Vrsta djela : pripovjetka
Jezik i stil : u jeziku se nalaze brojne riječi koje su uzete iz drugog jezina i narječja.
Vrijeme radnje : jesen i zima 1986. Godine
Mjesto radnje : Jerkino selo
Tema : Ova pripovjetka govori o dječaku koji je u svom djetinjstu ostao bez oba roditelja i svog doma. Zarađivao je svojom marljivošći i poslušnošću. Zbog ljubavi prema Ani utonuo je u noć i nitko ga više nije ni čuo ni vidio.
Pouka : Poštenje i rad u životu imaju veliku cijenu , no život nam daje i uzima ono što najviše volimo.
Kratak sadržaj:
Živjeo je u malom selu dječak Jerko , kog su svi zvali „ marljivi Apel “ . Radio je kao mrav , trčao kao pčelica , bio svima na usluzi . Oca nije imao , a majka mu je umrla kad je imao jedanaest godina . Kuća mu se srusila pa vrijeme provodi u štali . Jerko nije išao u školu , školarci su ga rado zvali kad bi učili slova ili slovkali tekst . Jerko bih imao pločicu na kojoj bih pisaljkom povlačio crte koje mu izmamljuju osmjeh na lice. Tako je Jerko uz školarce naučio sva slova no slovkanje teksta mu nije išlo. Imao je prijateljicu modrooku Anu . Svake godine u jesen , kad lišće opada s grana djeca isu u šumu kupiti šušanj. Tu Jerko radi cijeli dan nebi li dobrio nešto novca . Jerko i Ana zajedno čuvaju stado ovaca. Brali su kavilj te njime gladili lice. Jerku je obuzela sreća . Poskočio je i zagrlio Anu. Nije se opirala nit' prigovarala , nego je stajala pridrljena s kaviljem između njih. Začu se podvik čobanice , a oni se trgnuše kao iz sna i odmaknu se jedno o drugo. Nakon jeseni nastupi zima. Zima Jerku nije plašila. Noću je spavao u štali prislonjen uz vola utonivsi u san bez uzglavlja. U selo je stigao Martin iz Rakrima tražeći najmenicu. Rekli su mu da Ante Šperkin ima najvice djece , pa odjednom može dati troje i opet će ih ostati puna kuća. Govorili su da je Ana marljiva djevojčica. Antu je zatekao pred kucom. Stjedio je na kamenu , nalakćen na koljeno , s gladom među dlanovima. Martin je tražio Anu za najam. Dogovor je bio brzo gotov. Anu su obukli u odjeću starije sestre , sve ostalo staviše u torbicu. Mlađe su sestre plakale , Jerko je sjedio na zidini odmaknut nekoliko koraka. Gledao je dugo putić kojim je Ana zamakla. Ugasila se u selu kao zvijezda na nebu , ali je u Apelovu srcu ostala. Ubrzo nakon rata se djelila pomoć koja je stigla iz SAD-a . Djelili su odjeću po kućama. Odjeća se nije smjela podjeliti dok se kuće ne zapraše diditijem . Došao je red na Jerku. Stajao je obučen i pomišljao da ode u Raktino pa da ga vidi Ana ... Zaustaviše ga žene i skrenuše mu misli od Ane. Uputio se u selo nesigurnim korakom. Gazio je po kamenčićima i osjećao toplinu u nogama. Kad je došao u selo , Stipe ga zovnu. Zamolio ga da mu sutra pomogne vršiti ječam. Vršnja je počela rano u zoru. To jutro Jerko nije došao. Zvali su ga i tražili. Prolazili su dani i mjeseci. Apel je odtada utonuo u noć i nitko ga više nije vidio ni čuo.
Opis likova:
Sporedni likovi : Ana , Martin , Ante Šperkin , Jure , školarci , Stipe
Osobine likova – Jerko : marljiv i pouzdan dječak . Poslušnost mu je bila nenadmašiva. Uperiš li prstom u stado ovaca , Jerko bih trkom odveo ovce na pašnjak. Iako nije išao u školu imao je volju nešto naučiti i naučio je sva slova i znao pisati.
Ana : sramežljiva djevojčica dok je npr. Dok je stojala prigrljena uz Jerku nije se opirala nit' je što prigovorila. Radišna , svaki dan bi vodila ovce na ispašu.
Lektiru poslao I.N Puky. Pošaljite i vi svojku lektiru klikni ovdje.
nije loše
OdgovoriIzbriši