Slavonska Šuma lektira kratak sadrza fabula

azurirano 2026 
Ilustracija prikazuje prostranu slavonsku hrastovu šumu okupanu toplim svjetlom. U središtu su lugari i šumski radnici pokraj kolibe, dok jedan kuha nad vatrom. U daljini se vide srne, a iznad krošnji leti orao. Visoki hrastovi, gusta zelenila i mirna priroda naglašavaju ljepotu i veličanstvenost šume, koja je središnja tema djela Slavonska šuma Josipa Kozarca

Slavonska Šuma

  • Pisac: Josip Kozarac

🎯 Tema

  • Ljubav i odgovornost prema zavičaju, prirodi i narodnoj baštini.

💡 Ideja

  • Čovjek mora poštovati i čuvati prirodu jer je ona izvor života i blagostanja. Šuma daje život, ali traži brigu i odgovornost.

📍 Mjesto radnje

  • Slavonska šuma
  • Šumska koliba
  • Lovni tereni i sela uz šumu

📖 Redoslijed događanja - Slavomska suma

  1. Opis slavonske šume i njezine veličanstvenosti.
  2. Prikaz važnosti šume za slavonskog čovjeka (hrana, drvo, paša).
  3. Ljetni život u šumi – ptice, životinje, orao.
  4. Problem s orlom koji krade guske i patke; ljudi sijeku brijest.
  5. Ljetni boravak pripovjedača u šumi s lugarima i kuharom Bartolom.
  6. Zgoda s „crnim“ paprikašem (tanin iz hrastove kore).
  7. Jesen – dolazak trgovaca, lov na srne.
  8. Sjetva žira i obnavljanje šume.
  9. Suprotnost života i smrti – rast nove šume i sječa starih stabala.
  10. Zaključak o povezanosti čovjeka i hrasta – od kolijevke do lijesa.

📝 Kratak sadržaj - Slavonska suma

Pripovijetka Slavonska šuma opisuje ljepotu i snagu slavonskih hrastovih šuma. Autor naglašava da samo onaj tko ima osjećaja može shvatiti njezinu veličinu i tajnovitost. Šuma je slavonskom čovjeku dom, majka i izvor života – daje mu drvo, hranu i zaštitu.

Kroz godišnja doba prikazuje se život šume. U proljeće je tiša, dok ljeti oživljava pticama i životinjama. Posebno se ističe orao koji krade domaće životinje, zbog čega ljudi moraju posjeći visoki brijest. Time se pokazuje sukob prirode i čovjeka.

Autor opisuje i svoj boravak u šumi s lugarima, procjenjujući stabla. Težak rad i borba s komarcima ublaženi su humorističnom epizodom s kuharom Bartolom, čiji je paprikaš bio crn zbog tanina iz hrastove kore.

U jesen šuma postaje mjesto trgovine i lova. Istodobno se sije žir kako bi nova šuma zamijenila posječenu. Dok se na jednoj strani čuje pjesma sijača, na drugoj padaju stoljetna stabla. Život i smrt neprestano se isprepliću.

Na kraju, autor ističe simboliku hrasta – od drva za kuću do lijesa, hrast prati čovjeka cijeloga života.

👤 Opis likova

Pripovjedač (autor)

  • zaljubljenik u prirodu
  • promatrač i stručnjak
  • osjetljiv na ljepotu šume

Lugari

  • vrijedni i iskusni
  • čuvari šume

Bartol (kuhar)

  • jednostavan, marljiv
  • unosi humor u priču

Slavonac (kolektivni lik)

  • povezan sa zemljom i šumom
  • svjestan važnosti prirode

🔎 Kratka analiza

Djelo je realistična pripovijetka s naglašenim opisima prirode. Kozarac prikazuje sklad, ali i sukob između čovjeka i prirode. Šuma je simbol života, tradicije i trajnosti. Autor upozorava na odgovorno gospodarenje prirodnim bogatstvima.

✍️ Bilješke o piscu

Josip Kozarac (1858. – 1906.) bio je hrvatski književnik i šumarski stručnjak. Rođen je u Slavoniji te je cijeli život bio vezan uz slavonske šume.

U svojim djelima opisuje slavonsko selo, prirodu i društvene promjene. Njegova su djela realistična i puna ljubavi prema zavičaju.

Najpoznatija djela:

  • Tena
  • Mrtvi kapitali
  • Slavonska šuma

Slavonska suma - Kratak sadržaj Prosiren

Onaj tko prolazi slavonskom šumom bez osjećaja i srca, taj nikad neće otkriti njezine ljepote. Sva ta snaga i veličanstvenost i tajnovitost povećavaju se noću; tad svaki glas ima deset puta veću snagu tad čovjek spoznaje koliko je malen, neznatan patuljak, sitan mrav pre svemoći onoga višeg bića koje je to sve stvorilo. Ta je šuma slavoncu dom i mati, ona mu je nepresušni izvor blaga; daje mu pašu za volove, žir za svinje, drvo za kuću i ograde, šumske životinje daruju mu hranu i krzno. U proljeće je u šumi najpustije, jer us si ptice sagradile ghnijezda po šikarama u okolo sela. S dolaskom ljeta u šumi je svaki dan življe. Živnule su ptice i zvjerad, tu skoči zec, tamo srna doskakuće na čistinu i dozove dva mala laneta koji je sisaju. Na visokom brijestu svoje gnijezdo je sagradio Orao.Već deset godina gradi on gore svoje gnijezdo, no ove godine se osilio pa krade mlade guske i patke iz pastirskih kolibica pokraj šume. Ljudi su odlučili mnlade orlove povaditi iz gnijezda ili potući ih puškom, ali nisu mogli ništa jer brijest je previsok, pa su ga morali posjeći. U to se doba love i mlade divlje patke, koje tada počinju polijetati. Puca se mnogo i potroši se streljiva vrijednosti više nego te patke, no lovci uživaju u druženju. Najveća su šumska nevolja u ljeto komarci. Od njih nemožeš nigdje pobjeći. Jednogljeta sam u šumi proveo šest tjedana sa dva lugara, radnikom i kuharom Bartolom, procjenjujući stabla. Noćili smo u kolibi koja je ostala od šumskih radnika, dane smo provodili gledajući drvo po drvo a komarci su navalili na nas. U toj nevolji od napornoga posla jedan od rijetkih užitaka bio je ručak. Jednog dana dok su naporno radičli skuhao im je pileći paprikaš, kad su se vratili Bartol im je servirao paprikaš u zdjele, tad su primjetili da je paprikaš crn. Odkud da je crn Bartol nije znao sve stavio kako treba , zdjele je dobro oprao, tad neko reče da je ukusan i dobar. Za večeru je opet bio paprikaš, Bartol je dobro oprao zdjele no paprikaš je opet bio crn, opet su svi večerali. Sutra dan se otkrije crna tajna. Budući da su se ranije vratli u kolibu ručak još nije bio gotov, pa su vidjeli kako Bartol lonac za vrijeme kuhnja pokriva hrastovom skaljom, a iz nje je vruća voda ispirala tanin, koji je crn kao tinta. Tako je bilo spašeno Bartolovo kuharsko umijeće a paprikaš svima još ukusniji.
U jesen slavonska šuma oživi od trgovaca koji pregledaju ona procjenjena stabla koja će u zimu biti na prodaju. U jesen su vrhovi stabala pokriveni stotinama golubova, koji tiho i mirno sjede na njihovim granama. U listopadu počinje lov na srne, koji svoj vrhunac doživljava tek u studenome. Tada šumom odjekuje raznoliki pseći lavež a lovac pripravan čeka sa napunjenom puškom. U to se doba sije i žir , jer traba zagajiti onoliko nove šume koliko se stare posjeklo. Na sijanje izađe čitavo selo , ljudi se slože u redove, tad cijela šuma odjekuje djevojačkom pjesmom i smijehom. I dok na jednoj strani odjehuje smijeh i pjesma na drugoj strani sjekira za sat vremen sruši ono što je raslo stotinu godina. Opet se u istom času sreću život i smrt. Na kraju čovjek traži tvrdi hrastov lijes da u njemu otprati na vječni počinak milog pokojnika.


Nezaboravi ostaviti komentar 😘

Lektirko

Objavi komentar

Noviji Stariji