Pisac: Jonathan Swift
Vrsta djela: nestvaran putopis.
Tema: pustolovine mornara Gulivera Lamuela.
Mjesto radnje: Engleska, Liliput, Blefusca.
Vrijeme radnje: krajem 17 i početkom 18 stoljeća.
Kratak sadržaj: Put u Liliput:
Lamuel Gulliver mornar i brodski ranar doživio je brodlom ka je putova negdje prema južnim morima 05. 11. 1699. godine. Gullivera su morske struje donijele do nepoznatog kopna gdje se on dovukao do obale i zaspao na travi.
Kad se probudio bio je sav u čudu,m primeti je da je vezan tankim konopcima za zemlju a i kosa mu je bila vezana tako da nije mogao okretati glavu. Odjednom je osjetio kako nešto lagano hoda po njemu , od nogu preko grudi do brade. Imao šta da vidi pravi mali čovjek velik svega nekih petnaest centimetara, za njim je došlo još njih oko četrdeset, od iznenađenja guliver počnwe da vuiče a oni posbadaše i od straha se razbjkežaše uokolo. Kad se guliver pokušao osloboditi zasule su ga njuhove strijele , uplašio se za oči pa im je rekao da je gladan i žedan. Tad su oni donijeli ljestve naslonili na njega te ga nahranili i napojili , međutim u piće su mu sravili nešto od čega je ponovo zaspao. Dok jeon spavao oni su ga na drvenim kolima odveli u svoj grad, smjestili su ga u napušteni hram a noge su mu vezali lancima da ne pobjegne. Malo po malo glliver je upoznao zemlju, bila je to zemlja liliput. Liliputom su vladali car i carica uz pomoć parlamenta , glavni grad zvao se Mildendo a u njemu je živjelo oko petsto tisuća stanovnika. U liliputu još iz prošlosti postoji nesloga koja često dovede do sukoba i rata. Tako je liliput u ratu sa Blefuscom. Na carskom dvoru u liliputu vrlo je omiljena igra hodanja, skakanja i valjanja na užetu razapetom visoko oko 60 centimetara. Guliver se vrlo ponizno odnosio prema caru i carici, pa su oni stekli povjerenje prema njemu. Guliver se proslavio kad se ponudio caru da onemogući blafušćanskog cara u ratnom pohodu na liliput. Jedne noći uzme pedeset konopaca i ode u blefušćansku ratnu luku i odvuče im sve ratne brodove u liliput. Sad je car planirao uz njegovu pomoć poraziti Blefuscu i pretvoriti je u svoju pokrajinu. Pri sklapanju mirovnog sporazuma guliver je upoznao blefusco izaslanstvo te zamolio car da mu dopusti da ode i upozna blefuscu, car mu to dopusti. guliver odlazi u susjednu državu gdje sklapa prijateljstvo s tamošnjim carem. Blefuščanski car takođe želi uz pomoć gulivera poraziti liliput. U međuvremenu je doznao da je u liliputu protiv njega podignuta optužnica za veleizdaju te da ga planiraju ubiti ili oslijepiti. Jedne prilike kad je morska struja doplavila čamac u Blefuscu guliver je iskoristio priliku da ode. Uz pomoć Blefuščana popravio je čamac, snabdjeo se hranom i vodom te otplovio na pučinu. Spasio ga je jedan engleski brod i on se konačno vrati kući u Englesku 1702. godine. nitko nije vjerovao u njegove priče o malim ljudimam, no kad je iz čepova povadio krave i ovce što ih jeponio sa sobom , počeli su mu vjerovati.
Kratak sadržaj Put u Brobdingnag:
Na drugo putovanje Gulliver je krenuo nakon sto je samo dva mjeseca proveo
ja ienom i djecom. Opet je zaplovio prema jugu, no ovaj put nije dozivio bn>
dolom, nego je s grupicom mornara camcem zaplovio prema nepoznatoj obali
da pronade svjezu vodu jer su zalihe vode bile iscrpljene. I dok su mornari posli u potragu za vodom, Gulliver je krenuo u suprotnom smjeru, s namjerom
da razgleda kopno. Ne nasavsi nista zanimljivo, posao je natrag i sav zaprepasten
spazio kako njegovi prijatelji bjesomucno veslaju, a za njima, gazed do
koljena u mora, brza golemo ljudsko stvorenje. Kako je dno bilo neravno i puno
podvodnih stijena, golemo stvorenje nije moglo brzo trcati i mornari su uspjeli
doveslati do svoga broda. Ostavsi sam i napusten na nepoznatom kopnu, Gulliver
je polako poceo razgledavati kraj u kojem se obreo. Naisao je na njivu
jecma pred zetvu. Hodao je kroz zito visoko dvanaest metara, a trava ostavljena
za sijeno rasla je u visinu do sest i pol metara. Njiva kojom je hodao bila je
ogradena golemom zivicom. Nastojeci da nade prolaz u zivici, naisao je na covjeka
visoka kao zvonik pa se brzo sakrio, a golemom stvoru prislo je jos sedam
takvih cudovista. U rukama su imali srpove a svaki je srp bio kao otprilike
sest kosa, tj. oko pet metara. Bili su to seljaci sto su dosli zeti. Gulliver je nastojao
biti sto dalje od njih, no jedan od zetelaca rau se priblizio i Gulliver
je vrisnuo od straha. Div se zacudio a onda ga oprezno uhvatio palcem i kaziprstom
oko struka te ga priblizio ocima da bolje vidi sto je to pronasao. Gulliver
se od straha nije ni opirao, bojeci se da ga ovaj ne stisne jace ili ne ispusti
s visine od gotovo dvadesetak metara.
Div je otrcao svom gospodaru i svi su u cudu gledali nevidenog stvora. Gospodar
je bio nesto bogatiji seljak, a ostali su radili za njega. Promatrali su Gullivera
sa svih strana i nikako nisu mogli zakljuciti sto je to, ali vidjeli su da
je razuman stvor.
Seljak ga je odnio kuci. Ziveci u smrtnom strahu da ga nekim neopreznim
pokretom ne usmrte, Gulliver se postupno udomacio u seljakovoj kuci. Brigu
o njemu preuzela je kcerkica Glumdalclitch koja je izvrsno sivala haljinice i
sve sto je trebala za svoje lutke. Sve je za njega tu bilo neobicno. Kolicina
hrane koju su za objed uzimali njegovi domacini bila je zaprepascujuca. Stol
za kojim su objedovali bio je visok 9,5 m pa se on strasno bojao da ne padne
jer su ga redovito postavljali na stol, davali mu jesti i slatko se smijali gledajuci
ga kako jede svojim nozem i drugim priborom sto ga svaki mornar ima uza
se. Dozivljavao je razne nezgode. Jednom ga je gazdaricino dijete, jos u pelenama,
dohvatilo i strpalo mu glavu u usta misled da je igracka. Susreo se Gulliver
s domacom mackom triput vecom od vola, sa psom velikim kao cetiri
slona, napao ga je stakor velik kao golemi buldog, ali se protiv njega hrabro
borio svojim bodezom.
Onda je jedan seljak predlozio Gulliverovu gospodaru da na Gulliveru zaraduje
novce pokazujuci ga svijetu kao cudo prirode, sto je ovaj odmah prihvatio.
Gospodar je putovao zemljom pokazujuci ga po gostionicama, na sajmovima
i svuda gdje se okupljalo mnogo svijeta. To je za Gullivera bilo strasno
naporno, a prezivio je zahvaljujuci maloj Glumdalclitch. Uz njezinu je pomoc
naucio i jezik. Kad je gospodar napokon uvidio da bi Gulliver od iscrpljenosti mogao umrijeti. Sd je za njega počeo novi život.
Kako je Gulliver cesto razgovarao s kraljem, smatrao je da mu moze dati
i korisnih savjeta, pa mu je predlozio da ce mu odati tajnu kako se prave topovi
kojima ce pokoriti svoje neprijatelje. Kralj se silno iznenadio kako taj sitni i
beznacajni stvor moze planirati tako strasne stvari i zabranio mu da tako nesto
vise ikome spomene.
Gulliver se na kraju spasio cudom. N a jednom kraljevskom izletu u primorje
on je, kao i obicno, putovao u svojoj sobici-kutiji. Zamolio je slugu da stavi
kutiju na jednu stijenu blizu morske obale. I dok je sluga svrljao uokolo, doletio
je orao i pograbio kutiju, misled da je to kakav plijen. Visoko u zraku napali
su ga drugi orlovi, pa je ispustio kutiju i ona je pala u more. Spasili su ga mornari
s jednog engleskog broda. Ponasao se vrlo cudno pa su mislili da nije pri
zdravoj pameti; sve oko njega dnilo mu se sitno, bojao se da koga ne zgazi
a ljudima je vikao da mu se sklone s puta, kao da je kakav div.
Kad se nakon devet mjeseci vratio kud, ponasao se isto. Kad bi htio poljubiti
zenu, saginjao bi se do zemlje misled kako je ona sitna toliko koliko je on
bio u odnosu prema divovima u Brobdingnagu, a kcerku nije ni vidio smatrajuci
je premalenom. Dokazi koje je sobom donio nisu puno vrijedili niti uvjerili ljude
da je bio u zemlji divova, gdje je sve strasno veliko. Zena mu odlucila je
da ga vise nikad nece pustiti na plovidbu dalekim morima, no zelju mornara
za putovanjima nije mogla ublaziti.
Opis likova:
Lamuel Gulliver: glavni likm i pripovjedač svojih pustolovina, završio školu za ranarnika a od
djetinjstva ga privlači more i putovanja morem, oženio se i jedno vrijeme radio kao ranarnik, mlad je čovjek, jednostavn, marljiv i pošten.
Bilješke o piscu:
Za bilješke o piscu klikni ovdje.
Nema komentara:
Objavi komentar