismo nade kada majcica pise svojemu djetetu ili covjek covjeku kojega voli vise od sebe sama. Patuljci postari objasnjavaju svoje mod gospodinu Kolbabi: mi opipom zatvorenih omotnica otkrivamo kakvo je pismo. Ravnodusna pisma hladna su na dodir; sto je u njima vise ljubavi, to su pisma toplija. I gospodin Kolbaba nauci se toj vjestini. Jednom prilikom razvrstavao je svoje posiljke i namjerio se na jedno zatvoreno pismo bez adrese, bez marke, bez ikakva podatka. No bilo je to tako toplo pismo, da je gospodin Kolbaba zakljucio kako je prepuno ljubavi i svakako vrijedno truda da ga dobije onaj komu je poslano. Najprije navede svoje prijatelje postare-patuljke da mu procitaju neotvoreno pismo, ne bi li iz njega saznao komu ga treba dostaviti. Pisao je to - s puno pravopisnih i gramatickih pogresaka - neki vozac Francek svojoj ljubljenoj Marici predlazuci joj vjencanje. Ali nikakva drugoga podatka u njemu nije bilo: ni Maricina prezimena, ni grada, ni ulice, ni kucnoga broja. Unatoc svemu gospodin Kolbaba odluci pronaci gospodicu Maricu makar morao trcati godinu dana i proci cijeli svijet. Kad je trazenje vec trajalo godinu i jedan dan, obeshrabrio se i vec beznadno pomislio da nikada nece pronaci gospodicu Maricu pa sjeo pokraj ceste da se malo odmori. Puzevom brzinom do njega se doveze prekrasan automobil. Njime je upravljao tuzan, u crno odjeven vozac, a straga sjedio tuzan, u crno odjeven gospodin.
Oni povezu gospodina Kolbabu. Saznaje se da je gospodin tuzan zato sto njegov auto polako i tuzno vozi, a tako vozi zato sto ga vozi tuzan vozac, koji je pak tuzan zato sto mu njegova ljubljena nije odgovorila na pismo koje joj je pisao prije godinu i jednoga dana. Jasno, vozac je bio onaj smuseni Francek koji na omotnicu nije bio napisao adresu gospodice Marice pa ona i nije ni mogla dobiti pismo. Saznavsi to, Francek potjera auto strelovitom brzinom, da je letio kao na krilima, kako bi gospodica Marica konacno i sto prije dobila njegovo pismo. Svima se raspolozenje popravlja. Dovezavsi se do kuce zalosne gospodice Marice, koja je tuzna jer vec godinu i jedan dan ocekuje pismo koje nikako da stigne, gospodin Kolbaba joj napokon uruci pismo, naplati joj kaznu zato sto na pismu nema marke, a dovede joj i gospodina vozaca Franceka. U opcemu veselju poslije svega cak i auto vozi veselo i raspjevano ludom brzinom jer ga sada vozi sretan vozac.
Opis likova: 
Gospodin Kolbaba: poštar listonoša, kojem je dosadio njegov poštarski zanat.
Poštanski patujci: majušni bradati čovječuljciotprilike veliki kao manja kokoš ili vjeverica ili šumski kunić, na gavama imaju poštarske kape kao pravi poštari.
Bilješke o piscu :
Karel Capek (roden 1890, umro 1938) najpoznatiji je ceski pisac u razdoblju izmedu Prvog i Drugog svjetskog rata. Jedno od najglasovitijih djela mu je znanstveno-utopisticka drama R.U.R. ili Rossums Universal Robots, u kojoj je suvremeni rjecnik obogatio novom rijecju i novim pojmom - robot. Za djecu je pisao bajke, od kojih je Postarska bajka jedna od najljepsih.