Telefonske priče lektira za 3 razred

Telefonske priče pisac: Giani Rodari
Vrsta djela:  Pripovjetke,
Mjesto radnje:
Vrijeme radnje:
Tema: Trgovački putnik svojoj ćerki preko telefona priča priče,
Kratak sadržaj:
SUNCE I OBLAK:     Veselo sunce je putovalo nebom i rposipalo svoje zrake  na sve strane. Oblak ga je upozoravao da se ne rasipa, jer tako od njega neće ostati ništa. Sunce ga nije slušalo, već je još s većom radošću darivalo zemlji svoj sjaj. Tako je svako zrno grožđa koje je dozrivalo dobilo svoj dio svjetlosti, svaki cvijet, trava, insekt, voda, i sve drugo na zemlji. Oblak je i dalje uvjeravao sunce, da kad više nebude imalo šta dati da ga nitko neće cijeniti. Ipak sunce je i dalje darežljivo sjalo.Oblak se začudio suncu kako uvijek mnogo daje , a ostaje isto i sve mu zrake pri zalasku budu na broju. Oblak se od čuđenja pretvori u oluju a sunce se veselo sputi u more  na zapadu.
Opis likova: Sunce- darežljivo, dobro, veselo.     Oblak- grub, zavidan, ljut, ohol.
CESTA KOJA NIJE NIKAMO VODILA:      Jedan dječak Martin često je šetao s djedom u selu i uvijek pitao i njega i druge, gdje vode tri ceste s raskršća.  Svi su mu rekli, jedna vodi prema moru, druga vodi prema gradu, a treća ne vodi nigdje. Njega je zanimala cesta koja ne vodi nigdje, svi su ga uvjeravali da zaista nevodi nigdje, ali on nije vjerovao, pa su ga prozvali Martin tvrdoglavi. Kad je još malo porastao, Martin se uputio da istraži cestu koja nevodi nigdje. S mnogo poteškoća na putu, a uz pomoć jednog psa, došao je do dvorca čije su prostorije bile pune blaga. Jedna gospođa ga je primila u dvorac i pokazala mu sve bogatsvo. Tamo je bilo: dijamanata, dragog kamenja, zlata, srebra. Gospođa mu je ponudila da uzme što hoće i još mu dala kola da poveze teret. Martin prihvati ponudu i sretno dođe u selo. Pas je na trgu istovario blago i nestao, a Martin tvrdaglava darivao je svoje poznanike, prijatelje i ostale. Svi su bili iznenađeni njegovim povratkom, i pitai su ga da im priča o svome uspjehu. Tad  su cestom krenuli i drugi ljudi, ali vraćali su se  čim bi došli do prve prepreke gustih stabala i mora tajni.
Opis likova:    Martin tvrdaglava-  dobar, srdačan, uporan, hrabar.
JAKOV OD KRISTALA:    Unekom gradu rodio se proziran dječak, nazvali su ga Jakov od kristala. Bio je kao i drugi dječaci, samo što je bio proziran poput stakla. Njegove misli i postupci bili su vidljivi svima. Jakov je odrastao u odraslog čovjeka. Jako su ga cijenili zbog njegove iskrenosti i dobrote, i mnogi su željeli postati kao on. Kad je u toj zemlji došao neki okrutni vladar, zavaldali su nepravda i nasilje. Za pobune i proteste ljude su kažnjavali najstrožom kaznom, nestankom i pogubljenjem. Jkaov od kristala je razmišljao o nepravdi, i njegove misli ljudi su razumjeli i tako se tješili. Zbog njegove pobune okrutni vladag ga je zatvorio u tamnicu. Tad se desio čudesan događaj. Vanjski i unutarnji zidovi tamnice su postali prozirni, tako da su prolaznici i dalje mogli vidjeti Jakova i čiatati njegove misli. Noću se iz tamnice rasipala jaka svjetlost po palači tiranina od koje nije mogao zaspati.
Opis likova:   Jakov od kristala- jako dobar, iskren, plemenit, pošten,

Bijeli očinjak lektire za 4-razred

Bijeli očinjak pisac: Džek London
Vrsta djela: Roman,
Mjesto radnje: hladna sjeverna amerika predio aljaske i sjverne kanade.
Vrijeme radnje: krajem 18 stoljeća oko 1898.godine,
Tema: Rađanje i život jednog vuka zvanog Bijeli očinjak.
Ideja: Ma kako život bio surov netreba gubiti nadu za dobrotom i ljubavi.
Kratak sadržaj:
Ledeni sjever, zaleđena rijeka, niz smrznutu rijeku vuče se zaprega pasa. Pred psima išao je jedan čovjek, za zapregom drugi, a na sanduku je ležao treći-mrtav. Začuo se krik. Bili su to gladni vukovi koji su ih stalno pratili. Zastali su u ledenoj noći da večeraju. Vukovi su se opasno približavali. Psi su se uznemirili, hladnoća je bila velika - 45 stepeni ispod nule. Vukovi su pojeli jednog psa, sledeće večeri još jednog , i ostala su im samo 4 psa za vuču saonica. Kad su navečer zapalili vatru opazili su da ih prati vučica koja je imala nekakv čudan pogled. Ta noć je bila strašna, Bil je izgubio samopouzdanje. Iznenadili su se kad su vidjeli zajedno vučicu i jednouhog zajedno. Iznenada je cije čopor krenuo u napad. Vukovi su rastrgali Bila i Jednouhog. Hari je ostao bez prijatelja. Navečer se oko njega počeo stezati obruč vukova. Cijelu noć se Hari branio ugarcima vatre, ujutro su ga spasili neki ljudi. U međuvremenu vučji čopor je naišao na sobove. To je za njih bilo izobilje hrane ai borba za vučicu. Pobijedio je jednooki. Njih dvoje su stigli do indijanskog logora. Vučica je potražila jazbinu gdje bi donijela na svijet mlade. Među vučićima se izdvajao jedan sivi vučić. On je volio da bude uz majku koja ga je nježno lizala. Rano je iskusio glad, njegova braća i sestre su poumirali od gladi, jer ih majka nije mogla hraniti. Jednookog je pojeo ris, tako je mali vučić ostao sam s majkom. Brzo je narastao i ojačao. Konačno se vučić prvi put susreo sa ljudima. Bili su to indijanci. Uhvatili su ga, ali se u tom trenutku pojasvila njegova majka. Tad je jedan indijanac povikao "Kajči" vučica se iznenadila, dopuzala do njega i legla pred njegove noge. Naime, nekada se Kajči nalazila u indijansom logoru, jer joj je majka bila pas a otac vuk. Vučici su dali ime "Bijeli Očinjak" zbog bijelih zubi. Jednog dana "sivi dabar" dao je vučicu nekom indijancu koji ju je odvezao čamcem. Vučić je skočio u vodu da je slijedi i nije se htio vratiti kad ga je gospodar zvao, zato je dobio strašne batine. U indijanskom logoru zavlada je glad, indijanci su čak pojeli i neke svoje pse, bijeli očinjak se snalazio i lovio pa nije bio gladan. Kad je bijeli očinjak napunio 5 godina, Sivi dabar ga je poveo na jedno dugo putovanje. U ljeto 1898. stigli su u Jukon, nedaleko od polarnog kruga.Tu su hiljade ljudi došli u potragu za zlatom. Bijeli očinjak je sad pokazao svoju vučju ćud. Tukao se sa psima i surovo ih ubijao. Džim Hol koga su zvali ljepotan je posebno užuvao u borbi pasa . Sivi dabar mu je prodao bijelog očinjaka jer je osiromašio i odao se alkoholu. Džim ga je dresirao za borbu pasai tako je on postao čuveni ubica pasa. Jednog dana dok je bio u teškoj borbi sa buldogom , iznenada se pojavio čovjek koji ga je otkupio za 150 dolara. Bijeli očinjak je bio polumrtav. Njegov novi gospodar Skot je bio dobar čovjek. Skot i njegov pomoćnik Mat uspjeli su da izliječe bijelog očinjaka i uliju mu povjerenje u ljude. Bijeli očinjak ga je veoma zavolio, kad bi Skot otišao na put cvilio je i nije htjeo da jede. Kad je jednog dana Skot krenuo u svoju domovinu , Bijeli očinjak je to predosjetio, uvukao se na brod da ide s njim. Kad su stigli u skotov kraj morao je ponovo učiti kako se ponašati jer to više nije bila divljina. Nakon nekog vremena sprijateljio se sa kujom Koli. Ludi Džim Holi zvani ljepotan, pobjegao je iz zatvora i došao da ubije sutca Skota koji ga je osudio. Bijeli očinjak ga je napao i ubio, ali je i sam bio na rubu smrti jer je sav bio u ranama. Svi ukućani su ga njegovali, nakon nekoliko nedjeljaje ozdravio. Kad je izašao u dvorište ugledao je Koli sa nekoliko malih štenadi, to su bila njegova djeca. Jedno od njih mu se približi, a zatim i ostali i popnu se na njega, on je samo ležao strpljivo grijući se na suncu.
Bilješke o piscu: 
Džek London američki pisac, rođen je 1876 godine a umro je 1916 godine. On je jedan od najpoznatijih pisaca 20 stoljeća. Poznata djela su mu : Ljudi sa dna, Bijeli očinjak, Morski vuk, Željezna peta, Zlato, Mjesečeva dolina, Kralj alkohol, Rat klasa i druga . 

Orlovi rano lete lektira za 4-razred

Orlovi rano lete pisac: Branko Ćopić
Vrsta djela: Roman,
Mjesto radnje: selo Lipovo, prokin gaj,
Vrijeme radnje: Na početku drugog svjetskog rata 1940-1941. godine.
Tema: Život i odrastanje družibne tepsija.
Ideja:  prijateljstvo i ljubav prema rodnom mjestu traje zauvjek.
Kratak sadržaj:
Stanovnici sela Lipova rijetko su kada zalazili u prokin gaj. Plašile su ih priče o gaju kao ukletom mjestu u kojem živi i krije se strašno čudovište, drekavac, koji za kišnih noći svojom drekom plaši cijeli kraj. Dva hrabra dječaka, Jovanče i stric, dolaze u gaj da bi pravili planove o izgradnji dječijeg logora . U selo je umjesto dobre učiteljice Lane, stigao novi učitelj pijanica, koji tuče djecu. Zbog njegova crvena nosa Stric ga je nazvao učitelj Paprika. Zbog toga su on i Jovanče morali da bježe iz škole da ih učitelj nebi išibao. Jednog dana batine su dobili Đoko Potrk i Lazar Mačak. Tako su i oni postali članovi odbjegle družine, logora tepsija. Dječaci grade logor, donose od kuće razne starudije i alate i vrijedno rade. Ubrzo je stigao i Nik Ćulibrk, a potom i Nikolica s prikolicom, kako su zvali njegova psa Žuju. Žujo će preko noći čuvati logor.
Ubrzo je završena koliba i kućica za žuju. Na kolibi se siticao natpis: "Ovdje živi hrabra četa, Harambaše jovančeta". Djevojčica lunja stalno prati dječake i želi postati dio družine. Jednog dana ona je napravila metež u školi da bi dobila batine od učitelja i postala član družine. Tako je u logor Tepsija došla i djevojčica Lunja. Učitelj je i dalje tukao djecu,m pa se broj učenika u školi smanjio. Zato se broj članova družine povećao. Djeca su pohvatana ali Nikoletina Bursać nije dozvolio da ih vrate u školu dok ne dođe učiteljica Lana. Djeca su se ponovo vratila u školu i onda dolazi proljeće 1941. godine. Rat, tenkovi na cestama, neprijateljski vojnici dolaze u selo, pretražuju kuće. Strah je zavladao među djecom i odraslima. Djeca se ponovo okupljaju i organiziraju straže oko sela. Avioni bombarduju selo i školu. Ali djeca se ne predaju. Sakupljaju školske stvari i odnose ih u prokin gaj, tako nastaje ratna škola. Članovi logora Tepsija pomalo odrastaju, nisu više djeca. Neki od njih kao Jovanče odlaze u rat s nadom, da će se jednog dana vartiti u Prokin gaj.
Opis likova:
Lunja:  ona je bila tiha, ćutljiva desetogodišnja djevojčica, velikih mirnih očiju, zato su je i nazvali lunja.
Stric:   njegovo pravo ime je Stevo, a nadimak je dobio zato što je bio najveći u družini. Uvijek je nosio čakšire, prsluk i slamnati šešir.
Đoko potrk i Lazar mačak:  Potrka su nazvali tako zato što je trčeći dolazio i odlazio u školu. Lazar mačak je bio omalen prgav dječak, uvijek spreman na svađu i tuču, nije se bojao ni starijih od sebe.
Bilješke o piscu nađi ovdje:

Priče ispod zmajevih krila lektire 3-razred

Priče ispod zmajevih krila pisac: Branko Ćopić
Vrsta djela: Bajke,
Mjesto radnje: U zemlji bajki
Vrijeme radnje: Nekad davno
Tema:
Ideja:
Kratak sadržaj:
ČUDNOVATI SVJETSKI PUTNIK: Jedan dječak zvani Zimski leptir , napiosao je pismo djedu bradonji brkiću, u selo kokošja pogibija u kome mu je čestitato 100 rođendan. Ali zaboravio je da stavi točnu adresu. Napisao je samo "Mome dobrom djedu". Poštar je pomislio da je to upućeno njegovom dobrom djedu, a to je isto pomislio i vozač autobusa, pa dječak i djevojčica koji su se zbog toga potukli, a onda je pismo stiglo u Venecijuu ruke jednog slikara, koji ga je izgubio, a onda ga je našao jedan engleski dječak turista, a čiji je djed bio polarni istraživač, pa je pismo dao mrnaru na sjeverni pol, a potom u sjevernu am,eriku da bi potom završilo u Argentinskoj ravnici, gdje ga je pronašao sin dalmatinca, koji ga je dao mornaru. A kad je brod počeo tonuti na atlantiku , mornar je stavio pismo u bocu i bacio u more. Bocu je progutao veliki morski pas i odjurio u tihi ocean. A tu su je upecali mornari koji su krenuli u rat u Koreju. Mornara koji je nosio pismo zarobili su Kinezi. Tako se pismo našlo u kini , pa onda u indiji, da bi konačno nakon dugog putovanja stiglo u selo Kokošja Pogibija. Dohvatio ga je vjetar i unio u dvorište seoske kuće, pravo na ruke Djeda Bradonje Brkića. Kasnilo je godinu dana i stiglo je ravno na djedov 101 rođendan.
DOŽIVLJAJI ČIČA ZIMONJE: Čiča zimonja svake godine, nekad ranije nekad kasnije, drsko zavlada čitavim našim krajem. Okuje rijeku, sjedne na svačiji klrov, štipka đake za uši, lunja noću oko vojničke kasarne i vuče stražare za nos, pa je čak toliko smion da se kroz razbijen prozor uvuče u stanicu milicije i škaklja milicionare po tabanima. Čiča je najbolje raspoložen u Januaru . Fijuče, zvižduka i trese srebrenim praporcima hladnog sjeverca, vijori snježnom zastavom, i po prozorskim oknima slika blistave hladne šume.
DOŽIVLJAJI JEDNOG ČVORKA U ovoj priči riča se o čvorku koji je tražio prošlost, jer je u prošlosti bilo mnogo grožđa. A gdje je ta prošlost?. Čvorak želi da je nađe , a kako? A gdjke li mu je ta prošlost, u jedan glas upitaše čvorak i vrabac, misleći da je to neko mjesto. Pa iza vas je, klipani jedni, podrugljivo grakne Gavran i diže se uvis pa odleti prema poljima, jer nije želio da dalje razgovara sa neznancima.
ŠAROV U ZEMLJI BAJKI: Šarov u zemlčji bajki traži pseće selo. Psi su davno zaboravili put do sela, samo ga u snu vide. O njemu je često sanjao i Šarov koji je vodio slijepca. Jednog dana starca su odveli u starački dom, a Šarov je otišao da traži pseće selo. Lutajući tako, stigao je u neku nepoznatu zemlju. Bila je to zemlja bajki. Svi posjetioci morali su se pridržavati određenih pravila: Ničemu se ne čuditi, paziti da ne pogaze patuljke, čuvati se divova, od prijevoznih sredstava upotrebljavati samo : leteći ćilim, metlu i čizme od sedam milja, ne izdati svoga druga, to se ovdje strogo kažnjavalo.
STRAŠNI ZMAJ Ovo je priča o zmaju koji stanuje na planini Grmeču. Ali na njegovu veliku žalost, ljudi ga se nisu plašili. On se svega plašio: vlaka za koji je mislio da je ogromni zmaj, aviona kojeg je smatrao ogromnom pticom, dječaka koji su pravili zmajeve od papira. Zato je zmaj odlučio da više nebude strašni zmaj već da nešto drugo radi. Zaposlio se kod babe Klepetuše, pa u cirkusu i gdje je god radio, otjerali su ga. Otkad je vido ljudsku snagu, pamet i vještinu, zmaj se primirio i otišao u veliku prostranu zemlju priča, daleko na kraj svijeta.
Bilješke o piscu:
Branko Ćopić rođen je 1915. godine u Hašanima kod bosanske Krupe, a umro je 1984. godine u Beogradu. Najpoznatija dje su mu: U carstvu medvjeda i leptirova, Orlovi rano lete, Slavno vojevanje, Magareće godine, Djeda trišin mlin i mnoge druge.

Patuljak vam priča lektira

Patuljak vam priča  pisac: Ahmet Hromadžić
Vrsta djela: Bajke
Mjesto radnje: 
Vrijeme radnje:
Tema:
Ideja:
Kratak sadržaj:
Patuljak Zlatibor pričao je dječacima razne priče a neke od njih su ove.
ZLATOKLJUNA PTICA:Pročulo se među ljudima da u šumi živi zlatokljuna ptica. To je bilo dovoljno da u planini započne lov na pticu, kakv dio tad nije upamćen. Ptica je stalno bježala pred ljudima i neprestano pakala. Nije znala zašto je ljudi progone. Mala sjenica joj je objasnila " Ti imaš zlatan kljun. A ljudi cijene zlato. Onaj ko te uhvati, postaće bogat". Jednog dana ljudi su u šumu donijeli dva sokola da je uhvate. Pratili su je u stopu, jadna pštica bila je veoma nestretna. Jednom je ugledala bistru jezersku vodu. Donijela je odluku: "Bolja je smrt u valovima nego sloboda u kavezu": Pogledala je još jedanput, šumu, sunce, zemlju, vrhove planina i strmoglavila se u jezero.

BIJELI SLAVUJ:U jednom slavujskom gnijezdu došao je na svijet bijeli slavuj. Čim je malo ojačao počeo je da pjeva. Njegova pjesma je bila tako neobična, tako zvonka i tako divna da više nijedan slavuj nezapjecva već pohrliše da vide novog; pjevača. Kad su ga vidjeli jako se začudiše bijelom pjevaču. Iako je lijepo pjevao , slavuji rekoše da on nije slavuj , već golub , jer samo golubovi imaju tako bijelu boju. Rekoše mu idi golubovima. I mali slavuj napusti majčino gnijezdo, bio je tužan. Pokušao je živjeti sa golubovima ali mus tari golub reče "Među nama bio bi samo stranac i nikad nebi postao šata želiš". Sažali se mali slavuj i zapjeva najtužniju pjesmu u svome životu. Sve su ga ptice zadivljeno slušale. Tako je bijeli slavuj lutao tražeći prijatelje ali ih nije nije našao. Došla je zima i svi slavuji su odletjeli na jug osim bijelog slavuja, tad on zapjeva opet svoju tužnu pjesmu. Jedan dječak ga je čuo i odlučio da mu pomogne. Unio ga je u toplu sobu i nahranio i slavuj se oporavio. Malo po malo slavuj se navuikao na dječaka.Jednog proljetnog jutra mali slavuj zapjeva svoju najljepšu pjesmu. Pjevao je svom prijatelju dječaku, a dječak je otvorio prozor i pustio ga na slobodu. A slavuj se spusti na ružin grm i nastavi pjevati još ljepše tako da su svi slavuji morali zašutjeti. Pitali su se odakle je on došao, a on im je ispričao svoju tužnu priču i svi su slavuji zaplakali. Tako je bijeli slavuj bio primljen u svoju porodicu ali nije zaboravio dječaka koji mu je bio prijatelj.Svakog dana dolazio je u njegov vrt i pjevao mu najljepše pjesme.
JATO:Ovo je priča o borbi između jastrebova i čavki. Jastreb je svakog dana napadao čavke i ubijao ih, a one su ga se plašile. Jednog dana mudra sova im dade savjet da se ujedine i napadnu jastreba. Čavke tako i učiniše i ubiše jastreba. Sloga i nemoćne spasava.
SVIRALA: Jednog hladnog zimskog dana jedan dječak je našao polusmrznutu pticu, unio ju je u kuću i čuvao do proljeća. A kad je stiglo proljeće, ptica mu je poklonila čarobnu sviralu. Kad god bi zasvirao oko njega bi se okupilo jato pticakoje su mu pjevale najljepše pjesme. One nisu zaboravile dječakakoji im je učinio dobro.
Bilješke o piscu:
Ahmet Hromadžić je rođen u selu Bjelaju nedaleko od Bosanskog Petrovca, 1923. godine a umro je u Sarajevu 2003. godine. Njapoznatija djela su mu : Patuljak vam priča, Zlatorun, Zelengor, Bijeli slavuj, Bijeli cvijet, Patuljask iz zaboravljene zemlje, Okamenjeni vukovi, Bistri potoci, Dječak jaše konja.

Stara tajna lektira za 5-razred

Stara Tajna  pisac: Advan Hozić
Vrsta djela:
Zbirka dramskih igrokaza,
Mjesto radnje:
Vrijeme radnje:

Tema: 1.prve ljubavne dječje simpatije, 2.odnos između djece i odraslih, 3.odnos izmneđu učenika i nastavnika.
Ideja: Školsko doba najljepše je doba u ljudskom životu.
Kratak sadržaj:
Stara tajna:

Fuad je mrkom šapnuo na uho neku tajnu. Fuad potom odlazi u kino, a Mrkom pristupa drugar Zejnil. Pita ga o čemu je razgovarao sa Fuadom. Zejnil mu je to u povjerenju šapnuo na uho. Potom Zejnil Fuadovu tajnu odaje Dudi. Na kraju Zejnil ostaje sam na sceni, a njemu prilazi djevojčica zlata. Zejnil i njoj odaje Fudinu tajnu, a ova je na kraju kazuje drugarici minki. Ta mnogo čuvana tajna za minku je posve stara. Fuad je u nju ludo zaljubljen. Na to minka hladno odgovara: To nije nikakva tajna, to Fuad priča svima, a sve u nekakvom povjerenju, bezveze.!.
Varka:
U Mehinoj kući , Meho, Dejan i Ivo bajagi uče, a ustvari slušaju muziku sa kazetofona. S njima je Mehina mlađa sestra Hata. Odjednom zvoni telefon i dječaci isključuju kazetofon. To zove Mehina majka i pita ga da li uči. On joj brzo slaže da uči. Nakon toga dječaci ponovo slušaju muziku, a telefon ponovo zazvoni. Ovaj put Mehin tata pita Mehu dali uči biologiju. Meho je opt slagao da upravo uče vrste riba . Otac je zatražio da razgovara i s malom Hatom, i upitao je šta rade dječaci. Hata nevino odgovara da dječaci ne uče , već slušaju muziku sa kazetofona. Tako je njihova dječačka varka bila razotkrivena, jer mala Hata nije željela lagati roditeljima.
Imitatori:
Grupa dječaka i djevojčica razgovara o budućoj školskoj priredbi na kojoj bi imitirali određene ličnosti. Djevojčica Ajša kaže da će imitirati svog amidžu koji stalno govori "kako se uzme". Dječak Hašim odlučio je imitirati svog tatu sa dosadnih poslovnih sastanaka, dok je Dunja je dunja imitirakla svoju nakinđurenu komšinicu. Dječak Begler priznao je da nema talenta za imitiranje. Tako su se dječaci i djevojčice pripremili za školsku predstavu imitiranja pod nazivom "pokaži šta znaš". 
Bilješke o piscu:
Advan Hozić rođen je 1926 godine u Kotror Varoši. Poznat je kao pisac knjiga za djecu, najpoznatija djela su: Romani- Dobroćudni ratnici, dva i pol borca, Dječaci iz ulice zmaja od bosne, Glavna snaga, Lopuža, Dječak i balon.

Zvjezdangrad lektira 5-razred

Zvjezdangrad  
pisac: Željko Ivanković
Vrsta djela: Zbirka pripovjedaka,
Mjesto radnje: Zvjezdangrad, Vareš, u dolini željeza,
Vrijeme radnje: srednji vijek, zatim 1960 godina, suvremeno doba.
Tema: Postanak grada zvjezdangrada i doživljaji iz piščeva djetinjstva,
Ideja: Dobrota plemenitih ljudi može spasiti čitave gradove,

Kratak sadržaj:
Legenda o postanku Zvjezdangrada:
U vrijeme kad je harala kuga, brat Ivan povede svoju braću na dalek put, da pronađu novo mjesto za život gdje neće biti bolesti ni neprijatelja. Ivan je pratio najsjajniju zvijezdu sjevernjaču, i zbog njegovog zagledanja u zvijezde prozvaše ga Zvjezdan. U jednom šumovitom gorju Zvjezdan i njegova braća odlučiše sagraditi sebi dom u jednoj dolini. Tu je ostao najmlađi brat Ivan a ostali sagradiše sebi kuće nedaleko odatle. Zvjezdan je sebi sagradio kuću u srcu jeden planine ispod zvijezde sjevernjače.Tu j enastalo najprije selo koje prozvaše zvjezdangrad a posle Nikola Zvjezdanić je dao izgraditi i utvrdu. No zid sa južne strane se stalno rušio i on upita znalce što bi to moglo biti. Zvjezdanoznalac Abrozije mu reče kako u zid treba ugraditi najljepšu curu u selu. Nikola se uplaši jer je najljepša u selu bila njegova kćer Danica. Zato ne posluša Ambrozija, pa se njegova kćer posle skameni, pa se svi uplašiše za svoje kćeri. No, onda je Nikoli došla pastirica Zvjezdana i ponudila se da nju ugrade u zid. Tako i bi, možda su i po ovome dali gradu ime Zvjezdangrad. Jedino se znalo da i sad ispod južnog zida teče vrelo pod imenom Zvjezdanine suze.
  • Odlazak:
U Ivanovoj kući nestrpljivo čekajuIvana koji već duže vrijeme prikuplja dokumente za odlazak u njemačku. Njegovoj supruzi i djeci to je teško padalo. Otac je došao pijan i rekao im da će uskoro otići u njemačku. Članovi porodice živjeli su siromašno, a ljetovanje na moru bio je samo pusti san. Sutra dan majka je djeci rekla da će otac dolaziti kući za Božić i Uskrs. Tat je trebao otići vlakom za njemačku u petak. Majka i djeca su ga svečano ispratili. Djeca su kroz otvoren kućni  prozor mahali ocu u vlaku a i on njima. Kasnije su svi u kući plakali.
  • Dva oblačka:
U putovanja oblaka na istok dva oblačka zaljeli su da se igraju sa drugom djecom oblačićima. Molili su majku da ih pusti, i ona je dozvolila ali rekla im je da se čuvaju sunca i velikih tamnih oblaka. Djeca su se bezbrižno igrala, kad odjednom začuje se grmljavina. Otac oblak vrati se kući i rekao da morajud a se sele jer je tako odlučilo vijeće oblaka. Bka oblak bila je zabrinuta jer bi ovo moglo biti zadnje njihovo putovanjejer oblaci ne žive dugo. Djeca su bila tužna zbog bakine priče, ali ih je ona utješilakako će na sjeveru sresti oblake koji nose košare pune snijega na leđima.
  • Opis likova:
U priči kako je postao zvjezdangrad glavni lika je Nikola Zvjezdanić. On je mudar čovjek i brinuo se o svim stanovnicima zvjezdangrada. Nikola je imakćerku Danicu najljepšu djevojku u gradu.
 
Bilješke o piscu:
Željko Ivanković rođen je 1954. godine u Varešu, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je zvršio u Visokom, a filozofski fakultet u Sarajevu. Piše poeziju, pripovjetke, eseje. Objavio je mnoge knjige za djecu. Za djecu je objavio dvije knjige pripovjedaka: "Zvjezdangrad", "Odrastanje".

Pustolovine Baruna Minhauzena lektira 5-razred

Pustolovine Baruna Minhauzena  pisac: Raspe - Birger
Vrsta djela: Pripovijest,
Mjesto radnje: čitava zemaljska kugla pa čak sunce i mjesec,
Vrijeme radnje: druga polovina 18 vijeka, spominje se 1776. godina,
Tema: čudesna putovanja baruna Minhauzena oko svijeta,
Ideja: moć ljudske mašte je bezgranična ,
Kratak sadržaj: Put u Rusiju:
Putujući kroz rusku zavjeanu ravnicu Minhauzen priveza konja za neki šiljat kolac koji je stršio iz dubokog snijega i tu tvrdo zaspa. Kada se ujutro probudio vidio je da je njegov konj bio privezan za šiljak nekog crvenog  tornja. Što je on protumačio da je snijeg preko noći okopnio i da se tek sad vidjelo da je to toranj u centru nekog sela. UI dalekoj rusiji je Minhauzen  na svojim plećima prebacio i izvukao iz jarka poštanska kola a da to nisu mogla učiniti ni dva snažna konja. Stražnje noge jednog konja je potom Minhauzen stavio u svoj džep.
Deset Minhauzenovih pomorskih pustolovina:
Prošao je kroz oluju koj ačupala džinovsko drveće iz korijena, bacala ga kilometrima u vis i ponovo vraćala na ista mjesta. Zatim se na otoku našao izneđu krvoločnog lava i krokodila, ali ih je Minhauzen u poslednji tren izbjegao i lavlja glava zaglavila se u krokodilovim ustima, pa ih je Minhauzen oboje ubio. Uza sve to Minhauzen je zamislite spasio i brod u koji je udario ogroman kit i napravio toliko veliku rupu da bi brod sigurno potonuo da srećom Minhauzen nije svojom stražnjicom začepio rupu i tako ga sretno doveo do luke. U sredozemnom moru Minhauzen je zapao u želudac ogromne ribe, ali je u njezinom želudcu počeo izvoditi škotski ples da se riba morala ispraviti i postati metom talijanskim mormariam, koji su na opće čudjenje iz utrobe izvukli živa i zdrava Minhauzena. Barun je u mramormom moru upoznao i jednog zanimljivog Francuza, koji je u zračnomm balonu odletio čak do sunca  i tamo ispekao ukusno ovčije meso. Kasnije se Francuz sretno spustio u Carigrad, tačno pred MInhauzena. Na putu za Egipat Minhauzenova barka naišla je na veliku poplavu Nila, koja je nosila u bujici bademovo drveće pa su se Minhauzen i ostali držali za granebadema i jeli njegove plodove puna 22 dana, sve dok se more nije povuklo i Nil vratio u svoje korito. Minhauzen se zatekao i na otoku od golemog sira, kojeg su stanovnici preko dana jeli, a sir je opet preko noći narastao. I tako kao da i nema kraja Minhauzeonivim lažima i čudesnim putovanjima .
Glavni lik:
Barun Minhauzen: rođeni putnik i pustolov, ali i pričalac, duhoviti i neumorni pripovjedasč koji u priči pronalazi glavni smisao ljudskog života. on sam sebe smatra časnim i dostojanstvenim čovjekom, kavalirom, učtivim gospodinom koji nastoji svima pomoći.
Bilješke o piscu:
!785 godine u Engleskoj je objavljena knjižica o Minhauzenu pod nazivom "Priručnik za vesele ljude". Knjižicu je napisao njemački profesor arheologije Rudolf Erih Raspe, koji je tada živio u Engleskoj. Prema Raspeovom izdanju 1786 izašlo je i njemačko izdanje priča o barunu Minhauzenu za koje je utvrđeno da ga je napisao njemački pjesnik Gotfrid August Birger. Zahvaljujući Birgerovom izdanju priče baruna Minhauzena postale su poznate diljem svijeta.

Putovanje Plave Strijele lektira 3-razred

Putovanje plave strijele
pisac: Gianni Rodari
Vrsta djela: Dječji roman,
Mjesto radnje: Benfinina trgovina, ulica, zatvor,
Vrijeme radnje: U vrijeme tri kralja, zima,
Tema: Siromašni dječak Francesko, i igračke koj ga pokušavaju naći,
Ideja: Sve igračke na svijetu ne vrijede kao jedan pravi prijatelj.

Kratak sadržaj:
Pripovjetka "Putovanje plave strijele" ima 22 poglavlja što je ujedno i fabula događanja.

1. Befanina prodavonica  

 Befana bijeaše star gospođa, veoma plemenite krvi i ugleda rekli bi neki Barunica. Ona je imala trgovinu igračaka , s njom u kući živjela je njena sluškinja Tereza. Befana je djeci svojih bogatih kupaca svake zime nosila poklone, letjela je na svojoj metli i dijelila na noći uoči sveta tri kralja.
 

2. Plava strijela 

 Jednog dana Befana silazi u skladište u podrumu i pronalazi kutiju punu igračaka koju godinama već nije vidjela. U kutiji su bile lutke crvenih indijanac, kaubojaca, i puno drugih lutki, a bio je i električni vlakić sa postajom svim na postaji i u vlaku, strojovođa, šef postaje i drugi. Ona uzima u ruke vlak i čisti ga od prašine i nazva ga Plava strijela, i reče baš će dobro doći u izlogu da privlači djecu u trgovinu.

3. Francesko 

 Dječak Francesko bio je siromašan, jednog dana dolazi kod Befane u trgovinu nakon što joj je prije mjesec dana poslao pismo da mu pokloni elektirčni vlak. Međutim Befana mu objašnjava da nemože vlak dati besplatno, tužan dječak izlazi van i naslanja svoje lice na izlog i promatra vlak i postaju i sve ostale igračke na izlogu jecajući. Lutke u izlogu isto tako su promatrale dječaka i jedna po jedna počele su da jecaju plaču baš kao i dječak, bilo im je žao siromašnog dječaka.

4. Šef postaje nema ideja 

 Francesko se vratio i sutra promatrti vlak u izlogu i opet prekosutra i dolazio je nekoliko dan promatrati vlak. I svi su stanovnici izloga zavoljeli Franceska. A šef postaje izjavio je kako nema ideju što da učine kako bi usrećili Franceska.

5. Prepustite to Kusku 

 Kusko je bi plišani pas, nakon što su lutke zaključile da je Francesko siromašan i da i ove godine neće dobiti poklon, mali plišani pas kusko predloži da oni svi odu do njega sledeće večeri.

6. Odlazak 

 Sledeće večeri nakon što su riješili problem kako sići sa izloga i uz pomoć sjedećeg pilota i aviona spustili su se na pod i otišli do podrumskog skladišta i zaključali ga iznutra. Prolazeći pored izloga sluškinja Tereza primeti da je izlog prazan i povika Befinu kako su lopovi pokrali izlog. Befian stiže i primjeti da trgovina nije provaljena i pođe do skladišta međutim ono bi zaključano iznutra , ona sjedne ispred i reče Terezi kako je sigurno da lopovi nemogu van nego kroz ta vrata. Međutim lutke i plava strijela pronalaze rupu u zidu i prolaze u drugu prostoriju do skladišta.

7. Žuti medo silazi na prvoj postaji  

 U drugoj je prostoriji već netko bio i umalo što general nije izdao naredbu za pucanje Kusko ih prekide i reče da se ne boje, to je samo diejte koje spava. Tamo je stanovala neka siromašna obitelj. Tu žuti medo odluči ostati kod siromašnog dječaka koji nikad nije dobio poklon.

8. Uzbuna na mostu 

 Lutke smještene u vlak Plavu strijelu nastavljaju put dalje po ulici i nailaze na blatnjavu lokvu preko koje grade most da je pređu. Nakon prelaska general minira most i diže ga u zrak. Befina nakon dugog čekanja razvali vrata skladišta i vidje da tamo nema nikog, uze svoju metlu i poleti ulicom iznad igračaka ali ona ih ne vidje jer se oni sakriše u neku vežu.

9. Oproštaj s lutkom Ružom 

Veža je bila natrpana košarama za voće, ovdje su našli jednu staricu kako spava bila je hladna kao led. Ugrijmo je predloži lutka Ruža. I ona odluči ostati s staricom kako bi je grijala i pravila joj društvo, priljubi se uz nju i zagrli je. Ujutro kad se probudi prepade se jer nije nikad vidjela tolikisvijet koji se skupio da vidi staricu koja je umrla a lutka ruža je ležala pored nje. Kad je došao karabinjer uzeo je lutku za svoju malu djevojčicu.

10. Kip generala 

 Pognute glave Kusko je njušako ispred lokomotive i vodio vlak po tragu do Franceska. Ubrzo je general ostao bez svojih topova spali su sa vlaka i propali u snijeg i nestali . General je sišao i otkopavao snijeg da vidi što se dogodilo s njima, kad iskopao vidio je da je ispod odvodna rešetkai da su topovi propali u šaht. Tako je general tvrdeći da on više nije ni od kakve kristi i da će tu ostati nepomično, međutim snijeg padai pado i zapadao generala pa je izgledao kao kip od snijega koji priča. Kad su nastavili dalje napal ih je mačka koja htjela dočepati kanarinca koji visio izvana i uspjela je i uništila ga ej pošto je kanarinac igračka, pa su ga vojnici zajedno s kavezom zatrpali u snijeg.

11. Spomenik koji govori 

 Sjedeći pilot u svom avionu pokušava naći trag dječaka i hvata ga velika ruka brončanog kipa koji govori. On im reče kako je prije nekoliko da čuo da je neko spominjao na ulici ime Francesko. Kusko ponovo nalazio trag dječaka i kreću dalje.

12. Prema cilju 

 Befina i služavka Tereza prate igračke i vlak skrivajući se u grmlju nakon čega služvka padne među indjijanec i oni je prikovaše svojim sjekirama za snijeg a Befina se vrati kući sama. Plava strijela nastavi put dalje i stiguše u kuću za koju su mislili da je dječakova. Uđoše međutim tamo nije bilo nikoga, kusko je unatoč što nije bilo nikogodlučio ostati i čekati.

13. Srca triju drvenih lutaka 

 Svi su bili razočarani što nisu našli Franceska pa su uzeli notes koji su zaplijenili sluškinji u njemu je bilo puno Franceska pa su klrenuli po redu do svakog siromašnog dijeta. Tri drvene lutke su cvokotale od zime pa im je crvenko nacrtao velika srca na grudima da im bude toplije. Kusko je ostao na pragu napuštene kuće pa je sad predvodnik vlaka bio motociklist.

14. Priča o Francesku 

 Francesko je imao 10 godina i polazio je u 4 razred. Njegov otac bio je ulični prodavač novina,. nakon što se razbolio i umro Francesko je morao raditi da zaradi za život. Radio je u kinu prodavao karamele i žvake, i kad se vraćao kući uhvate ga dva lupeža i natjeraju da uđe u Befini trgovinu i otvori im vrata. Međutim on je počeo lupati i tako dozvao policiju koja nehtjede slušati nego ga odvede u zatvor , tamo su bila i ona dva lupeža. Francesko je groko plakao.

15. Sjedeći pilot slijeće 

 Plavu strijelu predvodi motociklist,obilazeći od kuće do kuće siromašne djece i na svakoj adresi izađe po nekoliko lutaka da ostanu kod djece. Došla je na red crna lutka koja je trebala izaći kod djevojčice livije međutim ona hoće da sjedeći pilot pođe s njom što on i učini.

16. Polubradi napokon plovi 

 Na sledećoj postaji bio je red na polubradog, taman na toj adresi živio je dječak po imenu Marino, sigruno voli more kad se tako zove zaključi polubradi i zaplovi svojim brodom prema kući.
 

17. Čudesni događaji kutije bojica 

 Od kuće do kuće naša se družina pririjedila, motociklist je izabrao kuću jednog malog mehaničar, indijanci i kaubojci trošnu kućicu na kojoj su bili stripoci o njima, na kraju ostaše samo šef postaje, vlakovođa, strojovođa i kutija bojica. Na sledećoj adresi izađoše kutija bojica i uvukoše se jedna po jedna u kuću kroz ključanicu.

18. Čuvareva kućica br. 27 

 Plava strijela je jurila kroz noć prema poslednjoj adresi kući dječaka Roberta. Ali to nije bila obična kuća to je bila kućica čuvara na željezničkoj postaji. Kad su prišli blizu Robrtov otac izađe iz kuće i Pozva Roberta da vidi das se nije snijeg odronio na prugu, tako je i Ibilo iRober spasi brzi vlak da ne udari u snijeg. U međeuvremenu valkić se uvuče u kućicu, i kad se Robert vratio zaprepasti se od sreće i pomisli kako mu je to otac kupio, međutim otac kaže da nezna otkud se vlakić stvorio tu. Robert je bio presretan.

19. Befina zna kako se to rad

 Čuvar u zatvoru koji je poznavao Frabceska otiđe do Befine i zamoli je da izvuče dječaka iz zatvpra jer ona zna kako ovaj nije kriv. Befina to i učini i dovede Franceska kod sebe i obeća mu da će ga zaposliti da čisti igračke i slažeih i izdaje račuen, Francesko je presretan uzme kočiju i krene kući ali zaspi u kočiji.

20. Kusko želi umrijeti 

 Kusko se trese od hladnoće i želi poći. I tako nakon dugog lutanja ulicama kusko začu šum konjsik kopita koji jje vukao kočiju. Kad je kočija prolazila Kusko se uhvati straga i pope se na kočiju. Radoznali kusko ulazi u kočiju da vidi tko se vozi kad tamo oči nmu se razgoračiše, bio je to Francesko.

21. Kusko uči lajati 

 Kusko osjeti kako mu srce skače od radosti. Zatim ugleda svoj rep , izgledao mu je nekako drugačije pa ga pokuša uhvatiti. Tako se nađe na Franceskukoji se u tom probudi. Pas uzvikne sretno Francesko. Otkud se pojavio, možda mi ga je poklonila Befina, ali ona poklanja samo igračke ovo je pravi pas, vlažnih očiju punih ljubavi. Dobro ste razumjeli Kusko je postao pravi pas viš enije igračak. Francesko ga nježno pomilova po leđima a kusko mu skoči na koljena i zalaja po prvi put u svom životu.

22. Što je to prijatelj

 Sledećeg da Francesko krene na posao kod Befine, cijelim se putem igrao s Kuskom, valjali su se po snijegu , trčali, utrkivali se. Kad Befina ugleda psa nije ga prepoznala uz malo nagovaranja dopustila je da Kusko bude u trgovini s Franceskom ali pod uvjetom da ne prlja pod. Kusko je svojim lajanjem upozoravao kad dođe neki kupac, uveseljavao je djecui igrao se s njima dok su njihovi roditelji razgovarali s Befinom. Francesko se više nije toliko igrao igračkama već se satima igrao s Kuskom. Sve igračke na svijetu ne vride kao jedan prijatelj , govorio je Francesko.

Opis likova:

Francesko: 
10 godišnji dječak, siromašan, ostao bez oca i mora da zarađuje za život. Plemenit, dobar, pošten i hrabar kad je lupanjem pozvao policiju i spasio Befininu trgovinu od pljačke.

Befina:
starica koja ima prodavaonicu igračaka, ona poklanj apoklone bogatoj djeci a siromašnoj ne. Ipak pokazala je dobrotu kad izvukla Franceska iz zatvora i dala mu posao.

Tereza sluškinja: strašljiva i nespretan kad us je lutke zarobile, ipak dobra i zahvalna.

Magareće godine lektira 5-razred

Magareće godine  pisac: Branko Ćopić
Vrsta djela: Dječji roman,
Vrijeme radnje: 1942 godine,
Mjesto radnje: grad Bihać,
Tema: piščevo djetinjstvo provedeno u đačkom internatu u Bihaću.
Ideja: Na život uvijek treba gledati s vedrije strane.
Kratak sadržaj: Fabula:
Roman "Magareće godine" ima veoma razgranatu fabulu. Radnja se događa u sadašnjosti i prošlosti. Radnja počinje 05.11.1942. godine, kada su partizani oslobodili grad Bihać. U krajiškoj brigadi bili su pisac i njegov drug iz đačkog konvikta, tobdžija Baja. Došavši do zgrade đačkog doma internata, pisac se počeo prisjećati svog djetinjstva i đačkih dana. Roman ima 28 poglavlja  a svako poglavlje više epizoda.
Fabula:
  1. poglavlje: Piščev dolazak u đački dom internat.
  2. poglavlje: Upoznavanje sa piščevim drugovima iz konvikta: Duletom Dabićem zvanim De-De-Ha, Bajom Bajazitom, Hamidom Rusom, Krstom Buvom.
  3. Dolazak Hajduka u Bihaćku kulu.
  4. Bijeg Hajduka iz kule.
  5. Konviktaši prave smicalicu Pazitelju Smrdonji: u kutiju s rahat-lokumom podmeću mu kokošija crijeva.
  6. Krsto Buva pripovijeda šta je bilo na Smrdonjinom ljubavnom sastanku.
  7. Družina se sveti dječaku Bobi Lutki zato što ih je izdao smrdonji.
  8. Vesele dogodovštine iz učionice - Krsto Buva ubacio vrapce, De-De-Ha se obrukao na času vjeronauka.
  9. Dolazak braće Mandića u konvikt.
  10. Braća Mandić predlažu da družina spali "Crnu knjigu".
  11. Družina se dogovara kako će provaliti u učuionicu i spaliti crnu knjigu.
  12. Baja se zaljubio.
  13. Pisac Branko piše ljubavno pismo za Baju.
  14. Pisac Branko zaljubljuje se u Zoru Tanković.
  15. I Branko Mandić zaljubljuje se u zoru.
  16. Braća Mandić priređuju spletku Baji, Bobi Lutki i Zori.
  17. Dječaci se ponovo vraćaju ideji uništenju crne knjige.
  18. Jedan od blizanaca Mandića krade ključeve i simulira da je mjesečar pred čuvarom, Jovom Škandalom.
  19. Dječaci spaljuju crnu knjigu i zbog toga ih čitav konvikt slavi kao heroje.
  20. Perfekt kažnjava Duleta Dabića izbacivanjem iz konvikta.
  21. De-De-Ha se privremeno smiješta u magacinu iza konvikta.
  22. Djevojčice poklanjaju posebnu pažnju Duletu, koji je postao najpopularniji dječak u konviktu.
  23. Konviktaši osnivaju list kreketaljka.
  24. Dječaci u konviktu spremaju štrajk zbog loše hrane.
  25. Štrajk u konviktu.
  26. Štrajk donosi rezultate i smijenjen je perfekt, De-De-Ha jer vraćen u konvikt.
  27. Sloga u konviktu.
  28. Pisac se prisjeća svojih drugova iz konvikta i nezaboravnih "Magarećih godina".
Bilješke o piscu:
Branko Ćopić rođen je 1915 godine u selu Hašani ispod planine grmeč blizu Bosanske Krupe. Napisao je velik broj djela za djecu i odrasle. Bio je pripovjedač i romanopisac. Osnovnu školu završio je u Bosanskoj Krupi a učiteljsku školu pohađao je u Banjoj Luci, Sarajevu i Karlovcu. Diplomirao je pedagogiju u Beogradu. Njegova najpoznatija djela su: Prolom, Doživljaji Nikoletine Bursaća, Ne tuguj bronzana stražo, Bašta šljezove boje, Delije na Bihaću, Osma ofenziva i druge. Branko Ćopić je izvršio samoubojstvo u proljeće 1984.godine.

Lesi se vraća kući lektira 5-razred

Lesi se vraća kući  
pisac: Eric Knight
Vrsta djela: Roman,
Mjesto radnje: Sjeverna Engleska pokrajina Jorkšir, rudarsko selo Grinal bridž i gornja Škotska.
Vrijeme radnje: od sredine ljeta do početka zime,
Tema: herojski put keruše Lesi od Gornje škotske do njenog doma u Grinal Bridžu, kao i ljubav dječaka Džoa prema lesi, i njena vjernost prema Džou i njegovim roditeljima.
Ideja: čežnja za rodnim domom.

Kratak sadržaj:

U malenom jestu Grinal Bridžu u pokrajini Jorkšir, živjela je rudarska porodica Sama Karakloa. Sam je imao sina Džoa koji se nije odvajajo od keruše Lesi, vjerna lesi svakog dan je čekala Džoa ispred škole i pratila ga kući. Međutim zbog siromaštva Džoov otac Sam bio je prinuđen prodati Lesi bogatom vojvodi od Rudlinga za 15 funti. Vojvoda od Rudlinga poklonio je Lesi svojoj Priscili a slugu Hejnsa zadužio je da brine o Lesi. Ali Lesi se nije mogla naviknuti na novi dom i odbijala je hranu, samo je tužno cviljela i željela se vratiti u rodni dom. Prvom prigodom kad lesi treba dočekati Džoa ispred škole, lesi bjkeži i vraća se Džou. On je presretan, ali majka i otac mu narđuju da više nesmije dovoditi psa kući. Ljutiti sluga hejns vratio je lesi nazad. Djevojčici priscili bilo je čudno zašto lesi bježi od njih i znala je da pas kod njih nije sretan. Sluga Hejns ogradio je štenaru žicom, ali lesi preskače žicu i ponovo bježi Džou. Ovaj put Džo bježi od kuće i zajedno sa lesi odlazi u močvaru, ali otac ga tamo pronalazi i grdi ga. Lesi je ponovo vraćena Rudlingovima. Otac saopćava Džou da je vojvoda odveo lesi na sjever u škotsku, gdje će je odvesti na izložbu pasa. Lesi se niako nije mogla naviknuti na hladnu klimu u škotskoj, a sluga ju je držao vezanu na lancu. To je razljutilo priscilu i vojvodu i on naređuje hejnsu da svaki dan šeta lesi. U šetnji lesi iskorištava hejnsovu nepažnju i otima se i bježi prema jugu. Na putu prema jugu upala je i u veliku škotsku oluju i grmljavinu, ali lesi jeza sebe našla sklonište u pećini i kad je oluja prstala nastavila je svoj put.Nakon četiri dana putovanja lesi je osjetikla strahovitu glad i krenula je u potragu za hranom. Nanjušila je kunića i susrela je lasicu koja je u čeljustima imala ubijenog kunića. Lesi je otela kunića i slasno ga pojela.Na svom putu lesi naišla na jezero koje morala zaobići, putovanje oko jezera trajalo je sedam dana. U blizi jednog sela preplivala je nabujalu rijeku i od hladnoće dobila je groznicu, a ui šapi je imala bolno zabijen trn. Ipak nakon devet dana lesi je ozdravila i nastavila svoj put. N a tom putu upala je u jednu čobansku čeku koju su sčobani pravili za pse lutalice i jedan od njih pucao je i ranio lesi u slabinu, zatim su je napali čobanski psi ,ali lesi im se hrabro suprostavila zbog čega su joj čobani poštedjeli žuivot. Potom je došla u predio škotskih ravnica i kad je prelazila jedan most uhvatuili su je šinteri ali je opet uspjela pobjeći. Ubrzo se našla kod jedne rijeke koju je lesi preplivala bila je granica između škotske i engleske. Lesi je ponovo bila izmorena, malaksala jeko kod jedne kuće, bila je to kuća starijeg bračnog para, gospodina Dena i gospođe Dali. Oni su pronašli iznmorenu lesi i unijeli je u toplu kuću dali joj hranu i odlučili da je usvoje. No lesi je i dalje osjećala potrebu da krene kući i gospođa Dali ju je pustila. Tako je lesi opet krenula na jug. Na putu je upoznala lončara Ranlija Palmera koji je zaprežnim kolima putovao i prodavao lonce i priređivao cirkuske predstave po cijeloj engleskoj. I lesi im se priključila, ali je osjećala da cirkuski posao nije za nju već za pudlicu Tutsi. Nakon što je pomogla Ranliju da svlada skitnice koje su ga napale lesi nastavlja svoj put prema jugu. Počela je zima i padao je snijeg. Iscrpljena lesi zapala je u smetove i bespomoćno klonula na zemlju. Imala je tešku upalu pluća ali uspjela je doći do cilja pred školu u Grinal Bridžu. Tu ju je pronašao Džo i odveo kući zajedno sa jednim rudarom. Lesi se tako vratila kući prešavši više od 400 milja. Lesi je bila teško bolesna ali uspjela je ozdracviti uz pomoć Karakloovih. No oduševljenje dječaka Džoa brzo je prestalo kad se u kući pojavio vojvoda Rudling sa unukom Priscilom. Na nagovor unuke vojvoda se pretvarao da ne prepoznaje lesi a za njegovatelja svojih pas auzeo je poštenog Sama Karakloa. U kući Karaklovih konačno je zavladalo blagostanje i sreća. Sretni dječak Džon je tako opet bio uz svoju lesi kojoj je često šaptao: "Ti si moje vjerno pserto, moja vjerna čuvarkuća".

Opis likova:
  • Glavni likovi su dječak Džon i keruša Lesi.
  • Džon: on je neizmjerno vilo lesi, zato mu je teško padalo kad su je prodali, Džon je bio tipično rudarsko dijete, brzo je odrastao i učio da se samo radom može izvući iz neimaštine.
  • Lesi: lesi je bila od plemenite i rasne pasmine, ij u njezinoj krvi je bila vjernost i zahvalnost prema dobrim ljudima.
Bilješke o piscu:
Eric Knight rođen je 1897. godine u pokrajini Jorkšir u Engleskoj. Još kao dječak preselio se u SAD. Za vrijeme 1. svjetskog rata bio j evojnik u kanadskoj armiji, a tokom 2 evjetskog rata bio je major u američkoj vojsci. Erik je napisao više romana od kojih su najpoznatiji: Pjesma na vašim trubama, Leteći Jorkširac, Sretna zemlja, Ovo iznad svega, Sem Smol ponovo leti. Ipak svjetsku slavu stekao je romanom Lesi se vraća kući.

Bulke pored pruge lektira 5-razred

Bulke pored pruge  pisac: Zoran M. Jovanović
Vrsta djela: roman za djecu,
Vrijeme radnje: za vrijeme drugog svjetskog rata,
Mjesto radnje: U jednoj maloj željezničkoj stanici, i mjestima uz prugu,
Tema: Doživljaji i odrastanje jednog dječaka koji živi u mjestu pored pruge,
Ideja: Djetinjstvo je zlatno doba u životu svakog dječaka, svaki rat je veliko zlo,

Kratak sadržaj:

Šestogodišnji dječak, čiji otac je bio željezničar, zajedno sa svojim roditeljima doselio je u jednu malu željezničku stanicu. U njoj je dječak dobio svoj novi dom. Za dječaka je sve na stanici bilo novo i neobično: telegraf, crvene željezničarske kape, pruga, kuće, selo pored stanice. Dječaka je posebno zainteresirao skretničar na stanici. On je skretničaru otkrio svoju tajnu, najviše je volio crvene bulke koje rastu pored pruge jer su ga one podsjećale na kape od željezničara. Dječak se jako obradovao kad im je u goste došao stric, on je dječaku donio igračku voz i prugu. U malo mjesto ponekad je dolazio i brijač iz grada i stanovao je u kućici na kraju sela. On je noću pecao ribu na rijeci i ulovio je ogromnog soma. On je dječaku obećao da će ga ošišati kad idući put dođe u selo. Značajan događaj u životu dječaka je bio prvi dan u školi, gdje je upoznao nove prijatelje. U školi je dječak upoznao djevojčicu Mariju sa kojom je šetao po šinama držeći se za ruke. Potom je dječakova porodica odselila udrugu željezničku stanicu. Dječak je bio jako tužan, ali je ubrzo pronašao nove prijatelje. Sa jednim od njih pravio je kule od pijeska koje im je preko noći neko stalno rušio. Onda je došao rat i žene i djeca su morali izbjeći u manastir na brdu. Skrivajući se u manastirskom podrumu, dječak je često sanjao crvene bulke pored pruge.- U manastiru je upoznao dječaka koji se gegao u obliku slova G . Dječaci su nmoću gledali kako se pali zeleni fenjer (lampa) kao znak za prolaz ratnih vozova. Vozovi su bili puni njemačkih vojnika, ali su se djeca i dalje igrala svojih dječijih igara. Svi su očekivali kraj rata, i on jedošao sa vozom okićenim crvenim zastavama sa petokrakama. Na kraju, dječakovi roditelji odselili su se u grad da bi dječak mogao pohađati gimnaziju. Dječak je žalio za stanicama koje su činile njegovo djetinjstvo. Tako i završava roman, dječak je rekao zbogom stanici, razočaran izgledom stanice u gradu: " Stanica u gradu imala je dugačke i od dima crne perone. Svuda je okolo bila popločana betonskim pločama. Na tim peronima nikada pored pruge nisu mogle da izrastu bulke".

Opis likova:

Glavni likk romana je Dječak: on je živio povučeno i usamljeno, njegovo viđenje svijeta bilo je ograničeno željezničkim stanicama. a morao se stalno seliti pa je tako uvijek stjecao nove prijatelje.

Bilješke o piscu:

Zoran M. Jovanović rođen je 1933.g u Skoplju, glavnom gradu Makedonije, gdje je završio srednju školu i filozofski fakultet. Svoja književna djela objavljivao je na makedonskom i srpskom jeziku. Pisao je poeziju, drame i romane. Njegova najpšoznatija djela su roman "Bulke pored pruge", i zbirka pjesama "Prsten od neba", te "Vesela kolona od mrava do slona". Umro je 1976. g.

Izviđači vidrinog jezera lektira 3-razred

Izviđači Vidrinog jezera pisac: Stevan Bulajić
Kratak sadržaj:
Izviđači-poletarci napravili su logor na obali Vidrinog jezera.Komandir logora je bio Borko. Prve noći stražarili su Kole i Jusa.Kada su jednog popodneva izviđači otišli na popodnevni odmor, Brale, Jusa i kole su se dogovorili da se iskradu iz logora i odu u ribolov.Kmandir je, naravno bio ljut.Dječaci su to  odlučno negirali.Iznenada su se začuli pucnjevi.To su čobani krenuli u potragu za medvjedom.Ali zvijer je bila iskusna i sakrila se u šumi.Borko je bio očajan što je potjera propala. Kako će pogledati u pči roditelja ako se dječacima nešto dogodi ! Preostalo mu je jedino da sam krene u potjeru i spasi dječake. Dječake nisu uspjeli nači. Oni su se sklonili u staru vodenicu. Naložili su vatru i zadrijemali. U dubokoj noći Brala probudi neki šum. Neka sjenka se motala oko praga. Ali strah je bio uzaludan. To je Rundov koji je naljušio djecu. Prošlo je več pet dana otkad su djeca nestala. Cijeli logor se uznemirio. Borko je ponovo sa dvoje djece krenuo u potragu.Čamcem su veslali uz rijeku i zaustavili se pokraj starog mlina. Obradovali su se jer su čuli neki razgovor. Bili su to Kole, Jusa i Brale. Za pet dana hajdukovanje oni su se uvjerili da je teško i neveselo živjeti odvojeno od drugova. U logoru su se održali ispiti smjelosti. Zapaljena je logorska vatra oko koje su izviđaći pjevali i šalili se pričajući o avanturama trojice bjegunaca.
Bilješke o piscu:
Stevan Bulajić je rođen u Crnoj Gori 1926. godine, ali je djetinjstvo  i naj veći dio života proveo u Sarajevu gdje je i umro 1997. godine.Napisao je kngu Izviđači Vidrinog jezera i još neke.

Pauk, Bubica i Vjetrovi lektira 1-razred

Pauk, Bubica i vjetrovi  pisac: Branko Ćopić
Iz knjige " U svijetu medvjeda i leptirova"
Vrijeme radnje: danju i noću,
Mjesto radnje: stari hambar, šuma, list,
Kratak sadržaj:
Stari pauk je počeo da plete mrežuispod niske strehe jednog starog hambara.Planirao je svojom mrežom zakloniti sunce i da tako ljudi sjedeu mraku.Crna bubica se usprotivila njegovoj nakani i objasnila mu da je život ljudi, biljaka i životinja najsrećniji za vrijeme sunčanih dana. To pauk nije shvatio jer za njega je prava radost život u mraku gdje plete svoje mreže.Bubica je kasnije razmišljala kako da spasi nebo i da zaštiti sunce.Krenula je u potragu za prijateljem koji će onemogućit pauku da ostvari svoj plan.Naišla je na bumbara  i ljubazno mu se obratila za pomoć.Iako se hvalio  svojom odjećom i junaštvom, on nije prihvatio  da pomogne bubici.Ona nije imala uspjeha  ni u daljoj potrazi, jer su se svi plašili pletača mreže.Čak je i ponosni jelenak odustao od borbe s tim čudovištom.Umorna od brige, bubica se skloni pod list lipe i čula  nečiji tanki glasić.Ljubazno je razgovarala sa nevidljivim stvorenjem.To je bio vjetar Noćnik koji je shvatio bubicu i uz pomoć Velikog Vjetra, njegovogrođaka, spasio ljude i životinje od mraka.Veliki Vjetar je prohujao preko brežuljka i strehai procjepa paukovu mrežu a da  to bubica nije ni osjetila jer je čvrsto spavala.Kada je ujutropotražila pauka, njega nije bilo .Iznenađena bubica je glasno razmišljala šta se s njim desilo.Jutarnji Povjetarac joj je objasnio šta se desilo zlobnom pauku, što je nju učinilo srećnom i veselom.
Likovi: pauk, bubica i vjetrovi
Opis likova: 
Pauk: Pletač mreže, čuveni razbojnik, smrknuti lovac, srdito gunđalo.
Bubica: mala bubica tvrdih krila, siromašna, bez kuće i zavičaja, uplašena od pauka, tužna i zabrinuta zbog paukovih planova.
Vjetrovi: nevidljivi spasioci.