Ključić oko vrata lektira za 4-razred

KLJUČIĆ OKO VRATA 

pisac Nikola Pulić
Vrsta djela: roman.
Mjesto radnje: Škola, vrt, luna-park…
Vrijeme radnje: Ljeto
Tema: život gradske djece koja ostaju sama kod kuće.
Pouka:Osnovna pouka je skrenuti pozornost djeci i roditeljima kakve sve opasnosti krije vrijeme za kojeg su djeca bez roditeljskog nadzora.

Kratak sadržaj:

Maja ide u drugi razred osnovne skole. Zivis mamom, tatom i malim bracom koji jos ide u vrtic, a stanuje na periferiji Zagreba, u naselju Dubrava. Mama svaki dan kad ide na posao nosi bracu u vrtic, tata takoder radi pa Maja najcesce boravi sama u stanu i prije i poslije skole.
Redovito dode i baka, no ona stanuje na drugom kraju grada, u Trnju, a od Trnja do Dubrave i Majina stana vozi se tramvajem i autobusom. Baka kao svaka baka voli svoju unucicu i uvijek je brani kad napravi nesto sto se ne svida mami ili tati. Njezini nestasluci narocito zivciraju mamu. Tako je i s vratima. Maja jednostavno lupa po vratima ili sakom ili nogom kad ulazi u stan. Jednostavno se ne sjeti pritisnuti zvonce jer joj se uvijek zuri. Nato se ljute i mama i tata, posebno mama, ali nikakvi savjeti ne pomazu. Maja je jednostavno takva, i gotovo. Nema strpljenja. Hoce odmah uci poslije igre s prijateljicama ili poslije skole jer uvijek ima nekih novosti koje treba kazati mami, tati ili baki. Majina najbolja prijateljica je Suzana iako ide u treci razred. Kad je prijateljstvo u pitanju, razredi nisu vazni. Suzana uvijek nosi kljucic oko vrata. Mama i tata joj rade pa je ona uvijek sama. Doduse, svaki put joj dolazi djed s Tresnjevke, ali ona nema strpljenja cekati dok on dode ili s Tresnjevke ili iz ducana, a ne zeli mu smetati cestim rvonjenjem na vratima, zato nosi kljucic oko vrata da moze uci u stan kad god zazeli.



U Majinom razredu ima pola kljucasa. I ona se pred svima pohvalila da ce sutra doci s kljucevima. Uspjela je nagovoriti tatu da joj napravi kljuc od stana i jos jedan od ulaznih vrata zgrade. Sad ce i ona postati kljucas, tj. moci ce ulaziti u stan kad god joj se prohtije i nece zivcirati mamu lupanjem. U skoli se kljucasi dijele na prave kljucase, na polukljucase i sminkere. Pravi kljucasi su oni kojima mama i tata rade a drugog nikog nemaju kod kuce pa su uvijek sami. To su pravi pravcati kljucasi. O n i sami podgrijavaju jelo koje mama skuha dan ranije, sami pospremaju stan i sami se pripremaju za skolu. Prave se vazni i nose kljucic oko vrata. Polukljucasi su oni kojima ponekad dode baka ili djed te oni nekad nose a nekad ne nose kljucic oko vrata. Sminkeri su oni koji nose kljucic oko vrata kao ukras. Oni uvijek imaju nekoga kod kuce i uopce ne moraju nositi kljčić oko vrata. U blizini Majina stana je Mirovni dom Dubrava. Djeca ga jednostavno zovu staracki dom. O k o njega je veliki lijepi park bez ograde okruzen samo zivicom. Tu su i klupe i staze za setnje i mnogo prostora za igru. Tako u parku preko dana zive starci i djeca jer se djeca neometano igraju do mile volje. Vecinom su ta djeca kljucasi, a dolaze i nekljucasi.


Maja cijeli park moze vidjeti sa svog prozora. I ona je naravno svakodnevno u parku, igra se sa svojim drustvom. Svima se pohvalila da ce dobiti kljuc, i dobila ga je. Nije joj ga nabavio tata jer je zaboravio, nego baka. Kad je isla n a trznicu n a Kvaternikovu trgu, u kiosku je dala napraviti dva kljuca. Poslije je otisla u Namu i kupila bijelu svilenu vrpcu s plavim tockicama. Baka je kupila citavo klupko te vrpce pa sve Majine prijateljice i prijatelji sad imaju iste vrpce oko vrata na kojima rveckaju kljucevi. I sada Maja vise nije lupala na vrata, nije zivcirala mamu. Maja i Suzana su zajedno pa su tako obje savjetovale Stanka da se ne skita naseljem i da se toplije oblaci. Stanko je pravi pravcati kljucas. Mama mu radi u sve tri smjene, nekad prije podne, nekad popodne, a nekad u nocnoj smjeni tako da je Stanko uvijek sam. Ide u treci razred i bas ne slusa njihove savjete. Kadsu se Maja i Suzana vracale iz trgovine sa psom A m o n om kojeg su posudile od gospode Rezike jer ona ima bolesnu nogu pa ga ne moze voditi u setnju, naisle su na tucnjavu. Stanko se tukao snekim djecakom u laganoj vjetrovci i uspio ga je srusiti na leda, no djecak ga je uhvatio za vrpcu na kojoj su visjeli kljucevi i gotovo ga udavio. Zestoku borbu prekinuo je A m on kad je skocio na njih i razdvojio ih jer su ga Maja i Suzana pustile s uzice. Maja, Suzana, Stanko i Amon poslije su se i dalje druzili pa su isli brati kestene. Stanko se pokazao kao pravi prijatelj. Kazao im je gdje ima najboljih kestena. Susreli su i djecaka s kojim se tukao. Bio je to Miroslav. Snjim je bio i jedan ridi djecak i jos jedan nepoznati. Nisu se ponovo potukli, ali su se nadmudrivali praveci se vazni i pametni. N a kraju i h je Stanko prevario podvalivsi im trule kestene koje je bio ponio u vrecici, a on, Maja i Suzana nabrali su puno zdravih i krupnih. Od ljutih protivnika djecaci su malo po malo postali pravi prijatelji jer su stanovali u istom naselju i isli u istu skolu. Premda Miroslav i njegovo drustvo nisu bili pravi kljucasi, nastavili su se druziti i neprijateljstvo je nestalo. Kad su se jednom igrali granicara, poskidali su kljuceve i objesili i h na stup u parku i nastavili uzbudljivu igru u kojoj je sudjelovalo puno djece. Nakon igre uzeli su kljuceve, a kad je Maja dosla kuci, nije mogla otkljucati stan. N i je joj bilo jasno sto se dogodilo.


Tata je utvrdio da je uzela tude kljuceve i nastala je prava zbrka. N i s u pomogle n i Majine suze. Inj ih dvoje su posli u potragu. Bili su kod Suzane, pronasli su Stanka, susreli uplakanog Miroslava i njegova srditog oca, dosli su i do Rideg koji je stanovao u baraci. Svi su zabunom uzeli tude kljuceve i izazvali puno nevolje. Sve se na kraju dobro zavrsilo. Majini su kljucevi bili kod Rideg, Suzanini kod Maje i tako redom. Tati je ovo bilo zanimljivo jer je upoznao Majine prijatelje, a snekim roditeljima se i sprijateljio. Stanko, Miroslav i Ridi nesto su se dosaptavali, a Maja i Suzana htjele su znati o cemu sapcu. O n i im naravno nisu htjeli reci. A sve se to dogadalo u luna-parku gdje je vrvjelo od djece, vrtuljka, automobilcica, zeljeznice. Mnogi od njih nisu imali novaca da se provozaju pa su se Stanko i drustvo dogovorili da uvece pozovu cure i da ce se besplatno provozati kad vlasnik ode na spavanje. Stanko je vidio kako se pokrece vlak u luna-parku, nece biti problema. Kad je vlasnik zatvorio i svi se razisli, Stanko je ostao cekati, no drustvo nije doslo. Odavno je vec pala noc, dosla su i dva policajca u obilazak i otisla, a onda je Stanku dosadilo cekanje. Uvukao se pod vlak, upalio ga i prepustio se uzivanju. Uskoro su se vratili policajci, zaustavili vlak i zacudili se kad su vidjeli djecaka, uplasenog, u kosulji vlaznoj od nocne rose i samog u noci. Stanko se pobojao da ce ga odvesti u zatvor. Nakon nekog vremena shvatio je da policajci nisu opasni, da su to ljudi kao i drugi, da njihova sluzba puno znaci u drustvu. Sprijateljio se s njima i zavolio i h , narocito kad ga je jedan od n j ih lijepo pospremio u krevet i skuhao mu topli caj. Obecao je da vise nece praviti gluposti, a vlasnik luna-parka mogao ga je isprebijati da ga je uhvatio. Maja je bila tri jutra sama i tek treceg jutra obecala je doci baka. Izasla je pred zgradu da je doceka, no umjesto bake naisao je covjek u tamnom sesiru, potpuno nepoznat. Bio je neobrijan. Izgledao joj je cudno, no nije se uplasila.


Kad je vidio kljuceve oko njenog vrata, ljubazno joj je prisao i poceo razgovarati. Svasta ju je pitao, a ona mu je otvoreno govorila i o stanu i o susjedima, prijateljicama i svemu drugom. Onda joj je neznanac pokazao crni sapun i rekao da je to carobni sapun iz Afrike i njezin kljucic je neprimjetno pritisnuo na sapun, jednu pa drugu stranu. To je napravio s oba kljuca. Maja je vidjela otiske svojih kljuceva na carobnom sapunu, ali joj nije bilo jasno cemu to sluzi. C i m je dosla baka, Maja joj je sve ispricala, a baka se uhvatila za glavu. Shvatila je da je neznanac napravio otiske kljuceva pa ce i h poslije izraditi i uci u stan kad nikoga ne bude bilo kod kuce. Onda se Maja uhvatila za glavu. Tata je promijenio bravu i nabavio nove kljuceve za Maju. Sve je prijavio policiji. I stvarno, nakon nekoliko dana covjek u tamnom sesiru pokusao je provaliti u stan, ali ga je uhvatila policija. Poslije su citali u novinama da je uhvacen opasan kriminalac koji je pobjegao iz zatvora, a bio je osuden na pet godina zbog provala u stanove, a uglavnom je na lukav nacin dolazio do podataka o stanovima od djece koja nose kljuceve oko vrata. Poslije ovoga Maja se jako bojala pa su je mama, tata i baka cesto tjesili i ohrabrivali. Igrajuci se oko starackog doma, Stanko i Miroslav nasli su kamp-prikolicu »Cestogradnje«. Ostala je na parkiralistu jos dugo nakon sto su radnici dovrsili posao. Bila je zakljucana lokotom. Stanko je svojim kljucem uspio otvoriti lokot. U prikolici su bila cak i dva lezaja s prekrivacima. Obojica su odlucila da ce se tu preseliti. Prevarili su roditelje tako sto su i h uvjerili da ce jedno vrijeme obojica spavati kod drugoga, tj. Stanko kod Miroslava a Miroslav kod Stanka i roditelji su i h bez problema pustili. I tako su se dva razigrana djecaka nasla u kamp-prikolici, slobodni i bez roditeljskog nadzora. Igrali su se i uzivali i onda su zaculi kako je netko zakljucao lokot na vratima i prikolica se pokrenula. Derali su se i lupali, ali i h nitko nije cuo. Prosli su cijeli Zagreb od Dubrave pa preko Save i Novog Zagreba, pokraj aerodroma i zavrsili u Velikoj Gorki . Covjek koji je otvorio prikolicu jako se iznenadio. Izgalamio se i zaprijetio im da ce biti svasta. Ipak im je dao novaca i oni su autobusom dosli u Zagreb, a do Dubrave tramvajem.


Nisu nikome rekli za svoju pustolovinu osim Maji i Suzani. Maja, Suzana, Stanko i Miroslav jednog su dana posli u jagode. Pozvao ih je Miroslav. Njegovi roditelji obradivali su komad zemlje blizu Pionirskog grada pa su zasadili i jagode. Drustvo se veselo zabavljalo, a poveli su i Amona, psa gospode Rezike. I dok su se oni zabavljali beruci slasne jagode, Amon je jurio okolo i odjednom su spazili kako se igra snekim psom. No Miroslav je utvrdio da to nije pas nego lisica. A m o n je odjednom zaskicao, a lisica je pobjegla. Vidjeli su da Anion malo krvari iznad oka, znaci, lisica ga je ugrizla. Svisu se uplasili da lisica nije bijesna. Nastala je panika. Gospoda Rezika izgalamila se na Suzanu jer je njoj davala svog ljubimca i zabunom pozvala hit nu pomoc umjesto veterinarske sluzbe. Ustanovilo se da lisica nije bila bijesna. Gospoda Rezika poslije se preselila sa svojim Amonom i djeca su izgubila jednog dobrog sudruga u igri. Otkad je covjek u tamnom sesiru uplasio Maju, Maja ga je cesto sanjala, plakala, pa cak pozivala policiju, a policajci su je preko telefona smirivali jer su znali za pokusaj provale u njen stan. Tako je jednom cula lupanje na vratima i pozvala policiju toliko uplasenim glasom da su ovi odmah dojurili svojim kolima i uhvatili - baku. Baka je bila zaboravila kljuceve, a ruke su joj bile pune i zauzete te je lupala Maji da joj otvori vrata. Kad je spazila kako policija juri prema stanu, uplasila se da se njenoj unucici nije sto dogodilo. Policajci su smirili obje, i Maju i baku. Obje su plakale. Poslije je baka grlila i ljubila Maju, pripremila joj objed, provjerila jeli napisala zadacu i sve naucila te ju je poslala van u igru. Maja je odjurila na koturaljkama. Na igralistu je srela Suzanu tuznu sto vise nema Amona, a onda je obje razveselio Stanko. Pojavio se snovim biciklom, sretan i veseo. Vratio se njegov tata. Stanko prije nije nikad htio govoriti o svom ocu, a sada je veseo i ponosan pricao kako ce tata zauvijek ostati snjim i mamom. I Stankov tata se pojavio na prozoru masuci veseloj i razigranoj djeci, medu koj om se sepurio njegov Stanko snovim biciklom.

 
Redoslijed događaja:

1. Maja bez ključeva
2. Maja sanja ključeve
3. Dolazak jeseni
4. Zamjenjeni ključevi
5. Traženje ključeva
6. Zabava u luna-parku
7. Lopov
8. Dolazak proljeća
9. Pjesmica za prvi svibnja
10. Lisica ugriza Amona
11. Upoznavanje Stankovog tat

Opis likova:
Maja : ide u drugi razred i nema problema sa učenjem vesela i razigrana djevojčica, ima plave oči, znatiželjna i nestrpljiva a ponekad i tvrdogava.

Stanko: ide u treći razred, zapušten i sklon skitnji jer stanko živi bez oca a majka mu radi.
Čovjek u tamnom šeširu: je opasan kriminalac, neobrijan i zaudara na duhan i alkohol, debeo je i mrk sliči medvjedu,

 
Bilješke o piscu:
0 piscu Nikola Pulic roden je u mjestu Bicine kraj Skradina nedaleko od slapova Krke i Prokljanskog jezera, 1926. godine. U rodnom mjestu proveo je djetinjstvo i veci dio mladosti, no za vrijeme Drugog svjetskog rata morao je napustiti rodni kraj kojeg je opisao u mnogim svojim djelima i tako ostao snjim u trajnoj povezanosti. Pise romane, pripovijetke, drame, putopise, filmske i TV-scenarije i druge knjizevnoumjetnicke vrste. Napisao je vise romana: Procesija, Posljednja igra, Zli brodovi, Mlakarova Ijubav, Prpilova skola, Nobelova djeca, Put u Izrael, Sablja Vuka Mandusica, Kljucic oko vrata, Strah me, mama; zbirki pripovjedaka: Dolina zeceva, Morska prasina 1 putopisa: Krkom uzvodno, Proljece na Gricu, More i more.