Derviš i smrt lektira za srednju školu Meša selimović

Derviš i smrt
Pisac: Meša Selimović
Versta djela: Roman
Vrijeme radnje: 18 stoljeće
Mjesto radnje: bosanska kasaba, tekija
Tema: život i spoznaja Ahmeda Nurudina da svijet izvan tekije nije savršen kakvim ga je on smatrao
Ideja: Spoznaja čovjeka da nešto nije onakvo kakvo je očekivao može mu zadati težak udarac i ogorčenje na život.
Kratak sadržaj djela:
Ahmed Nurudin zivio je po pravilima derviskog reda a vjera mu je bila cvrst oslonac. Okruzen zidovima tekije mislio je da je i vanjski svijet ureden kako treba i da je besprijekoran. No jedan dogadaj - hapsenje brata Haruna - sve ce promijeniti. U pokusajima da oslobodi neduznog brata i zadiranjem u svijet izvan tekijskih zidina, u Ahmedu su se poceli kovitlati strah, nemir i strepnja. Ahmed Nurudin odlazi u posjet bolesnom dobrotvoru tekije Aliji Dzanicu znajuci da mu je zet kadija Ajni-efendija, koji je napisao nalog da mu se zatvori brat. U kuci susrece starcevu kcerku koja je poslala poziv u tekiju kako bi zamolila Nurudina da uvjeri njenog brata Hasana, crnu ovcu obitelji, da se zbog svijeta dobrovoljno odrekne nasljedstva. Njena sumnjiva molba stvorila mu je priliku kakvu nije mogao ni zamisliti. "Gotovo sam joj otvoreno rekao: u redu, nemamo vise razloga da se krijemo. Dacu ti Hasana, daj mi mog brata. Tebi do tvog nije stalo, ja bih za svog ucinio mnogo vise". Ahmed pristaje na razgovor s Hasanom.
Ahmed provodi besanu noc u tekijskom vrtu u koji je te noci bjezeci pred progoniteljima dolutao neznanac. Tako je postao nijemim svjedokom borbe gonitelja i gonjenika. Cinjenica da moze presuditi sudbini jednog ljudskog bica zabavljala ga je: nisam ga odao... htio sam da se igra produzi, da budem gledalac i svjedok, uzasnut i uzbuden.
Nije htio biti ni protiv n i za njega. Time je njegova muka samo produzena, jer morao je zauzeti jednu stranu. Bjegunac se prikrio u oronuloj kucici skrivenoj grmljem. Sljedece jutro odlucio je svoju muku pretvoriti u zajednicku brigu: razgovara s mula-Jusufom, mladim dervisem. Mula-Jusuf je pozvao strazare, ali bjegunca vise nije bilo. Otada se bjegunac, koga je prozvao Ishakom po svom stricu, kao glas njegove neciste savjesti javlja u svim kljucnim trenucima romana. U prenocistu ga je cekao otac koji je doputovao kako bi molio za Haruna. Izmedu Ahmeda i oca odavno nema ljubavi, za oca je on mrtav. Ahmed po odgovor ide kod muselima - sreskog nacelnika, ali ovaj mu ne daje nikakav odgovor. Ocajan i nemocan Ahmed se vraca u tekiju, gdje se prisjeca djetinjstva, misli na neustrasivog Ishaka i na covjekovu malenkost u odnosu na svijet. Ahmedovu samocu i tugu ublazit ce Hasan. U razgovoru s Hasanom doznaje istinu o svom bratu: Harun, koji je bio povjerljiv kadijin pisar, slucajno je saznao za sudbinu trgovca koji je govorio protiv vlasti. Nakon sto je uhapsen, trgovac je potpisao spise u kojima priznaje sve svoje grijehe te je pogubljen. No spisi sa saslusanja bili su unaprijed sastavljeni. Na te spise naisao je Harun i vlast ga je zatvorila kako ne bi otkrio montirani proces. Saznavsi istinu Ahmed je uznemiren i zbunjen.
Sutradan posjecuje Hasana u njegovoj kuci kako bi se umirio p r i - jateljskom rijecju koja je stisavala sve oluje oko njega. Raspravljajuci o pravilima koja bi trebala vrijediti za sve zivotne prilike, pravilima koja bi uredila odnose medu ljudima, Hasan mu je ispricao pricu o Zejni, njezinom muzu i mladicu koji radi kod njih. Mladic je muzev daleki rodak i zaljubljen je u njegovu zenu. Oni se sastaju, a muz nista ne sumnja. Neobican ljubavni trokut u kojem muz voli mladica kao sina. Hasan ne zeli biti taj koji ce otkriti istinu i ubrzati nesrecu koja visi nad njima. Postavlja se pitanje sto je moralnije: otkrit i istinu i ubrzati tragediju ili presutjeti, a do tragedije mozda nece ni doci!? Na odlasku Ahmed mu iznosi molbu njegove sestre, a Hasan mu nudi da ce se odreci nasljedstva ukoliko ce kadija osloboditi Haruna.
Ahmed je otisao Ajni-efendiji i ponudio Hasanovu rijec da ce se odreci imovine ukoliko puste Haruna. Ajni-efendija nicim nije pokazao da je shvatio o cemu on govori, samo je odgovorio rijecima iz Kur'ana: slab je koji trazi, a slabo je i ono sto se od njega trazi.
Secuci kasabom Ahmed je naisao na nepoznata covjeka koji ga je opomenuo da se pripazi i da odustane od svojih nastojanja jer b i mogao nastradati. No prijetnja je samo ucvrstila njegovu namjeru. Necu se predati. A bog neka odluci. Iduceg je dana molio za brata kod muftije, no razgovor s muftijom bio je uzaludan. Kod muftije susrece Kara-Zaima, nekadasnjeg junaka s kojim se zajedno borio na ratistu, a koji je sada samo sjena koja zivi od uspomena. Po povratku u tekiju stari dervis Hafiz Muhamed mu priopcava da je Harun vec t r i dana mrtav. Postupno sam saznavao sta se desilo, i bol me potapao, kao da je tiha voda nadolazila. Ahmed je odrzao govor za brata u dzamiji, a bila je prisutna cijela kasaba. Daj mi snage da oprostim. Jer tko oprosti, on je najveci. A znam, zaboraviti ne mogu.
Govor u dzamiji nije mu olaksao dusu, zalost je ostala netaknuta, osjecao se malen i slab. A l i nije bio sam - bio je t u Hasan, jedina svjetlost u mraku koji je nastupio oko njega. Sutradan je stiglo prvo upozorenje. Kada je prolazio kasabom, naisla su cetiri strazara na konjima i pretukla ga. Iste noci odveli su ga u tvrdavu, u tamnicu. Koliko truda u zivotu, za ova dva koraka vlage, i za potpuno nevidjelo!
Jedini kontakt s vanjskim svijetom bio mu je strazar Dzemal od kojeg doznaje da je u istoj celiji bio zatocen i njegov brat. Razmislja o zivotu i smrti, ocekuje da netko dode i oslobodi ga, no ne dolazi nitko. Nakon nekoga vremena premjestili su ga u drugu celiju, a onda ga pustili, iznenada kao sto su ga i zatvorili. Drugi dio romana, nakon izlaska iz zatvora, zapocinje pricom o Ahmedovoj mladosti u vojsci i o prijateljstvu s djecakom koji zivi s majkom i slijepom bakom. Djecakova majka, udovica, kako bi sacuvala kucu i imanje, prodavala je vojnicima hranu i pice te pruzala tjelesne usluge. Djecak za to nije znao. Vojnici su doznali da suraduje s protivnicima pa su je ubili. Ahmed je djecaka i baku otpremio na sigurno, a kasnije ga je ponovno potrazio i doveo sa sobom u tekiju. Prilikom ponovnog susreta jedva su se prepoznali zato sto su nam se duse izmijenile. Mula-Jusuf je bio poslusan prema Ahmedu, ali postojalo je nesto sto ih je odvajalo i on se sve vise vezuje uz Hasana. Hasan i mula-Jusuf postali su prijatelji i mladic se poceo mijenjati, kao da je ozivljavao onaj maleni djecak. No Hasan je iznenada raskinuo prijateljstvo, sto je Ahmed pripisao Hasanovoj nedosljednosti. Ipak, Hasanov postupak naveo ga je na razmisljanje. Sto je to Jusuf ucinio da se Hasanovo odusevljenje tako brzo ugasilo? Ahmed pokrece razgovor s mula-Jusufom, u kome se otkriva sav ponor izmedu njih dvojice. Mula-Jusuf priznaje Ahmedu da mu je on izdao brata i od njega trazi oprost ili mrznju. Ahmed nije sposoban n i za jedno ni za drugo. Mula-Jusuf se pokusava objesiti, ali ga spasavaju. Ahmedu su odobrili da iz tvrdave prenese bratovo tijelo koje je pokopao u tekijski vrt. Hasan se pomirio s bolesnim ocem, doveo ga u svoju kucu i b r i - nuo se o njemu. Starac je zivnuo, svim je silama nastojao svog ponovno stecenog sina zadrzati uz sebe. Prijateljstvo Hasana i Ahmeda postajalo je svakim danom sve vece. U Hasanu je Ahmed pronalazio utjehu i ljubav koje se davno odrekao. Ahmed zapocinje pricu o Hasanovoj proslosti. Hasan se skolovao u Carigradu i puno se od njega ocekivalo. Boraveci u Carigradu osjecao se tudincem i ceznuo je za domom, no uskoro je upoznao Dubrovkinju Mariju i njezina muza i sprijateljio se s njima sretan sto cuje domacu rijec. Ostavlja skole i zbog Marije odlazi s njima u Dubrovnik. Zaljubljen je u nju i ona u njega, no Marija je dovoljno obzirna da ne povrijedi muza. Strast ga razara i on iz Dubrovnika nesretan dolazi kuci, zeni se i rastaje za godinu dana, zivi trgovackim zivotom, trosi i rasipa. Ahmed se pita: Je li ta cudna ljubav odredivala smisao njegovu kretanju? U tekiju je s vojskom dosao pukovnik Osman-beg koji je ugusio bunu u Posavini i u tvrdavu zatvorio neke Posavce. Od njega doznaje da je sin zlatara hadzi-Sinanudina, Mustafa, postao carski silhadar. No Ahmed ne odlazi javiti zlataru radosnu vijest: nisam pozurio da tu vijest odnesem onome cija je... ni sanjao nisam koliko ce ta sitna odluka biti presudna.
Iduce jutro iskoristio je mulu-Jusufa da poruci kadiji kako je Sinanudin kriv sto su iz tvrdave pobjegli Posavci. Starac je odveden u tamnicu. Stari zlatar bio je poznati dobrotvor pa u gradu nastaje zaprepastenje i protest. Medu onima koji traze starcevo oslobodenje je i Ahmed Nurudin. S Hasanovim ocem salje pismo Sinanudinovom sinu u Carigrad da mu je otac zatvoren. No kasaba se pobunila prije no sto je sin iz Carigrada mogao nesto uciniti. Oslobodili su Sinanudina, ubili kadiju, muselima su nagnali u bijeg, a Ahmed postaje novi kadija. Proslo je nekoliko mjeseci, dosla je zima. Prethodni muselim pobjegao je na sigurno, a novi je lukavo pustao da sve ide mimo njega, ne zamjerajuci se nikome tko bi mu mogao nauditi. Hasanova sestra, sada udovica, cekala je dijete. Ahmed j u je zaprosio, no ona ga je odbila. Posavina, koja je spaljena i ogoljena nakon ustanka, privlacila je Hasana i on kupuje imanja kako bi pomogao svojim rodacima. Hasan zbog imanja dolazi u sukob s vezirom, sto je izazvalo novu lavinu dogadaja. Piri-Vojvoda, koji je pazio na kretanje sumnjivih ljudi, predaje Ahmedu pismo dubrovackog trgovca, Hasanovog prijatelja, u kojem je ocrnjena bosanska vlast. Dubrovcanin je pobjegao iz kasabe za sto optuzuju Ahmeda i Hasana. Hasan se uspjesno brani, no stize valijina zapovijed da ga se uhapsi. Ahmed je gonjen strahom potpisuje: sramota neka padne na njih, natjerali su me da budem ono cega sam se gadio.
Hasan biva zatvoren u tvrdavu. No jedne noci, s nalogom i Ahmedovim potpisom, u prisutnosti mula-Jusufa, Hasan je izveden iz tvrdave. Trebao je biti sproveden u Travnik. Na putu su nestali. Hasanovo oslobadanje pripisano je Ahmedu, svi su vjerovali da je pomogao prijatelju. Ljudi su vezali moje ime uz prijateljstvo i vjernost,jedni s osudom, drugi s priznanjem.
Pismo koje su poslali Hasan i mula-Jusuf, u kojem su ga opravdali, samo je sve utvrdilo u uvjerenju da su u dogovoru. Kara-Zaim ga obavjestava da ce zbog ovih gresaka biti zatvoren i ubijen. Ahmed ima dovoljno vremena da pobjegne, no ne zeli. Na putu za tekiju susreo je mladica iz svog sela. Mladiceva majka bila je prva i jedina Ahmedova ljubav, trebala se udati za njega, no kako su mislili da je poginuo u ratu, rolji su je udali za drugoga. Ahmed se vratio u selo t r i dana nakon nog vjencanja te su proveli zajedno jednu noc. Mladic je vjerojatnjegov sin. Mladic odlazi na spavanje, a Ahmed ga promatra i mislja: zamijenice me na ovom mjestu, i u zivotu, moja kost, možda, ja nekadasnji; zivljenje se nastavlja.
Ahmed Nurudin zavrsava svoju ispovijest istim stihovima iz kur'ana kojima je i zapoceo, zaokruzujuci time cjelinu trajanja u emenu. Ahmed ne moze promijeniti dogadaje koji su se zbili, zauviti vrijeme ili ga vratiti. Covjek je proklet i zali za svim putevima jima nije prosao, ali tko zna sto bi ga na drugim putevima cekalo sto bi tada izgubio. Pozivam za svjedoka vrijeme, pocetak i svrsetak ega - da je covjek uvijek na gubitku. Roman zavrsava biljeskom oju je rukom ispisao Hasan, sin Alijin: Nisam znao da je bio toliko srecan. Mir njegovoj namucenoj dusi!

Popularno

Recent Posts Widget

Sanovnik - Sanjarica

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K

L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž