Na Drini Ćuprija Ivo Andrić lektira srednja škola

Na Drini Ćuprija
Pisac: Ivo Andrić
Vrsta djela: Roman
Kratak sadržaj djela:
Na Drini nekad nije bilo mosta već se s jedne strane na drugu prelazilo skelom. Dječak koji je u Turskoj izrastao u Mehmed-pašu Sokolovića , prešao  je tu skelu 1516.  Proslavljeni vezir naredio je izgradnju mosta kao svoj zavjet (Hair). Most se zidao godinama uz velike žrtve stanovnika i kršćana i turaka. Činilo se da poslu nema kraja pa je skupina seljaka odlučila prekinuti njegovu izgradnju. Noću s rušili ono što se danju zidalo, a proširili su glasine da se riječne vile protive izgradnji mosta. Njihov vođa bio je seljak Radisav. Kad su ga turci uhvatili nabili s ga na kolac na središnjem djelu mosta, tako da se njegovo sporo umiranje moglo vidjeti s objestrane rijeke. Kako su se širile glasine da se vile protive izradnji mosta tako se širio glas kako je potrebno dati žrtvu tj. kako treba uzidati  most brata i sestru blizance , novorođenčad. Jedna gluhonijema žena iz obližnjeg sela rodila je  to vrijeme blizancebrata i sestru, kojima se nije znao otac. Djeca su umrla ubrzo nakon poroda , ali je jadna djevojka bila uvjerena da su ukradena i uzidana u most. Nije mogla nikom reći svoju žalost nego je hodala oko mosta kao kakva sablast tražeći svoju djecu. Unatoč svim problemima most je završen 1571. godine.
Početkom 19 stoljeća izbila je buna u srbiji pa je most dobio novu važnost. Na kapiji na sredini mosta izrastao je drveni čardak u kojem su bili stražari.  Uskoro su pale i prve žrtve , jedan mladić Mile drvosječa koji pjevao ustaničku pjesmu i starac Jelisije koji je hodočastio od samostana do samostana pa je stražaraima bio sumnjiv. Njihova tijela danima su bila ostavljenaka o upozoronje ostalima.
Sredinom 19 stoljća priča je koja je duboko kosnula stanovnike kasabe, iako kasaba nije imala veze s njom jer je to priča o dva Višegradska zaseoka . U veljem lugu živio je Avdaga Osmanagić  ugledni trgovac. Imao je pet odraslih i oženjenih sinova i jedinicu Fatimu. Fatima je bila poznata po sojoj ljepoti i pameti imala je mnogo prosaca, ali ih je sve odbijala jer nije htjela ostaviti svog oca. Na jednim svatovima zadirkivao ju je sin Mustajbega Hamzića bogatog trgovca iz Nezuka, sela na suprotnoj strani rijeke, da će je njegov otac zvati nevjestom. Fatima mu je govorila dfa se to neće nikad dogoditi. Prosio ju je i službeno preko rodbine ali ona je odbila. Jednog dana otac se cratio iz kasabe i rekao joj da za dva tjedna odlazi u Nezuke kao nevjesta. Avdaga je iamo poteškoće u trgovini i Mustajbeg mu je pomogao, a za uzvrat je tražio za sina Fatiminu ruku. Fatima se nije protivila odluci svog oca, ali nije mogla ni protiv svoje volje.Spremila svoju opremu i udala se. Kad je povorka iz veljeg luga prelazila most i zaustavila se na sredini da počasti okupljeni svijet Fatima je skočila sa kapije u rijeku.
Krajem stoljeća u kasabu su stigle glasine da Austrija zauzima bosnu. Turci su to slušali teška srca, ali nisu mogli učiniti ništa tursko carstvo je izdisalo. Manja skupina istomišljenika okupila se oko Karamanlije koji je zagovarao oružani otpor okupatorima. Karamanlija je držao vatrene govore po čaršiji narod nije obraćao pažnju kao da ih se to ne tiče. Jedino je Alihodža sjedeći pred svojim dućanom govorio otvoreno ono što cijela kasaba misli - da su Austrijanci osvojili cijelu bosnu , da se kasba nemože sma braniti i neka Karamanlija nepravi svojom vikom veće zlo. Nemoćan protiv neprijatelja Kramanlija je sav svoj gnjev uperio protiv Alihodže, i prijetu mu da će ga zakovati na kapiji. Povlačeći se iz grada bijesan i poražen Karamnlija je ostvario svoju prijetnju, prikovao je Alihodžu na kapiju z ajedinu drvenu gredu na kapiji kroz desno uho.
Nakon okupacije život u kasabi se nastavio kao da ništa nije ni bilo. Austrijanci su obnovili kameni han pokraj mosta i pretvorili ga u vojarnu , djeca su morala u školu, uveli su stalno osvjetljenje mosta, u grad je stigla i željeznica , uveli su i vodovod i može se reći da je dvadeset gidina okupacije zaista bilo doba blagostanja . Austrijanci su takođe obnovili i most i postavili u njega dinamitt što je uznemiravalo stanovnike kasabe. Jedna od najvećih promjena bila je žene na mostu. Sad su žene šetale mostom u pratnji časnika, dadilje dovodile djecu na igru, a služavke su praznicima pokazivale svboje nove haljina. Svako vrijeme tako i ovo obilježeno je nakakvom pričom. U kasabi su tada bila dva mjesta gdje je svijet zalazio noću, Lotkin hotel u koji je zalazio ugledan svijet i Zarijina mehana u kojoj se pijančevalo do jutra . Ćorkan je u mehani bio svakodnevni gost, većinom pijući na račun gazda koji su na njegov račun zbijali neumjesne šale. Te večeri pila se rakija dugo i žestoko, društvo se zabavljalo razdražujući Ćorkana, tu jadnu seosku budalu. Pred jutro posve obamrli od bančenja, krenuli su iz mehane na most. Ćorkan je prihvatio okladu da će za pet litara vina hodati po zamrznutoj ogradi mosta i tako prijeći most. Pijano društvo bodrilo je Ćorkana dok je on stavljao nogu ispred noge po zamrznutoj ogradi. Iznenada Ćorkana kao da je obuzelo neko nadahnuće i on j epoletno , gotovo plešići prohodao ogradu mosta , a uzvici oduševljenja poljubci i zagrljaji pijanog društva dočekali su ga na drugoj obali.
Početkom 20 stopljeća u kasabi su se počela osnivati razna društva i izdavati listovi. A ubrzo posle toga počeo je i rat i bpmbardiranje. Srbi su pucali topovima s okolnih brda a Austrijanci s druge strane , ljudi iz grada pobjegli su na selo. Mostu nije bilo ništa, austrijanci su trgovcima naredili da drže radnje otvoren kao da se ništa ne događa. Alihodža je danima sjedio u svom dućanu umirući od straha misleći na dimanit u mostu. No most nisu gađali ni jedni ni drugi zbog talaca koje su držali pokraj mosta. Kasaba se navikavala na zvukove topovskih granata, a osim toga ništa se nije događalo. Ipak to nije moglo dugo trajati, austrijanci su krenuli u povklačebnje. Trgovcima su naredili da zatvore dućane i napuste grad. Alihodža se odlučio malo odmoriti prije nego što krene u selo. Uživao je u tišini koja je iznenada zavladala gradom. Odjednom osjeti kako se njgova tišina prolomi i sva se pretvori u tutanj i gromku lomnjavu koja ispuni vazduh, porazi sluh, i postade sveopća i uhu nemjerljiva. Kad je došao svjesti nije znao koliko je dugo ležao u svom do pola srušenom dućanu . Izvukao se van i pogledao most . Kapija je bila na svom mjestu, ali odmah iza kapije most je bio prekinut. Sedmog stupa na mostu nije bilo, između šestog i osmog zijala je praznina u kojoj se nazirala zelena riječna voda. Od osmog stupa dalje most se nastavlajo dalje isti kao i prije ravan i bijel, kakav je bio oduvijek. Alihodža je krenuo kući , hotećikao nikad prije napustiti čaršiju . Putem je gubio dah , osjećao kako mu srce lupa, a pred očima mu je igrao prizor srušenog mosta. Čuvši kako u čaršiji pokraj razrušenog mosta pjevaju vojnici srušio se i izdahnuo.
O djelu:
U središtu zbivanja Andrićevog romana Na Drini Ćuprija jest sami most, djelo velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića. Osim toga andrićevo djelo sadrži kroniku Višegrada od skoro četiri stoljeća. Na drini Ćuprija spada u najskladnija djela naše književnosti , ravnoteža između djelova i cijeline dovedena je do savršenstva.

Popularno

Recent Posts Widget

Sanovnik - Sanjarica

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K

L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž