tag:blogger.com,1999:blog-8431881891867565912024-03-17T20:11:36.540+01:00Lektirko Prepričana Lektira za Osnovnu Školu - najbolje Lektire Lektira prepricana za osnovnu i srednju skolu ukratko skraceni sadrzaj tema ideja djela mjesto radnje vrijeme radnje pisac sve ukratko lektira za prepis online lektira za hrvatsku za srbiju za bosnu lektire za cijeli region online savjeti kako napisati lektiru kako izvuci kratki sadrzaj ucenje vjestina za pisanje lektire knjige za lektiru korisni linkovi za pomoc u ucenju popis lektire za osnovnu skolu Unknownnoreply@blogger.comBlogger214125tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-4529923058585493792023-04-04T16:54:00.005+02:002023-04-04T17:04:43.318+02:00Kronike iz Narnije Lektira za 7 razred <div><b><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEittUT3YQBns5yuZWQzn3W-kU3UJ-_WpTprCY8E01xIkwdoBb17kCMVPc4Wylm0pWGNqmAK7u6WoHDS5AZpskW6OpW76Y0qqDIEHfUyDi-4bkuuQT7sACEGfKRX1r2PpxhyjUi-AQyfztRu-K8YsyCYnqKjB3gDuObhzE0acfi1IRJCqnUL4ej0imfq/s236/kronika.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="236" data-original-width="153" height="236" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEittUT3YQBns5yuZWQzn3W-kU3UJ-_WpTprCY8E01xIkwdoBb17kCMVPc4Wylm0pWGNqmAK7u6WoHDS5AZpskW6OpW76Y0qqDIEHfUyDi-4bkuuQT7sACEGfKRX1r2PpxhyjUi-AQyfztRu-K8YsyCYnqKjB3gDuObhzE0acfi1IRJCqnUL4ej0imfq/s1600/kronika.jpg" width="153" /></a></div><u>Pisac: </u></b></div><div>C. S. Lewis</div><b><u>Mjesto radnje:</u></b><br />Radnja se odvija u Narniji, fantastičnom svijetu koji se nalazi u paralelnom svemiru.<br /><u><b>Vrijeme radnje:</b> </u><div>1940 godina<br /><b><u>Tema djela:</u></b><br />Opća tema djela je borba dobra protiv zla. Narnija predstavlja idealno mjesto za ispitujući pitanja vjere, etike i ljudske prirode. Knjige istražuju ideje poput hrabrosti, ljubavi, milosrđa, zahvalnosti i pravednosti, te potiču mlade čitatelje da razmišljaju o tome što je ispravno, a što pogrešno.<br /><br /><b><u>Ideja djela:</u></b><br />Jedna od glavnih ideja serije je da je život putovanje. Kroz seriju, likovi prolaze kroz različite avanture, susreću nove prijatelje i neprijatelje, i suočavaju se s različitim izazovima. Svaki lik ima svoj put i putovanje, te se kroz knjige promatra kako odrastaju i razvijaju se.<br /><br /><b><u>Tijek događanja djela:</u></b><br /><br />"Kronike iz Narnije" su serija od sedam fantastičnih knjiga za djecu napisana od strane engleskog pisca C.S. Lewisa. Evo naziva svake knjige u seriji:"Lav, vještica i ormar" (1950.)<br /><ul style="text-align: left;"><li>"Knez Kaspian" (1951.)</li><li>"Putovanje zore" (1952.)</li><li>"Srebrna stolica" (1953.)</li><li>"Konj i njegov dječak" (1954.)</li><li>"Magični bubanj" (1955.)</li><li>"Posljednja bitka" (1956.)</li></ul>Knjige prate avanture grupe djece u zemlji Narniji, koja je puna čudovišta, magije i različitih bića. Iako su napisane za djecu, "Kronike iz Narnije" su popularne među ljudima svih dobnih skupina i često se smatraju klasikom fantastične književnosti.</div><div>Svaka knjiga ima svoj jedinstveni tijek događaja, ali sve su povezane zajedničkim svijetom Narnije. Glavni likovi često se suočavaju s različitim izazovima koji uključuju borbu protiv zla i pronalaženje vlastitog mjesta u svijetu. Kroz putovanje i avanture, likovi uče važne lekcije o sebi i drugima.<br /><b><br /><u>Glavni likovi:</u></b><br /><ul style="text-align: left;"><li><b>Lucy Pevensie</b> - najmlađa od četvero braće i sestara, prva koja otkriva Narniju</li><li><b>Edmund Pevensi</b>e - brat Lucye, koji se na početku priče pridružuje zlima stranama, ali se kasnije iskupljuje</li><li><b>Peter Pevensie</b> - najstariji brat i vođa skupine</li><li><b>Susan Pevensie</b> - starija sestra i razum</li></ul></div><br /><b><u>Kratak sadrzaj: </u></b><div><b><br /></b><div>"C. S. Lewis: Kronike iz Narnije" je serija sedam fantastičnih romana za djecu koje je napisao britanski pisac Clive Staples Lewis. Radnja se odvija u Narniji, magičnoj zemlji u kojoj žive govorene životinje i drugi fantastični likovi. Opća tema djela je borba dobra protiv zla, a ideja je da je život putovanje. Kroz seriju, likovi se suočavaju s različitim izazovima koji uključuju borbu protiv zla i pronalaženje vlastitog mjesta u svijetu. Glavni likovi uključuju Lucy, Edmunda, Petera i Susan Pevensie.<br /><br /><br /><u>O piscu:</u><br /><br />C.S. Lewis (Clive Staples Lewis) bio je britanski pisac, akademik i teolog, rođen 1898. godine u Belfastu, Sjeverna Irska. Najpoznatiji je po svojim književnim djelima, uključujući "Kronike iz Narnije", ali je također napisao i druge knjige, kao što su "Problemi patnje" i "Screwtape Letters". Bio je član literarnog kluba "The Inklings", zajedno s J.R.R. Tolkienom i drugim piscima.<br /><br />Lewis je diplomirao englesku književnost na Oxfordu i kasnije je postao profesor na istom sveučilištu. U svojim knjigama, Lewis je često istraživao pitanja vjere, morala i ljudske prirode, a bio je poznat po svom jednostavnom, ali snažnom stilu pisanja. Umro je 1963. godine u Oxfordu, ali njegova književna ostavština i dalje je popularna i utjecajna diljem svijeta.</div></div>Unknownnoreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-92141088609788803642022-12-17T19:08:00.004+01:002022-12-17T19:11:10.339+01:00Mali Lord lektira za 6 razred<b><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjh1WE4_pE5zCwoFcXzyqsLsdLfWS4LFLqjKVDzfQ2QowlouU-KRUbi3dFRePoDlbXx1nSEfBcSRuRibIIJXDqVt-5Zo8zVotdRH8drSjJ9OBrCw73MCecilOMSplxa_m5t9Kl3tSbJeTzEGzXJh3a8BeRMuZytwgISb3N32FTG_6Gpm5FGgn5pVHEW/s867/malolord.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="867" data-original-width="692" height="265" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjh1WE4_pE5zCwoFcXzyqsLsdLfWS4LFLqjKVDzfQ2QowlouU-KRUbi3dFRePoDlbXx1nSEfBcSRuRibIIJXDqVt-5Zo8zVotdRH8drSjJ9OBrCw73MCecilOMSplxa_m5t9Kl3tSbJeTzEGzXJh3a8BeRMuZytwgISb3N32FTG_6Gpm5FGgn5pVHEW/w211-h265/malolord.jpg" width="211" /></a></div><br />Mali Lord</b> <div><b>Pisac:</b> <span face="Söhne, ui-sans-serif, system-ui, -apple-system, "Segoe UI", Roboto, Ubuntu, Cantarell, "Noto Sans", sans-serif, "Helvetica Neue", Arial, "Apple Color Emoji", "Segoe UI Emoji", "Segoe UI Symbol", "Noto Color Emoji"" style="background-color: #f7f7f8; color: #374151; font-size: 16px; white-space: pre-wrap;">Frances Hodgson Burnett</span><br /><b>Vrijeme radnje:</b> nije precizno navedeno, ali se može zaključiti da se događaji odvijaju u viktorijanskom <b>dobu.<br />Mjesto radnje</b>: Engleska i New York<br /><b>Tema knjige</b> : je ljubav, prijateljstvo i dobrota.<br /><b>Ideja knjige: </b> je da pokaže da se dobre osobine mogu ispoljavati u bilo kome, čak i ako su odgojene u lošim okolnostima<br /><b><br />Ukratko:</b><br /><br />Mali lord" je knjiga napisana od strane američkog pisca Frances Hodgson Burnett. Priča prati malog dečaka po imenu Cedric Errol, koji živi u siromaštvu sa svojom majkom u New Yorku. Jednog dana, Cedric sazna da je on zapravo naslednik velike imovine u Engleskoj i odlazi tamo da živi sa svojim stricem, lordom Fauntleroyom.<br /><br />Lord Fauntleroy je bio vrlo bogat i moćan čovek, ali je bio i vrlo zao i sebičan. On je želeo da Cedric postane sličan njemu i uči ga da bude sebičan i da ne brine za druge. Međutim, Cedric je bio vrlo dobroćudno i plemenito dijete i njegove dobre osobine su počele da se ispoljavaju tokom vremena.<br /><br />Uskoro, Cedric upoznaje mnoge divne ljude koji su bili dobri prema njemu, uključujući i njegovu ujaku, gospođu Clennam, i njegovog prijatelja, Dicka Tiptona. Zajedno su otkrili tajnu o lordu Fauntleroyu i njegovoj prošlosti, koja je bila vrlo tragična. Cedric i njegova majka su uspjeli da se izmire sa lordom Fauntleroyom i da ga nauče da bude bolji čovek.<br /><br />U kraju, Cedric je postao naslednik lorda Fauntleroyevog imena i nasleđa, ali je odlučio da ga koristi da bi pomogao drugima i da bi živio pošteno i plemenito, baš kao što je njegova majka učila. "Mali lord" je priča o ljubavi, prijateljstvu i dobroti, koja će sigurno razveseliti i inspirisati sve one koji je pročitaju.</div><div><b><br /></b></div><div><b>Likovi:</b></div><br /><b>Cedric Errol: </b>On je glavni lik priče i dečak koji je naslednik velike imovine u Engleskoj. Cedric je vrlo dobroćudno i plemenito dijete i njegove dobre osobine se ispoljavaju tokom vremena.<br /><br /><b><br />Lord Fauntleroy:</b> On je stric Cedricov i naslednik velike imovine u Engleskoj. Lord Fauntleroy je vrlo bogat i moćan, ali je bio i vrlo zao i sebičan. On je želeo da Cedric postane sličan njemu i uči ga da bude sebičan i da ne brine za druge.<br /><br /><br /><b>Gospođa Errol:</b> Ona je majka Cedricova i živi sa njim u siromaštvu u New Yorku. Ona je vrlo dobra i plemenita žena koja je učila Cedrica da bude dobar i da se brine za druge.<br /><br /><br /><b>Gospođa Clennam:</b> Ona je ujaka Cedricova i vrlo dobroćudna i plemenita žena. Ona je bila vrlo dobra prema Cedricu i pomogla mu da otkrije tajnu o lordu Fauntleroyu i njegovoj prošlosti.<br /><br /><b><br />Dick Tipton:</b> On je prijatelj Cedricov i vrlo rado se druži sa njim. Dick je vrlo dobar i pouzdan prijatelj koji pomaže Cedricu da se izmire sa lordom Fauntleroyem i da nauči da bude bolji čovek.<br /><div><br /></div><div><br /></div><div><b>O Piscu:</b></div><br />Frances Hodgson Burnett (1849-1924) je bila američka pisac i autor nekoliko poznatih djela za djecu, uključujući i knjigu "Mali lord". Rođena je u Manchesteru, u Engleskoj, a sa samo tri godine se preselila u Sjedinjene Američke Države sa svojom porodicom. Nakon smrti njene majke, Burnett se pridružila baletnom ansamblu kako bi pomogla porodici da preživi, a kasnije je počela da piše drame i priče za časopise.<br /><br />Burnett je postala poznata po svojim djelima koja su govorila o ljubavi, prijateljstvu i dobroti, a njena knjiga "Mali lord" je jedno od njenih najpoznatijih djela. Ona je takođe napisala i druga poznata djela za djecu, kao što su "The Secret Garden" (Tajni vrt) i "Little Lord Fauntleroy" (Mali lord Fauntleroy). Burnett je umrla 1924. godine u kalifornijskom gradu Pasedena.Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-25953950686224983662022-01-17T19:58:00.006+01:002023-04-27T17:54:52.847+02:00Jagor lektira<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgd5LfZmcpTO7y-OXy-AkX6pMnhqfZG9Gbm36AhOV9A_KGS2IWMcmUWOg3ftUajQt9idej9A4d5_-_PJIBBQ2P09nSmTYOoKApeNZgsRCtXX0QmsRoNVUnPXceJ0E__JaaIJvwqkMXVGT4egc44zqUeAjLIcb5hMjDLHypocRquoPT2xS3WdD_A0JId=s387" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="262" data-original-width="387" height="217" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgd5LfZmcpTO7y-OXy-AkX6pMnhqfZG9Gbm36AhOV9A_KGS2IWMcmUWOg3ftUajQt9idej9A4d5_-_PJIBBQ2P09nSmTYOoKApeNZgsRCtXX0QmsRoNVUnPXceJ0E__JaaIJvwqkMXVGT4egc44zqUeAjLIcb5hMjDLHypocRquoPT2xS3WdD_A0JId=s320" width="320" /></a></div><b>Pisac:<br />Ivana Brlić-Mažuranić</b><div><b><br /></b></div><div><b>Kratak sadrzaj:<br /></b>Bilo dijete po imenu Jagor, te ostalo nejako iza majke, uz maćehu zlu i pakosnu. Nemilosna maćeha, kao zla godina, bije dijete i hladom i gladom - a oca zatravila svakojakim travama, te i on za sina ne mari.Trpio Jagor donekle, trpio al djetetu onako malenu jednoga se dana srdašce napunilo tuge. Ode siromašak u pojatu, legne licem u slamu i zaplače gorko. "Što ću i kuda ću jadan?" Uto čuje, kako se nešto kroz slamu šulja, kano da je miš. Prišlo mu do uha i šapnulo: "Ne plači, dijete Jagore. Ne staraj se ni za što. Ima nas troje ovdje, mi ćemo tebi valjati!"<br />Dignu Jagor glavu, ogleda se po pojati. Al u pojati, kao i dosada, uz jasle svezana samo kravica bušakinja i riđa kozica, koje mati Jagorova bješe othranila i milovala. I više nikoga nema.<br />- "Jesi li mi ti to govorila?" upita Jagor bušicu.<br />- "Nisam", odvrati ona.<br />- "A jesi li ti?" upita riđu kozicu.<br />- "Nisam ni ja", odvrati koza.<br />- "A da tko je i zašto kaže, da vas ima troje, kad ste vas dvije same ovdje?"<br />- "Ono ti Bagan reče, - on je uz nas dvije treći u pojati, a stariji je od nas", odgovori bušica.<br />- "A kuda ode?" upita Jagor.<br />- "Eno ga u snopu pšenice."<br />- "A gdje mu je ovdje u pojati snop pšenice?" upita opet Jagor.<br />- "Eno snop pšenice u desnom uglu pojate, upleten je u pleter pod mazom", odvrati kravica.<br />- "A otkada je tamo?" začudi se dijete.<br />- "Od pedeset godina."<br />- "A tko ga je tamo vrgao?"<br />- "Djed tvoj, kad je ovu pojatu pleo i dizao", reče bušica.<br />- "A zašto je upleo snop pšenice u pleter?"<br />- "Da primami Bagana. I kako se Bagan onda tamo namjestio, tako vam do danas čuva blago u pojati, i sve dobro u hljevu i kolibi, i što god biva, bez njega ne biva na vašemu dobru."<br />Kad bušica ovo ispripovjedi, ogleda se Jagor po pojati i budne mu nekako drago na srcu i zbog djeda i zbog Bagana i zbog snopa pšenice u pleteru.<br />A bušica još reče:<br />- "Ako ćeš mene poslušati, ti sadjeljaj jaslice; neka nisu veće nego pedalj u širinu, a palac u visinu. Namjesti ih, neka nitko ne zna, pod naše jasle. Pa kad budeš večerom nama krmu polagao, ti baci i Baganu rukovet krme u jaslice, a kad budeš nama steljio, i njemu nastelji. Tako radi i ne boj se ničega."<br />Poslušao Jagor bušicu, izdjeljao i namjestio jaslice, polagao Baganu krmu i steljio mu ležaj. Od toga dana djetetu u pojati bila hrana i obrana. Tamo noćivao, onamo se zaklanjao. A kravica, kozica i Bagan, kako obrekli, onako i držali. Ako noću vjetar vije, Bagan sijeno uz ušake navaljuje, da malome bude u pojati toplo; a kad maćeha ujutro dođe, da podoji kravicu i kozicu, one ne daju sve mlijeko, nego samo polovicu, a drugu polovicu za Jagora drže.<br />Stao Jagor rasti kano bor u gori. Svatko se živ čudio, gdje dijete uz maćehu onako raste. A maćeha sve se kini i izjeda, jer vidi, da djetetu naškoditi ne može.<br />Mislila ona, mislila za mnogo dana i za mnogo noći i napokon nešto smislila. Te kad se jednoga dana u zoru muž spremao, da ide stelju kositi, reče ona njemu: "Ne nosi, diko, ručka sa sobom. Poslat ću ti ga u podne po djetetu."<br />Poslušao muž, uze samo kosu i ode na steljište. Kad bi podne, skuhala žena lonac kaše, ispekla hljebac, metnula u kotaricu i rekla Jagoru: "Eto kotarica, nosi ocu ručak."<br />Ode Jagor, a maćeha izašla na ljesu, da gleda za njime.<br />Znala ona, što će od njega biti, i tko na njega vreba o podnevnom vrućku.<br />Vrućak udara sa nebesa, travka se pod travku podvlači, a sve živo uteklo il u grm il u trn, da se zakloni od sunca. Sam Jagor ide stazom preko livada - nigdje ni truna hlada, a zrak igra pred očima kano zlatna vodica.<br />Kad Jagor bješe izašao na ljesu, čučnula onkraj plota baba Poludnica nad svojom jazbinom. Ime joj je baba Poludnica, jer samo u po dana izlazi iz jazbine, blaži se kano guja na ljetnoj pripeci i vreba, koga da ošine koprivom.<br />Opazila, ele, baba dijete, natrgala brže bolje struk kopriva, potrčala za njime, niti joj čuješ korak, niti sjenu baca, dognala ga na stazu u raži na najžešćem suncu i ošinula ga koprivama po zatiljku. Kako ga koprivom ošinula, onako djetetu mrak pokrio oči, pao po stazi i više za se ne zna. Uze baba lonac: jedanput srkne, svu kašu posrka; uze hljebac: jedanput gutne, sav hljebac pojede. A onda prebaci Jagora preko ramena, kano da je vreća, odvuče ga u svoju jazbinu.<br />Maćeha sa ljese sve ovo vidjela, protrla ruke i rekla: "Dobro je. Taj se više ne vraća." - A baba Poludnica, kako Jagora uvukla pod zemlju, tako ga vukla kroz mračni rov, dok ne dođe do mjesta, gdje su strašan žar i vrućina strujali odnekuda. Stane baba, hukne u Jagora, a on se prene oda sna.<br />Uze baba dijete za ruku i povede ga dalje, te odmah dođoše na jedan prostor pod zemljom, koji bijaše kano jedno gumno strašno veliko, a nad njime svod. od pečene gline kano velika pokljuka. Oko gumna dvanaest peći: šest crvenih, iz njih crven plamen bije, šest žutih, iz njih žuti plamen bije. Gumno sve utapkano, koliko se slugu ustrčalo oko pećiju. U crvenim pećima ovnove peku, u žutima hljebove žare: sve babi Poludnici za jedan obrok.<br />U onoj vrućini nitko živ ni dahnuti ne bi mogao, jer bi mu grlo progorjelo - ali na Jagora bijaše baba huknula, pa mu ovaj žar ne mogaše nauditi. - "Uhu", - reče Jagor, kad se nađe pred ovim čudom.<br />- "Ne boj se!" - odvrati baba Poludnica.<br />- "Ne bojim se, nego se čudim, kako je ovo sve veliko. Ova jedna peć veća nego moja koliba i pojata."<br />Nasmijala se baba Poludnica, nos joj se spustio, brada uzdignula do nosa, a usta uleknula.<br />Odvede ona dijete preko gumna, te opet kroz jedan rov i dođoše u neki prostor pod zemljom, koji bijaše kano tor strašno velik, a nad njime svod od crvene zemlje. U toru ovce jedna do druge, sve crvene vune, a svaka velika k'o najveće goveče.<br />- "Uhu", - reče Jagor, kad ugleda grdne ovce.<br />- "Ne boj se", - odvrati njemu baba Poludnica.<br />- "Ne bojim se, nego se čudim, koliko su velike ovce. Ova jedna ovca veća nego i kravica i kozica moja, da ih zajedno metneš."<br />Nasmijala se opet baba Poludnica i učini se još ružnija. Povede ona dijete kroz tor, te ispusti ovce. Ovce nasrnuše u treći rov, koji sve pod zemljom vodio strmo uzbrdice, a baba s djetetom za njima. Dugo išli kroz rov, te onda izašli na drugi otvor iz jazbine. Našli se navrh krša na jednom polju kamenitom, strašno velikom. Sa dvije strane digle se litice, a sa dvije strane ploče gvozdene, tako te iz tog polja nema izlaza ni ulaza nego kroz rov babe Poludnice.<br />Leži polje kano kotlina zatvoreno, a po polju neko bilje, silno i veliko, svaki list kano tri sloga dobra polja, a svaki se prelijeva kano bakar na suncu. Sunce raspalilo kamen i biline, vrućina u kotlini, da živ kršćenik ni dahnuti ne bi mogao, a da mu grlo ne izgori. Ali dijete ne osjeti ni ove vrućine, nego samo od čuda velikoga reče:<br />- "Uhu!"<br />- "Ne boj se", - odvrati njemu baba Poludnica.<br />- "Ne bojim se, nego se čudim, kako je ovo sve veliko; veći onaj jedan list nego polje i bašča moja."<br />Opet se nasmijala baba Poludnica i učinila se tako ružna, da pod suncem takove još nije bilo.<br />- "Po volji si mi, momče", - reče zatim baba. "Meni pastir treba, pa ćeš mi biti pastirom. Sjedi ovdje i čuvaj stado. Nego dobro pazi, kako ćeš me poslužiti, jer bude li štete, zlo po tebe."<br />Tako reče baba i nestade je opet u jazbinu. A dijete osta samo u onoj silnoj kotlini, gvožđem i kamenom opasanoj. One se grdne ovce razasule širom polja. Sagnule glave pa pasu ono bilje, a kako griskaju golemi list, što se bakrom prelijeva, tako im plamečci oko glava prskaju.<br />Sjelo dijete na kamen pod onu visoku gvozdenu zagradu i zagledalo se u svu rugobu ovu. Sve što bješe vidio, slegnulo mu se tako u dušicu, te ni zaplakati ne može. Samo jednu te jednu misao po glavi prevrće: kako je malo i umiljato sve ono dobro njegovo, kojega ga je maćeha lišila, a kako je veliko i strašno ovo zlo, koje je za njega izmislila.</div><div><br /></div><div><b>O piscu ukratko:</b></div>Ivana Brlić-Mažuranić Rodjena je (Ogulin, 18. travnja 1874. - Zagreb, 21. rujna 1938.) hrvatska je književnica koja je priznata u Hrvatskoj i u svijetu kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu.<br />Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, a potom u Jastrebarsko.Djela: Valjani i nevaljani - Pripovijetke i pjesme za dječake. Vlastita naklada, Zagreb, 1902. Škola i praznici - Zbirka pjesama i pripovjedaka za djecu. Hrvatski pedagoški književni zbor, Zagreb, 1905. Slike. Pjesme - Tiskara C. Albrechta, Zagreb 1912.Čudnovate zgode šegrta Hlapića - Roman za djecu. Hrvatski pedagoški književni zbor, Zagreb, 1913.Priče iz davnine - Bajke. Matica Hrvatska, 1916. Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-32572950182996256302021-05-12T21:20:00.002+02:002022-09-13T18:52:35.800+02:00Tajna Ogrlice sa sedam rubina lektira za sesti razred<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfKsfiU2VfHRlu2vOMr8raTmwMnJIXpSc5uxtqBkvpBwzdR5WUbrJDrKIgLWlZIAMxUPwfJkVBc_j6WqsNCfFfgmF-_sAwe1OUAw1nXd2NVCL_jv_tSAP7Hpf0j-XrKD5VM6CD8zhEVnU/s820/tajna+ogrlice.jpeg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="820" data-original-width="820" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfKsfiU2VfHRlu2vOMr8raTmwMnJIXpSc5uxtqBkvpBwzdR5WUbrJDrKIgLWlZIAMxUPwfJkVBc_j6WqsNCfFfgmF-_sAwe1OUAw1nXd2NVCL_jv_tSAP7Hpf0j-XrKD5VM6CD8zhEVnU/w225-h225/tajna+ogrlice.jpeg" width="225" /></a></div><b>TAJNA OGRLICE SA SEDAM RUBINA <br /><br />pisac: Ivona Šajatović:<br />Vrsta djela: Roman</b><p></p><p>Ovaj krimić za mlade, kojeg karakterizira mnoštvo neočekivanih uzbuđenja i iznevjerenih očekivanja, idealno je štivo za ljetne dane. U radnju su spretno utkana potkalnička folklorna vjerovanja o Crnoj kraljici, Barbari Celjskoj, koja je zbog svojih zločina spaljena. Bježeći pred seljacima, izgubila je ogrlicu sa sedam rubina o čijoj se čudesnosti u narodu isprela legenda. Upravo se oko te legende gradi zaplet ovog krimića.</p><p><br /></p><p><b>Kratak sadržaj:</b></p><p>Uška, Čarli i Grik bili su savim obični školarci, sa sasvim običnim problemima dok u grad tegodine prije početka Velikoga križevačkog spravišća nije s lunaparkom stigla patuljčica Tana.Tada je sve krenulo naopako, a gradom se proširila vijest da je pronađena davno izgubljena ogrlica Crne kraljice koja ispunjava sve želje. Odlučni u nakani da razmrse sve dvojbe i novonastale probleme, dječaci i djevojčice, uhvaćeni u mrežu prijateljstva, sumnje, ljubomore, nepovjerenja i prve ljubavi, laćaju se detektivskog posla.Tog popodneva nebo nad Križevcima se naoblačilo i sav grad obavilo nekim mističnim polumrakom. Bilo je neobično toplo s obzirom na to da je bio tek kraj svibnja. Djeca svi se vraćala iz škole i zastajkivala na velikoj livadi pokraj gradskog bazena, gdje se upravo smještao lunapark. Ostala su još samo tri dana do Velikoga križevačkog spravišća, priredbe što se održavala svake godine prvog vikenda u lipnju u čast pomirenja križevačkih purgera i kalničkih šljivara.- Dođi, Uska! Gle, postavljaju balerinu! - uzbuđeno se obratio Čarli djevojčici iza sebe. Bacio je nemarno svoju školsku torbu na zemlju do montažnog kioska u kojemu će se idućih nekoliko dana prodavati žetoni za razne zabavne sadržaje u lunaparku.- Sigurno će nam dati probnu vožnju kao i svake godine. Samo da ne počne kiša prije toga! - rekao je gledajući pozorno dva istetovirana mladića koji su s ključevima u rukama zatezalinešto oko željeznih sjedalica.- Ja bih morala kući - promucala je Uška dok je očima gutala sve to šarenilo oko sebe.- Ma, daj! Ti uvijek moraš kući! - narugao joj se Čarli. - Evo, gotovo je! - uzeo joj je torbu iz ruke i bacio je do svoje.-Hajde! - povukao ju je nestrpljivo za rukav i odgurnuo nekoliko djevojčica koje su stajale ispred njih.... Treća nagrada Ivana Brlić-Mažuranić 2001. Nagrada Mato Lovrak 2002.</p><p><br /></p><p> <b>Bilješke o piscu:</b></p><p>Mlada Ivona Šajatović (Koprivnica, 1975.) nije gubila vrijeme pa je tako po časopisima objavljivala priče (Modra lasta, Nova Istra, Mila), a ljubiće u roto-izdanjima Novog lista. Ta ambiciozna 28-godišnja autorica kaže da želi pisati bestselere, "djela koja će ljudi čitati", i svi su izgledi da će u tome uspjeti. Njezin prvi roman je krimić za djecu Tajna ogrlice sa sedam rubina. Živi u Koprivnici s roditeljima, mlađim bratom i mačkom Bubimirom po kojemu je modelirala mačka Milju, jednog od istaknutih likova spomenutog krimića. Godine 2001. bila je treća dobitnica nagrade Ivana Brlić-Mažuranić za najbolji neobjavljeni rukopis za djecu i mlade do 14 godina, a 2003. zasluženo se popela na prvo mjesto i dobila nagradu Mato Lovrak za najbolji roman za djecu.</p>Unknownnoreply@blogger.com12tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-46734547705736478202017-09-12T19:24:00.005+02:002021-03-12T20:44:12.055+01:00Bitka kod Bistrice Lesne lektira za osmi razred - Miroslav Krleza
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1BoISzvkTSDnTA2IQZHnUYajSflGkR3-sVp7aZpC2LEPFtfDxpz2SN4tsiLhz-Mi0fQ1HjILrChYsVV6gRmUgM4tyb7gDy5LOjcr4eG5DLVwKJRrPFVmIio_r590MraJVNC4gwpXygiI/s1600/bitka.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="402" data-original-width="334" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1BoISzvkTSDnTA2IQZHnUYajSflGkR3-sVp7aZpC2LEPFtfDxpz2SN4tsiLhz-Mi0fQ1HjILrChYsVV6gRmUgM4tyb7gDy5LOjcr4eG5DLVwKJRrPFVmIio_r590MraJVNC4gwpXygiI/s200/bitka.jpg" width="165" /></a></div>
<b>Vrsta djela: </b><br />
Bitka kod Bistrice Lesne je Novela. Prvi put objavljena u casopisu"Knjizevna republika" 1923g. Kasnije ju je pisac uvrstio u zbirku novela Hrvatski bog mars.<br />
<b>Tema i ideja:</b><br />
Novela Bitka kod Bistrice Lesne prikazuje prvi svjetski rat, ratovanje hrvatskih domobrana za tudje interese te njihovo stradavanje u tom ratu.<br />
Ovo djelo svojom temom i nacinom obrade izazivaju ogorcenje protiv rata i osudu svakog rata kao drustvene pojave.<br />
<b>Prostor i vrijeme:</b><br />
Radnja novele se odvija na sirem prostoru: zapocinje u zagroskim selima, nastavlja s u gradu Zagrebu a zavrsava u Galiciji, istocnoj austrougarskoj pokrajini.<br />
Vrijeme zbivanja je prvi svjetski rat 1914-1918, a u retrospektivi se zalazi iu daleku proslost.<br />
<b>Kratak sadrzaj:</b><br />
Novela Bitka kod Bistrice Lesne pocinje uvodom u kojem se priopcuje njezina tema. Tako saznajemo da je novela napisana u pocast sedmorici domobrana koji su poginuli na istocnoj fronti, a sve je pisano na nacin kako su ratni novinski clanci izvjescivali o pogibiji vojnika na ratistu, s puno hvale njohovoj hrabrosti, njihovoj zrtvi za domovinu, s podsjecajem na slavnu proslost.<br />
Taj naoko uzviseno govor , koji pdsjeca na osmrtnice pune pateticnih fraza, zapravo je ironican, posebice ako se prisjetimo da ti domobrani nisu poginuli za svoju domovinu Hrvatsku nego za Ugarsku s kojom je Hrvatska bila vezana nagodbom iz 1868g.<br />
Poslije uvodne napomene novela nas vraca u proslost i govori o zivotu u zagorskim i prigorskim selima od feudalnih vremena do pocetka prvog svjetskog rata: zivot je uzasno tezak, zemlja slaba i trazi poseban napor u obradi, pomoci seljaku niotkud, a za vratom mu sjedi drzava s brojnim cinovnicima, zandarima, vojskom, sudovima... Svi oni traze svoje i poreze i prirezei takse i globe.<br />
Tezak zivot naucio je seljaka da sve sto dolazi od drzavne vlasti a narocito poziv u rat, mora prihvatiti kao nesto sto je nemoguce izbjeci, kao elemntarnu nepogodu u kojoj mnogi stradajuali se neki uspiju i izvuci. Neprihvacanje ili pobuna znacile bi jos vecu katastrofu. I tako se sedam zagorskih seljaka pozvanih u rat nadje u gradu. Njima se grad cini kao zemlja iz snovau odnosu na njihovu bijedu: bljestavilo, sjaj, krcme, glazba, lake zene, alkohol, izlozi puni svega a narocito ih fasciniraju mesnice sa izlozenim mesom svakakve vrste: butovi, crijeva, rebra, glave, vratovi... Te slike raskomadanog mesa po izlozima nagovjestaj su krvave ratne zbilje u koju ce oni uskoro upasti.<br />
Svaki od domobrana ima svojih problema. Nakon sto su se proveselili u gradu, upali su u vojarnu u kojoj su prosli obuku uobicajenu u austrougarskoj vojsci. A onda su upuceni na frontu.<br />
Pred samu bitku jedan od domobrana, Vid Trdak prisjetio se svojih teskih problema. Zena mu je umrla nesto prije nego je pozvan u rat, a kod kuce je ostalo dvoje djece. s rodbinom se posvadjao pa se o djeci nema ko da brine a starije j tek 7 godina. Nije znao sto ce ni kako ce pa mu ja palo na um da bi se o djeci trebala brinuti drzav pa se uputio samom banu u sabor na Markovom trgu. Lutajuci od sobe do sobe dozivljava ponizenja, zavrsivsi na kraju kod negog beznacajnog cinovnika koji ga se pokusava rijesiti tako sto s njim ljubazno razgovara i svasta mu obecava.Tek ovdje na fronti Vid je svatio da je sve to bila laz. Tko zna sta ce biti snjegvom djecom?<br />
Domobran Stef Loborec najogorceniji je i najbuntovniji od svih. On je vec bio ranjen na fronti nije se potpuno ni izlijecio a opet su ga pozvali i poslali u rat. Napravio je za vojne prilike strasnu pogresku : ljutit i bijesan zbog povrijedjenog prava (ostao je bez cipela) gurnuo je narednika Smita u kotao kipuce kave , na sto ga je ovaj udario sabljom. Stefu prijeti vojni ratni sud zato sto je udario nadredjenog a to znaci streljanje, pa da sve to izbjegne pristao je da ovako neizlijecen ponov o ode na frontu. Na fronti ga cijelo vrijeme progoni misao zasto nije dezertirao tj negdje se sakrio i izbjegao vojsku. Dvojica zapovjednika jedan s austrougarske a drugi s ruske strane, kao nedodirljive velicine stoje visoko iznad ovih beznacajnih ljudi i odlucuju o njihovim sudbinama. Sve je to za njih neka vrsta igre u kojoj svaki onog drugog smatra neznalicom, diletantom i glupanom.<br />
U bitki je prvi pao Vid Trdak, a zanjim i ostalih 6 domobrana. Najogorceniju borbu, punu revolta i bijesa , vodio je Stef Loborec no nije se ziv izvukao. Za sestoricu domobrana sve zavrsva u puckoj skoli u Bistrici Lesnoj , gdje mrtvozornik Palcic broji mrtvace i vodi evidenciju o stvarima sto su ostale iza njih, pa izmedju ostalog cita i pisma nadjena kod poginulih domobrana. Pisma su pisana teskom tezackom rukom, nezgrapnim slovima i losim pravopisom. T apisma su ujedno i katastroficna slika stanja u obiteljima ciji su hranitelji morali ici na frontu i uopce stanja na nasem selu i drustvu tog vremena. Ona domobranima daju jednu novu dimenziju jedno drugacije vidjenje naseg covjeka na cijim je ledjima pocivalo jedno golemo carstvo premda je on sam u tom carstvu bio jedn avelika nula.<br />
<b>Kompozicija djela:</b><br />
Ova Novela kompozicijski predstavlja jednu cvrstu cjelinu bez poglavlja. sastavljena je od uvodnog dijela i osam tematskih epizoda a sve zajedno povezuje osnovna tema, rat.<br />
Uvodno izlaganje otvara svijet novele, a pisano je kao ratno izvjesce.<br />
<b>Prva epizoda</b> je mala poijesna studija o zagorskom selu i njegovoj gospodarskoj zaostalosti te odnosima sela i grada.<br />
<b>Druga epizoda</b> je povijesni komentarseljackog svahacanja i prihvacanja ratakao elementarne nesrece kojoj se nema smisla suprostavljati. Na kraju ove epozode simbolicno se najavljuju ratne strahote u vidu gradskih izloga punih mesa svih vsrta i boja sto podsjeca na raskomadana ljudska tjelesa na bojistu.<br />
<b>Treca epizoda</b> je putovanje Vida Trdaka po saborskim sobama i osuda drzavne birokracije prikazane u liku bezimenog cinovnika.<br />
<b>Cetvrta epizoda</b> daje sliku vojarne i obespravljenog vojnika u napetoj psihozi pred odlazak na frontu. Stef Loborec se pokusava izboriti za svoje pravo, ali bezuspjesno.<br />
<b>Peta epizoda</b> donosi grube vojnicke anegdote i u retrospektivi govori o nervno napetom i rastrojenom Rucneru koji nemoze podnijeti surove ratne okolnosti.<br />
<b>Sesta epizoda</b> donosi ironicnu sliku dvojice suprostavljenih zapovjednika, raspolozenje pred bitku, slike krajolika, pocetak bitke, opis Trdakove pogibije te smrt Mate Peseka i Stefa Loborca.<br />
<b>Sedma epizoda</b> je vrhunac bitke u kojoj se Stef Loborec bori za samoodrzanje.<br />
<b>Osma epizoda</b> je ujedno i rasplet, Mrtvozornik Palcic cita pisma u kojima se otkrivaju pojedinosti iz intimnog, obiteljskog zivota poginulih domobrana. Zavrsava Palcicevom sablasnom vizijom.<br />
<b>Likovi:</b><br />
<b>Pesek Mato</b> - Pesek je pas , nesto pokorno, poslusno sto na svaki znak skace i mase repom. A destenik Pesek to i jest u noveli: poslusni drzavni pas koji naganj avojnike i prijeti pistoljem. Na kraju je zalajao na Stefa Lovreka u ratno kaosu.<br />
<b>Vid Trdak</b> - Od teskog zivota otvrdnuo covjek na kraju u predsmrtnom trenutku postaje mekan, hrpa mesa koja klizi k zemlji od koje je zivio.<br />
<b>Stef Loborec</b> - je tipican zagorec: nepokoran, buntovan, svadljiv, u svako trenutku spreman na kavgu, ne postuje autoritete i u trenutku gnjeva nije s u stanju kontrolirati.<br />
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-43098145610243251792017-09-02T10:43:00.006+02:002021-03-12T20:44:43.954+01:00Zov Labirinta lektira za 5 razred Michael coleman
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhYXGo80bcqFZwx65XPhlR9ShDNwGGzfFmfIoownRAvwqyeOWuLviB6deGtvegZQHddx3hdJgbvvDm3CUolt1G56IiYM1DpuGL9NE4u6bV2BZxi3gWrt6r9hpPh3XZ4mKZlF3sGp-ZisYM/s1600/zovlabirinta.jpeg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="350" data-original-width="220" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhYXGo80bcqFZwx65XPhlR9ShDNwGGzfFmfIoownRAvwqyeOWuLviB6deGtvegZQHddx3hdJgbvvDm3CUolt1G56IiYM1DpuGL9NE4u6bV2BZxi3gWrt6r9hpPh3XZ4mKZlF3sGp-ZisYM/s320/zovlabirinta.jpeg" width="200" /></a>
O piscu:<br />
Michael Coleman (rođen 12. svibnja 1946.) britanski je autor dječje i mlade odrasle fantastike čija je knjiga, Weirdo's War, bila u uži izbor za Carnegie medalju iz 1996. Njegova knjiga: Internet detektivi: Net Bandits napravljena je u filmu<br />
Coleman je objavljen autor knjiga za djecu i mlade knjige za mlade. Neke od objavljenih bodova uključuju nogometne priče, uspone i padove Premier lige (Foul Football), Flaming Olimpijade 2008 s Kvizom knjige. Rođen u Forest Gateu u Londonu u Newhamu, Coleman je napisao gotovo stotinu knjiga, uključujući petnaest naslova u seriji Angels FC i pet naslova, The Cure, Going Straight, The Snog Log, Tag i Weirdo's War for "10 i starijih "čitatelja.<br />
Ukratko:<br />
Zaplovi s Tamsyn i Joshom u čudesan svijet Interneta! Surfajući Mrežom, Tamsyn i Josh iznenada nailaze na neobičnu, uznemiravajuću poruku. Tajanstveni korisnik koji se potpisuje ZMASTER traži pomoć. Je li sve samo glupa šala ili je neznanac zaista u opasnosti? Tamsyn i Josh osjećaju da je po srijedi nešto vrlo ozbiljno. Ali kako pomoći nekome čiji je identitet nepoznat? Elektronička poruka oplovit će svijet i pronaći prijatelje udaljene tisućama milja spremne surađivati s Joshom i Tamsyn. Ali vrijeme neumoljivo teče… Hoće li internetski prijatelji na vrijeme skinuti veo s tajne ZMASTER?<br />
Uskoro vise, pratite nas.<br />
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-59895876478933426212016-09-25T10:52:00.006+02:002021-03-11T19:54:09.077+01:00Šta je Fabula i kako voditi dnevnik čitanja
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYAjW-7d1HKSsSHg_BO1GPmZ3JUb_2HMi4QHQITNcUYMrojyNhTxKRH-Zk7zjf-cEfE_j_YXAfZ-0KhBplLFbkH8juRjeIP88x55dhxQciA8edBdMovBP19qR-gp6xYUD1gli_iEQnYQo/s1600/lektira.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgYAjW-7d1HKSsSHg_BO1GPmZ3JUb_2HMi4QHQITNcUYMrojyNhTxKRH-Zk7zjf-cEfE_j_YXAfZ-0KhBplLFbkH8juRjeIP88x55dhxQciA8edBdMovBP19qR-gp6xYUD1gli_iEQnYQo/s1600/lektira.jpg" /></a></div>
Fabula (lat. fabula = pripovijest, priča) je naziv za sažeto prepričano književno dijelo. U fabuli se prilikom opisivanja, odnosno prepričavanja, tog teksta koriste važni detalji, koji će pomoći slušatelju kako bi stekao svoju sliku o junacima i događajima tog dijela. Najčešće se koristi za opis kraćih tekstova, za prepričavanje dužih tekstova se koristi siže, zasnovan samo na pukom opisu radnje i glavnih likova.<br />
Fabula se koristi i da bi se dotakli motivi određenog dijela i stekla se glavna misao i poruka dijela. Na osnovu fabule se prilikom analize lako određuje i tema teksta, jedna od najbitnijih stvari suvremene analize književnih dijela. U fabuli se opisuju uzročno-posljedični događaji, ali i sporedni i manje važni. Često je ljudi poistovjećuju sa "sadržajem", što ipak nije sasvim točno.<br />
<a href="http://lektirko.blogspot.de/2013/02/upute-kako-napisati-lektiru.html" rel="nofollow" target="_blank"><b>PROČITAJ VIŠE OVDJE</b></a><br />
<script async=""
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-48795539089338518902016-04-10T09:56:00.002+02:002021-03-12T20:45:10.638+01:00Izum Profesora Leopolda prepričana lektira
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdU6fqFo4qL9gXxkgiHea-0tA-PWVUrjCQ2Jb-PbvkwHl_XZk-9p2irm_Lbl7WOeK-5SpUPFt2DWJyXEO_y836L538ryWCu5_iZVNRi1C-ilp47Vdb2oh68b0YqMSFiAfOb8T6Xs0XWdg/s1600/izum+prof+leopolda.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdU6fqFo4qL9gXxkgiHea-0tA-PWVUrjCQ2Jb-PbvkwHl_XZk-9p2irm_Lbl7WOeK-5SpUPFt2DWJyXEO_y836L538ryWCu5_iZVNRi1C-ilp47Vdb2oh68b0YqMSFiAfOb8T6Xs0XWdg/s200/izum+prof+leopolda.jpg" width="140" /></a></div>
<b>Izum Prof. Leopolda </b><br />
<b>Pisac: Anto Gardaš</b><br />
<b>Mjesto radnje: grad Muresek</b><br />
<b>Vrijeme radnje:</b><br />
<b>Tema:</b><br />
<b>Ideja:</b><br />
<b>Kratak sadržaj:</b><br />
<div style="text-align: center;">
<b>I Poglavlje</b></div>
<div style="text-align: center;">
<b>Pripreme za put - I mama je zaslužila odmor - Djeca će ostati sama</b></div>
Nedjeljni ručak u stanu prof. Leopolda bio je pri kraju. Melita je već otišla u svoju sobu, a Miron i Bakreni Petar su strugali svoje tanjure. Ubrzo je i Profesor Leopold završio s jelom i premjestio se u dnevni boravak da zapali svoju lulu. Ali on nije pušio duhan već kamilicu koju je donosio iz obližnje ljekarne. Ispijajući popodnevnu kavu zamolio je ženu da mu pričvrsti dugme na sivom odijelu, na što je ona negodovala kako stalno gubi dugmad s odijela. Dok je žena pričvršćivala gmb na odijelo primjetila je kako je gornji gumb pričvršćen zelenim koncem na sivom odijelu , to je profesor Leopold sam pričvrstio. Prof. Leopold bio je ugledni znastvenik i počasni doktor nekoliko sveučilišta , zano je kako se materija pretvara u energiju ali nije znao da se dugme na sivom odijelu pričvršćuje sivim koncem. Profesor Leopold spremaose na put a Melita i Miron su uvjeravali Majku da pođe s Profesorom. Pođi s tatom i odmori se govorili su. Kad polaziš zapita majka oca. Danas poslije podne odgovori on. Majka je pristala spakovala se i zatim Bakrenom stavila ruku na rame, "Bakreni u tebe imama najviše povjerenja, nemojte nikako ulaziti u one podzemne tunele u starom Mureseku, to te posebno molim". Dobro mama nećemo, obeća dječak. Nakon što je mama napisla broj telefona na komadić papira pozdraviše se.<br />
<div style="text-align: center;">
<b>II Poglavlje</b></div>
<div style="text-align: center;">
<b>Telefonski razgovor - Melita pronalazi zaboravljeni ključ - U kabinetu Prof. Leopolda - Svjetlucavi plavi krug - Propadanje u ponor bez dna</b></div>
<br />
Uskoro više !!! <br />
<script async=""
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-35322029111192324612015-05-21T15:49:00.002+02:002021-03-12T20:45:24.795+01:00Koko i Duhovi prepričana lektira
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijkni6heckUKAhOLYMJve2WWR4FyJWYrZn8fA4UyqOh6z0nETjGrCm-aHRKgClhq_41lHU_SaqDZfvLWNwRv3fl100r7y7-mCmuK6_YSP0dOYJl50lf1l1HW15g-W8kCt4WQFtVIxWNEY/s1600/koko+i+duhovi.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijkni6heckUKAhOLYMJve2WWR4FyJWYrZn8fA4UyqOh6z0nETjGrCm-aHRKgClhq_41lHU_SaqDZfvLWNwRv3fl100r7y7-mCmuK6_YSP0dOYJl50lf1l1HW15g-W8kCt4WQFtVIxWNEY/s200/koko+i+duhovi.JPG" width="190"></a>
<b>Koko i Duhovi</b><br />
<b>Pisac</b>: Ivan Kušan<br />
<b>Mjesto radnje:</b>
Grad Zagreb, skladište staroga željeza.<br />
<b>Vrijeme radnje:</b>
Jesen<br />
<b>Tema:</b>
Traženje nestalog duha<br />
<b>Glavni likovi:
</b>Ratko Milić-Koko
Zlatka Brančić<br />
<b>Sporedni likovi:</b>
Otac, majka, Miki, pas Cezar, pas Bobi, stari Isak, krojač Majer, Božidar.<br />
<b>Kratki sadržaj: </b><br />
Dok je Koko poklepno srkao krumpirovu juhu, stari Isak je ulazio u
Majerovo dvorište. Kada su se Majer i Isak dogovorili za cijenu i kada je
Majer pokazao put do drvarnice, Isak je počeo piliti drva. Kada je unosio
drva pogledao je okolo po radnji ne bi li išta otkrio. Dok je Majer otišao
pogledati večeru Isak je dobio priliku pregledati njegov stol i ormar. Ali
nije našao ništa sumljivo. Kada je nosio baciti piljevinu u kanti za smeće
tamo je našao dva jajolika izreska bijelog platna. Kada je došao u kuću
Milevićevih izreske je dao Koku, a Koko ih je odnio pokazati Zlatku.
Zlatko je rekao da to objašnjava Kokovog duha. Tada su ušli u tunel i
počeli dalje kopati. Zlatko mu tada kaže da pošalje goluba s porukom da
im netko sa Zelenog Vrha dođe u pomoć. Koko se nasmiješio i laganim
koracima krenuo kući.<br />
<b> Stil:
Epiteti: </b><br />
Sunčano,vedro,nasmijano.<br />
<b>Onomatopeja:</b><br />
Srkanje juhe,cjepanje drva,škripanje ograde.<br />
<b>Personifikacija: </b><br />
duh se kreće,zid govori..<br />
<b>Kontrast: </b><br />
Bijelo-crno,strah-sigurnost.<br />
<b>Usporedba:</b> brz kao zec.
Unknownnoreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-61695122678483161412014-09-03T08:26:00.007+02:002021-03-12T20:45:36.516+01:00Pticodrom - prepričane lektire za treći razred
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiiPYXz1ZJQA47IIPIeFf2BvtIWkyM-A15YoCB9IqDBfM786prY3unYZkgF9WfM8wfalR3Jxf1BC7Mg5HumSNf_d5NA2GwUEdVYr4193pgAuv3Z5NT9Exv6bwOWlauNCU8uWVrIAW-qrCM/s1600/pticodrom.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiiPYXz1ZJQA47IIPIeFf2BvtIWkyM-A15YoCB9IqDBfM786prY3unYZkgF9WfM8wfalR3Jxf1BC7Mg5HumSNf_d5NA2GwUEdVYr4193pgAuv3Z5NT9Exv6bwOWlauNCU8uWVrIAW-qrCM/s1600/pticodrom.jpg" height="250" width="190"></a></div>
<b>PTICODROM</b><br />
<b>Pisac. Mirsad Bećirbašić </b><br />
<b>Kratak sadržaj:</b><br />
Sta je „Pticodrom"? To je „Aerodrom" za ptice. Da bi djecak naucio gradivo iz muzickog, potrebno je da nauci da pjeva, a ko ljepse pjeva od ptica? Zato treba sagraditi aerodrom za ptice - pticodrom. A ko ce mu u tome pomoci? Cvjetovi. „- Cvjetovi ce biti od velike koristi - rece oblacic. - Oni su veoma cesta tema pticje muzike, a cvjetovi kao da svojom Ijepotom, bojom i mirisom opisuju ono o cemu pjevaju ptice... Smatraj da samjaprva letjelica kojaje obletjela tvoj buduci pticodrom! - pozdravi me oblacic i docekavsi povoljan povjetarac, uznese se." A kako izgleda Pticodrom? „Cvjetovi Perunike bili su otvoreni. Pokazivali su da je vrijeme idealno za letenje.<br />
Rosa se trudila da aerodrom za ptice bude bez ijedne trunke Hi slamcice koje bi zasmetale prilikom slijetanja Hi uzlijetanja. Povjetarac me obradovao vijescu da su svici krenuli ka pticodromu. Osvjetljavat ce ga nocu. Leptirica ce budnom odrzavati svjetlost. Pcela ce se pobrinuti da raspolozenje bude vedro... Ruza i Ciklama ce naizmjenicno najavljivati dolaske i odlaske letjelica. O<br />
tome koliko ih istovremeno moze primiti pticodrom, racuna ce voditi Tulipan... " Eto tako ce djecak popraviti ocjene iz poznavanje prirode i muzickog.<br />
A glavni likovi? Cicko i Krofnica (kornjace) i Smjeska i djecak Almir - zaljubljeni parovi. A tamo gdje je ljubav, sve je raspjevano, sve se smijesi, sve cvrkuce i mirise.<br />
<b>„Svijetom seta<br />cvijet do cvijeta.<br />Svrate na casu rose<br />da se pocaste<br />na balkonu ispod kojeg<br />oblijecu laste..."</b><br />
A sta su svici?<br />
-Ada svici nisu suze neke tuge koja neprolazi ? - zamisljeno sepitala Ciklama.<br />
- Zar ima tuge koja ne prolazi ? - upita Ukrasna Jagoda.<br />
- Ako je proslost iz dana u dan Ijepsa nego sadasnjost, tuga ne prolazi -<br />
odgovori Ciklama... "<br />
A kako se mjeri vrijeme? Na razne nacine.<br />
„- Cime se mjeri moje vrijeme? - upita Perunika.<br />
- Trajnoscu tvoga cvijeta.<br />
- A moje ?<br />
- Kaktusovo vrijeme se mjeri duzinom boravka sunca na nebu.<br />
- Ima li i sat mjeru za vrijeme ? - interesovao se Ljiljan.<br />
- Ima. Preciznost..."<br />
O cemu pjeva cvrcak?<br />
„ Cvrckova pjesma<br />
Baloni boje sna<br />
plesite u taktu<br />
Bezbojni sanjajte<br />
muziku moju kratku... "<br />
O cemu pjeva miris ljiljana?<br />
„Na stazi kojom setaju<br />
spomenar i petica<br />
susreli se i zavoljeli<br />
vjeverac i vjeverica.<br />
Pa su ispod gnijezda<br />
gdje vjetar mirise golica<br />
otvorili slasticarnu<br />
vjeverac i vjeverica... "<br />
A o cemu prica miris koprive?<br />
O tome sta se desava na jugu: „Na jugu je veliko slavlje. Kao i obicno.<br />
Muzika odjekuje na sve strane. Kako su samo djeca lijepal Djeca su uvijek lijepa<br />
kada se roditelji vole."<br />
A na zapadu?<br />
„ Na zapadu vlada plodonosan mir. "<br />
A na istoku?<br />
„Na istoku ljudi se obracaju jedni drugima sa smijeskom, lijevo od njih tece<br />
med,.a desno mlijeko. Isvi su stanovnici istoka mladi, vjecito mladi. "Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-3486944818259766412014-09-01T14:15:00.003+02:002021-03-12T20:45:52.718+01:00Malo sutra - prepričane lektire za 3 razred
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg4p-gXg5v3bRepevXNA-IdoC6gvkkSdv7JiJRx_v8IuLu6hwYhlHxvLSQfNPW6RRU1R5htMt1JVsSj5Gli9rvY2Y__9b0UpRnPClicVyTK_P4T3E7l74AHJ-6LEdXzlC9JOWG48-K1GE8/s1600/malo_sutra.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg4p-gXg5v3bRepevXNA-IdoC6gvkkSdv7JiJRx_v8IuLu6hwYhlHxvLSQfNPW6RRU1R5htMt1JVsSj5Gli9rvY2Y__9b0UpRnPClicVyTK_P4T3E7l74AHJ-6LEdXzlC9JOWG48-K1GE8/s1600/malo_sutra.jpg" height="200" width="143" /></a></div>
<b>MALO SUTRA<br />O PISCU</b>:<br />
<b>Ivo Kobaš</b> je roden 1954. godine u Grebnicama kod Bosanskog Šamca. O tome kako je<br />
poceo pisati kaze: „Nisam se nadao da cu poceti pisati jer sam mislio da za to nemam dara. Iz pismenih radova u skoli imao sam prosjecne ocjene. Mislim da sam grijesio u tome sto sam uvijek<br />
pokusavao pisati onako kako mi se cinilo da ce se to drugima dopasti, a ne kako bi se meni dopalo, dakle iskrenije. Na pisanje su me potakla moja djeca. Bilo mi je zanimljivo na koji nacin razmislja moj sin Zlatan kada je bio mali, pa sam to poredio sa svojim razmisljanjima kada sam bio dijete. Shvatio sam da djeca mnoge stvari vide drukcije nego odrasli i da bi to bilo zanimljivo opisati. Recimo, meni je bilo neobicno kada je Joka, moja zena, ucila Zlatana da prepozna slova. Pitala ga je:<br />
„Kojeje ovo slovo?", pokazujuci na slovo p pored kogaje bila nacrtana puska, da bi djeci bilo lakse.<br />
„Pu!", odgovorio je Zlatan kao iz topa. „Ama nije pu nego p!", objasnjavala je majka kroz smijeh.<br />
„Kako p? Onda bi bila pska?!" cudio se Zlatan... Objavio je knjige za djecu: Cuda u Babodjedgradu, Malo sutra, Leteca kuca i Leteci slonovi (slikovnica), a za odrasle: Operacija zivota (roman).<br />
<b>O KNJIZEVNOM DJELU</b><br />
Tematski bi se pjesme iz zbirke Malo sutra mogle podijeliti na nekoliko cjelina. U pjesmama o zivotinjama moze svasta da se desi, kao i u bajkama: macak se napio, zmija negdje izgubila noge, glista slika, mravu je slon stao na nokat, raku je tijesan oklop...<br />
<br />
<b>Mačkove naočale</b><br />
Danima miševi<br />
ozbiljno se žale:<br />
nabavio mačak<br />
tamne naočale!<br />
Sad ne znaju više,<br />
muka im je prava,<br />
da li na njih motri,<br />
Ili, možda, spava.<br />
Kolut masnog sira<br />
daju, nek se znade,<br />
tom ko naočale<br />
od mačka ukrade.<br />
<br />
U pjesmama o prirodi potok se igra (kao dijete), pupoljak je ucio i naucio da cvjeta, a vjetar je započeo štrajk.<br />
<b>Pupoljak</b><br />
Dugo je, dugo,<br />
ovoga Ijeta<br />
ružin pupoljak<br />
učio da cvjeta.<br />
Kad se, konačno,<br />
otvori cvijet,<br />
uljepša čitav<br />
okolni svijet.<br />
<br />
Ljubav je tajna koja se nikome ne smije otkriti. Moguce je da se slon<br />
zaljubi u slonicu i onda je to ljubav na tone. U sumi su se zaljubili hrast<br />
i bukva, a vole se Predo i Lida, Lizi i Dario.<br />
<br />
<b>Lida i Predo</b><br />
Vidjela je Lida<br />
školskog druga Predu<br />
da je iz razreda<br />
ukr'o jednu kredu.<br />
Paje odlučila<br />
idućega dana<br />
prijaviti toga<br />
kradljivog derana.<br />
Kad ujutro vidi<br />
na školskome zidu,<br />
kredom napisano:<br />
„ Predo voli Lidu!"<br />
Ne prijavi Lida<br />
svoga druga Predu,<br />
već tog dana ona<br />
uze drugu kredu.<br />
Ispod onog teksta<br />
sroči ona kredom:<br />
„ Od danas i Lida<br />
luduje za Predom!"<br />
<br />
I porodica je nasla svoje mjesto u ovoj knjizi. Maceha nije zla kao u bajkama, ona je dobra.<br />
<br />
<b>Maćeha</b><br />
Puno su priča<br />
pričali nama<br />
o nevaljalim<br />
zlim maćehama.<br />
Zato ja želim<br />
kazati svima:<br />
i moja, dobra,<br />
maćeha ima.<br />
<br />
Koje su to najvaznije rijeci za pjesnika? Svakako: sreca, prijateljstvo, ali i nesto drugo.<br />
<br />
<b>Najvaznije riječi</b><br />
Dobih pismo<br />
što počinje<br />
sa „Dragi moj!",<br />
potom jos riječi,<br />
ne zna im se broja,<br />
i na kraju:<br />
„Zauvijek tvoja!"<br />
Sve one riječi,<br />
kojih je mnogo,<br />
toliko da im se<br />
ne zna ni broja,<br />
nisu važne koliko:<br />
„Dragi moj!" i<br />
„Zauvijek tvoja!"<br />
<br />
Čudna pitanja postavljaju u skoli na koja dijete ne zna da odgovori.<br />
<br />
<b>Čudna pitanja</b><br />
Danas nastavnik<br />
matematike<br />
pita jesam li<br />
jeo bunike.<br />
Biolog se u me<br />
zagledao<br />
pa pitajesam li<br />
sa kruške pao.<br />
Ivo Kobas posmatra svijet ocima djeteta. Pricu cesto pocinje dijete. Ono to cini na lak, pricljiv nacin, tako da pjesma cesto prerasta u pricu i razgovor djeteta sa sobom. Teme i motivi u pjesmama su iz djecijeg svijeta, iz kruga njihovog interesovanja. U osnovi su igra, kuca, svijet zivotinja, prva ljubavna treperenja.<br />
<br />
Humor je znacajna komponenta ove poezije, jer pjesnik govori iz djeteta, iz njegovog pamcenja i osjecanja. Sve je to iskazano u laganoj ritmicnoj igri, jednostavnim rijecima, onako kako dijete misli i osjeca.<br />
<br />
<b>Žalim</b><br />
Žao mije moga<br />
novoga kaputa.<br />
o led je tresnuo<br />
nekoliko puta.<br />
All to i nije<br />
jos nesreća sva.<br />
U tome kaputu<br />
bio sam i ja!<br />
<br />
<b>Malo sutra</b><br />
Tata će mi auto<br />
kupiti do jutra,<br />
a ako ne tada,<br />
onda malo sutra.<br />
Zatim jahtu pravu<br />
da vozim po vodi,<br />
veli, čim na vrbi<br />
grožđe nam urodi.<br />
I avion kupiće<br />
jedan sportski, mali,<br />
kad se budu majmuni<br />
na nulu šišali.<br />
Kako li ću samo<br />
dočekati jutra,<br />
ili možda ono<br />
drugo, malo sutra.<br />Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-78416293090379284162014-08-30T08:05:00.005+02:002021-03-12T20:46:08.338+01:00Dječak grli svijet lektira za 3 razred
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaj_naDrkJVihtRw08WIopuU7TiE7sMLSA5LTD4Ex4CYpkFlISJwlGJpCnIj23seevVg2EoAOdt-LBkLjOY1EcUzgd7KpdreD6vScoOM0QeWVXQVt8pKXc16Ht1p4agiCB4eBsh7upYac/s1600/djecak+grli+svijet+lektira.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaj_naDrkJVihtRw08WIopuU7TiE7sMLSA5LTD4Ex4CYpkFlISJwlGJpCnIj23seevVg2EoAOdt-LBkLjOY1EcUzgd7KpdreD6vScoOM0QeWVXQVt8pKXc16Ht1p4agiCB4eBsh7upYac/s1600/djecak+grli+svijet+lektira.jpg" height="200" width="149" /></a></div>
<b>DJEČAK GRLI SVIJET<br />O PISCU:</b><br />Ivica Vanja Roric je roden 1951. godine u Foči kod Doboja. Od ranog djetinjstva volio je da cita i to mu je bila najveca radost: „Samo u petom razredu procitao sam dvjesta trideset sest knjiga. Posudivao sam ih u svojoj skoli i u jos tri susjedne. Citao sam kradom na casovima, nocu kod kuce, ali ponajvise na putu od kuce do skole i nazad, u hodu. Tada sam zauvijek zamrzio jesen, jer se po kisi nije moglo citati. Koliko sam samo puta, citajuci tako u hodu, udario u drvo, bubnuo u jarak, razbio prst na nozi o kamen ili zilu drveta na putu, ubo se na trn ili staklo. Ali to je bilo samo u pocetku; poslije sam se toliko izvjestio u tome da sam svih osam kilometara do skole i isto toliko nazad citao bez ijednog razbijenog prsta. Moji drugovi su se vise igrali - ja vise citao. Naigrao se nisam, ali nacitao jesam. I nije mi mnogo zao. Ah oni su svoje igre na vrijeme zavrsili, a ja se jos nisam opametio: i dalje mi je knjiga vaznija od svega. Cak i sam poneku napisem, kad bas ne mogu da je se otresem. Istinaje daje napisao mnogo knjiga: Dacki kalendar, Eno ide bubamara, Djecak grli svijet, Prica do price, pjesma do pjesme, Duga u travi, Jelin osmijeh, Svemirko trazi srecu, Dozivljaji misa Sisa i druge. Njegove knjige su prevodene na vise stranih jezika.<br /><b>O KNJIZEVNOM DJELU</b><br />Zbirka pjesama Djecak grli svijet podijeljena je u cetiri tematske cjeline: Proljetna cudesa, Djecak grli svijet, Svaka cast i Svuda lisce, svuda zlato. Mjesto dogadanja u pjesmama najcesce je priroda, a glavni likovi su: sunce, mjesec, mravi, svici, zeko, stablo... Sve se desava u polju, u sumi, na livadama... gdje je priroda tako blizu, gdje se osjeca njen dah. U tim pjesmama su zvukovi, mirisi i boje, sve sto se moze dozivjeti u prirodi.<br /><br />I sve je moguce da se desi: Sunce mijesi pitu, breze idu u skitnju a sumska staza upala u jarak pa se smocila. U pjesmu se smjestio cak i jedan plavi mrav. Zajedno sa suncem i vjetrom djecak zeli da trci rosnim poljima, da osluskuje razgovor cvijeca. Zanesen ljepotom prirode, on zeli zagrliti cijeli svijet:<br />
<br /><b>Djecak grli svijet</b><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxaNPktyfm4OnilZMkk06L3E-OVMDyPGb6YejTiwefqpjlSiKaBuJdbdk6c82Co6ujjySQgpDn1yP0QQvUAx29v433gy9r7b5-e2LxBQ9dYafjgVjt8jGrEcnYa7ftCUlzKRlZdqMQC3I/s1600/djecak+grli+svijet+3+541.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxaNPktyfm4OnilZMkk06L3E-OVMDyPGb6YejTiwefqpjlSiKaBuJdbdk6c82Co6ujjySQgpDn1yP0QQvUAx29v433gy9r7b5-e2LxBQ9dYafjgVjt8jGrEcnYa7ftCUlzKRlZdqMQC3I/s1600/djecak+grli+svijet+3+541.jpg" height="400" width="260" /></a><br />Ne krijte se, ptice plasne!<br />Sto se bojis, vjetre viti?<br />Ne krijte se,<br />ne bojte se -<br />ja vas zelim zagrliti!<br />Sto treperis, zvijezdo rujna?<br />Oblakom se ne daj skriti!<br />Pogledaj me,<br />pomiluj me -<br />ja te zelim zagrliti!<br />Sto ti sutis, sumo sumna?<br />Ti bar tuzna ne smijes biti.<br />Zasumori,<br />zavijori -<br />ja te zelim zagrliti!<br />Ne mrsti se na me, svijete!<br />I nemoj se vise kriti...<br />U oci me<br />pravo gledaj -<br />ja te zelim zagrliti!<br />
<br />Ova pjesma je, ustvari, i poruka i glavna misao cijele zbirke. To je<br />pjesnikova poruka ljubavi: to je zelja da ovaj svijet bude lijep kao livada<br />posuta cvijecem:<br />
<br /><b>Jedan cvijet, dva cvijeta</b><br />Jutros je u pet<br />dosao na svijet<br />jedan mali cvijet<br />sa latica pet.<br />Rodio se cvijet -<br />sad je ljepsi svijet!<br />Odmah drugog dana<br />doslo ih je pet,<br />a vec treceg dana<br />pedeset i pet!<br />Za pedeset pet<br />sad je ljepsi svijet!<br />Nice cvijet po cvijet -<br />preplavice svijet!<br />
<br /><b> </b><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXUjaBJaDHQ3sV4XVx1kgC-DPh3zkgqNWUAMjVpv0Xmz2gGnTS6hm0vR_8Sf0vtwVq-YEyTegCfYXSlfxrL5jbp2TgXZ5w1xY0HxpgPPvC3ZQS_DCH4q_erNBZz0SnuDYCNDAoyDBXTsg/s1600/djecak+grli+svijet+3+542.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXUjaBJaDHQ3sV4XVx1kgC-DPh3zkgqNWUAMjVpv0Xmz2gGnTS6hm0vR_8Sf0vtwVq-YEyTegCfYXSlfxrL5jbp2TgXZ5w1xY0HxpgPPvC3ZQS_DCH4q_erNBZz0SnuDYCNDAoyDBXTsg/s1600/djecak+grli+svijet+3+542.jpg" height="320" width="271" /></a><b>Sunce mijesi pitu</b><br />Sunce sije zlacanim sitom<br />zvjezdano brasno nad zrelim zitom.<br />Sunce gleda mrave sto zure<br />s cvjetnim caskama na vreoce<br />i, zaneseni, radosno zure<br />u dan sto sija nad seocem...<br />Jedan zec gricka zelenu vlat,<br />srce mu kucka k'o zlatan sat:<br />- Cek, cek... da zirnem malo bolje<br />sta ono mrda kroz zitno polje?<br />Zirnu, i vidje: sunce u zitu<br />mijesi prvu, mirisnu pitu!<br /><b>Svaka od ovih strofa je jedna pjesnicka slika:</b><br /><b>1. Sunce „zlacanim sitom" (svojim zrakama) sije „zvjezdano brasno" (svoju svjetlost)<br />2. Mravi koji zure „s cvjetnim caskama na vreoce"<br />3. Zec koji gricka zelenu vlat<br />4. Iznenadenje: „sunce u zitu / mijesi prvu mirisnu pitu."</b><br />Zar to nije cudesno? Sunce u zitnom polju! Sve bljesti u svjetlosti - zvjezdanom brasnu, koje se u snopovima prelijeva pejsazom. Sunce i zitno polje nagovjestavaju skoru zetvu. Pjesma se sastoji od cetiri strofe: dvije sa dva stiha i dvije sa po cetiri stiha. Koji stihovi se rimuju? Pogledajmo!<br /><b>- u 1. strofi: 1. i 2. stih (sito, zito)<br />- u 2. strofi: 1. i 3. stih (zure i zure) i 2. i 4. stih (vreoce i seoce).<br />- u 3. i 4. strofi? Pogledaj!</b><br /><b> </b><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaQDCf02E91_2kHmZSAUUU5E7azT0mwYhmE_2e0_k-h89BI7EihBkNNVB0SzVLKPbOZCsHjDT4-FdCxAJKLldgC5IubZk7olpaKf6TXhaEm4f5CAOtQhex5naWZKNL4X3-hMxtgVf5Kx0/s1600/djecak+grli+svijet+3+543.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaQDCf02E91_2kHmZSAUUU5E7azT0mwYhmE_2e0_k-h89BI7EihBkNNVB0SzVLKPbOZCsHjDT4-FdCxAJKLldgC5IubZk7olpaKf6TXhaEm4f5CAOtQhex5naWZKNL4X3-hMxtgVf5Kx0/s1600/djecak+grli+svijet+3+543.jpg" height="320" width="243" /></a></div>
<b>Nebeska skoljka</b><br />Nebo se talasa<br />sve se zlatom ljeska..<br />Kuda zuris, sunce,<br />skoljkice nebeska?<br />nek ti moja dusa<br />bude tajna luka.<br />Ne moze te stici<br />ni oko ni soko.<br />Kako Ii se pope<br />toliko visoko?<br />Volim te u bulki,<br />u psenicnom klasu...<br />ali ponajvise<br />u sevinom glasu!<br />Hodi, nek ti bude<br />gnijezdo moja ruka,<br /><b> </b><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8i-IbDWddnD6r8_j5qPj_W9vl2Q7EZh28EG25KoNlPASJhpT0vekZukjc_Yg0YL2Pf11XFsF8J3vsKTsuUiueZOCUjL4PRLUySNIqI6Zkvjiorp1XYPho9SQ5eRVPdTU96Kn4XA7Ekuw/s1600/djecak+grli+svijet+3+544.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8i-IbDWddnD6r8_j5qPj_W9vl2Q7EZh28EG25KoNlPASJhpT0vekZukjc_Yg0YL2Pf11XFsF8J3vsKTsuUiueZOCUjL4PRLUySNIqI6Zkvjiorp1XYPho9SQ5eRVPdTU96Kn4XA7Ekuw/s1600/djecak+grli+svijet+3+544.jpg" height="339" width="222" /></a></div>
<b>Po prozoru cipke</b><br />Po prozoru cipke,<br />zimske sare cvjetne.<br />Svunoc su ih vezle<br />neke ruke spretne.<br />Dok je mraz u mraku<br />snjeska za nos stipkao<br />usput ih je sarao,<br />usput ih je cipkao.<br />Dok je vjetar lunjao<br />i po mraku pipkao -<br />ni mraz nije kunjao:<br />stalno ih je cipkao.<br />AI' ih sunce zbrisa,<br />kao neka slova...<br />i ne osta nista,<br />samo pjesma ova.<br /><b> </b><br />
<b>Petar Petru plete petlju</b><br />Pleti,<br />Petre.<br />Petru<br />Petlju!<br />A to znaci:<br />- lijepo sjedi,<br />u iri dana<br />jednom jedi,<br />- pazi da se<br />ne zapetljas<br />dok tu petlju<br />ne ispetljas...<br /><b> </b><br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9WJFqYLG58z7PQgiPJuHk-CABzMOG2u0mRGk38LoA0h2cP1vfG-Cj7aNalEO8VdKwZO2L-E-sH2zwCqmilpQPexb-fTqCB3M-rhKttiwTFYQO7QSiO7MblDaG-fSRr9H9F1-rBxryb_E/s1600/djecak+grli+svijet+3+545.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9WJFqYLG58z7PQgiPJuHk-CABzMOG2u0mRGk38LoA0h2cP1vfG-Cj7aNalEO8VdKwZO2L-E-sH2zwCqmilpQPexb-fTqCB3M-rhKttiwTFYQO7QSiO7MblDaG-fSRr9H9F1-rBxryb_E/s1600/djecak+grli+svijet+3+545.jpg" height="320" width="220" /></a><b>Djeca kriju sunce</b><br />Jesenji mi vjetar<br />u prolazu rece:<br />- Ugasicu sunce,<br />da vise ne pece!<br />Javi se i oblak,<br />pun jesenje kise:<br />- Ugasicu sunce<br />da ne grije vise!<br />AI' nek pljuste kise,<br />nek vjetrovi pusu -<br />vec su djeca sunce<br />sakrila u dusu!<br />I kad je oluja,<br />i kad snijeg vije -<br />ono djecju dusu<br />miluje i grije.
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-5545110626387537162014-08-13T20:18:00.004+02:002021-03-12T20:46:20.946+01:00Grgine Pustolovine prepričana lektira za treći razred
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9FFKDFRKiWGRWYY5n01sFagKkw9LfOzupm83FKAZAuH83hXZsadiCCAG-8r8JQ9u0RVp5AzG-IdGk55U6gJQmu4Qs4iCiIdwe-prHZaNCOU3Ia2QWWk09RGeJNc-1YhECFN4daIE9gFE/s1600/grgine.pustolovine.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9FFKDFRKiWGRWYY5n01sFagKkw9LfOzupm83FKAZAuH83hXZsadiCCAG-8r8JQ9u0RVp5AzG-IdGk55U6gJQmu4Qs4iCiIdwe-prHZaNCOU3Ia2QWWk09RGeJNc-1YhECFN4daIE9gFE/s1600/grgine.pustolovine.jpg" height="200" width="135" /></a></div>
<b>GRGINE PUSTOLOVINE</b><br />
<b>Pisac: JAKOV JURISIĆ <br />O PISCU:</b><br />
Jakov Jurisic j e roden 1948. godine u Bijelom Brdu kod Dervente. Pisao je pjesme, price za djecu i radio drame. Poginuo je u Sarajevu 1993. godine. Dugo je bio urednik Vesele sveske.<br />
<b>Djela:</b> Grob koji traje, Suteren be-be, Grgino dvoriste, Grgine pustolovine, Dom radosti - dorn placa; drama Komad blatnog puta... <br />
<b>Kratak sadržaj djela:</b><br />
Na obali Save Grga razgovara sa svojim ljubimcima ovnom Trasom, psom Trefom i mackom Stefom o odlasku na more. Rano ujutro krenuo je Grga na more, najkracim putem, jer do mora ima 650 km, 800 m i 3 cm. Trcao j e da bi sto prije stigao ali se opruzio u prasini koliko je dug i sirok i, naravno, ovako prljav nije mogao ici na more. Grga je stedio novac. A l i kako ga sacuvati kad su ga stalno potkradali brat i sestra! Dosjetio se: sakrio je novac u lastino gnijezdo na dudu. Dosla je jesen. Djeca idu u skolu. Hoce i Grga. A l i on je jos mali. Ipakje dosao na skolska vrata i usao u ucionicu skupa sa Trefom, Trasom i Stefom. Grga je volio skolu, ali nije volio zene koje su ga na putu do skole „cmakale" i milovale j e r je bio rumen i lijep djecacic. Grgina sestra je bila udata i zivjela u gradu, a on je zarko zelio da je posjeti. Zato je jedno jutro rano ustao, otisao na obalu Save, sjeo u camac i presao na drugu obalu. Kada se konacno iskrcao, docekao ga je brat i vratio kuci. Ali Grga se nije predavao. Nagovorio je splavara da sutra rano bude na rijeci da preveze njegovog oca. Naravno da je lagao. Ujutro je dosao sam sa svojim ljubimcima i prevezao se na drugu obalu. Kada su konj Nano, Tref i Grga stigli pred sestrinu kucu, svi su se veoma iznenadili. Roditelji su bili jako zabrinuti, ali su se smirili kada su saznali gdje je Grga. A Grga je pricao sestri sta je sve vidio na putu: o tome kako je vidio mnogo automobila, kako ga je slikao na konju neki zuti vozac, kako su vozovi brzo jurili . Neke price su bile istinite, a neke je Grga izmislio, kao pricu o kozi. „- Mali, jesi Ii vidio moju kozu? - upitao me ciko. Ljudi su se okolo smijali i hvatali za trbuh. Djeca su se valjala po travi od<br />
smijeha. Na vrhu rampe, strasno visoko, koprcala se koza. - Ciko, tvojaje koza postala 'tica - rece mujedan malisan i pokaza na vrh rampe.<br />
- Tica, baba tije 'tica - rece ciko, uhvati se za glavu i poce moliti kozu da mu skoci u narucje. E, tad smo svi popadali od smijeha! Koza muje isplazila jezik kao da se ruga. Ciko sa crvenom kapom spustio je rampu i spasio nesretnu kozu..."<br />
Trebalo se vratiti kuci. Grga se uplasio jer je vjerovao da ga tamo cekaju debele batine. Zajahao je svoga konja Nana i krenuo. Najteze je bilo uci u kucu. Pred vratima se ukocio od straha. U kuci se cuo smijeh, a kada je on usao, „nasta tajac. Kao da je neko nozem prerezao smijeh. Stoji. Ne zna kuda bi. Nazad ne moze. Skamenio se... " A l i sve se dobro zavrsilo. Savom su plovili veliki brodovi, a Grga je sanjao da se popne na neki brod i zaplovi, ali kako ce povesti Trefa, Trasa i Stefa? Jednog dana s broda „Ucka" oglasi se megafon: „Kako si, Grga?" pitao je neko, a Grga je stao na konja (nije sjeo) i krenuo na nasip. Sa broda su mu mahali jedna djevojcica i njen otac, kapetan, ratni drug njegovog täte. Navecer je brod pristao u lud, a kapetan i njegova kcerka Milena su bili gosti u Grginoj kuci. Djevojcica je gledala Grgu otvorenih ociju, a on se zbog toga ukocio, nesto je htio kazati, ali je bio toliko zbunjen da nije mogao da progovori. Dok su se stari drugari prisjecali proslih dana, Milena je odvela Grgu na brod. Tada je Grga prvi put ugledao pticu koja govori. Bio je to papagaj Rocko. - Ti si bezobrazan, ti si bezobrazan! - zakrijesta papagaj.<br />
- Ti to meni kazes? - naljuti se Grga.<br />
-Je si, je si bezooooobrrrrrrrazzzzzannnn...<br />
Djecak namignu papagaju i isplazi jezik. Ptica poskoci u krleci: Bezobrrrrrrazzzzzannn i nevaspiiiiiitaaannn, krrr..." Ujutro je Grga sa Milenom i njenim ocem usao na brod. Cudio se brodskim motorima i nikako nije mogao da shvati da su jaki 500 konja, odnosno, kako u tako mali motor moze da se uvuce 500 konja. Podrzao gaje i papagaj Rocko kojije stalno ponavljao: „Lazu, lazu, oni tebi lazu!" Milena je pozvala Grgu da ih posjeti u Beogradu i on se poceo spremati na put. Zato se interesirao kod Mirka sta to ima u Beogradu a sto nema u selu. Mirko mu je rekao da tamo ima lift i tramvaj. Konacno se ukrcao na brod i dok je brod plovio, Grga j e dosadivao mornarima<br />
svojim mnogobrojnim pitanjima. Kada je ugledao veliki most na Savi, nije se mogao nacuditi kako su ljudi uspjeli napraviti tako veliki most. Mornar se s njim salio i rekao da su most sagradili dabrovi. Grga je, naravno, povjerovao, cak i to da je mornar jednom ulovio soma od 300 kg, zajahao ga i tako stigao u Beograd, kako je som podigao tolike valove daje zamalo potopio brod, kako je o tome pisalo u novinama itd., itd... U Beogradu su ga docekali Milena i njen otac. Grga se svemu cudio a najvise velikim zgradama, plakatima, raskrscu sa semaforima... Zazelio<br />
je da se provoza tramvajem.<br />
- Bas je dobar ovaj mali vlak - govorio je Grga. - Samo j e sve to nekako onako. Ljudi u njemu sjede i stoje, a ne govore. Guraju se kad ulaze, guraju se dok izlaze. Guraju se i sute. I sve nekud zure, trce,<br />
poskakuju kao da hvataju zeceve. Najvise mu se, ipak, svidio lift pa je ustao rano ujutro da se provoza sve dok ga neki susjed nije uzeo za uho i doveo u Milenin stan. Grga je pozelio da ima lift u selu, stavi ga pod krusku i tako bere kruske. Milenina mama je bila pilot i to je bilo jos jedno cudo za Grgu. Zacudio se kada je Milena pisala zadacu i napisala:<br />
- Mlado od krave... toje kravic, mlado od ovce, pa toje ovcic, mladunce od svinje - svinjcic... - Toje Grgi bilo jako smijesnojer se u selu tako ne govori. Jednog dana Grga je posjetio aeromiting, a poslije toga se vozio u avionu. Gledao je zemlju iz velike visine i tada se sjetio svoje kuce i ljubimaca. Pozelio je da se spusti u svoje dvoriste i vidi roditelje, Trefa, Stefa, Trasa i konja Nana. Niz lice mu je potekla suza. Blizio se dan Grgina odlaska. Zato je Milena bila jako tuzna, a bio je pomalo i Grga.<br />
Ipak se radovao sto ce se susresti sa svojim prijateljima. Danima je Grga pricao u selu sta je sve vidio u gradu. Zabavljao je svoje drugove pricom kako u gradu ne znaju da se mladunce krave zove<br />
tele, vec ga zovu kravic, od ovce ovcic, od svinje svinjcic. A sve je to pratila njegova prijateljica Aida. „Onjoj nijeposlao razglednicu i taj grijeh nije mogao lako okajati. Rjesenje je ipak pronasao. Obecaoje Aidi da cejoj svake nedjelje ispricati pojednu pricu. Aidaje pristala. I tako su potekle price... Grga nije ni slutio da pise svoju prvu zbirku prica, mozda i prvi roman."
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-40946878773399412932014-08-01T14:54:00.003+02:002021-03-12T20:46:35.008+01:00Pčelica maja prepričana lektira za 3 razred
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmtkhJhG0w2VqpgiXn6DTaR6I16Yptdk2AQosw1lVWi1pqd19S9W-fOM7QVZtju6J0_J9ZXSX-G6cbVZYlUS9F9jQ-iz15wkyJeCIN4LsmZX46eN4Z8eloBITuRGB_1mKWX5dIqWKuqZ8/s1600/pcelica+maja.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmtkhJhG0w2VqpgiXn6DTaR6I16Yptdk2AQosw1lVWi1pqd19S9W-fOM7QVZtju6J0_J9ZXSX-G6cbVZYlUS9F9jQ-iz15wkyJeCIN4LsmZX46eN4Z8eloBITuRGB_1mKWX5dIqWKuqZ8/s1600/pcelica+maja.jpg" height="200" width="149" /></a></div>
<b>WALDEMAR BONSELS
PČELICA MAJA </b><br />
<b>O PISCU
:</b><br />
<b>Waldemar Bonseis</b> je zivio od 1880. do 1952.
godine. U toku mnogih putovanja po Evropi,
Indiji, Egiptu i Americi skupljao je materijal
za svoje price. „Pcelica Maja" se pojavila 1912.
godine. Stampana je u vise od milion
primjeraka, a prevedena na 28 jezika. Napisao
je vise knjiga, ali nijedna nije dozi-vjela uspjeh
kao „Pčelica Maja".<br />
<b>Kratak sadržaj:</b><br />
<b>Majin bijeg
</b><br />
Kad se pcelica Maja izvukla iz svoje kukuljice, docekala j u je pcela
Kasandra kojajoj je ispricala pravila o zivotu pcela. Prvo pravilojest „da
svaka pcela mora misliti i raditi isto sto i ostale, a nadasve mora brinuti
o opcem dobru svih pcela." Pricalajoj je lijepo o ljudima. Savjetovala
joj je da se cuva strsljenova i osa protiv kojih moze upotrijebiti svoj zalac,
ali ne smije ubosti toplokrvne zivotinje i covjeka jer ce odmah umrijeti.
U kosnici je guzva. Neke pcele su se pobunile i napustile kosnicu. I
Maja je izletjela iz kosnice. To je bio njen prvi let. Maja je bila
odusevljena. Letjela je, letjela i umorna pala u vrt prepun cvjetova. Bila
je toliko odusevljena Ijepotom prirode da je odlucila da se vise nikada
ne vrati u kosnicu.
Pepijeva ruza
Kad se ujutro probudila, Maja je razmisljala sta da radi. Htjela je biti
sretna i uzivati zivot na svoj nacin. Ne bi mogla cijeli zivot samo skupljati
med. Na jednom cvijetu ugledala je kukca s crnim oklopom na prsima,
koji se sa porodicom uselio u ruzin cvijet. Bio je to Pepi. Pepi se posvadao
s mravom koji muje krao med. Pocastioje Maju medom.„Nemam svoga zavicaja,<br />to je tuzno, to je sjetno,<br />al' dok ruza ima sjaja,<br />prezivjet cu i j a sretno."<br /><b>Šumsko jezero i njegovi stanovnici</b>:<br />Maja je doletjela do sumskog jezera. Promatrala je ribe. Kad se spustila<br />na jedan list, ugledala je plavu muhu zunzaru. Ona joj je rekla da u<br />jezeru ima mnogo zaba koje jedu kukce. Tada se desilo nesto strasno:<br />jedna velika mrezokrilka uhvatila je zunzaru koja je zapomagala zovuci<br />upomoc. Maja je pokusala da je spasi, ali je mrezokrilka muhi odgrizla<br />glavu. Maja je pocela drhtati od straha, mislila je da ce se onesvijestiti.<br />Mrezokrilka je rekla Maji da su ljudi jako okrutni i da su ubili njenog<br />brata. Vinula se u oblake i zapjevala:<br />„Tihi lahor, cvjetni kraj,<br />na krilima süncev sjaj,<br />a u srcu srece stan.<br />Zivot je kö mali krug<br />pa kad zivot nije dug,<br />hvala ljetu za lijep dan."<br /><b>Iffi i Kurt</b> :<br />Maja se probudila u caski plavog zvoncica. Padala je kisa. Sa tugom<br />je razmisljala o svojoj kosnici koju je napustila. A l i je bila sretna sto je<br />mnogo toga dozivjela i vidjela u toku svog lutanja. Ugledala je<br />neljubaznog kukca Kurta i njegovu prijateljicu cvrcka I f f i . I f f i ga je<br />napustila jer j o j je slagao da je iz porodice zlatnih mara, a bio je obicni<br />balegar. Maja ga je spasila kada je pao na leda i nije mogao ustati.<br /><b>Skakavac</b>:<br />Jednog j u t ra se mala Maja sa zvonkim poklikom vinula u suncanu<br />svjetlost. Nadala se da ce toga dana sresti covjeka. Iznenada je u travi<br />vidjela neko mrsavo cudoviste na dugim nogama. Bio je to skakavac koji<br />je Maju nervirao svojim neprestanim skakanjem. Rekao je Maji da je<br />osa pa se ona strasno naljutila. Pozvao j u je da s njim pode na takmicenje<br />u skakanju. Rekao joj je da ima skakavaca koji mogu da skoce 300 puta<br />toliko koliko su bili visoki.<br /><b>Puck:</b><br />Maja se umorila od vrucine i spustila na list. Doletjela je muha Puck.<br />Rekla je Maji da je glupa, sto j u je uvrijedilo. Maja je htjela da je ubode<br />zaokom. To je Pucka jako prestrasilo. Obecao je Maji da ce j o j pricati o<br />ljudima. Hvalio se kako im dosaduje: „Kad biste jednom mogli<br />promatrati veselu igru koju igram s covjekom, pukli biste od zavisti..."<br /><b>U paukovoj mreži:</b><br />Maja je bila ljuta na muhu sto je ljude smatrala glupim i smijesnim.<br />Mislila je da su ljudi dobri i mudri, jaki i mocni. Tada je upala u paukovu<br />mrezu. Jadikovala je i plakala ne znajuci kako da se izvuce. Kada je<br />ugledala strasnog pauka, promrla je od straha. Pauk je Maju potpuno<br />umotao Ijepljivim nitima. Dosao je Kurt i oslobodio je. Maja mu je bila<br />jako zahvalna.<br /><b>Smrdljivi Martin i leptir</b>:<br />Maja je srela neobicnog kukca - smrdljivog Martina. On je toliko<br />zaudarao da je morala hitno pobjeci. Leptir Leptirko se tome smijao.<br />Maja nije mogla vjerovati kadajoj je Leptirko ispricao da je bio gusjenica.<br /><b>Hanibalov boj s ljudima:</b><br />U kori drveta zivi potkornjak Fridolin sa svojom porodicom. Maja<br />zna da ga ljudi ne vole jer unistava drvece. Njegov najveci neprijatelj je<br />ptica zuna koja svojim Ijepljivim jezikom lovi njega i njegovu porodicu.<br />Iznenada se pojavio pauk Hanibal koji je ispricao da je izgubio nogu u<br />borbi s ljudima.<br /><b>Nocna cudesa</b>:<br />Maja je stekla mnogo znanja i iskustva u svom zivotu pa je htjela da<br />to znanje korisno upotrijebi. Promatrala je ljude i mislila da su to krasna<br />i dobra stvorenja. Jedne noci Maja se probudila i rijesila da vidi kako<br />izgleda ljetna noc. Zadivila j u je ljepota koju je ugledala. „Posvuda je<br />blistalo i svjetlucalo cisto srebro, tisuce sjajnih bisera zagasito i blazeno prelijevalo<br />se u travi kojaje u daljini lezala pod nekom tankom koprenom, a debla breza i<br />usnulo lisce kao da su bili srebrom prebojeni. Sva okolica i tiha spokojna daljina<br />Uli su obavijeni njeznom plavicastom svjetloscu. "<br />Njezni cvjetni vilenjak je pjevao svoju pjesmu:<br />„Za mene je sunca sjaj<br />moj dorn i moj zavicaj,<br />za moj zivot taj je sjaj<br />i pocetak, a i kraj."<br /><b>Putovanje s vilenjakom:</b><br />Maja i vilenjak su letjeli u ljetnoj noci i susreli nocnog leptira i<br />krijesnicu koja im je osvjetljavala put. Maja se nadala da ce konacno<br />vidjeti ljude. Upitala je vilenjaka: „Sanjaju Ii ljudi dok spavaju?"<br />„Ne samo tada", rece vilenjak. „Oni ponekad sanjaju i budni. Tada sjede<br />zamisljeni, glave malo pognute, a oci im lutaju u daljinu kao da zele prodrijeti<br />do neba. U njegovim snovima je uvijek Ijepse i zato im se mi u snovima<br />prikazujemo." U mjesecevoj sjeni Maja je ugledala dva ljudska bica:<br />mladica i djevojku. U njihovim ocima je blistala beskrajna sreca. Maja<br />je bila odusevljena. „Srcejoj je tako treperilo kao da je njihova sreca postala<br />njena. - Sada sam vidjela najljepse - saputalaje drhteci - sto su moje oci ikada<br />vidjele. Sada znam da su ljudi najljepsi kada se vole. "<br /><b>Slavko sedmica:</b><br />Jednog dana Maja j e ugledala zlatno psenicno polje i bila je<br />odusevljena njegovom ljepotom. Upoznala se sa bubamarom koja se<br />zvala Slavko. Bubamara je bila pjesnik. Slavko je rekao da zivi od suncane<br />svjetlosti, ljepote dana i ljudske dobrote. Procitao j o j je svoju pjesmu<br />„Ljudski prst".<br /><b>Razbojnicka utvrda:</b><br />Maja je susrela cudnu zivotinju. Bio je to Hijeronimus iz porodice<br />stonoga. Obavijestio j u je da se u blizini nalazi grad strsljenova.<br />Odjednom se Maja nasla u nevolji. Nesto strasno j u je scepalo za vrat i<br />ponijelo uvis. Bio je to strasni strsljen koji j u je odnio u grad strsljenova.<br />Maja se od uzasa onesvijestila. Nasla se u nekoj dvorani a oko nje su bili<br />ostaci raznih kukaca koje su strsljenovi pojeli. Osluskivala je sta strsljenovi<br />govore i saznala da se spremaju da napadnu pcelinji grad, odnosno<br />Majinu kosnicu.<br /><b>Bijeg:</b><br />Maja razmislja kako da pobjegne i obavijesti pcele o napadu.<br />Promatrala je nekog tuznog strazara i pocela s njim razgovor nadajuci<br />se da ce joj on pomoci da pobjegne. Saznala je da je strazar zaljubljen u<br />mrezokrilku Schuck. Otkrila mu je mjesto gdje je moze naci i on j u je<br />pustio na slobodu.<br />Povratak kuci<br />Maja je zurno letjela prema svojoj kosnici da obavijesti pcele o napadu<br />strsljenova. Kada je doletjela u kosnicu, zatrazila je da je odvedu do<br />matice. Javila j o j je o napadu strsljenova. Maticaje oprostila Maji njen<br />bijeg.<br />„Htjela bih za tebe umrijeti", mucalaje Maja, tresuci se.<br />Onda matica odgovori:<br />„Ne brini zbog nas. Izmedu tisuca koji obitavaju u kosnici nema ni jedne<br />jedine koja bez oklijevanja ne bi zrtvovala zivot za dobro ostalih. Mozes mirno<br />spavati. " Umorna Maja brzoje zaspala.<br />Vojnici su se spremali za odbranu kosnice.<br />
<b>Boj pcela i strsljenova:</b><br />U kosnici je uzbuna. Sve je uzurbano. Matica izdaje zapovijedi. Cuje<br />se strasno zujanje. Stizu razbojnici strsljenovi i provaljuju u kosnicu.<br />Docekuju ih hrabri pcelinji vojnici. Zapocela je strasna bitka u kojoj su<br />se mijesali krici umirucih, kuknjava i bolno stenjanje ranjenih. Strsljenovi<br />su bili pobijedeni. Pobijedio je pcelinji rod.<br /><b>Maticina prijateljica:</b><br />Sve se umirilo. Mrtvi vojnici su izbaceni iz kosnice. Maticaje zagrlila<br />Maju, a ona je ispricala sve vaznije dogadaje koje je dozivjela u toku<br />svog bijega iz kosnice. Svi su trazili da im otpjeva vilenjakovu pjesmu:Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-22424864084821975352014-05-02T18:44:00.003+02:002021-03-12T20:46:54.238+01:00Don Quijote lektira za srednju školu
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgd9wxe9xJlpN4hb8_BsvINIeXMqYCCKQD0Mdytz5bjjchi9-BcegWOKvd1tFZIxAgdLRYsUnj5OfHGdDq39jSIyXgR0LUGMEJPDRbYNRfQ9ej96wAaVNVKnwuDa07drnubuP2guIUh5Vo/s1600/don-quijote-mancha.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgd9wxe9xJlpN4hb8_BsvINIeXMqYCCKQD0Mdytz5bjjchi9-BcegWOKvd1tFZIxAgdLRYsUnj5OfHGdDq39jSIyXgR0LUGMEJPDRbYNRfQ9ej96wAaVNVKnwuDa07drnubuP2guIUh5Vo/s1600/don-quijote-mancha.jpg" height="200" width="155" /></a></div>
<b>DON QUIJOTE </b><br />
<b>Vrsta djela :</b> Roman <br />
<b>Pisac: </b>Miguel de Cervantes<br />
<b>Radnja romana</b> zbiva se u šesnaestom stoljeću u Španjolskoj<br />
Cervantesov roman Don Quijote sastoji se od dva dijela.<br />
Prvi dio
objavljen je 1605. godine, a drugi 1615.<br />
<b>O djelu:</b><br />
U malom selu u pokrajini Mancha zivio je pedesetogodisnji
plemic Alonso Quijano, covjek »snazna rasta, suhonjav, mrsav u lieu,
velik ranoranilac i ljubitelj lova«. Dosadan i jednolican seoski
zivot naveo ga je da zabavu i uzbudenje trazi u citanju starih viteskih
romana, u kojima se vitezovi-lutalice bore protiv divova, oslobadaju
zatocene djevice i ubijaju strasne zmajeve. Uronivsi cijelim
svojim bicem u taj fantasticni svijet, »osusi rau se mozak i pamet mu
se pomuti« pa zakljuci da se drevno vitestvo moze i mora obnoviti.
Nasavsi stari oklop, hrdavi mac i sljem (za koji mu dobro posluzi plitica
za brijanje), te osedlavsi staro kljuse koje prozva Rocinante, osjeti
se spremnim da pode u avanture. Kako su u romanima svi vitezovi-
lutalice zaljubljeni, izabra za damu svog srea jednu seljakinju
iz obliznjeg sela, obdarivsi je u svojoj masti svim vrlinama i ljepotama
plemenitih dama. Don Quijote od Manche (to je bilo njegovo novo
ime), obavivsi sve pripreme, jednoga jutra neopazen napusti svoj
dom. Nakon cjelodnevnog jahanja stigne predvecer do male gostio<br />
nice, koja mu se pricini dvorcem. Od gospodara (zapravo gostionicara)
zatrazi da ga po propisanom ceremonijalu posveti za viteza,
sto gostionicar, koji je bio veliki saljivac, sa zadovoljstvom prihvati.
Tako je Don postao »pravi« vitez. Pustolovine su pocele na povratku
kuci. Prvo je ozbiljno priprijetio seljaku koji je tukao svoga slugu,
sto je slugu kostalo jos vecih batina kada je Don otisao, a potom
se sukobio s grupom mazgara koji nisu ukazali propisanu cast Dulcineji
od Tobosa, gospodarici njegova srca. Videci pred sobom mahnita
starca, mazgari su ga propisno istukli. Uz pomoc jednog seljaka,
Don se nekako dovukao kuci, gdje je nastala prava uzbuna kada
su ga vidjeli u tako jadnu stanju. Gazdarica i sinovica pozvase seoskog
zupnika i brijaca ne bi l i ga oni priveli pameti. Za pocetak oni
odluce spaliti sve njegove viteske romane, jer su knjige bile otrov koji
je zaludio Quijota, a uz to su zazidali sobu u kojoj su bile knjige.
Kada se Don oporavio i posao u sobu s knjigama, oni ga uvjerise da
je zli carobnjak ucinio da soba nestane. Cinilo se da je Don dosao pameti,
jer u iducih petnaest dana nije ucinio nista nenormalno. Za to
vrijeme on je nagovarao svoga susjeda, dobrodusnog seljaka Sancha
Panzu da postane njegov stitonosa, obecavsi mu otok na kojemu ce
on biti guverner. Sancho pristane. Jednoga jutra oni potajno napuste
selo i krenu u susret pustolovinama. Dogodovstine koje slijede, a
one se nizu jedna za drugom, uglavnom su smijesne, a istodobno i
neugodne za nase junake, jer u njima oni redovito izvlace deblji kraj.
Usprkos svemu, don Quijote uvijek uspijeva naci najnevjerojatnija
objasnjenja za svoje lude akcije. Nemoguce je opisati sve epizode i
dogadaje kroz koje su prosli Cervantesovi junaci pa cemo se zadrzati
na najpoznatijima. Neki od dogadaja postali su tako popularni da su
usli u svakodnevni govor. Tako je i izraz »boriti se s vjetrenjacama«
aluzija na jednu od prvih Donovih avantura. Stigavsi sa svojim vjernim
slugom u polje u kojemu se nalazilo tridesetak vjetrenjaca, Donu
se pricini da su to divovi veoma dugih ruku pa podbovsi Rocinanta
nasrne na njih. Silno se muceci kako bi ga pridigao sa zemlje
nakon neuspjelog napada, Sancho je uzaludno pokusavao dokazati
svome gospodaru da su to bile samo vjetrenjace. Drugom zgodom
Don je naisao na veliko stado ovaca, u kojima je vidio neprijateljsku
vojsku, pa beskompromisno krenuo u napad. Tom je prilikom jedva izvukao
zivu glavu pred pobjesnjelim pastirima koji su ga poceli gadati
kamenjem. Poznata je Quijotova pustolovina u gostionici, kada je napao
mjesine za vino misleci da su divovi. U meduvremenu su se Do<br />
nova obitelj i prijatelji ozbiljno zabrinuli za njegovo zdravlje. Seoski
brijac i zupnik podu u potragu za njim. Kada su ga konacno nasli, uspjese
ga strpati u kavez i na volovskim ga kolima dovesti kuci.
»Prvi dio obuhvaca odluku glavnog junaka da postane vitez-lutalica,
njegov prvi i drugi odlazak od kuce (prvi put sam, drugi put u
pratnji perjanika Sancha Panze), njegove prve sudare sa svakodnevnom
stvarnoscu koji ne uspijevaju ohladiti njegov junacki zar, te
napokon, njegov privremeni povratak kuci. Po svojoj strukturi taj
prvi dio u prilicnoj mjeri reproducira obrazac viteskih romana, ali
Cervantes u njega unosi izvjesne izmjene. Uz pustolovine glavnog
junaka, on u svoje djelo unosi nekoliko novela od kojih su neke vise,
a neke manje u svezi s tijekom glavne radnje. On sam objasnjava
ovaj svoj postupak time da je htio razbiti jednolicnost pripovijedanja
o samo dvojici glavnih junaka. Umetnute pripovjedne cjeline su i prve
objavljene Cervantesove novele, prvi primjeri te za ono vrijeme
nove prozne vrste u spanjolskoj knjizevnosti.«
Knjiga II . »Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu; u njemu
nema umetnutih novela. Po obradi grade drugi dio je slozeniji od prvog.
Cervantes svog literarnog junaka predstavlja kao stvarnu osobu
i suocava ga s onima koji su citali prvu knjigu o njegovim pustolovinama
(Cervantesovu) i drugu, laznu (Avellanedinu). Tako pisac
suprotstavlja dva vida jedne iste osobe koja pripada fikciji. Udvajajuci
don Quijota, on pokazuje zelju da svog viteza-lutalicu ucini istinitim
i da premosti granicu izmedu stvarnosti i umjetnickog djela.
Inzistirajuci na istinitosti svog junaka, na uvjerljivosti njegovog psiholoskog
lika, na sudbinskoj odredenosti njegovih postupaka, on ga
takvog stavlja naspram fantasticnih likova i viteskih romana«. (Lj.
Pavlovic)
Don Quijote (koji je u meduvremenu prizdravio, ali ne i dosao pameti)
i njegov vjerni perjanik Sancho Panza krecu po treci put na
svoja uzbudljiva putovanja. Put ih vodi u Toboso, gdje Don zeli posjetiti
svoju Dulcineju. Sancho, koji je trebao udesiti njihov susret,
odluci se posluziti lukavstvom pa mu za prvu seljakinju koju sretose
rece da je Dulcineja. Na njegovo iznenadenje, don Quijote mu rece
da ta djevojcura nikako ne moze biti njegova dama, vec su tu sigurno
svoje prste imali zli carobnjaci, kada su njegovu prelijepu damu
pretvorili u tako gadnu spodobu. U poglavljima koja slijede, Sancho
ce dobro platiti za pokusaj prijevare. Za to vrijeme Sanson Carrasco,
Donov znanac koji ga zeli odvratiti od njegovih ludih nauma, nakon savjetovanja s mjesnim zupnikom i brijacem, odluci preobuci se u viteza
i izazvati Dona na dvoboj, uz uvjet da se pobijedeni mora podvrgnuti
volji pobjednika. No na veliko iznenadenje prisutnih, u dvoboju
Quijote pobijedi Carrasca, koji jedva izvuce zivu glavu. Nakon
niza dogodovstina, Cervantesovi junaci stignu na posjed vojvode i
vojvotkinje koji su bili dobro upoznati s Quijoteovim neobicnim
avanturama. Videci pred sobom Quijota »u zivo«, vojvoda odluci
zadrzati ga i dobro se zabaviti. Njegov naum bio je jednostavan: naredio
je svima da se ponasaju potpuno u skladu s pricama o vitezovima,
tj. da Dona uzmu vrlo ozbiljno. Quijotu ukazuju visoke pocasti,
dvorske gospodice se zaljubljuju u njega, a vrhunac predstavlja
pojava zacarane Dulcineje, koja ce biti oslobodena ako Sancho dobrovoljno
primi 3300 udaraca bicem po straznjici. Znajuci da je Don
obecao svome perjaniku mjesto upravitelja na otoku, vojvoda odluci
ispuniti i to obecanje. »Otok« je zapravo malo selo Barataria na vojvodinu
posjedu, cijim je stanovnicima dao upute kako trebaju primiti
novoga upravitelja. Iako neuk i nepismen, Sancho je vrlo ozbiljno
shvatio svoj posao, iznenadivsi sve svojim mudrim upravljanjem.
Medutim, novi polozaj morao je napustiti nakon desetak dana, ostavsi
tako bez polozaja i bez novaca. Sanson Carrasco po drugi put
izaziva Quijota na dvoboj. Ovoga puta pobjeduje i Don se mora pokoriti
njegovoj zapovijedi, tj. prekinuti svoj put skitnika viteza na
godinu dana. Na povratku u selo javila se Donu spasonosna ideja:
ako vise ne moze biti vitez-lutalica, postat ce pastir i zivjeti zivotom
kakav je prikazan u pastoralnoj knjizevnosti. Vrativsi se kuci, Don
se razboli. Na iznenadenje svih prisutnih, on se odrice svojih viteskih
lutanja kao ludosti. Ocajni Sancho moli ga da opet krenu na
put, ali Don, sada opet Alonso Quijano to odbija i , primivsi posljednju
pomast, umire.
»Don Quijoteove i Sanchove pustolovine su poznate i nije ih potrebno
ponavljati. Ludi vitez je isao iz okrsaja u okrsaj i gotovo uvijek
bio pobijeden i ismijan. Sancho ga je neprestano upozoravao i dozivao
pameti, ali uzalud. On je postavio sebi cilj od kojeg nije
odustajao. Istina, bio je bezuman u svojim postupcima, ali je bio dobar
i plemenit u svojim namjerama. Njegova svrha bila je da na svijetu
uspostavi kraljevstvo pravde, da ispravlja krivice, da osvecuje
nepravde, da pomaze nemocnima. Zato njegova djela, koliko god bila
sumanuta, zrace velicinom. I dobro je netko primijetio da
mancanski vitez jest lud, no da to nije patolosko ludilo, nego nacin postojanja i djelovanja. Zato ga Cervantes nikad ne svodi na lakrdijasku
figuru. Svom nesretnom vitezu, zbog toga jer predstavlja simbol
ljudske tragike, pisac uvijek cuva ljudsko dostojanstvo. Iako lud,
on je uzdignut iznad svoje okoline, a nikada nije pogazen ni odbacen
od nje. Jer don Quijote je utjelovljenje ljudskoga sna, ljudske bezumnosti,
ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdu, istinu i nedostizne
ideale. Bio je ludak, ali lucidan i vidovit, koji je na trenutke dolazio
do bistrih spoznaja o sebi i svome snu. Kad mu vojvotkinja
izrazi sumnju u Dulcinejino postojanje, on ce reci: 'O tome bi se
moglo mnogo govoriti. Bog bi znao ima li ili nema Dulcineje na svijetu;
da li je iz maste ili nije iz maste; i to su takve stvari koje se ne
mogu do kraja provjeriti'. Zato mu Cervantes pred smrt vraca razum.
On nece da njegov dobri junak ode sa svijeta kao ludak.
Sancho je don Quijoteova suprotnost: on predstavlja stvarnost,
razbor, oprez i egoizam. Istodobno, on je i dio don Quijoteova svijeta.
Opominje gospodara, ali i sudjeluje u njegovim cinima pa cesto i
sam dobiva po ledima. Ali ni on ne odustaje. Doduse, vode ga sebicnost
i gospodareva obecanja, no, u biti, Sancho je dobrijan i postenjacina.
Jednom ce reci:
'Sve da mi i ne pokloni otok, ja sam onaj koji
jesam'. I taj priprosti seljak mnogo puta ce se prepustiti snovima
svoga gospodara i radovat ce se ponovnom odlasku u svijet, na
pocetku druge knjige: 'Krenut cemo u bijeli svijet da zatiremo nepravde
i ispravljamo krivice' - veli on.
A na kraju, don Quijote, posto
mu se vratila pamet, reci ce Sanchu: 'Oprosti mi, prijatelju, sto sam
te naveo da se cinis ludim kao i ja...' Tako su njih dvojica, razliciti,
isli zajedno. Iznad svega, vezala ih je dobrota, od koje je sazdano
citavo ovo genijalno djelo.Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-25735134221572308332014-04-24T09:00:00.003+02:002021-03-12T20:47:10.718+01:00Telegrafske Basne lektira
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwWORQD4rX1en-Ds8G7_AE2T1ssjSqN2TUmggKEIXq_aG5kis0aTX9tFniahGlZqgllHxy_X2HosH2Rd97b_GzIpP462odrdklr_hSLj3JzbXj8ijw_lpbLunPesd_vfwMBrkk4VmW-S8/s1600/telegrafske++basne.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwWORQD4rX1en-Ds8G7_AE2T1ssjSqN2TUmggKEIXq_aG5kis0aTX9tFniahGlZqgllHxy_X2HosH2Rd97b_GzIpP462odrdklr_hSLj3JzbXj8ijw_lpbLunPesd_vfwMBrkk4VmW-S8/s1600/telegrafske++basne.jpg" height="200" width="143" /></a></div>
<b>TELEGRAFSKE BASNE</b><br />
<b>Pisac: Gustav Krklec</b><br />
<b>Što su basne? </b><br />
basne su kratke priče u kojima glavnu ulogu imaju životinje koje su nosioci ljudskih osobina i njihovih postpaka. prikazuju mnoge ljudske mane i slabosti: glupost, zavist, oholost, umišljenost itd.<br />
<br />
<b>STARA ŠKOLA</b><br />
"vaš sam sluga " -šapće lisac lavu<br />
i ponizno pred njim, spušta glavu,<br />
A kad zeca susretne kraj brazde,<br />
Viče: "skidaj šešir ispred gazde"<br />
<b><br /></b>
<b>Koje likove ovdje upoznaješ ?</b><br />
Lisac, Lav i Zec.<br />
<b>Kako se lisac odnosi prema lavu a kako prema zecu?</b><br />
Lisac se prema lavu odnosi pokorno i ponizno a prema zecu oholo i umišljeno.<br />
<b>Nabroj osobine Lisca?</b><br />
ohol, umišljen, prepreden, lukav, ulizica.<br />
<br />
<b>U ovim stihovima pisac ismijava lukavost i oholost ljudi.</b><br />
<b><br /></b>
<b>MAJMUN I OGLEDALO</b><br />
Reče majmun našav ogledalo:<br />
"Hajd, da i ja pogledam se malo!"<br />
Ču se potom njegov uzvik glasan:<br />
"tko bi reko da sam tako - Krasan!"<br />
<b><br /></b>
<b>U ovoj basni majmun je ?</b><br />
<b>a) pametan</b><br />
<b>b) krasan</b><br />
<b>c) samouvjeren</b><br />
<b> - Samouvjeren.</b><br />
<b>Koja mu osobina najbolje pristaje i zašto?</b><br />
Majmun je umišljen , ta osobina najbolje opisuje njega, jer ssam sebe hvali da je krasan.<br />
<b><br /></b>
<b>ZAŠTO ŽURE</b><br />
Zec spazio iz daleka<br />
Motoriste kako žure,<br />
pa pomisli jadan zeka :<br />
"Sigurno ih lovci jure"<br />
<b><br /></b>
<b>Koja je ljudska slabost ismijana u ovoj basni?</b><br />
Ismijana je ljudsk Plašljivost.<br />
<b>Ima jedna poslovica "U strahu su velike oči"</b><br />
<b><br /></b>
<b>SVRAKA I SOVA</b><br />
Mudroj sovi reče svraka:<br />
"Ti si sovo dijete mraka"<br />
A sova će " Ni dan svjetli<br />
Svračju pamet ne rasvijetli"<br />
<b><br /></b>
<b>Kako si shvatio razgovor Sove i Svrake?</b><br />
Razgovor sove i svrake shvatio sam kao nadmudrivanje.<br />
<b>Sova je nadmudrila svraku Koji stihovi to dokazuju?</b><br />
<b>Kakva je to svračija pamet?</b><br />
Svračija pamet je lakomislena i slaba.<br />
<b>Ko je izazvao sukob?</b><br />
Sukob je izazvala svraka svojom izjavom da je sova dijete mraka.<br />
<b><br /></b>
<b>NADMUDRENA LIJA</b><br />
Lisica se obrati fazanu:<br />
"Što si sjeo na visoku granu?"<br />
njoj će fazan: "Moja kumo mila,<br />
to je stoga , što ti nemaš krila"<br />
<b><br /></b>
<b>Sigurno ti se svidio naslov ove basne, zašto?</b><br />
<b>Kako je fazan nadmudrio liju?</b><br />
Fazan je nadmudrio liju tako što se popeo visoko a lija nemože do njega.<b><br /></b><br />
<b>Koje su fazanove osobine uočljive u ovoj basni?</b><br />
Fazan je u ovoj basni lukav i pametan jer je lako nadmudrio mudru liju.<b><br /></b><br />
<br />
<b>SOMIJADA</b><br />
Tužio se stari som :<br />
"Tijesan mi je djeco dom"<br />
Pa napusti kuću staru<br />
Našao se na Žaru....<br />
<br />
<b>Jasna poruka u voj basni je da budemo skromni i zadovoljni onim što imamo.</b><br />
<br />
<b>SATELTSKA LASTAVICA</b><br />
Jesen... telefonska žica,<br />
a na žici lastavica.<br />
"Još si tu ? Ta snijeg je blizu"<br />
A lastavica : "Čekam vizu".<br />
<br />
<span style="font-size: x-small;">Satelit-pratilac</span><br />
<span style="font-size: x-small;">Viza-dozvola za ulazak u drugu državu</span><br />
<br />
<b>Koji su neobični likovi u ovoj basni?</b><br />
Satelit.<br />
<b>Čemu si se nasmijao?</b><br />
Lastavica čeka vizu to je smiješno njoj ne treba viza.<br />
<br />
<b>O piscu:</b><br />
Gustav Krklec je Hrvatski književnik, rođen je 1899. u Udbini kod Karlovca, a umro je 1977. u Zagrebu. pisao je zbirke za odrasle i djecu. poznate zbirke za odrsle us: Srebrena Cesta, Darovi za bezimenu. Zbirke pjesama za djecu su: Put u život, Telegrafske basne, Zvonce o repu, Drveni bicikl, majmun i naočale i San i java.
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-5356525325941934352014-04-14T18:49:00.005+02:002021-03-12T20:47:27.724+01:00Djeca Božja lektire za srednju školu
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg4yHPY4FmXi1ihoLS4oZgtfwWYUX_8m-xCqIX7rmVaqFdLgdIJ5rJMI1KXxs6TxRRFMWtVVUx-B2EcWwaoPkXIPk3EgK97lJShgNlzwzTjjJ750uopEm9J4bvEuN8JtrZUQONDjRJg3fE/s1600/djeca+bo%C5%BEja.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg4yHPY4FmXi1ihoLS4oZgtfwWYUX_8m-xCqIX7rmVaqFdLgdIJ5rJMI1KXxs6TxRRFMWtVVUx-B2EcWwaoPkXIPk3EgK97lJShgNlzwzTjjJ750uopEm9J4bvEuN8JtrZUQONDjRJg3fE/s1600/djeca+bo%C5%BEja.jpg" height="200" width="138" /></a></div>
<b>DJECA BOŽJA</b><br />
<b>Pisac:</b> Petar Šegedin<br />
<b>Vrsta djela:</b> Roman<br />
<b>Mjesto radnje: </b>Zrnovo a otoku Korčuli <br />
<b>Tema:</b> psihološko
analitičko osmišljavanje totalno traumirane ličnosti glavnog junaka
Petra Stakana, opterećenog religioznim strahom <br />
<b>Kratak sadržaj:</b><br />
Nevolje Petra Stakana pócele su budenjem tipicne djecje znatizelje
i zelje za istrazivanjem novog, nepoznatog i nedostupnog. Nakon
ispovijedi skolske djece, don Petar doznaje, ispovijedajuci
djevojcicu Anicu, da je ona s Petrom radila nesto lose. Nesto lose odnosilo
se na prvo djecje osvjescivanje o postojanju suprotnog spola.
Glasinu o tom dogadaju selom je prosirila stara Cintra kojoj je jedini
posao upletanje u tude zivote. Tim dogadajem Petar je najvise naudio
svojoj obitelji. Obitelj Stakanovih cine Petrova majka Komiska, djed Petar, baka Kata, stricevi Ivan i Antunica te tetka Sainka. Za
Petrov odgoj brine se majka koja se i sama razlikuje od svojih suseljana.
Odrasla je u Komizi, otuda i njezin nadimak, u gradskoj i
gospodskoj sredini u kojoj vladaju drukciji svjetonazori.
Petrov grijeh trebao je biti predmet nedjeljne propovjedi, ali nedjeljna
misa nije odrzana zbog smrti don Petrove sestre Marcele. Dogadaj
s malom Anicom nagnao je Marcelli na preispitivanje svojih
postupaka. Naime, ona je gajila osjecaje prema mladom sakristanu
Marku i jednom je prigodom nasrnula na njega, a on ju je odbio.
Mucena savjescu, Marcela je izazvala pozar ti kojem je poginula.
Suseljani su smatrali da izvor Petrove gresnosti lezi u njegovoj
obitelji. Strie Ivan, povratnik iz vojske, zazirao je od praznovjernosti
i bogobojaznosti svojih suseljana. On je obisao svijet, upoznao druge
kulture i nacine zivota. Govorio je, oblacio se i ponasao drukcije.
Nije imao obzira prema drugima niti je postovao tude. Cijelo selo
znalo je da svoju zenu Sainku vara s Piterkom, ciji je muz radio u
inozemstvu, a na koju je bacio oko i ucitelj. Strie Antunica, koji je
bolovao od tuberkuloze i polako kopnio, odbijao je posljednju pomast.
Bolest gaje otudila od drugih ljudi i zavidio je svemu zdravom
oko sebe: biljkama, zivotinjama i ljudima. Jedinu utjehu nalazio je u
umjetnosti i pisanju. Pisanjem je nastojao osmisliti i opravdati svoju
besmislenu egzistenciju i pronaci spas od okolnosti u kojima zivi.
Petrova nevina djecja radoznalost sukobljava se s njegovom
teznjom da postupa ispravno i zeljom da se postuju stariji, a upravo
mu t i stariji vlastitim slabostima nanose stetu. U Petrovoj masti
spoznaja o vlastitoj gresnosti poprimala je uznemirujuce razmjere.
Smatrao je da se nalazi u vlasti vraga koji upravlja njegovim postupcima,
a dokaze za to nalazio je jos u svom ranom djetinjstvu: Sjeca
se, jos dok je posue malen bio, kada su skoro sua djeca andeli, on se
bojao Krista na krizu. Zasto ?! Zar to ne bijase vec onda znak, da je
bio u rukama davlaV. Osjecajuci da su mu svi neprijatelji, pa i clanovi
njegove obitelji, odlucio je pobjeci od kuce. Za njegov bijeg bilo
je presudno ogledalo koje je stajalo nad komodom u njegovoj sobi:
Izgledalo mu je cim se vidi u ogledalu, da odaje sve svoje tajne, sve
svoje grijehe, bilo mu je kao da onaj u ogledalu nije on, vec netko
drugi, ali taj drugi zna svaku i najmanju njegovu misao. Odlucio je
da ce zivjeti u divljini daleko od svih iskusenja i sa zarom se bacio na
izradu sklonista, jer je samo tako mogao zaboraviti crni mrak koji je
lezao iza svake njegove misli. Zelio je zaboraviti spoznaju da je vrag<br />
u njemu, htio je biti miran i sretan. Kada se spustio mrak i pócela
oluja, u panicnom je strahu otrcao kuci misleci da ga gone vjestice i
nemani. Vec nadomak kuce pao je, prestrasen udarom groma, i ostao
lezati bez svijesti. Tako su ga i pronasli. Nekoliko dana lezao je
u krevetu bez svijesti, buncao i govorio cudne stvari. Njegova majka
smatrala je da ga je nesto zaposjelo te ga je uz pomoc tete Marije lijecila
svetim mocima iz Rima. Petar je odlezao mjesec i poi u
mracnoj sobi i sve sto je dopiralo do njega od vanjskog svijeta bio je
kasalj i tesko disanje strica Antunice. Jednog dana bolesni strie pojavio
se na pragu njegove sobe i to ga je ispunilo uzasom. Antunica
je zelio malom Petru prenijeti spoznaje do kojih je dosao lezeci danima
u krevetu. No, Petar je bio premalen da shvati poruku koju mu
strie zeli ostaviti.
Dani su prolazili i zivot u selu tekao je dalje. Svi su vec zaboravili
na Petrov grijeh. Petar je i dalje bio opterecen svojim grijesima, a
postajao je i svjestan gresnosti svojih suseljana. Sve ono sto su cinili
sukobljavalo se s moralnim vrijednostima koje propovijeda crkva.
Smrt strica Antunice izazvala je preokret u Petrovoj dusi, u njemu
se javila teznja prema mistici i mucenistvu. Smatrao je da ce svojim
zrtvovanjem iskupiti grijeh svih ljudi i steci Bozju milost za sve koj
i su umrli neduzni i nekrsteni. Uvjerivsi djecake Kusu i Nikolu da
se radi samo o igri, u spilji iznad sela gdje su se cesto igrali nacinili
su oltar i pravo malo svetiste. Tu je Petar odlucio uprizoriti Veliki
petak. Djecacima nije bila jasna ozbiljnost kojom Petar pristupa toboznjoj
igri, a kada su ga ugledali omotana oko bokova u komad bijelog
platna, postalo im je jasno sto namjerava pa su pobjegli. Petar
je njihov bijeg dozivio kao izdaju i znao je da ce mu se izrugivati ako
nesto ne ucini. Zaboravio je bio pred torn opasnoscu na svoju svetu
odluku o zrtvi. Spasavao se pred ruglom ljudi. Petar je sam zabio
cavao kroz svoju lijevu ruku, pribivsi se na kriz.
Roman Petra Segedina utemeljuje poseban tip moralisticke meditativne
proze, zaokupljene granicnim egzistencijalnim situacijama i
pokusajima njihova prevladavanja. Likovi olicavaju razlicite aspekta
jednog stanja, stanja potpune otudenosti i nemogucnosti realizacije
vlastitih egzistencija. »Malog Petra Skukana muce osjecaji straha
i krivnje: njegovi tek probudeni nagoni i nevina djecacka
znatizelja u sukobu su s moralnim vrijednostima sto ih propovijeda
crkva. Odatle opterecenost, bolesna uznemirenost, depresija i , na
posljetku, izoblicena psiha. U ugrozenom djecaku pojavljuje se<br />
teznja prema mistici i mucenistvu, a uzore nalazi medu krscanskim
mucenicima i svecima.
Antunica svoju egzistenciju pokusava osmisliti
i opravdati umjetnoscu i pisanjem, dok psihicki labilni ucitelj tavori
u samozavaravanju i potpunoj bezizlaznosti. Pakao je ovdje
stvarnost u ljudima. Svi Segedinovi likovi imaju svoga osobnog demona,
svi groznicavo tragaju za nekim postojanim smislom i puninom
zivota. Svi jednako teze i duhovnom iskupljenju i tracku metafìzicke
nade. Ovdje se iz stranice u stranicu govori o bitnim
pitanjima covjekova postojanja.
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-11203654654539982014-04-14T18:31:00.004+02:002021-03-12T20:47:39.819+01:00Diogeneš lektira za srednju školu
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-Rzwt0oUApIMTbIGWVcS_D9reK2L6k11ojexVHNhtsPpHl9gkOqP6qCYlNXuWCSWQ8eN4Dh_KE9xwq9sGv_hVspO8zZVywgjOlW8E2GG_8BbQtnV1dLJXKYtO4ZneJAaAwhbOuG_lNIA/s1600/diogenes.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-Rzwt0oUApIMTbIGWVcS_D9reK2L6k11ojexVHNhtsPpHl9gkOqP6qCYlNXuWCSWQ8eN4Dh_KE9xwq9sGv_hVspO8zZVywgjOlW8E2GG_8BbQtnV1dLJXKYtO4ZneJAaAwhbOuG_lNIA/s1600/diogenes.jpg" height="200" width="140" /></a></div>
<b>DIOGENEŠ</b><br />
<b>Pisac:</b> Titus Brezovački<br />
<b>Vrsta djela:</b> Komedija<br />
<b>Kratak sadržaj: </b><br />
U jednoj gostionici, pod istim krovom žive dva gospodina, Ferdinand
i Hermenegild, zapravo dvojica izgubljene brace. Davno se razdvojivsi
i ziveci sada pod drugim imenima, ne znaju jedan za drugoga.
Obojicu ih sluzi isti sluga, Diogenes. Radnja komedije
zapocinje povratkom Diogenesa s poste i njegovim razgovorima sa
svojim gospodarima. Bogati se Hermenegild puno dopisuje nadajuci
se kakvoj vijesti o izgubljenom bratu. Iz Diogenesova razgovora s
Ferdinandom saznajemo da je ovaj osiromasio, ali da si prije svega
predbacuje odnos prema sinu iz prvog braka, kojeg je dao na odgoj
nekom covjeku s kojim je zbog nemara izgubio svaku vezu. Utjeha
bi mu bila kada bi barem nesto saznao o izgubljenom bratu.
U krcmu navrati i velikas Svetloglas, kraljevski savjetnik, koji u
razgovoru Diogenesu prigovara sto sluzi dva gospodara, a vjerojatno
nijednog posteno, na sto mu Diogenes vjesto dokazuje kako je manje
zlo da jedan sluga sluzi dva gospodara nego kada netko ubire visoka
primanja za vise sluzbi koje za njega obavljaju drugi cinovnici.
I nadzornika Sebirada, jednog od prolaznih gostiju, Diogenes
vjesto navede da sam potvrdi kako je imetak stekao potkradajuci
gospodara. Konobar Medobuz savjetuje Hermenegilda da brata trazi
putem oglasa u no vinamá. Kada mu ovaj kao nagradu za dobar savjet
da samo sitan bakreni novcié, lakomi se Medobuz zavjetuje da ce
mu to kad-tad naplatiti. Bas u tom trenutku u gostionicu dolazi vragometni
dijak Zmeknirep. Zmeknirep od Hermenegilda isprosi deset
forinti, a kada to pokusa u dijaka preruseni Medobuz, dobije batine.
Videci Medobuzovu pohlepu i zelju za osvetom, Zmeknirep, prerusen
u Ciganina, i Diogenes prirede predstavu u kojoj Zmeknirep
pijukanjem toboze dovodi novcanice iz Hermenegildova stana. Medobuz
nasjedne na njihovu igru i ostane, naravno, bez svojih novcanica
i jos mora platiti Diogenesu da ga ovaj ne oda svom gospodaru.
Pred gostionicom se dogodila nesreca; preplaseni su konji pregazili
nekog putnika. Ferdinand naredi da se na njegov racun pobrinu<br />
za ranjenika i salje Medobuza po brijaca, koji se bavi i namjestanjem
kostiju.
U jednom od sljedecih prizora Diogenes ce u razgovoru s (lijecnikom)
Pohabijem vjesto razotkriti lazni moral i gramzivost lijecnika.
Pohabija je Medobuz poslao Hermenegildu naivno se nadajuci napojnici
iako ovaj uopce nije bolestan.
Zmeknirep, ovoga puta prerusen u carobnjaka, i Diogenes jos jednom
namagarce Medobuza. Zmeknirep mu pokazuje svoje carolije
bacajuci sesir na mjesta gdje je Diogenes vec postavio vina i pecenke.
Medobuz ce na koncu cak pristati da ga Zmeknirep izbatina i za
svaku batinu piati forint nakon sto ga je ovaj uvjerio kako ce Hermenegild
svaki udarac osjetiti devet puta jace. Susrevsi potom Hermenegilda,
Medobuz shvaca koliko je skupo platio vlastite batine.
I Hermenegild i Ferdinand razocarani neuspjehom svojih potraga
spremaju se napustiti gostionicu u kojoj zive vec t r i godine. Cisteci
njihovu odjecu, Diogenes slucajno zamijeni pisma koja namjeravaju
odaslati. Kada nadu u svom dzepu pisma potpisana pravim bratovim
imenom, Hermenegild i Ferdinand slute da bi mogli biti braca, ali
kad se susretnu, previse su suzdrzani i ne uspijevaju se prepoznati.
U gostionicu navrati muzikas (ocito preruseni Zmeknirep) i uvjer
i lakovjernog Medobuza kako moze od ljudi praviti zive bajsove koj
i sami sviraju. Medobuz se polakomi i pristane biti zivi bajs. Muzikas
mu masno naplati svoju »mestriju«, a ugadajuci zice, dobrano
mu izvrti usi.
Braca se spremaju na put. Diogenes odlucuje poci s Ferdinandom
koji mu je omilio kao rodeni otac. U meduvremenu se Diogenes izmirio
s Medobuzom, koji je spoznao svoju lakomost i glupost, i vraca
mu novac sto gaje od njega izmamio. Svi se vec gotovo rastanu kada
se pojavi nastradali putnik. To je Martin Dobroslav, covjek kojemu
je Ferdinand nekada povjerio odgoj svoga sina. U opcem prepoznavanju
ispostavi se da je Diogenes izgubljeni Ferdinandov sin Jozef
i da su Ferdinand i Hermenegild zapravo braca Pavel i Peter Ljubmir.<br />
<b> O djelu:</b><br />
Kao okosnica radnje u Diogenesu Brezovackom je posluzio u
knjizevnosti dobro poznat i cesto koristen motiv o izgubljenoj braci,
koja se bezuspjesno traze iako zive pod istim krovom i na kraju se
komedije, stjecajem sretnih okolnosti, prepoznaju. Taj sentimentalni
dramski okvir, koji je u zavrsnom prizoru sveopceg prepoznavanja
kod publike trebao izazvati tronutost, drzi na okupu ostali dramski materijal cineci Diogenesa, u dramskom smislu, cvrsce
komponiranim od, na primjer, Matijasa Grabancijasa dijaka.
Drugi, sporedni tijek radnje vezan je uz pojavu objesenjacki raspolozenog
dijaka Zmeknirepa koji svoje vragolaste sale izvodi na
racun lakomog, ali i lakovjernog krcmara Medobuza. Ovaj drugi, usporedni
tijek radnje lakrdijaskog je karaktera i izvor obilja smijeha.
Obje radnje povezuje lik sluge Diogenesa (ispostavit ce se da je on
zapravo izgubljeni sin jednog od brace) koji je istodobno i pomagac
Zmeknirepu u njegovim grubim salama na Medobuzov racun, salama
kojima se ismijavaju i kaznjavaju batinama prije svega Medobuzove
karakterne mane: lakomost, praznovjerje i lakovjernost.
Scenska je uloga Diogenesa specificna.
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-61573705667089206502014-04-14T18:12:00.003+02:002021-03-12T20:47:53.223+01:00Buka i Bijes lektira za srednju školu
<b>BUKA I BIJES</b><br />
<b>Pisac: </b> William Faulkner<br />
<b>Vrsta djela:</b> Roman<br />
<b>Mjesto radnje:</b> Na jugu sjedinjenih država izmišljeni grad Jefferson u državi Mississippi<br />
<b>Vrijeme radnje:</b> izmedu 1910. i 1928<br />
Priča o propadanju Compsonovih ispričana je bez kronološkog reda
kroz četiri poglavlja (svako poglavlje prikazuje jedan dan: 7. 4. 1928., 2. 6. 1910., 6. 4. 1928., 8. 4. 1928.) i to tako da četiri osobe
(Benjy, Quentin, Jason, Dilsey) iznose vlastita videnja i sjecanja na
iste dogadaje, ali potpimo različitim književnim tehnikama.
U prvom dijelu dogadaje »priča« maloumni idiot Benjy (budući da
Benjy nema dar govora, prvo je poglavlje simulacija svijesti retardirane
osobe oblikovana poput njezina unutarnjeg monologa), u drugom
dijelu govori najstariji brat Quentin tzv. izravnim unutarnjim
monológom, a u trecem Jason takoder tehnikom unutarnjeg monologa.
Cetvrti dio pripovijeda stará služavka crnkinja Dilsey s pozicije
objektivnog pripovjedača.
Roman prati dogadaje vezane uz sedmi narastaj obitelji Compson:
Quentina, Candace (Caddy), Jasona i Benjyja (Benjamina).
Njihov je otac odvjetnik Jason Richmond Lycurgus III. Compson, a
májka Caroline potječe iz obitelji Bascomb. Obitelj Compson svojedobno
je bila ugledna, no sada su predmet podsmijeha u njihovu malom
grádu.
Najmladi brat, tridesettrogodišnji Benjy, mentalno je retardiran i
funkcionira na razini trogodišnjeg djeteta. On obožava svoju sestru
Candace (Caddy) koja ga jediná može utješiti i stišati njegove strahove.
Roditelji prodaju njegovu livadu kako bi najstariji brat Quentin
III. mogao otiči na sveučilište. I Quentin je emocionalno vezan
uz svoju godinu dana mladú sestru Candace. On če, kao študent
sveučilišta Harvard u Cambridgeu, izvršiti samoubojstvo utopivši se
u rijeci, jer nije mogao podnijeti gubitak nevinosti svoje sestre, što u
njegovim očima predstavlja gubitak obiteljske časti. Candace voli
Benjyja i Quentina, a mrzi brata Jasona. U ranoj mladosti podaje se
Daltonu Amesu, a potom se údaje za lokalnog bankára koji je izbacuje
iz kuče kada shvati da djevojčica koju je rodila nije njegova. Djevojčica
dobiva ime Quentine. Jason ne voli brata Quentina jer je poslan
na sveučilište, a on nije. Nada se da ée ga sestrin muž, bankár
Herbert Head, zaposliti u banci, no to padne u vodu sestrinim razvodom.
Jason se zapošljava u jednoj trgovini i postaje glava obitelji.
Sestra Candace šalje mu novac za uzdržavanje kceri Quentine. No
Jason taj novac čuva za sebe, dok mu ga Quentine ne ukrade pobjegavši
s nekim cirkusantom. Nakon maj čine smrti, Jason šalje
Benjyja u ludnicu i raspušta poslugu. Ostaje sam, bez nasljednika,
što je i kraj dinastije Compson.
»Cijelu priču ujedinjuje svojevrsna obiteljska tragedija: kči Caddy,
koju svi likovi neprestano spominju, 'okaljala je čast porodice' i pobjegla od kuće. Quentin to nije mogao podnijeti i ubio se na studiju u Cambridgeu, a vodenje profinjene aristokratske obitelji preuzeo je bezosjeéajni, neobrazovani i vulgárni brat, koji predstavlja 'novi narastaj' bezobzirnih i lakomih posjednika.
U priči se, medutim, stalno ispreplecu brojni nagovještaji složenih obiteljskih odnosa: naskicuje se incest Benjya i Caddy te razraduje takoder incestualna zaljubljenost Quentina, lomovi u njegovoj ljubavi prema sestri i osjecaju porodične časti. Izvanredno su opisane pripreme Quentina za samoubojstvo, Benjyeva dojmljiva sjecanja, vulgarni svjetonazor Jasona i smireno suosječanje crnkinje Dilsey.
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-33792562744126750892014-03-10T20:52:00.002+01:002021-03-12T20:48:07.014+01:00Seljačka buna lektira za srednju školu
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiC0d6tct0RR46RVOW4l60s5W1Z9Cymye-8PrVdIhXNAH4U1d3m0hlqwKh6dFQv5jLQ0KyxxmLeTxI8RI13xPk_HaQDHVBTIO2-sY7o_6wp_jHUgkdTImKGBWv8TLILu4ycuww5qU9VWhs/s1600/selja%C4%8Dka+buna.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiC0d6tct0RR46RVOW4l60s5W1Z9Cymye-8PrVdIhXNAH4U1d3m0hlqwKh6dFQv5jLQ0KyxxmLeTxI8RI13xPk_HaQDHVBTIO2-sY7o_6wp_jHUgkdTImKGBWv8TLILu4ycuww5qU9VWhs/s1600/selja%C4%8Dka+buna.jpg" height="200" width="140" /></a></div>
<b>SELJAČKA BUNA </b><br />
<b>Pisac: August Šenoa</b><br />
<b>Vrsta djela: roman</b><br />
<b>O djelu:</b><br />
Radnja romána počinje krajem veljače 1564. godine u Susjedgradu.
Ursula Hening udovica je više od godinu dana, nema sinova, ali
ima ugledne zetove: kči Marta udaná je za Stjepka Gregorijanca, siná
podbana Ambróza Gregorijanca, a Anka za Mihovila Konjskog,
bogatog velikaša. Imanja Susjed i Stubica u obitelji Hening su više
od sto godina i ne smiju se dijeliti (posjed je to Dore Arland koja se
udala za Heninga L). Ursula oko posjeda vodi parnicu protiv rodáka
koji je Susjedgrad protupravno prodao Franji Tahiju. Dok je Ursula
Hening bila u posjetu kcerima, Tahi je pod okriljem noci uselio na
oba imanja.
U domu Ilije Gregoriča, seljaka iz Brdovca, slijepac Jurko, kojeg
prati lijepa kči Jana, objašnjava prokletstvo obitelji Hening: proklela
ih je starica kojoj je Arlandova Dora zavela i ubila sina jedinca.
Nekoliko dana nakon toga Ilija u kucu prima uskoka Marka Nožinu,
a nakon što shvate da su se obojica borili s Turcima, bratime se.
Matiju Gupca upoznajemo na kraju prve četvrtine romána kad ga
necak Duro Mogaic moli da ga što prije oženi s Jurkovom Janom jer
ga Tahi zove u vojsku, iako Duro nije dužan ici. Gupcu u posjet dolazi
i Stjepko Gregorijanec kako bi ga privolio da svojim ugledom
medu kmetovima pomogne Ursuli vratiti posjed. Tahijevi sluge silom
odvode Duru Mogaiča te Gubec odlučuje pomoci Gregorijancu.
Ursula se uz pomoč kmetova vrača na posjed.
Ban Petar Erdôdy, čija je pokojná žena bila Tahijeva kči, uz pomoč
Gašpara Alapiéa, brata sadašnje žene Barbare, kreée s vojskom na
Susjed. Uz Ursulu su njezini zetovi i podban Ambróz. U krvavom
boju podban je porazio bana i oteo mu mač i zástavu. Na Saboru u Zagrebu u srpnju 1565. podban Ambróz Gregorijanec smijenjen je i
zajedno s Ursulom Hening i njezinim zetovima optužen za veleizda-
Tahi se pobjednički vraca na Susjed i muči kmeťove i sitno plemstvo.
U rujnu 1566. u sukobu kod Sigeta pogiba Nikola Zrinjski. Iznenada
umire i ban Petar. Jeleňa Tahi, sestra Nikole Zrinjskog, u tome
vidi prst sudbine, a Tahi sanja Arlandovu Doru i svoje žrtve.
U proljece 1567. Hrvatska dobiva dva bana: biskupa Duru
Draškoviéa za politička i Franju Frankopana Slunjskog za vojna pitanja.
Duro Draškovié želi brakom Sofije i Tahijeva sina Gavre r i -
ješiti parnicu Hening - Tahi. Sofijina zaručnika Miliča pod izlikom
izvršenja davnog Ursulina zavjeta šalje da izbavi Duru Mogaiča.
Na Uskrs 1567. godine ispred crkve u Stubici dolazi do pokolja
nedužnih kmetova koji su odbili Tahiju predati ključeve svojih klijeti.
Jeleňa Tahi umire proklevši supruga na samrti zbog zločina i
nevjere.
Godine 1572. hara veliká glad. Ljudi umiru. Janu, koja je s drugim
kmeticama nakon rada na polju ručala na Susjedu, Tahi siluje.
Poludjela, misii da je Arlandova Dora. Ne mogavši više podnositi zlodjela,
na Duhove 1572. Gubec i Ilija dogovaraju bunu protiv Tahija
koju pomažú Stjepko i Ursula. Spletkar Drmačié odaje seljacima da
oni pomažú samo kako bi smekšali Tahija za ženidbu. Izdani Gubec
odlučuje raširiti bunu s ciljem da oslobodi kmetove.
Planovi o okončanju parnice brakom propadaju kad Nožina dolazi
s Milicem i Mogaiéem koje je spasio iz turskog ropstva.
Buna se sprema tiho. Polako se budi Zagorje, Kranjska, Stajer,
Uskoci. Simbol početka je pijetlovo pero. Buna počinje na pokladňu
noé 1573., u posljednjoj četvrtini romána. Selo za selom pristupa buni
i Senoa imenom navodi njihove vode. Potkupljeni Simun Drmačié
buni seljake protiv uvjeravajuci ih da su njihovi vode u dogovoru s
Turcima. Ilija vodi bunu u Sloveniji, ali čuvši za Drmačičevo izdajstvo,
povlači se prema Hrvatskoj paleci sve gospodsko za sobom. Biva
poražen blizu Klanjca, no uspijeva pobjeéi.
U Gornjoj Stubici Gupcu stiže vijest o dolasku vojske koju vodi
ban Gašpar Alapič. Gubec budi ljude, pravi pian bitke i hrabri svoju
vojsku. Govor koji drži nadahnjujuči je i u njemu su iznesene sve boli
i želje jadnoga puka. Bitka je žestoka, puna žrtava na objema stranama,
ali banova vojska je jača. Ranjenog Mogaiča Gubec nosi u crkvu,
gdje mladié umire. Gubec se predaje u zamjenu za živote seljaka. Stubička bitka najveca je masovna kompozicija hrvatskog
19. stoljeca. Alapič slávi pobjedu, ali n i Gubec u tamnici ne klone duhom,
uvjeren da ce jednom doci vrijeme u kojem ce njegov hrvatski
puk b i t i sretan i slobodan.
Daljnje pripovijedanje u románu svojevrstan je epilóg.
Stjepka Gregorijanca u Mokricama posjecuje fratar noseci mu pozdrave
od dvaju mrtvaca. Prvi mrtvac je Stjepkov otac Ambróz koji
je frátra molio da mu opomene sina ako bude rádio zlo. Drugi mrtvac
je Matija Gubec koji je Stjepku oprostio izdaju. Iz pripovijedanja
frátra koji je Gupca pratio na mučilište saznajemo kako je Gubec
umro: posjeli su ga na užareno prijestolje i stavili mu na glavu
užarenu krunu.
Ilija Gregoric je uhvacen i pogubljen u Zagrebu, ali bez mučenja.
Uhvatio ga je Drmačié kojemu je za Iliju bilo obeéano 500 zlatnika.
Úskok Nožina pronašao je Drmačiéa nakon mnogo godina i osvetio
izdaju.
Ursula je parnicom dobila Susjed i krajem 1574. isplatila
Tahijevu djecu.
Star i bolestan, Tahi je umro od straha vidjevši poludjelu Janu
obučenu u Arlandovu Doru, a sirota Jana bacila se kroz prozor.
Roman ima velik broj likova, ali radnja se više uspostavlja kontrastiranjem
skupina, seljaštva i gospodstva nego pojedinih likova.
Gospoda su nositelji povijesnih dogadaja koji se radaju iz njihovih
suprotstavljenih privatnih interesa dok je kod seljaštva akcent stavljen
na područje privatnosti i svakodnevnog života, kao npr.
vrlo topao
príkaz Ilijine obitelji u četvrtom poglavlju kad Ilija prima
Nožinu u kuću. Ne mogu se jednostrano opisati seljaci kao dobrí, a
plemići kao zli, jer u svakoj skupini ima i jednih i drugih. Paralelne
ljubavne priče (Jana i Mogaié, Sofija i Milié) pokazuju da se snažni
osjeéaji javljaju neovisno o staležu jer su svi, na kraju krajeva, samo
ljudi.Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-35205290498692136642014-03-10T20:43:00.005+01:002021-03-12T20:48:23.239+01:00Satir ili ti Divlji čovik lektira za srednju školu
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgipYlilQm0s79DSNvqTyy56-YTypJKvdXofMPPRKz0HsbunCRFkVXcQ7SrBCwLDr7FgYlT6Yf-Xm97j5igrhhuQ9wmdwOKvePMRv5D6Eh31NIrt8KYWY2DS7hNaWxuzex-IT2W04FCzf0/s1600/satir.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgipYlilQm0s79DSNvqTyy56-YTypJKvdXofMPPRKz0HsbunCRFkVXcQ7SrBCwLDr7FgYlT6Yf-Xm97j5igrhhuQ9wmdwOKvePMRv5D6Eh31NIrt8KYWY2DS7hNaWxuzex-IT2W04FCzf0/s1600/satir.jpg" height="200" width="140" /></a></div>
<b>SATIR ILITI DIVJI ČOVIK</b><br />
<b>Pisac: M. A. Reljković</b><br />
<b>Vrsta djela: didaktično-satirični spjev</b><br />
<b>O djelu:</b><br />
Djelo Satir ili ti divji čovik tiskano je u Dresdenu
1762. godine. Kroz 11 pjevanja svoga didaktično-satiričnoga
spjeva, Reljkovic opisuje i kritizira loše morálne i gospodarske prilike
u Slavoniji. Stranice Satira otkrivaju iskrenú i duboku zabrinutost
pisca zbog teških prilika u Slavoniji nakon oslobodenja od Turaka
te njegovu želju da se takvo stanje nadvláda. Kao tipični
racionalist drži da se zlo može iskorijeniti kroz prosvjetu. Djelo je sastavljeno od deseteraca s rimom koja je cesto nepravilna. Jezik je
narječje posavske Slavonije: štokavština ikavskog izgovora s dosta
arhaičnih oblika i sa starim naglaskom.
Sjekuči u šumi drva, Slavonac je sreo Satira i s njim se sprijateljio.
Satir mu opisuje sve njegove »falinge« i daj e savjete kako da ih
popravi. Kritizira to što Slavonci slabo poznajú jezik i pismo i što ne
šalju djecu u školu, nego imaju »turske skule«, a to su: prelo, gdje se
širi nemoral; kolo, gdje se nedjeljom sastaju i pjevaju i plesu, umjesto
da se mole Bogu; divan, gdje muškarci trate vrijeme, zatim moljba
(moba), pošilo te rastrošna pirovanja. Na kraju slijede savjeti zaručniku
i zaručnici te upute »od gazdaluka« (o gospodarenju).
Reljkovic je svojom knjigom postigao velikú popularnost. Iako su
se javili i kritičari, 1500 primjeraka Satira razgrabljeno je u samo
dvije godine. Zato je Reljkovic 1779. godine u Osijeku izdao drugo,
promijenjeno izdanje (uz opširniji predgovor t u je i podjela knjige na
dva dijela).
»Kao svi pučki prosvjetitelji svoga doba i on se u prvom redu borí
protiv praznovjerja i predrasuda, požívajúci se na zdrav ljudski razum,
pa ističuci potrebu prosvjete najširih vrsta národa. Tridsude i
zli običajľ njemu su 'drvlje i kamenje', koje valja ukloniti. On ruši i
razgraduje predrasude i rdave običaje, koji su se ukorijenili u národu
(divan, kolo, prelo, psovke, ašiluk, čaranje), kao rasadnike svega
zla u Slavoniji.
A protiv tih pojava, na kojima se osnivao suvremeni
primitívni život slavonskog seljaka, stavlja Reljkovic kao protivutežu
za dalji národní opstanak, razvitak i buducnost - prosvjetu za
najšire slojeve. Ona mora biti svojinom svakoga čovjeka. Osnovna
misao Reljkoviceva u suglasju s epohom prosvjetiteljstva, jest prosvjetna,
a najkrilatija je riječ njegova: škola, i to za svakoga čovjeka...
Reljkovic je racionalist iz doba prosvjetiteljstva: on je uvjeren, ako
puk nauči čitati i pisati, ako ga škola prosvijetli, t im če nestati svi
poroci; národ ce se podići moralno, socijalno i ekonomski, kad se podigne
intelektualno. <br />
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-44583934732367433092014-03-10T20:35:00.005+01:002021-03-12T20:48:33.624+01:00Sam Čovjek lektira za srednju školu
<b>SAM ČOVJEK</b><br />
<b>Pisac: Ivo Kozarčanin</b><br />
<b>Vrsta djela: Roman</b><br />
<b>O djelu:</b><br />
Sam čovjek (1937.) je ispovjedno-lirski roman. Roman je pisan u prvom licu (Valentin, protagonist romána,
ujedno je i pripovjedač), a sastoji se od četiri dijela (Noćni dijalog,
Mračna mladost, Buga plače, Sam čovjek). Roman ima modernu
štruktúru pa umjesto klasične fabule dominiraju introspekeije,
razmišljanja, dugi monolozi i lirski pasáži. (»Kozarčanin je svoje pesimistične
slike iz života znao izvanredno lirski obojiti, naroeito u
opisima prírode koja je uvijek dana s onakvim ugodajima i raspoloženjima
u kakvima se nalaze i njegovi junáci.«)
Prvi dio romána, Nočni dijalog, ima funkciju prologa. U njemu
upoznajemo Valentina, protagonista romána, koji sjedi za stolom jeftine
krčme u predgradu i otpočinje žalosnu priču o svom propalom
životu. On je umoran, razočaran i slomljen čovjek, čovjek odbačen od društva, brodolomac koji očajnički pokušava istražiti uzroke svoga
životnog poraza.
U drugom dijelu romána, Mračna mladosť, Valentin se prisjeca
djetinjstva. Roden u malom gradiéu na obali Save, na granici s Bosnom,
Valentin je odrastao u sumornoj atmosferi doma beskrupuloznog
i surovog oea trgovca, koji nije brinuo o svojoj obitelji. Májka,
nježna i pokorná, rano je umrla od sušiče. Poslije majčine smrti otac
je u kucu doveo sluškinju Terezu, ružnu i bludnú ženu s kojom je
održavao intímne odnose. Uskoro je u kucu doveo mladú i lijepu
Agátu, svoju novu ženu. Njezinim dolaskom situacija u kuci bitno se
promijenila. Agáta je preuzela sve stvari u svoje ruke, a otac joj je u
svemu davao za pravo. Valentínov položaj poslije majčine smrti postajao
je sve teži: otac, koji se u potpunosti posvetio stjecanju i bogaéenju,
nije mu posvecivao nimalo pozornosti, a Agáta se spram
njega odnosila neprijateljski. Ništa bolje nije prolazio n i u školi, gdje
su ga profesori kinjili, a školskí drugovi izbjegavali. Valentin se sve
više povlačio u sebe, nalazeči mir i olakšanje u prirodi, u šetnjama
uz obale Save. Njegov otac, koji se tijekom vremena obogatio,
doživio je slom - objesio se nakon što je Agáta pobjegla s nekim avijatičkim
poručnikom. Bogatstvo su raznijeli vjerovnici, pa je Valentin
ostatak svog školovanja proveo živeéi bijedno.
Buga plače treéi je dio romána. Poslije mature Valentin je pokušao
studirati filozoíiju, ali je odustao i upisao pravo. Zaposlio se
na skromnom mjestu dnevničara u štatistickom uredu. Dobivši
unapredenje, vjenčao se Bugom, djevojkom u koju je dugo bio zaljubljen,
ali o kojoj je malo znao. Brak je bio promašaj. Veé na svadbi ona
se zabavljala sa svojim ljubavnikom magistrom Hamanom. Svakim
danom izmedu Buge i Valentína je rastao jaz. Svade, optuživanja,
nezadovoljstvo postali su njihova stvarnost. Jedne večeri Haman
prizná Valentínu da je Bugin ljubavnik. Kada ga ubrzo poslije zatekne
u Buginu krevetu, Valentin ih oboje zakolje.
Završni, vrlo krátki dio - Sam čovjek - ima funkciju epiloga. U
završnoj ispovijedi Valentin sebe razdvaja na dvije osobe: jednu, koja
je izvršila dvostruki zločin i drugu, koja se od svega distancira,
osudujuči društvo koje ga je takvim stvorilo.
Književnik Krsto Spoljar, dobar poznavatelj književnog djela Ive
Kozarčanina, zapisao je o románu: »Provincija! Težak zadah vina po
krčmama. Otužne samotne žene na prozorima. Sam čovjek luta grádom.
Ulice su sive od kiše. Posljednje lišče odnio je hladni jesenji vjetar. U čovjeku je nemir, slutnje su povampirene, a uspomene gorke.
Ne nalazi se izlaz u sumoru gradskih dana i sanja se o čudnim rustikalnim
slobodama suma, ptica i riba u gorskim hladnim vodama.
To su stalni motivi, neobične želje i múčna rezoniranja, koja se konstantno
provlače kroz cio književni opus Ive Kozarčanina, tamo još
od prvih pjesama iz zbirke Sviram u sviralu i Tuge Ijeta pa do posljednjih
praznih somnambulskih zapisa nedovršenog romána Mjesec
nad močvarom. Problematika te njegove próze zatvoren je krug.
To je neprekidno koprcanje intelektualca, nabijenog nemirom; atmosféra
u kojoj bujaju pasivne i uništene egzisteneije sa svojim
mračnim rezoniranjima i ponekad animalnim strastima, uporna
težnja da se izade iz vrtloga svakodnevnog života, što nalikuje više
na vegetiranje, nego na pun život, ali ne nalazi se ništa drugo osim
tuge, poniženja i ljudske pakosti. Figúre što se kreču, rezonirajuči o
životu melankolično i sa skepsom, su neobične, one strše ponekad i
nestvarno - bilo po svojem pasívnom i čudnom altruizmu, bilo da u
njima prevladava samo animalnost. One su ponajviše jedna smjesa
nečeg odviše dobrog i nečeg odviše zlog, ali to je sve vanjsko. Kad se
skinu sve maske, sve múčne naslage jednoličnog i kruhoboračkog
života, otkriva se čovjek sam, krvav i otrovan. I mržnje se izgube i
čovjek zove u mrak za prijateljem. Iako su svi u tom trenutku spremni
stisnutí ispruženu ruku, ona ostaje bez stíska, jer svi nose samo
svoju tugu, koju nitko drugi ne može razumjeti.
I Valent u Samom
čovjeku i u Nočnom dijalogu svog nočnog prvog i posljednjeg prijatelja
nalazi u svojem mútnom i supijanom l i ku u odrazu prozora
mračne periferijske krčme. A vani pada susnježica i noč je duboka i
crna. Onda s jutrom nestaje nijemog prijatelja. Treba pobjeéi, sakrit
i krvavu Buginu košulju i treba otiéi... Ali kuda i kamo to Valent ne
zna. To nije znao ni Ivo Kozarčanin.<br />
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-34621347357166169492014-03-10T20:26:00.003+01:002021-03-12T20:48:47.700+01:00Kome zvono zvoni lektira za srednju školu
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTk18iwbPhuVcr70Z8-78pxGFd5UTJ5ti-pd9Q-jTcg7hy0A517xvsJ-1BWwalVFngb0OyWBtYvKG2_q3g_uJh3xOkIxJcsMVVV6HpQgmb5d7RwCOmdwa-PuhhWmHQK92ydwGZ2ydwYNc/s1600/kome+zvono+zvoni.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjTk18iwbPhuVcr70Z8-78pxGFd5UTJ5ti-pd9Q-jTcg7hy0A517xvsJ-1BWwalVFngb0OyWBtYvKG2_q3g_uJh3xOkIxJcsMVVV6HpQgmb5d7RwCOmdwa-PuhhWmHQK92ydwGZ2ydwYNc/s1600/kome+zvono+zvoni.jpg" height="200" width="142" /></a></div>
<b>KOME ZVONO ZVONI</b><br />
<b>Pisac: Ernest Hemingway </b><br />
<b>Vrsta djela: Roman </b><br />
<b>O djelu:</b><br />
Kome zvono zvoni (1940.) Hemingway je napisao nakon
boravka u Španjolskoj za građanskog rata kamo je otišao kao vojni
dopisnik. Radnja se ograničava na 72 sata postojanja
jedne skupine španjolskih gerilaca i glavnog junáka Róberta Jordána.
Naslov romána preuzet j e iz poznatih stihova Johna Donnea:
Nijedan čoujek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio
Kontinenta, dio Zemlje... smrt svakog čovjeka smanjuje mene, jer
sam obuhvačen u Čovječanstvu; I zato nikada ne pitaj kome zvono
zvoni; Tebi zvoni.
Róbert Jordán, nekada profesor španjolskog jezika na americkom
sveučilištu, a sada dragovoljac u Spanjolskom gradanskom ratu , kao
stručnjak za eksploziv dobiva zadatak diči u zrak strateški važan
most iza neprijateljskih črta. Pod vodstvom starog Anselma, pripadnika republikánske gerile, stiže do skupine gerilaca predvodenih
Pablom, koji bi mu trebali pomoci u akciji. Logor gerilaca bio je
smješten u gustoj borovoj šumi okruženoj stijenama gdje se nalazila
veliká spilja. Pablova družina povremeno j e izvodila diverzantske
napadá na vlakové i konvoje automobila. U jednoj takvoj akciji sudjelovao
je i Róbertov prijatelj Kaškin, koji j e nedugo nakon toga poginuo.
Kaškin j e gerilcima ostao u sjecanju po svom úžasnom stranu
od smrti. U logoru Róbert susrece ostale članove Pablove
družine: Pilar, Pablovu ženu, Cigána Rafaela i djevojku Marij u . Devetnaestogodišnja Marija odmah mu je zapela za oko. Tu neobičnu
djevojku, čije su roditelje fašisti ubili, a nju okrutno napastovali, gerilci
su spasili p r i posljednjem nápadu na vlak. Nakon što su je spasili,
djevojka nije htjela govoriti i neprestano je plakala, ali uz pomoc
Pilar polako je dolazila k sebi. Pablo, nekada neustrašiv borac, a sada
izmučen ratovanjem, sumnjičav je i ne želi sudjelovati u akciji
rušenja mosta, šmátrajúci da ce im ona prouzročiti samo nevolje:
Tebi to nije ništa što ce nas kao zvjerad progoniti nakon te stvari od
koje nečemo imati nikakve koristi ? Niti da poginemo u njoj. Sukob
izmedu Róberta i Pabla raste kada ostali pripadnici skupine staju na
stranu Pablove žene koja je odlučna boriti se za Republiku i opravdava
akciju, a Pablov uzmak smatra kukavičkim. U krátko vrijeme
izmedu Marije i Róberta uspostavlja se neobično duboka i čvrsta
emotivna povezanost.
Sutradan, šumu neprestano nadliječu fašistički zrakoplovi kao
zlokobni predznak katastrofe koja dolazi: svaki put kada se pojave
kao da navještaju bezrazložnu i besmislenu smrt. Anselmo je otišao
kod mosta promatrati aktivnost fašistické vojske, a Róbert, Pilar i
Marija krenuli su u El Sordov logor kako bi dogovorili plan napada
i povlačenja. Na putu se zaustavljaju kraj potoka i Pilar na Róbertov
zahtjev počinje pripovijedati o početku pokreta u njihovu grádu.
U to doba Pablo je bio okrutan i nemilosrdan. U organiziranoj akcij
i skupina je brzo zauzela grad. Prema fašistima koje su zatekli b i li
su krajnje okrutni. Nakon što je Pilar zavŕšila, Róbert razmišlja kako
bi o tome slučaju trebalo napisati priču: Zelio bih, pomisli, da
znam dobro pisati, pa da opišem taj slučaj. Sto smo mi učinili, a ne
što su drugi učinili nama. El Sordova skupina dobila je zaduženje
da nabavi konje. Kada su s El Sordom dogovorili sve pojedinosti,
počeli su se vracati u svoj logor. Iako je vec bio svibanj, vrijeme se
promijenilo i počeo je padati snijeg. Pri povratku u spilju, Róbert se
sukobljava s pijanim Pablom koji ga nastoji izazvati provokacijama,
ali najednom naglo mijenja raspoloženje i odlučuje pomoci u operaciji.
Róbert sumnjičavo promatra Pablovu promjenu i prisječa se
svojih početaka u Spanjolskoj kada ga je ispunjavao osjeéaj da sudjeluje
u nečemu u što može potpuno vjerovati.
Sljedeéeg dana El Sordovu skupinu otkrila je fašistická patrola i
brutalno likvidirala. Pablo je odjahao kako bi zavarao ostatak patrole
i odvukao ih što dalje od logora. Nakon stravičnog kraja El Sordove
skupine medu gerilce se uvukla tjeskoba. Róbert Jordán svjestan je da nakon ovoga nemilog dogadaja most mora b i t i srušen sljedeceg
dana bez obzira na zapovijedi koje su mu dane prije polaska. Stoga
šalje jednog od gerilaca u zapovjedništvo s porukom o nužnosti
početka akcije. Róbert je stao razmišljati o mogucim posljedicama i
kako bi se odvukao od tmurnih misii sjetio se svoga djeda koji se borio
u Americkom gradanskom ratu i njegove hrabrosti. Sjetio se i
kukavičluka svoga oca koji je izvršio samoubojstvo: Razumijem to,
ali ne odohrávam. Moraš biti strahovito zaokupljen sam sobom da
učiniš tako nesto. Marija i Róbert provode posljednju noc zajedno
maštajuéi o budúcnosti. Rano ujutro probudila ga je Pilar i obavijest
i la da je Pablo nestao i sa sobom odnio dio eksploziva i detonátor
potreban za rušenje mosta. Jordán je bijesan na Pabla i cijeli španjolski
národ za koji se toliko nesebično žrtvovao: Do vr aga cijela ta
zemlja izdajica. Do vraga nek idu sa svojom sebičnošču i samoljub-
Ijem, sa svojom umišljenošču i izdajom. No, pogled na Marijino usnulo
lice sjetio ga je na sve dobre ljude koje je tijekom vremena susretao
te odlučuje izvesti nápad na most s onim što mu je preostalo.
Eksploziv ée aktivirati ručnim bombama, a pritom če mu pomoci
starac Anselmo. Počinje sumnjati u uspješnost akcije koja se prvobitno
trebala odvijati noču. Dogada se neočekivan obrat: vrača se
Pablo i sa sobom dovodi još devetoricu boraca. Svladan slabošéu,
Pablo je napustio skupinu, ali kada je bacio Jordanove stvari u rijeku,
osjetio se usamljenim: Mislim, ako móram poginuti, treba da zajedno
poginemo. Ali tebe, Ingles, tebe mrzim jer si nam donio ovo zlo.
U rano jutro, nakon odjeka detonacija zrakoplovnih bombi, što je
bio dogovoreni znak za početak, akcija je počela. Podijeljeni u skupine
predvodene Pablom i Pilar, gerilci su likvidirali fašistickú stražu,
a Róbert je postavljao eksploziv. Kada se veé čula tutnjava nadolazečih
tenkova, Jordán je aktivirao eksploziv i most je srušen. Pritom
je poginuo Anselmo. Uspjeh gotovo da im je bio na domak ruke: tenkovi
su zaustavljeni ispred porušenog mosta, a gerilci se povlače u
brda. Pri povlačenju stradava Róbert Jordán kada je njegov konj pogoden
tenkovskim hicem. Slomljene noge, Róbert ne može nastaviti
dalje i prisiljeni su ostaviti ga. Róbert se oprašta s Marijom: Sada
češ poči, kuniču, ali ču i ja iči s tobom. Dokle god bude jednog od nas,
dotle smo oboje. Svi su otišli i on je ostao sam, naslonjen ledima na
drvo, čekajuči dolazak fašista. Promatrajuči drveče, razmišlja o proteklim
danima: Zbog zadnjih dana bio ti je život Ijepši nego ičiji. Ne
smiješ zaliti, kad si bio tako sretan. Mentalno je spreman počiniti samoubojstvo kako bi izbjegao zarobljavanje i smrt u rukama neprijatelja.
No, kako se samoubojstvo kosi s njegovim stavovima, sretan je
kada je napokon ugledao fašistickú konjicu: odlučio je posljednjim
atomima snage usporiti njihovo napredovanje.
»To je, naime, objektivistički ispričana priča o Amerikancu Robertu
Jordanu, koji se pridružio španjolskim borcima protiv snaga
generála Franca u gradanskom ratu, o njegovom vojnom pothvatu -
morao je minirati most u neprijateljskoj pozadini - o njegovoj ljubavi
s djevojkom Marijom - koju je susreo medu partizanskim borcima
- i o njegovom tragičnom kraju: morali su ga ostaviti teško ranjenog
sa strojnicom da se bori do kraja i onda ubije sam sebe kako ne bi
pao u ruke neprijatelju. Sentimentálna ljubavna priča pri tome je
vješto uklopljena u radnju koja se svodi na izvještaj o pripremama i
izvedbi diverzije, a likovi boraca za Republiku dojmljivo su ocrtani u
njihovim suprotnostima, pa i sukobima koji proizlaze kako iz njihovih
karaktera, tako i iz podosta različitih ciljeva radi kojih se bore.
Tehnika je pri tome bliska realizmu, nema ni pretjerivanja niti
avangardnih postupaka u pripovijedanju, nego koncentracija na
krátko vremensko radoblje, a jezgrovitost izraza i vrsnoča stila uspijeva
postiéi dojam neke izravne uvjerljivosti u kojoj nema mnogo
komentára. Ipak se jasno razabire kako donekle razočarani i skeptični
intelektualac, koji se odlučio angažirati na stráni protiv nasilja,
postaje svjestan kako život ima smisla jedino ako je pojedinac duboko
emocionalno povezan s drugima.Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-88436798332756070332014-03-10T20:13:00.005+01:002021-03-12T20:49:00.006+01:00Kiklop lektira za srednju školu
<b>KIKLOP </b><br />
<b>Pisac:Ranko Marinković</b><br />
<b>Vrsta djela:Roman </b><br />
<b>O djelu: </b><br />
Kiklop, napisan 1965. godine, jedan je od najboljih romaną
u hrvatskoj književnosti. Pisan je na paradigmi egzistencijalističkog
romaną kakve u hrvatskoj poslijeratnoj književnosti (druga
moderną) pišu Petar Segedin, Vladan Desnica, Slobodan Novak i
Antun Soljan (glavni likovi u tim romanima nesretni su pojedinci
opterečeni osječajem neprilagodenosti, krivnje, kajanja, straha i tjeskobe).
Marinkovič svojim romanom anticipira i postmodernističko
pismo prije početka postmoderne (prema P Pavličiču, prvi postmodernistički
roman u hrvatskoj književnosti je Bolja polovica hrabrosti
Ivaną Slamniga iz 1971.), što onemogučuje jednostavno i jednostrano
svrstavanje ovog romaną u odredenu poetikų. Zbog svega
toga, roman Kiklop smješten je u poetički meduprostor izmedu modernizmą
i postmodernizmą (K. Nemec), a zbog osviještenih narativnih
postupaka nazvan je i romanom o dezintegraciji romaną (C.
Milanja).
U romanu Kiklop možemo razlikovati dva sloja: realistički (radnja
se zbiva u predratnom Zagrebu, od jeseni 1940. do prolječa
1941., u umjetničkim i intelektualnim krugovima, a prati egzistencijalnu
dramų glavnog lika Melkiora Tresiča, profesora filozofije koj
i za kulturnu rubrikų gradskih novina honorarno piše članke o kazalištu
i filmu i koji se u želji da izbjegne odlazak u vojsku prisiljava
na post i izgladnjivanje) i mitološko-simbolički (več sam naslov romaną,
Kiklop, upučuje na prisutnost alegorijskog značenja u tekstu,
a »gotovo svakom prizoru iz 'realnoga', iskustvenoga sloja pridružuje
se njegova mitska paralela, pa mit postaje i sredstvo unutarnje
organizacije sižea«).
Građen na načelu poetike digresivnosti i narativne disperzije, roman
se sastoji od niza samostalnih pripovjednih sekvenei, a u pripovijedanje
su uklopljeni esejistički dijelovi, što naglašava izrazito modernističku
struktūrų romaną. Marinkovič se služi brojnim
modernim narativnim tehnikama (defabulizacija, digresija, asoeijacija,
unutarnji monolog), koristi postmodernističke postupke: metatekstualnost
(jedan tekst koristi se kao osnova na kojoj se gradi drugi
tekst), intertekstualnost (za gradnju jednog tekstą koristi se više
različitih tekstova koji medusobno stoję u ravnopravnom odnosu),
citatnost (doslovno navodenje preuzetog tekstą), autoreferencijalnost
(navodenje vlastitog tekstą), intermedijalnost (korištenje postupaka koji su svojstveni drugim medijima, npr. filmu), metanaracij
u (osviješteni postupak pripovijedanja, pripovijedanje o pripovijedanju)
i dr., a prisutne su i brojne skrivene i očité aluzije, imitacije, parafráze,
parodije, persiflaže (duhovito ruganje) i pastiži (loše imacije
umjetničkog djela). Kao podlogu za te postupke Marinkovič koristi
tekstove antické književnosti (Homér, Odiseja), Bibliju, európsku
književnost (Shakespeare, Dostojevski), hrvatsku književnu tradicij
u (Ujevič, Krleža), fílozofiju (Nietzsche), povijesne osobe i dogadaje
(Cezar), a interpolirane su i cijele novelističke cjeline iz vlastite zbirke
Ruke (1953.). Time gradi gustu značenjsku mrežu punu groteske
i sarkazma koja ironizira tradiciju na koju se oslanja. Reálne situacije
projiciraju se na simboličkom pianu, npr. u drami koju zamišlja
glavni l ik o brodolomcima i kanibalizmu, a koja je u stvari prikaz
njegova vlastitog straha od rata koji se hrani ljudskim životima. Polifem-
kiklop jednookí krvoločni gad, kako stoji na jednom mjestu u
románu, takoder je projekcija reálne ratne opasnosti na mitološki
sloj Homérove Odiseje. Odiseja Melkiora Tresiéa pokúšaj je osmišljavanja
egzistencije dok je ta egzistencija ugrožena i dok čovjek
zna da živi jedino po tome što se boji. Glavne terne romána su strah,
ljubav i smrt, a Marinkovič ih opisuje služeči se postupkom za koji
kaže da je preuzet od Charlieja Chaplina: smijeh nad apsurdom.
Strah je postao veči i od ljubavi i smrti, u potpunosti je ovladao Melkiorom,
a kraj putovanja je prihvačanje besmisla života i smijeh nad
apsurdom.
Fabularnu okosnicu romána sažeto je iznio kritičar Igor Mandié:
»Melkior Tresič, novinski kritičar, tavori svoje dane u očekivanju
poziva u vojsku, trapeči svoje tijelo teškim postom, ne bi l i tako, iznuren
i asteničan, izbjegao mrsku vojnu službu. Kreée se u mnogokutu
zagrebačkih ulica što je za njega omeđen kavanama ('Kazališna
kavana', 'Dajdam', 'Corso', 'Ugodan kutič'), njegovom
podstanarskom sobicom i krevetom ljubavnice Enke. Njegovo je
društvo uglavnom novinarsko (likovi Uga, Maestra, Fernanda) i s
njim on provodi noéi u terevenkama, pijanim raspravama, ciničkim
disputima i medusobnom podrugivanju. Melkior je zaljubljen u izvjesnu
Vivijanu, koja ide iz naručja u naručje, ali on nikako ne dolazi
na red. Svoju nesreéu iživljava mazohističkim približavanjem svakome
tko s njom dolazi u kontakt (specijalno je zanimljiv kiromant
Atma, neka vrst pervertirane Melkiorove savjesti) i odlascima Enki,
kad je njezin muž na poslu. Svoj duh Melkior trápi beskrajnim pitanjima o krivnji, budúcnosti i ljudožderstvu. Napokon ipak dobiva
poziv u vojsku, ali nakon nekoliko dana dospijeva u bolnicu.
Stjecajem
okolnosti dospijeva i u ludnicu, ali biva osloboden i ludnice i vojske.
Nakon izlaska, obrva ga još veča praznina i strah, te se vuče po
kavanama. Njegov prijatelj Maestro počinja samoubojstvo i Melkor,
vec sasvim rastrojen, pokušava se javiti u vojsku. Rat vec bjesni, a
Melkior je potpuno obezglavljen. Odlazi izvan grada i srvan svojim
porazom, četvoronoške plazi u zoološki vrt.Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-843188189186756591.post-39775243930672746422014-02-13T10:04:00.005+01:002021-03-12T20:49:12.605+01:00Ilijada Homerov ep Lektira za srednju školu
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEidgGJkymUKBQ7QNcTPRxKJtqE15ZrUTZk6UUcMspqWiJas-zpWHtoFI_u5FHPQMxi3HYxc8kAbGTuYLP-uo4ZPvwziScvKgNKya6ChS0N3xRR9i8uUgCzOQFcO0-OqMwiBVbqSQoDrS50/s1600/ilijada.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 0em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEidgGJkymUKBQ7QNcTPRxKJtqE15ZrUTZk6UUcMspqWiJas-zpWHtoFI_u5FHPQMxi3HYxc8kAbGTuYLP-uo4ZPvwziScvKgNKya6ChS0N3xRR9i8uUgCzOQFcO0-OqMwiBVbqSQoDrS50/s1600/ilijada.jpg" height="200" width="140" /></a></div>
<b>ILIJADA</b><br />
<b>Pisac: Homer </b><br />
<b>Vrsta djela:</b> ep, spjev<br />
<b>O djelu:</b><br />
Ilijada (15 696 heksametara) nosi ime po Iliju, drugom imenu
grada Troje. Sadržaj je uzet iz priča o trojanskom ratu. Homér prikazuje
51 dan u završnoj, desetoj godini rata, koji se u antici smatrao
povijesnom činjenicom. Temeljni je motiv Ilijade srdžba tesalskog
kralja Ahileja, največega grčkog junáka pod Trojom. Vrhovni
zapovjednik Agamemnon oteo mu je lijepu robinju Brizeidu. Bijesan
zbog toga, Ahilej ne želi više sudjelovati u boju. Ahilejevo odustajanje
od borbe dopušta Homeru da razvije sliku bojeva i prikáže sjaj
drugih grčkih i trojanskih junáka. Ahileja u borbu vraca živa želja
da se osveti Hektoru, glavnom trojanskom junaku, koji mu je ubio
prijatelja Patrokla. U dvoboju Ahilej ubija Hektora i u osvetničkom
bijesu oskvrnjuje njegovo tijelo. Iz etičkih razloga Homér zaokružuje
ep najljepšim prizorom u Ilijadi: sijedi trojanski kralj Prijam
dolazi Ahileju da otkupi tijelo svoga sina. U dramatskom susretu
skršeni starac prinosi usnama ruku ubojice svoga sina. U tom trenutku
Ahilejev se osvetnički biješ pretvára u suze i toplo suosjecanje.
Zaboravlja na osvetu i vraca Prijamu mrtvog sina.
Osnovni predmet Homérova epa Ilijada je srdžba Ahilejeva i njene
kobne posljedice. U pozadini se odvíja priča o trojanskom ratu
čime je ep, obogacen likovima i dogadajima, dobio na širini gráde koja
je Homeru omogucila da iskaže sav svoj pjesnički genij. Pokraj niza
znamenitih prizora (rastanak Hektora i Andromahe, Hektorova
pogibija, Prijamovo oplakivanje sinova tijela) u kojima je Homérova
pjesnička snaga došla do punog izraza, u epu dominiraju slike ratnih
sukoba koje svjedoče o pjesnikovu dobrom poznavanju ratne
materije, dok prizori rasprava u skupštini otkrivaju Homérovo izvanredno
poznavanje retoričkih principa. Vodeci priču o propasti
Troje, Homér je utkao u svoje djelo mnoštvo epizóda koje prekidaju
jednolični narativni ritam. Izdvajajuči jednu specifičnu radnju u
životu junáka, srdžbu Ahilejevu i uzimajuci je za osnovni predmet, Homér gradi djelo jedinstvene i čvrste kompozicije, u kojem su svi
dijelovi uzročnoposljedično povezani uz naznačen predmet. Tako
komponirana Ilijada posjeduje tzv. organsko jedinstvo kojem su svi
dijelovi potrebni da bi živjelo. To ipak ne znači da je Ilijada savršena
štruktúra, jer su u njoj prisutni pojedini umeci čije izuzimanje ne bi
naškodilo organskoj cjelini.
Epske kvalitete djela koje odskáču svojom vrsnočom su jasnoéa,
uzvišenost i dinamika. Pjesnik svoje jednostavne, zdravorazumske
misii izgovara odmjerenim, neurešenim jezikom što rezultira uzvišenošču
i otmjenošču izraza. To se ne gubi n i onda kada se pjesnik
okreče opisivanju pojedinosti domáce svakodnevice. Dinamika epa
izvire najprije iz same prirode heksametra kojim je pisan, zatim iz
Homérova otpora prema udaljavanju od radnje i opterečivanju nepotrebnim
detaljima i , na kraju, iz vješte izmjene prizora epske punoce
s idiličnim, gotovo ljupkim prizorima. Osobitom pjesničkom
ljepotom odlikuju se brojne i duge poredbe uzete iz raznolikoga ljudskoga
životnog iskustva. Te poredbe nemajú dekoratívni karakter,
vec se pjesnik njima koristi kao komentarima osnovnog raspoloženja
u pričanju, zatim da bi usporio radnju i da bi pojačavajuči
plastičnost i slikovitost prikazivanja podcrtao pojedine prizore.
Pripovijedajuči, Homér se što je moguče više drži u pozadini. Postupak
kojim se koristi kako bi postigao impersonalnost tona pripovijedanja
sastoji se u tome da putem dojmova koji ostavlja l ik na
druge likove te njihova suda o njemu, saznajemo o njegovim osobinama,
izgledu i činima. Radnja Ilijade ozbiljna je, uzvišena i od velikog
značaja, a psihološki je produbljena jer se temelji na čvrsto individualiziranim
likovima. Junáci Ilijade ideálni su tipovi, čije su
osobine jasno zacrtane i prije nego što je Homér započeo pisanje svoga
epa. Ahilej, središnji lik, mlad je čovjek divne vanjštine i veliké
hrabrosti. Svojom izuzetnom vještinom u borbi nadmašuje sve Grke
i samom svojom pojavom na bojnom polju utjeruje strah u neprijatelja.
Pokraj toga on je i izuzetan govornik. Njegova slabost leži u
nemoci da svlada žestinu vlastitih emocija. Ahilej je preteča tragičnog
junáka grčke dráme: nadasve plemenit, ali vođen slijepom
neobuzdanošču žestoke naravi upadá u pogrešku i doživljava velikú
nesreču. Od ostalih likova epa, najupečatljiviji je Hektor. Uz junake,
velik udio u epu imaju bogovi. Homérovi bogovi su u potpunosti antropomorfni.
Iako posjeduju nadljudske moci, karakterom su sasvim
nalik ljudskim likovima, pa su nekiput u morálnom pogledu i gori od
njih. Pod njihovim utjecajem ljudi se ne pretvárajú u marionete.
Ljudska akcija pod uplivom bogova, koji se sastoji u podršci, savjetu
i l i pomoci, prírodná je i logična. Božanska intervencija ne prekida t i -
jek radnje čudesnim obratima dogadaja, vec pridonosi njenom
ravnomjernom raz voju. Bogatstvom mašte Homér stvára fantastične
slike iz svijeta bogova, vješto ih ispreplicuci s ljudskim.
Homérovi epovi Ilijada i Odiseja ostavili su neizbrisiv trag u
književnosti i uopće u umjetnosti naše civilizacije na čijem su pragu
stvoreni. Postavši uzor epske poezije, najjači utjecaj izvršili su na
grčku književnost kasnijih stoljeca, a potom i na rímsku.
Rimskom pjesniku Vergiliju poslúžili su ne samo kao grada za njegovu Eneidu
vec je pjesnik preveo pojedine dijelove i unio gotove u svoj ep. Po svojoj
trajnoj umjetničkoj i duhovnoj vrijednosti teško bi se u cjelokupnoj
svjetskoj književnosti moglo naći djelo koje bi se moglo usporediti
s Homerovim.Unknownnoreply@blogger.com0